GOD. xx.

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K HO i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK IZA |

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

U DUBROVNIKU, 17. augusta 1910.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

BROJ 66.

    
      

  

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 
  

   

|

      

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIU LLI I DR.

 

Brzojavne vijesti.

Konferencije kod bana.

ZAGREB, 17. — U nedjelju kon-
ferirao je s banom Dr. Mile Starče-
vić. U ponedjeljak je bila skupna
konferencija na kojoj su bili Bauer
Neumann i Pinterović. Jučer je bio
kod bana Švrljuga, urednik ,Naro-
dne Obrane“ u Osijeku. danas Ma-
žuranić,

Movi List.

ZAGREB, 17. — Srpski radikali
pokreću ovdje list , Nezavisnost“.

Dr. Mandić u Zagrebu.

ZAGREB, 17. — Ovdje boravi
bosanski prvak Dr. Nikola Mandić.

Španjolska i Vatikan.

SAN SEBASTIAN, 17. — Pa-
pinski nuncij došao je iz Madrida te
je pregovarao s ministrom vanjskih
posala. Izgleda, da će se spor Špa-
njolske s Vatikanom mirno izgladit.

Dubrovnik, 17. 8. 1910.

Prošla sedmica bila je sedmica
sastanaka 1i Spljetu. Sastali su se
pravaši, sastali su se popovi. Što su
odlučili? 3

O tomu oni malo govore. Po gla-
sovima što se čuju reklo bi se, da
do fuzije jednih i drugih ne će doći,
već da će u pravaše oni svećenici, koji
hoće a da će ostali stati po strani i
nastojati utemeljiti svoju novu — kr-
šćansko socijalnu stranku,

I vuk sit, i ovca čitava! Takovo
je ovo riješenje. Ono, što su htjeli,
to su postigli i jedan i drugi. Uspjelo
im je naime odijeliti dobar dio sve-
čenštva od ,hrvatske stranke“ i pri-
vezati ga s jedne strane na kola
pravaška, a s druge uz slovenačke
klerikalce.

To se sve događa tobože, jer je
ugrožena vjera. Da tako mišle ljudi,
koji se politikom nijesu nigda bavili,
možemo razumjet. Oni samo slušaju,
što im ,pametniji“ kažu, ali da ti
»pametniji“, kao što je n. pr. zast,
Ivanišević, to se usuđuju kazati, to
znači, da ti ,pametniji“ ili ne rade
iskreno, ili nijesu vele poodmakli u

politici. Jer inače razumjeli bi, da
sva ova dreka tobože u interesu vjere,
nije drugo nego pokušaj, da se ona
politika kakvu zastupa ,Hrvatska
Stranka“, onemogući, i to ne pobi-
jajuć nju samu, već kojekakvim
stramputicama i neiskrenosti.

Onim, koji u to ne će da vjeruju,
stavit ćemo jedno pitanje, da ga
mozgaju: Što bi se dogodilo, kad bi
zbilja uspjelo hrvatsku stranku“
potkopati. To neka promisle napose
oni, koji kažu, da njezin politički
rad jodobravaju, da zagovaraju slogu
Srba i Hrvata i da ne će nigda bit
pravaši. Možemo li mi tim ljudima
vjerovati, kad rade baš tako, da od
toga mogu mati koristi samo ne-
prijatelji; oni, kojih dolazak na vlast
značio bi povratak na doba borbe
između Srba i Hrvata, državopravna
cjepidlačenja, zaglupljivanje naroda.

Apres nous le deluge. Propast ,,hr-
vatske stranke“ slijedila bi propast
svih onih načela, koja stranka za-
stupa, i dolazak na površinu ljudi,
kojima bi prvi zadatak bio da zbrišu
i uspomenu na doba, kad se Dalma-
cija zanosila za narodnom politikom.
To je tako jasno, da kad vidimo
gdje neki ljudi, koji su do jučer is-
povijedali načela ,hrvatske stranke“
ovu ostavljaju, mi moramo promi-
sliti jedino na to, da to njihovo pri-
stajanje nije bilo iskreno.

Nego pustimo te nerazborne po
strani. Njihov istup mi možemo ža-
liti, ali to nas ne smije ni jedan je-
dini čas zaustaviti na onom putu,

.koji smo odabrali. Ono što radimo,

radimo za to, jer smo uvjereni, da
to zahtijeva od nas narodna poli-
tika. To će nam uvjerenje dati snagu
potrebnu, da odolimo protivnicima,
pa koji bili.

Dne 14. i 15. o. mj. bio je u Dubro-
aniku slet župe Gundulićeve.

 

Dubrovačko građanstvo teško j je izvući

iz svoje hladnoće. Ipak prama jednoj usta.

novi njegove su simpatije trajne. Nema pri-
gode gdje ono to ne iskaže, a taj iskaz bio
je osobito sjajan prigodom ovog sleta. Nije

tu bilo ni vike ni buke, kao biva drugovdje

u sličnim prilikama, gdje se ljudi lakše za-

nesu, i dadu vidljiva izraza tomu duševnom

stanju. Ali one hiljade naroda, koje nije
priječilo ljetno sunce, da na 4 ure po podne
prate Sokole na gruško polje, te tu većim
dijelom stoječke motre do 8 sati u večer
njihove vježbe; one hiljade, koji su ne ža-
leći troška, učestvovale pučkoj zabavi na
Gracu, da proborave u društvu sa svojim
Sokolima nekoliko sati; one hiljade, koje su
dočekale Sokole u nedjelju u večer, na po-
vratku iz Gruža, pa napokon one hiljade
kruna, koje su pale na: dar Sokolu: sve to
pokazuje. nešto, što Sokolu mnogo više
vrijedi od trenutačnih izliva patriotskog za-
nosa, jer mu je ono dokaz, kako je ljubav
prama Sokolu, a s njime i sokolska misao,

uhvatila duboka korjena u našemu gradu. .

Dolazak Sokola.

Sokoli iz Korčule, Blata i Janjine došli
su redovitom prugom u nedjelju u osam
sati. Isto jutro došli su nekolicina Sokola iz
Spljeta i jedan izaslanik župe Krešimirove.

12!/2 došli su Sokoli iz Metkovića. Pri-
sustvovalo je i jedno odaslanstvo Sokola iz
Trebinja.

Najbrojnije je bio zastupan Sokol Kor-
čulanski koji je doveo i svoj muški i ženski
podmladak. Podmladak je muški doveo i
Soko iz Janjine. Skupa je bilo. do 300 So-
kola, od kojih okolo 100 podmlatka.  :

Toga jutra otišli su odmah na viežba-
lište u Gruž. Po programu morali su 'se
vratiti u 11 sati, ali su se okasnili čekajuć
Soko Metkovski te došli u grad stopro u
jedan sat, Na povratku su pohodili grob
pok. P. Klaića da odadu svoju počast osnivaču
prvog Sokola u Dalmaciji. Veliko je mnoštvo
naroda čekalo Sokole oko 11 sati, da ih
pozdravi na ulasku n grad, ali su se mnogi
razišli čekajuć. Neki su ipak ustrajali i do-
čekali. Obasuti cvijećem s nekih prozora,
kroz placu gdje su mnoge kuće bile izvje-
sile narodne zastave, stupali su Sokoli do op-
ćine. Tu su staroste išle da pozdrave na-

čelnika g. Pera Čingriju, počasnog člana

dubrovačkog Sokola, koji im je dao dobro-
došlicu u ime grada. Pred općinom je čekao
gospojinski odbor, koji se sjetio starosta
pojedinih Sokola s krasnom kitom cvijeća.
Na to je četa stupala do pred spomenik