GOD. XX. CRVENA HRVATŠI Bi nisntinnsaiče Sui CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA \l AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO | K 10 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. sjeme POJEDINI BROJ 10 PARA. "IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : Dr. MILORAD MEDINI. = SN === u PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE | PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. | OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- li RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. IRS saa IZDAJE E SFTINIARJA DEGIULLI I DR. IZJAVA. jednoglasno prihvaćena dne 16 0, m, na zajedničkom sastanku u Zadru upravnog odbora i zastupnika Hr- vatske stranke. Od nekoliko vremena Hrvatska je stranka postala predmetom napadaja, kao da je pro- tivna vjeri i vjerskim institucijama, te se uslijed toga nastoji uplivati na njezine po- litičke pristaše, pripadajuće katoličkom sve- ćenstvu, i na široke slojeve pučanstva, od- vraćajući ih od Hrvatske stranke. Proti ovim izmišljenim i tendencioznim osvadama Hrvatska je stranka više puta po po svojim predstavnicima i po svojim novi. nama javno ustala, odbijajući ih najodrješi- tije. I nazad malo vremena, upravni je odbor Hrvatske stranke u Spljetu na 11 rujna o. g. zaključio, kako je bilo priopćeno u ,,Na- rodnom Listu“ kao glasilu stranke: da od- bija najenergičnije netemeljite i zlonamjerne prigovore, kao da bi u Hrvatskoj stranci bio onemogućen opstanak članovima svećen- stva, pozivljući se glede toga na svoj prog- ram, na kojem i u vje:skom pogledu čvrsto ostaje i na temelju koga od postanka stranke odlični su svećenici u stranci djelovali i poštovanje uživali, Ali pored toga ove osvade nijesu prestale nego se ustrajno nastavljaju. U najnovije pak doba sa mjerodavnog crkvenog mjesta, očito zavedenog krivim obavijestima, izjav- ljeno je, da svećeniku bez sablazni ne može biti mjesta u Hrvatskoj stranci, a to s raz- loga, što je prigodom zadnjeg naknadnog izbora zastupnika na carevinskom vijeću u kotaru spljetskom sklopila sporazum sa de- mokratskom strankom (Hrvatskom pučkom naprednom strankom u Dalmaciji), te što bi time bila na sebe uzela odgovornost za sve ono, što demokratska stranka, po njegovom mnijenju, snuje i radi na štetu religioznosti našega naroda i da je time Hrvatska stranka osokolila demokratsku stranku, da slijedi rušiti vjeru i moral u narodu, prama svomu kulturnom programu. Usljed ovoga dogodilo se je, da se je odličan i uzoran svećenik, osvjedočeni pri- staša naše stranke, odrekao zastupničkoga mandata. Povodom ovih dogođaja, koji prijete da će zahvatiti još većeg maha i stvoriti bez potrebe u našem javnom životu nove uzroke ljutih sukoba i smutnja, u kojim će se tro- šiti politička snaga naše zemlje, a na štetu ne samo narodnog razvitka i narodnih in- teresa nego i dobro shvaćenih vjerskih in- teresa, Hrvatska stranka po svojim predstav- nicima, da dade upute svojim pristašama i da kod ozbiljnih i poštenih ljudi učini kraj krivom shvaćanju i ocijenjivanju njezinoga programa i javnoga rada, izjavljuje kako slijedi : Hrvatska stranka kao nasljednica i vjerna nositeljica narodnih tradicija od početka nove ustavne ere u ovoj zemlji do danas i kao politička organizacija, koja ide za tim, da prama prilikama oživotvori opravdane težnje i potrebe naše domovine na polju narodnom, prosvjetnom i ekonomskom, a svojim radom već je i postigla važnih ste- čevina trajne vrijednosti, raditi će i unapri- jed na ovom polju za postignuće novih ste- čevina trajne vrijednosti, raditi će i umnap- rijed na ovom polju za postignuće novih stečevina koje su zahtjev realnih potreba našega naroda. U vjerskom pogledu Hrvatska stranka kao narodna stranka u pravom smislu riječi, stoji na svome poznatom programu, koji štuje svačije vjersko čuvstvo, a time i in- stitucije stvorene u korist vjere, i ne će sa svoje strane poduprijeti ničije djelovanje, koje ide za tim, da vjera postane temeljem stranačkoj organizaciji, osobito za to što u našem narodu hrvatskog ili srpskog imena, podijeljenom u više vjeroispovjesti, pošto- vanje vjere jest prvi preduvjet narodnom miru i ljubavi i složnom radu za opće dobro. Prama tomu Hrvatcka stranka ne će