GOD. XX.

 

CRVENA HRVATŠI

   

 

 

Bi nisntinnsaiče Sui

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA \l
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO |
K 10 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

sjeme
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

"IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

= SN

 

=== u

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
| PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
| OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
li RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

IRS saa

 

 

IZDAJE E SFTINIARJA DEGIULLI I DR.

 

 

 

IZJAVA.

jednoglasno prihvaćena dne 16 0, m, na zajedničkom
sastanku u Zadru upravnog odbora i zastupnika Hr-
vatske stranke.

Od nekoliko vremena Hrvatska je stranka
postala predmetom napadaja, kao da je pro-
tivna vjeri i vjerskim institucijama, te se
uslijed toga nastoji uplivati na njezine po-
litičke pristaše, pripadajuće katoličkom sve-
ćenstvu, i na široke slojeve pučanstva, od-
vraćajući ih od Hrvatske stranke.

Proti ovim izmišljenim i tendencioznim
osvadama Hrvatska je stranka više puta po
po svojim predstavnicima i po svojim novi.
nama javno ustala, odbijajući ih najodrješi-
tije. I nazad malo vremena, upravni je odbor
Hrvatske stranke u Spljetu na 11 rujna o.
g. zaključio, kako je bilo priopćeno u ,,Na-
rodnom Listu“ kao glasilu stranke: da od-
bija najenergičnije netemeljite i zlonamjerne
prigovore, kao da bi u Hrvatskoj stranci
bio onemogućen opstanak članovima svećen-
stva, pozivljući se glede toga na svoj prog-
ram, na kojem i u vje:skom pogledu čvrsto
ostaje i na temelju koga od postanka stranke
odlični su svećenici u stranci djelovali i
poštovanje uživali,

Ali pored toga ove osvade nijesu prestale
nego se ustrajno nastavljaju. U najnovije
pak doba sa mjerodavnog crkvenog mjesta,
očito zavedenog krivim obavijestima, izjav-
ljeno je, da svećeniku bez sablazni ne može
biti mjesta u Hrvatskoj stranci, a to s raz-
loga, što je prigodom zadnjeg naknadnog
izbora zastupnika na carevinskom vijeću u
kotaru spljetskom sklopila sporazum sa de-
mokratskom strankom (Hrvatskom pučkom
naprednom strankom u Dalmaciji), te što bi
time bila na sebe uzela odgovornost za sve
ono, što demokratska stranka, po njegovom
mnijenju, snuje i radi na štetu religioznosti
našega naroda i da je time Hrvatska stranka
osokolila demokratsku stranku, da slijedi
rušiti vjeru i moral u narodu, prama svomu
kulturnom programu.

Usljed ovoga dogodilo se je, da se je
odličan i uzoran svećenik, osvjedočeni pri-
staša naše stranke, odrekao zastupničkoga
mandata.

Povodom ovih dogođaja, koji prijete da
će zahvatiti još većeg maha i stvoriti bez
potrebe u našem javnom životu nove uzroke
ljutih sukoba i smutnja, u kojim će se tro-
šiti politička snaga naše zemlje, a na štetu
ne samo narodnog razvitka i narodnih in-
teresa nego i dobro shvaćenih vjerskih in-
teresa, Hrvatska stranka po svojim predstav-
nicima, da dade upute svojim pristašama i
da kod ozbiljnih i poštenih ljudi učini kraj
krivom shvaćanju i ocijenjivanju njezinoga
programa i javnoga rada, izjavljuje kako
slijedi :

Hrvatska stranka kao nasljednica i vjerna
nositeljica narodnih tradicija od početka

nove ustavne ere u ovoj zemlji do danas i
kao politička organizacija, koja ide za tim,
da prama prilikama oživotvori opravdane
težnje i potrebe naše domovine na polju
narodnom, prosvjetnom i ekonomskom, a
svojim radom već je i postigla važnih ste-
čevina trajne vrijednosti, raditi će i unapri-
jed na ovom polju za postignuće novih ste-
čevina trajne vrijednosti, raditi će i umnap-
rijed na ovom polju za postignuće novih
stečevina koje su zahtjev realnih potreba
našega naroda.

U vjerskom pogledu Hrvatska stranka
kao narodna stranka u pravom smislu riječi,
stoji na svome poznatom programu, koji
štuje svačije vjersko čuvstvo, a time i in-
stitucije stvorene u korist vjere, i ne će sa
svoje strane poduprijeti ničije djelovanje,
koje ide za tim, da vjera postane temeljem
stranačkoj organizaciji, osobito za to što u
našem narodu hrvatskog ili srpskog imena,
podijeljenom u više vjeroispovjesti, pošto-
vanje vjere jest prvi preduvjet narodnom
miru i ljubavi i složnom radu za opće dobro.

Prama tomu Hrvatcka stranka ne će ni
unaprijed, kao ni dosada, poduzeti ništa
proti religioznosti i moralu u narodu; ali
će se također boriti, da se vjera ne ponizi,
te narodno svećenstvo kao stališ i vjerski
osjećaj u narodu ne izrabe kao sredstvo za
političke ciljeve ma-koje stranke, koja po-
krivajući se vjerskim plaštem, bila bi na
štetu neodvisnosti narodne politike i narod-
noga napretka.

