Broj 57

= —=uua———m——m—m=m=<—<mu—————muasm———m—m=—<—<—m—m<muam—<—u——m=—m=m=am<muzuuzmammmmmmmmmmmmmmmmm———> uzmm———aA

Korčula, 10 jula 1910,

Ne pozivljemo se na paragrafe, već se
pozivljemo na samu istinu, i molimo to
ugledno uredništvo, da bi izvolilo uvrstiti
ovo malo redaka, eda razjasnimo ispravak c. k.
kot. poglavara Berse u broju 54. tog lista.

Kazali smo i potvrđujemo, da je jedan
kancelarijski oficijant bio otpušten iz službe
bez valjanog razloga i ne baš čovječkim
postupkom.

Gosp. poglavar to niječe, jer da je bilo
temeljitog razloga, kojeg iz pijeteta ne će
spominjat, ali je dobro poznat svakomu u
Korčuli pak i nama. Jest, nama je i cijeloj
Korčuli dotični činovnik poznat i to bolje
nego samomu gosp. poglavaru, jer ga poz-
namo od djetinstva, još više dobro je poz-
nat i bivšim poglavarima u Korčuli gospodi
Luxardo, Grosetta, Jarabek i Marincovich,
pod čijom upravom on je 23 godine služio
i to uvijek isto kao i danas, dapače može
se kazat danas još i bolje, jer u toliko go-
dina bolje se-je uvježbao, ali oni su znali
uvažiti njegovu prirođenu prostodušnost i
nesebičnost, tim više što je on svoje duž-
nosti uvijek savjesno vršio. I baš iz nagla-
šenog pijeteta, mi smo ustali na obranu tog
čovjeka, kao što su se za njega u Zadru
zauzeli nekoji od predrečenih bivših njego-
vih poglavara.

Nego važnija je druga tačka ispravka,
gdje bi g. B. htjeo da ispravi nešto što se
apsolutno neda ispravit, a što je najglavnije
u svemu ovomu t. j. postupak jedne vlasti
prama svom činovniku.

On kaže, da ga se je od nazad 8 mje-
seca češće svjetovalo da nađe drugu službu,
i da je bio otpušten iz službe ali nije još
umirovljen bio.

Vjerujemo, da će mu bit kadgod kazali,
prijetili, svjetovali da ostavi službu, ali to
sve ne vrijedi ništa, jer to nije službeno,
pak se je on mogao na to obazirat ili ne,
a glavno ja da su ga službeno nenadno ot-
pustili malo dana prije svrhe mjeseca, niti
su mu prije udijelili kakav dopust, kako se
prama drugim činovnicima običava. Nije

istina ?

CRVENA HRVATSKA“

A je li istina, da je u isto vrijeme došla
Poreznom Uredu odluka glede obustavljenja
plate, i da je tek poslije, otkad je dotičnik
otišao u.Zadar i pošto su se, opetujem, tamo
za njega zauzeli njegovi bivši poglavari, ta
odluka opozvana i tako g. B. dobio po nosu?
Eto zašto ,nije još umirovljen bio“.

U toliko nama je poznato da se je us-
prkos proglašene nesposobnosti, već zapo-
slio u Zadru kod jednog ureda.

Prepuštamo sada gospodi čitaocima da
rasude o ispravku gosp. poglavara Berse.

Damaće vijesti.

Pitanje cementa u željezničkom vijeću.
U tarifalnom odboru željezničkoga vijeća u
Beču pretresao se je dne 26 p. mj. predlog
linačkoga predsjednika trgovačke komore, g.
Reisingera, da se na državnim željeznicama
ukine polakšica vozarine dalmatinskome ce-
mentu, i da se tako učini kraj konkurenciji
uvoza u austrijskim zemljama. O tome pred-
logu razvila se je bila živahna rasprava, u
kojoj su sudjelovali i damatinski članovi
željezničkoga vijeća.

Opazilo se je odmah, da protivnici nijesu
dobro upućeni u naše odnošaje, te je n. p.
Dr. Licht, predstavnik veleindustrijalaca, ocr-
tao dalm. tvornice cementa, kao utemeljene
novcem iz Italije, te već i radi toga zago-
varao preinaku tarife.

Prvi je ustao da pobija protivničke na-
vode predsjednik trgovačke komore dubro-
vačke, Giivić, a za njim Gjandniko Ilić,
zastupnik spljetske komore. Pobio bajku o
talijanskom kapitalu naših tvornica, koje su
sve osim jedne srednje djelomično, čisto
domaća i pretežno dalmatinska poduzeća, u
koja je uložen znatni kapito srednjeg našeg
staleža, istaknuvši, da bi povećanje vozarine
nanijelo veliki udarac toj našoj mladoj in-
dustriji, koja i onako veoma mnogo trpi od
sadašnje sveopće krize.

Prilagođuje se mnijenju protivnika, da bi
naš cemenat, već i poradi zgodnog položaja
tvornica na morskoj obali morao bit u glav-
nom upućen na prekomorski izvoz. Nu to

 

Strana 3.

———————m=mu———m—m——mum——m—muumsmm=mmmmmmmmmammmm=mmmmm— —->-m==m—————————

nam je onemogućeno time, što parobrodi
za inozemstvo plove mimo naše obale, ali
se ne svraćaju u naše luke. Preko Trsta
pak, izvoz je onemogućen poradi troškova
prekrcavanja i visoke vozarine, tako da ni-
jesmo u stanju konkurirati u lukama sredo-
zemnoga mora niti sa dalekim belgijskim
tvornicama. Sada, kad se ide u opće za
pojeftinjenjom cijenika, a napose kad se
radi o ekonomnom podignuću zemalja okolo
Jadranskog mora, nalaze da predlog nije
savremen i predlažu da se odbije.