ni unaprijed, kao ni dosada, poduzeti ništa proti religioznosti i moralu u narodu; ali će se također boriti, da se vjera ne ponizi, te narodno svećenstvo kao stališ i vjerski osjećaj u narodu ne izrabe kao sredstvo za političke ciljeve ma-koje stranke, koja po- krivajući se vjerskim plaštem, bila bi na štetu neodvisnosti narodne politike i narod- noga napretka. Uvjereni smo, da ovakovo slivaćanje, tradicionalno u našoj političkoj prošlosti, koja je u prvim redovima narodnih borioca zabilježila imena odličnih svećenika, ponosa vjere i naroda, i koje shvaćanje odgovara i danas mišljenju trijeznijih ljudi, bez razlike stališa, naći će sveđer odaziva i oslona u narodu, te će prije ili poslije osvijestiti i one zagrijane duhove, koji oponašajući po- jave u tuđim zemljama misle, da je dopu- šteno voditi eksperimentalnu politiku sa naj- većim svetinjama, kao što su narod i vjera. Što se tiče lokalnog sporazuma, što ga je spljetska organizacija Hrvatske stranke sklopila sa Hrv. pučkom naprednom stran- kom za naknadni izbor u spljetskom kotaru, kao i za nastajne općinske izbore u onoj općini, Hrvatska stranka, dok odbija osvade, koje se na nju svaljuju, kao da je ona time = potakla ili obodrila ma koga, da. radi na štetu religijoznosti našega naroda, i dok ne- temeljito prigovaranje smatra ograničenjem slobode njezine djelatnosti, izjavljuje, da ie: pripravna i unaprijed, gdje potrebe narodne budu zahtijevale, zajedno sa drugim stran- kama poraditi u onim tačkama, koje su im zajedničke, a to s toga što Hrvatska stranka smatra, da 'narodno polje nije ničiji isključivi posjed nego polje na kojem su dužni svi sinovi zemlje, da rade i narodu koriste. Dalmatinski sabor. Ograničit ćemo se samo na glavne mo- mente. Jezična rasprava. — Povoda joj je dao prijedlog Dr. Drinkovića, da se pokrajinskim zakonom uredi jezično pitanje. On je iznio i cijelu zakonsku osnovu, po kojoj bi jezik uredovni bio isključivo hrvatski, a talijan- cima bi u mjestu gdje živu preko 10 % bilo dopušteno služiti se svojim jezikom. O ovoj osnovi suvišno je govoriti. Ona je bila iznesena, premda sam predlagatelj morao je priznati, da nema nade da bi mo- gla postati zakonom, jer bi joj bila uskra- ćena sankcija. Promatrajući je sa stanovišta s apsolutnog prava, njoj dakako ne bi bilo prigovora, ali kako borbu između hrvatskog i talijanskog elementa treba promatrati i s his- toričkog gledišta, ona je preuranjena za koji decenij, jer kako je dobro opazio zast. Bian- kini, dok ima Hrvata, koji se u općenju služe: još na žalost isključivo tatijanskim jezikom, talijanski jezik mora također uži- vati naša prava, nego mu po broju pripa- daju. Ta prava davaju mu sami naši ljudi, i o tu činjenicu krše se svako nastojanje naših zastupnika. Nego tomu razlogu reklo bi se da su bili pristupačni i pravaški zastupnici, onda kad su išli u Beč da pregovaraju. U svom sjaj- nom govoru Biankini je dokazao, da su zast. Prodan i zast. Dulibić, dotično jedan ili drugi pristali za devet desetina na jezi- čnu naredbu, koju sada pobijaju. Zast. Pro- dan pobjegao je iz Beča, kad je skoro cijeli posao s njegovim pristajanjem bio obavljen, te ostalo samo da se riješi pitanje štitova i pečata. U tom pak pogledu on je bio pri- stao, da štitovi, obznane, i pečati budu dvojezični u sve petero većih dalmatinskih gradova, dakle baš ondje, kako je zast. Lupis opazio, gdje se najviše vidi. Uza sve to ,Hrvatska Kruna“ harangirala je nekoliko mjeseca proti jezičnoj naredbi pri čem joj se dogodio malheur, da je u crnipi donosila i žigosala kao izdajstvo, i one usta- nove jezične osnove, koje su djelo isključivo pravaških zastupnika. Je li za to znao predlagatelj Dr. Drin. ković? Ko bi znao! Možda i nije, jer je teško promisliti, da bi on bio na taj način izložio vođu stranke pr&va u Dalmaciji. Ali kad vidimo da zakonska osnova nosi pot- pise Prodana i Dulibića, tad moramo dobiti čudan pojam o političkoj zdrelosti i doslie- - dnosti te dvojice. Oni su jamačno mislili, da će tim staviti u nepriliku ,hrvatsku stranku“, a postigli sa samo to, da se je nji- hova politika. iawasa dvoličnom i neiskre- nom. Prama tomu klub zastupnika ,, hrvatske stranke“ imao je više nego razloga, da os- novu Drinkovićevu odbije a limine onako,