K 10 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SB PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

I E

 

 

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

 

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

Hrvatstvo Dubrovnika.

II. Kazat će nam, da su se s pro-
pasti repuplike i prilike promijenile
, pa da više nema smisla voditi ne-
kakvu osobitu dubrovačku politiku.
Ako se to ima shvatiti tako, da in-
teresi Dubrovnika treba da budu
podvrgnuti višim interesima cijeloga
naroda, tada smo i mi stim spora-
zumni, to i činimo; ali ako se iz
toga izvodi pravo za sebe voditi ne-
kakvu politiku, koja nema podloge
u geografskom položaju našega grada,
u njegovu postanku i razvitku, tada
kitili mi koliko god hoćemo tu politiku
hrvatskim ili srpskim ili talijanskim
imenom, ona uvijek ostaje tuđinska.
Svaki naime rad u tomu smislu nije
drugo nego htjeti istrgnuti Dubrov-
nik iz prirodne mu sveze i dignuti
mu onu ulogu, koju mu je u našem
narodu odredila priroda.

Ne vrijedi ni taj prigovor, da u
prošlosti nemožemo naći ništa što
bi sjećalo današnjeg stanja. Vijekovi
su veoma malo djelovali na shvaća-
nje dubrovačkog građanstva o odno-
šajima grada, tako da još i danas
u gradu bore se tri stranke, koje se
mogu smatrati nasljednice i nosilice
onih političkih struja, koje su vla-
dale javnim mišljenjem Dubrovnika
starih zemana.

Čini se čudno, a ipak je tako.
U petnaestom vijeku n. pr. suko-
bile su se u Dubrovniku jače dvije
struje : romanska i slavenska. Otra-
ške te borbe nalazimo u zaključcima
senata dubrovačkog o jeziku u ure-
dima, te u pjesmama Elija Lampri-
dija Cerve, koji svom silom ustaje
da sačuva Dubrovniku romansko
obilježje. U isto doba osjećala se i
nazovimo je tako, srpska struja, koja
se kadgod očituje i u urotama. Po-
stojanje njezino svjedoči i legenda
o Damjanu Judi, kojoj je historijska
pozadina u kolebanju Dubrovnika
između Mletaka i gospodara Zahu-
mlja i Travunije. U 17. vijeku, do-
lazi pak do jedne vrsti urote među
mlađom vlastelom, koja je išla za
tim, da grad učini ishodištem akcije
kršćanskih vlasti za oslobođenjem

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

balkanskih kršćana i slavena. Odjek
tomu je i dubrovačka književnost
onoga vrema : Gundulić pozivlje Vla-
dislava Poljačkoga i Ferdinanda To-
skanskoga, da tu zadaću preuzmu,
Vladislav Menčetić, Petra Zrinjsko-
ga. Ti pokušaji naišli su na žestok
otpor u Dubrovniku, što znači da
onaka je struja u gradu postojala,
većina građanstva smatrala je ipak
da takove identifikovanje Dubrovni-
ka sa interesima zapadnih vlasti i
balkanskih kršćana može grad stati
slobode.

Ovo dokazuje, da su idealni ci-
ljevi — a ovi stranke okupljaju —
ostali kroz stoljeća skoro isti. Druk-
čije ne može ni da bude, Koliko
god, promjene vremena bile zama-
šite, one su ostavile Dubrovnik ondje,
gdje je bio: na obali jadranskog
mora, tako da dijeli političku sud-
binu ostalih dalmatinskih gradova ;
na dohvatu romanskog zapada, koji
za to mora da ima svojih predstav-
nika u Dubrovniku; u primorju ze-
malja, koje su većinom napućene
& narodom, koji se zove srpskim
imenom. Sudjelovanju svih tih fak-
tora, Dubrovnik duguje svoju tisuć-
ljetnu slavu.

