Broj 57 = —=uua———m——m—m=m=<—<mu—————muasm———m—m=—<—<—m—m<muam—<—u——m=—m=m=am<muzuuzmammmmmmmmmmmmmmmmm———> uzmm———aA Korčula, 10 jula 1910, Ne pozivljemo se na paragrafe, već se pozivljemo na samu istinu, i molimo to ugledno uredništvo, da bi izvolilo uvrstiti ovo malo redaka, eda razjasnimo ispravak c. k. kot. poglavara Berse u broju 54. tog lista. Kazali smo i potvrđujemo, da je jedan kancelarijski oficijant bio otpušten iz službe bez valjanog razloga i ne baš čovječkim postupkom. Gosp. poglavar to niječe, jer da je bilo temeljitog razloga, kojeg iz pijeteta ne će spominjat, ali je dobro poznat svakomu u Korčuli pak i nama. Jest, nama je i cijeloj Korčuli dotični činovnik poznat i to bolje nego samomu gosp. poglavaru, jer ga poz- namo od djetinstva, još više dobro je poz- nat i bivšim poglavarima u Korčuli gospodi Luxardo, Grosetta, Jarabek i Marincovich, pod čijom upravom on je 23 godine služio i to uvijek isto kao i danas, dapače može se kazat danas još i bolje, jer u toliko go- dina bolje se-je uvježbao, ali oni su znali uvažiti njegovu prirođenu prostodušnost i nesebičnost, tim više što je on svoje duž- nosti uvijek savjesno vršio. I baš iz nagla- šenog pijeteta, mi smo ustali na obranu tog čovjeka, kao što su se za njega u Zadru zauzeli nekoji od predrečenih bivših njego- vih poglavara. Nego važnija je druga tačka ispravka, gdje bi g. B. htjeo da ispravi nešto što se apsolutno neda ispravit, a što je najglavnije u svemu ovomu t. j. postupak jedne vlasti prama svom činovniku. On kaže, da ga se je od nazad 8 mje- seca češće svjetovalo da nađe drugu službu, i da je bio otpušten iz službe ali nije još umirovljen bio. Vjerujemo, da će mu bit kadgod kazali, prijetili, svjetovali da ostavi službu, ali to sve ne vrijedi ništa, jer to nije službeno, pak se je on mogao na to obazirat ili ne, a glavno ja da su ga službeno nenadno ot- pustili malo dana prije svrhe mjeseca, niti su mu prije udijelili kakav dopust, kako se prama drugim činovnicima običava. Nije istina ? CRVENA HRVATSKA“ A je li istina, da je u isto vrijeme došla Poreznom Uredu odluka glede obustavljenja plate, i da je tek poslije, otkad je dotičnik otišao u.Zadar i pošto su se, opetujem, tamo za njega zauzeli njegovi bivši poglavari, ta odluka opozvana i tako g. B. dobio po nosu? Eto zašto ,nije još umirovljen bio“. U toliko nama je poznato da se je us- prkos proglašene nesposobnosti, već zapo- slio u Zadru kod jednog ureda. Prepuštamo sada gospodi čitaocima da rasude o ispravku gosp. poglavara Berse. Damaće vijesti. Pitanje cementa u željezničkom vijeću. U tarifalnom odboru željezničkoga vijeća u Beču pretresao se je dne 26 p. mj. predlog linačkoga predsjednika trgovačke komore, g. Reisingera, da se na državnim željeznicama ukine polakšica vozarine dalmatinskome ce- mentu, i da se tako učini kraj konkurenciji uvoza u austrijskim zemljama. O tome pred- logu razvila se je bila živahna rasprava, u kojoj su sudjelovali i damatinski članovi željezničkoga vijeća. Opazilo se je odmah, da protivnici nijesu dobro upućeni u naše odnošaje, te je n. p. Dr. Licht, predstavnik veleindustrijalaca, ocr- tao dalm. tvornice cementa, kao utemeljene novcem iz Italije, te već i radi toga zago- varao preinaku tarife. Prvi je ustao da pobija protivničke na- vode predsjednik trgovačke komore dubro- vačke, Giivić, a za njim Gjandniko Ilić, zastupnik spljetske komore. Pobio bajku o talijanskom kapitalu naših tvornica, koje su sve osim jedne srednje djelomično, čisto domaća i pretežno dalmatinska poduzeća, u koja je uložen znatni kapito srednjeg našeg staleža, istaknuvši, da bi povećanje vozarine nanijelo veliki udarac toj našoj mladoj in- dustriji, koja i onako veoma mnogo trpi od sadašnje sveopće krize. Prilagođuje se mnijenju protivnika, da bi naš cemenat, već i poradi zgodnog položaja tvornica na morskoj obali morao bit u glav- nom upućen na prekomorski izvoz. Nu to Strana 3. ———————m=mu———m—m——mum——m—muumsmm=mmmmmmmmmammmm=mmmmm— —->-m==m————————— nam je onemogućeno time, što parobrodi za inozemstvo plove mimo naše obale, ali se ne svraćaju u naše luke. Preko Trsta pak, izvoz je onemogućen poradi troškova prekrcavanja i visoke vozarine, tako da ni- jesmo u stanju konkurirati u lukama sredo- zemnoga mora niti sa dalekim belgijskim tvornicama. Sada, kad se ide u opće za pojeftinjenjom cijenika, a napose kad se radi o ekonomnom podignuću zemalja okolo Jadranskog mora, nalaze da predlog nije savremen