Raspravi učestvovaše u naš prilog još
Skrbinec iz Ljubljane i vođa agraraca pl.
Hehenblum.

Rasprava je svršila tako, da se je pri-
stajanjem dalmatinskih članova usvojio po-
sredujući predlog Dr. Lichta, da se pitanje
uputi ministarstvu željeznica na proučavanje
preporukom, da interesi Dalmacije nemaju
bit oštećeni. :

Previšnja potvrda zakona. Zakon, gla-
sovan u zadnjem zasjedanju dalmatinskoga
sabora glede oprosta novih zgrada od op-
ćinskih i pokrajinskih prireza — zadobio je
previšnju potvrdu. Također su bili odobreni
u ministarskom vijeću i dobiti će čim prije
previšnju sankciju i zakoni o sniženju go-
dina službe općinskih činovnika, kao i o
uvedenju državnog redarstva u Zadru.

Službeni jezik u Bosni i Hercegovini.
Kako čitamo u nekojim njemačkim listovima,
u saborskoj sjednici od srijede imalo je biti
predloženo, da hrvatski jezik bude jedinim
i službenim jezikom u svim uredima i obla-
stima u Bosni i Hercegovini, Ovaj će pre-
dlog, razumije se, biti jednoglasno primljen.
Dalje o ovom toli važnom predlogu neznamo,
dok nas o tom ne obavijeste bosanske no-

vine.

iz zajedničkog sabora. Ministar-predsje-
dnik grof Khuen-Hedervary izjavio je u raz-
govoru s više zastupnika, da će zastupnička
kuća već budućega tjedna uzeti u pretres
državne potrebštine, koje će se u brzo ri-
ješiti. K trgovačkom ugovoru s Rumunj-
skom za cijelo će uzeti riječ agrarni zastu>

 

— do šovinizma. Bio je kartaš, a često se
ga vidjevao u onim zabitnim kavanama i dru-
štvima, gdje se osobito mladi svijet sakuplja.

Bio je strastven igrač, a tome i pu-
šač. Srca je bio plamenitog i dobrog. Pono-
san je bio i visoka držaše svoje političko
mnijenje — nije ga dao, da ga nitko oma-
lovažuje i grdi, Jednom riječju bio je Ma-
nojlo mladić na svom mjestu — poštenjaković.

Društvo, kojim se je družio nije bilo
najbolje, a još k tome onaj vječiti mrak nov-
čarke, koji je bio običan u mnogih njegova
društva, doprinio je mnogo gordoj požudi
za novcem.

A Manojlo mladić dobrog srca pozaj-
mivao bi često svojim drugovima novaca,
ali vraćanja nije nigda primio.

Strast kartanja sve je to veći mah hva-
ćala; svakim danom sve više nagnuće — sve
više propadanje. Dobivao je rijetko; jer i
samu igru slabo je poznavao, a opet po-
pustljivost, uzajam i dobro srce bijahu po-
vodom brzoj praznini novčarke.

Prvih dana mjeseca kad bi primio plaću
nepametno bi bacao novce, kartajući u ras-
kalašeno življenje, a opet kukakva zavedenja
i obmana u ,ime prijateljstva“, doprinijela
se Manojlu velike zdravstvene škode.

Taj život ,prvih dana“ provađao je Ma-
nojlo do petnaestog, a najdalje do dvadese-
tog. Zatim bi nastupila trbušna i novčana
kriza. Nesmotreno prijašnje bacanje nauči-
šega ,luksusu“ i obilnosti svakoj.

Ali jao! Kad bi zadnji dani mjeseca
nastupili vidjao si Manojla ,od nemila do
nedraga“ gdje se vere, sad u jednog znanca,
sad u drugog.

Objedovao bi sad u jednoj sad u dru
goj restauraciji, a kadgod i u prostoj krčmi ;
kukavno ili nikako, a večarao rijetko.

Spavao je zajedno sa svojim prijateljem
u istoj sobi, u nekoj garavoj kući na kraj
varoši V.

Došao bi u ured smrknut, nujan, neve-
seo, a kad bi drugi jeli znatiželjno bi gledao
i prebirao usnicama. K tome još naporan
rad, nespavanje, zlo odjevanje, neumjeuost
u jelu ,prvih dana“ — sve to davaše po-
voda slabniji i boležljivošću Manojlovoj.

Opažalo se to nazadovanje zdravlja i
čestimice si mogao vidjeti Manojla kako se
previja od boli.

— ,Servus“ i proslijedi dalje.

Ja se odmah za njim obrnuh i samilosno
ga pogledah, dapače mi ga je bilo žao vi-
djeti, kako se njiše od slabosti. Tome bijaše
dvadeset i pet od mjeseca; dakle bio je
mCulmen“ trbušne krize.

Od toga dana bio je prošao dobar mje-
sec, da ga ne vidjoh.;

«

Jednoga lijepog proljetnog dana pođoh
šetajući se u polje i opojen mirisom, poljskog
cvijeća, buljio sam prama zapadu. Pođoh za-
padnije i dođoh do neke crkvice, Zaustavih
se da odpočinem. U to pred menom bane
najednom Manojlo sav blijed i klecavog
hoda. Opazivši me, nazove mi ,dobar dan“.

»— Zdravo, dragi smice, otkad te ne
vidjeh“ radosno mu promucah.

Zatim zapođenusmo razgovor. Prijatelj-
ski mi očitova svoje živovanje — svoje patnje,

Uputismo se uz obalu, provirujuć često
u more i zaustavljajući gledali smo zelen-
kasto more, koje se ljubko krijesilo, a u
moru opazismo čestimice kojeg  glamoća,
raka i ježinca. i

pPođosmo tako spokojno i u prijateljskom
razgovoru do grada, Ž

(Svršit će 80),