Uvjereni smo, da ovakovo slivaćanje,
tradicionalno u našoj političkoj prošlosti,
koja je u prvim redovima narodnih borioca
zabilježila imena odličnih svećenika, ponosa
vjere i naroda, i koje shvaćanje odgovara i
danas mišljenju trijeznijih ljudi, bez razlike
stališa, naći će sveđer odaziva i oslona u
narodu, te će prije ili poslije osvijestiti i
one zagrijane duhove, koji oponašajući po-
jave u tuđim zemljama misle, da je dopu-
šteno voditi eksperimentalnu politiku sa naj-
većim svetinjama, kao što su narod i vjera.

Što se tiče lokalnog sporazuma, što ga
je spljetska organizacija Hrvatske stranke
sklopila sa Hrv. pučkom naprednom stran-
kom za naknadni izbor u spljetskom kotaru,
kao i za nastajne općinske izbore u onoj
općini, Hrvatska stranka, dok odbija osvade,
koje se na nju svaljuju, kao da je ona time

= potakla ili obodrila ma koga, da. radi na

štetu religijoznosti našega naroda, i dok ne-
temeljito prigovaranje smatra ograničenjem

slobode njezine djelatnosti, izjavljuje, da ie:

pripravna i unaprijed, gdje potrebe narodne
budu zahtijevale, zajedno sa drugim stran-
kama poraditi u onim tačkama, koje su im
zajedničke, a to s toga što Hrvatska stranka
smatra, da 'narodno polje nije ničiji isključivi
posjed nego polje na kojem su dužni svi
sinovi zemlje, da rade i narodu koriste.

Dalmatinski sabor.

Ograničit ćemo se samo na glavne mo-
mente.

Jezična rasprava. — Povoda joj je dao
prijedlog Dr. Drinkovića, da se pokrajinskim
zakonom uredi jezično pitanje. On je iznio
i cijelu zakonsku osnovu, po kojoj bi jezik
uredovni bio isključivo hrvatski, a talijan-
cima bi u mjestu gdje živu preko 10 % bilo
dopušteno služiti se svojim jezikom.

O ovoj osnovi suvišno je govoriti. Ona
je bila iznesena, premda sam predlagatelj
morao je priznati, da nema nade da bi mo-
gla postati zakonom, jer bi joj bila uskra-
ćena sankcija. Promatrajući je sa stanovišta
s apsolutnog prava, njoj dakako ne bi bilo
prigovora, ali kako borbu između hrvatskog
i talijanskog elementa treba promatrati i s his-
toričkog gledišta, ona je preuranjena za koji
decenij, jer kako je dobro opazio zast. Bian-
kini, dok ima Hrvata, koji se u općenju
služe: još na žalost isključivo tatijanskim
jezikom, talijanski jezik mora također uži-
vati naša prava, nego mu po broju pripa-
daju. Ta prava davaju mu sami naši ljudi,
i o tu činjenicu krše se svako nastojanje
naših zastupnika.

Nego tomu razlogu reklo bi se da su bili
pristupačni i pravaški zastupnici, onda kad
su išli u Beč da pregovaraju. U svom sjaj-
nom govoru Biankini je dokazao, da su
zast. Prodan i zast. Dulibić, dotično jedan
ili drugi pristali za devet desetina na jezi-
čnu naredbu, koju sada pobijaju. Zast. Pro-
dan pobjegao je iz Beča, kad je skoro cijeli
posao s njegovim pristajanjem bio obavljen,
te ostalo samo da se riješi pitanje štitova i
pečata. U tom pak pogledu on je bio pri-
stao, da štitovi, obznane, i pečati budu
dvojezični u sve petero većih dalmatinskih
gradova, dakle baš ondje, kako je zast.
Lupis opazio, gdje se najviše vidi. Uza
sve to ,Hrvatska Kruna“ harangirala je
nekoliko mjeseca proti jezičnoj naredbi pri
čem joj se dogodio malheur, da je u crnipi
donosila i žigosala kao izdajstvo, i one usta-
nove jezične osnove, koje su djelo isključivo
pravaških zastupnika.

Je li za to znao predlagatelj Dr. Drin.
ković? Ko bi znao! Možda i nije, jer je
teško promisliti, da bi on bio na taj način
izložio vođu stranke pr&va u Dalmaciji. Ali
kad vidimo da zakonska osnova nosi pot-
pise Prodana i Dulibića, tad moramo dobiti
čudan pojam o političkoj zdrelosti i doslie- -
dnosti te dvojice. Oni su jamačno mislili,
da će tim staviti u nepriliku ,hrvatsku
stranku“, a postigli sa samo to, da se je nji-
hova politika. iawasa dvoličnom i neiskre-
nom.

Prama tomu klub zastupnika ,, hrvatske
stranke“ imao je više nego razloga, da os-
novu Drinkovićevu odbije a limine onako,