Ali ako su te sile prilika tako
jake, da su mogle producirati na
uskim hridinama ispod Srđa jedan
samostalan državni organizam, ludo
je i zamisliti, da im se mogu odu-
prijeti pojedine stranke, koje napo-
kon ni nijesu drugo nego proizvod
istih prilika. Ako hoće da uspiju,
temelj im mora biti u Dubrovniku ;
a to znači da Hrvati ne smiju zabo-
raviti Balkan, isto tako Srbi ne
smiju spuštati s oka ostalu Dalma-
ciju. Zaborave li jedni ili drugi na
to, čeka ih onaj isti udes, koji je
zadesio naše autonomaše, kad su
počeli da traže drugovdje 'svoje uzore,
a batalili onu ulogu, koju je roman-
ski elemenat imao negda u Dubro-
vniku.

Tu gudbiau gledajmo da ne do-
živimo i mi. Zadatak je hrvatstva u

Dubrovniku : Uzdržati svezu s osta-,

lom hrvatskom Dalmacijom, i raditi
za sjedinjenem Hrvatskom u pretpo-

 

stavci, utvrđenoj povjesti, da je to
sjedinjenje potrebno za njezin razvi-
tak. Ali ako se to stanovište tjera
tako daleko, da svrši negiranjem
svih onih činjenica, koje su Dubro-
vnik učinile u prošlosti mogućim i
koje ga jedino mogu opet podići,
tad se hrvatstvo odalečuje od priro-
dne svoje podloge, ono postaje pred-
stavnikom misli, koja domaća nije.

Roalicija 1 Tomašić.

Glas o sporu između koalicije i Toma-
šića dolazi skoro neočekivano. Tu skoro se
istina govorilo o dugim sjednicama koalicije,
o nekakvim memorandumima, koji se imadu
predati banu, ali to se sve brižno tapalo,
tako da se vidjelo, da bi koalicija rado iz-
bjegla konfliktu. Ako nije uspjela, znak da
nije mogla. e

Evo u par riječi o čem se radi. U ugo-
voru sklopljenu s Tomašićem ovaj se obve-
zao među ostalim, da će odsječnih predstoj-
nika  Rauvchovih nesteti. 'To on nije još
učinio. Aranicki još je uvijek predstojnik
pravosuđa, a kako u njegov resort spada
baš ,veleizdajnički proces“, to kršenje ugo-
vora davalo je odviše u oko. Pa ne samo
Aranicki, već i svi njegovi pomagači po-
znati iz doba procesa još su na svomu mje-
stu. Sam proces pak niti se vodi niti je zabačen.
Stol sedmorice uništio je samo osudu suda
prve molbe, ali ne čuje se još da je državno
odvjetništvo odustalo od optužbe.

Za što Tomašić nije u tom pogledu
izvršio ugovor, to nije nikakva tajna. On sam
kaže da nije mogao. Istina, možda bi mu
bilo uspjelo, da odaleći Aranickoga po onoj :
promoveatur ut amoveatur, ali to opet koali-
cija nije htjela čekati. Njoj je otpust Ara-
nickoga imala biti zadovoljština za ,veleiz-
dajnički proces“, a u Beču, o takovoj zado-
voljštini ne će da čuju. Tomašić dakle ide
za to, što mu Beč nije dopustio da izvrši
ugovor sklopljen s koalicijom. .

Ali ako je tako, a sve izgleda da jest,

 

tad je koalicija sklapajući pakt s Tomašićem

bila naprosto izigrana, te razvoj prilika daje
pravo onim, koji su se tomu sporazumu
odmah s početka protivili, Njim naime nije
se dosad postiglo ništa a ono, što bi se na
prvi mah prikazivalo kao dobro, gubi polu
vrijednosti uslijed toga, što je bila koalicija

_da to dobije prisiljena, primiti u : 1e-

dove ljude, koji možda čekaju čas, da je ra-
Kao veliki dobitak za narod označuje
se nova izborna reforma. Ona to i jest, ali
nije dosta imati dobar i liberalan izborni
zakon, već treba imati i stranku, koja će se

njim znati okoristiti. A po zadnjim vijestima