i predlažu da se odbije. Raspravi učestvovaše u naš prilog još Skrbinec iz Ljubljane i vođa agraraca pl. Hehenblum. Rasprava je svršila tako, da se je pri- stajanjem dalmatinskih članova usvojio po- sredujući predlog Dr. Lichta, da se pitanje uputi ministarstvu željeznica na proučavanje preporukom, da interesi Dalmacije nemaju bit oštećeni. : Previšnja potvrda zakona. Zakon, gla- sovan u zadnjem zasjedanju dalmatinskoga sabora glede oprosta novih zgrada od op- ćinskih i pokrajinskih prireza — zadobio je previšnju potvrdu. Također su bili odobreni u ministarskom vijeću i dobiti će čim prije previšnju sankciju i zakoni o sniženju go- dina službe općinskih činovnika, kao i o uvedenju državnog redarstva u Zadru. Službeni jezik u Bosni i Hercegovini. Kako čitamo u nekojim njemačkim listovima, u saborskoj sjednici od srijede imalo je biti predloženo, da hrvatski jezik bude jedinim i službenim jezikom u svim uredima i obla- stima u Bosni i Hercegovini, Ovaj će pre- dlog, razumije se, biti jednoglasno primljen. Dalje o ovom toli važnom predlogu neznamo, dok nas o tom ne obavijeste bosanske no- vine. iz zajedničkog sabora. Ministar-predsje- dnik grof Khuen-Hedervary izjavio je u raz- govoru s više zastupnika, da će zastupnička kuća već budućega tjedna uzeti u pretres državne potrebštine, koje će se u brzo ri- ješiti. K trgovačkom ugovoru s Rumunj- skom za cijelo će uzeti riječ agrarni zastu> — do šovinizma. Bio je kartaš, a često se ga vidjevao u onim zabitnim kavanama i dru- štvima, gdje se osobito mladi svijet sakuplja. Bio je strastven igrač, a tome i pu- šač. Srca je bio plamenitog i dobrog. Pono- san je bio i visoka držaše svoje političko mnijenje — nije ga dao, da ga nitko oma- lovažuje i grdi, Jednom riječju bio je Ma- nojlo mladić na svom mjestu — poštenjaković. Društvo, kojim se je družio nije bilo najbolje, a još k tome onaj vječiti mrak nov- čarke, koji je bio običan u mnogih njegova društva, doprinio je mnogo gordoj požudi za novcem. A Manojlo mladić dobrog srca pozaj- mivao bi često svojim drugovima novaca, ali vraćanja nije nigda primio. Strast kartanja sve je to veći mah hva- ćala; svakim danom sve više nagnuće — sve više propadanje. Dobivao je rijetko; jer i samu igru slabo je poznavao, a opet po- pustljivost, uzajam i dobro srce bijahu po- vodom brzoj praznini novčarke. Prvih dana mjeseca kad bi primio plaću nepametno bi bacao novce, kartajući u ras- kalašeno življenje, a opet kukakva zavedenja i obmana u ,ime prijateljstva“, doprinijela se Manojlu velike zdravstvene škode. Taj život ,prvih dana“ provađao je Ma- nojlo do petnaestog, a najdalje do dvadese- tog. Zatim bi nastupila trbušna i novčana kriza. Nesmotreno prijašnje bacanje nauči- šega ,luksusu“ i obilnosti svakoj. Ali jao! Kad bi zadnji dani mjeseca nastupili vidjao si Manojla ,od nemila do nedraga“ gdje se vere, sad u jednog znanca, sad u drugog. Objedovao bi sad u jednoj sad u dru goj restauraciji, a kadgod i u prostoj krčmi ; kukavno ili nikako, a večarao rijetko. Spavao je zajedno sa svojim prijateljem u istoj sobi, u nekoj garavoj kući na kraj varoši V. Došao bi u ured smrknut, nujan, neve- seo, a kad bi drugi jeli znatiželjno bi gledao i prebirao usnicama. K tome još naporan rad, nespavanje, zlo odjevanje, neumjeuost u jelu ,prvih dana“ — sve to davaše po- voda slabniji i boležljivošću Manojlovoj. Opažalo se to nazadovanje zdravlja i čestimice si mogao vidjeti Manojla kako se previja od boli. — ,Servus“ i proslijedi dalje. Ja se odmah za njim obrnuh i samilosno ga pogledah, dapače mi ga je bilo žao vi- djeti, kako se njiše od slabosti. Tome bijaše dvadeset i pet od mjeseca; dakle bio je mCulmen“ trbušne krize. Od toga dana bio je prošao dobar mje- sec, da ga ne vidjoh.; « Jednoga lijepog proljetnog dana pođoh šetajući se u polje i opojen mirisom, poljskog cvijeća, buljio sam prama zapadu. Pođoh za- padnije i dođoh do neke crkvice, Zaustavih se da odpočinem. U to pred menom bane najednom Manojlo sav blijed i klecavog hoda. Opazivši me, nazove mi ,dobar dan“. »— Zdravo, dragi smice, otkad te ne vidjeh“ radosno mu promucah. Zatim zapođenusmo razgovor. Prijatelj- ski mi očitova svoje živovanje — svoje patnje, Uputismo se uz obalu, provirujuć često u more i zaustavljajući gledali smo zelen- kasto more, koje se ljubko krijesilo, a u moru opazismo čestimice kojeg glamoća, raka i ježinca. i pPođosmo tako spokojno i u prijateljskom razgovoru do grada, Ž (Svršit će 80),