GOD. XX. U DUBROVNIKU, 29. oktobra 1910. BROJ 87. CRVENA HRVATSKA A ARO Suina = === CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K #0. ZA INOZEMSTVO | K 10 1 POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. spe z zx == zm=== minja IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : Dr. MILORAD MEDINI. al a | PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI || UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE : || PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. U ll OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- l RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. => i == === POJEDINI BROJ 10 PARA. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Brzojavne vijesti, Saborski izbori u Hrvatskoj i Slavoniji. ZAGREB, 29. — Od Koalicije izabrani su: Grof Miroslav Kulmer, (Zagreb IlI.), Dr. Vinko Krišković (Gospić), Pajo Obrado- vić (Gračac), Petar Krajnović (Srb), Dr, Srđan Budisaljević (Brlog), Bude Budisalje- vić (Virginmost), Svetozar Pribičević (Kore- nica), Dr. Vladimir pl. Nikolić Podrinsk; (Ogulin), Dr. Bogdan Medaković (Plaški) Vaso Muačević (Vojnić), Dr. Bogoslav Ma. žuranić (Selce), Erazmo Barčić (Bakar), Dr, Pero Magdić (Vrbovsko), Dr. Edo Lukinić (Karlovac) Gustav Modrušan (Draganić), Dr. Grga Tuškan (Sisak), Nikola Hercego- vac (Glina), Dr. Lav Mazzura (Petrinja) Stjepan Cerovac (Krapina), Janko Glojnasić (Pregrada), Dr. Vladimir pl. Turković (Po- žega,) Dr. Milenko Marković (Pakrac) Dr. Franjo, Poljak (Donji Miholjac), Dr. Ivan Lorković (Valpovo), Šandor Popović (Dalj), Dr. Dušan Popović (Mitrovica), Dr. Ivan Paleček (Vukovar)), Nikola Petrović (Stara Pazova), Dr. Svetimir Korporić (Garčin), Dr. Božu Vinković (Varaždin), Di. Bogdan Stojanović (Kostajnica), Rade Paunović (Nuš- tar). Vladinovci: Dr. Nikola pl. Tomašić (Zagreb I kotar) Levin pl. Chavrak (Zemun), Dr. Ljudevit Švarc (Daruvar), Dragutin Neumann (Osijek II), Dr. Ante Pinterović (Osijek I), Dr. Frano Zbierzowsky (Slatine) Grof Teodor Pejačević (Našice), Dr, Franjo Papratović (Vuka), Dr. Lovro Radičević (Djakovo) Dr. Ferdo Reister (Ruma), Dr. Giga Avakumović (Irig), Jovan Karamata (Šimanović), Gašo Dević (Udbina), Dr. Ferdo Šišić (Vinkovci). Franko-furtimaši: Fra- njo Hrustić (Zagreb Ill), Zvonimir Vukelić (Karlobag), Drago Vlahović (Senj), Mato Polić (Slunj), Dr. Vjekoslav Homotarić (Klanjac), Dr. Aleksandar Horvat (Novima- rof), Fran Novak (Križevac), Dr. Stjepan Pomper (Novagradiška), Ivan Zatluka (Vilin- selo), Dr. Vlad. Prebeg (Brod), Ivan Nep. Jemeršić (Virovitica), Dr. Jozef Frank (Križ), Juraj Tomac (Biškupec). Milinovci: Jerkq Pavelić, Dr. Ante Pavelić (Samobor), Fra- njo pl. Kufrin (Pisarevina), Dr. Mile Star- čević (Sv. Ivan Zelina), Dr. Đuro Balaško (Kloštar), Stjepan Zagorac (Koprivnica), Ce- zar Akačić (Ivanec), Dr. Nikola Winterhal- ter (Sv. Ivan Žabno). Seljačka stranka: Stjepan Radić, (Ludbreg), Dr. Ante Radić (Dugoselo), Dr. Benjanin Šuperina (Stubica), Vinko Lovreković (Cazina), Tomo Jalžabetić (Novigrad). Izvan stranaka; Frano Supilo (Delnice) i Dr. Aleksa Ivić (Hrtkovci) obo- jica jednoglasno izabrani. ZAGREB, 29. — U Ogulinu i Djako. vu prigodom izbora bila su užasna nasilja. Ustaona svijest. Jednu općinu, na našim otocima, gdje je kod zadnjih izbora za care- vinsko vijeće pravaški kandidat dobio više glasova nego naš, namjesništvo je bilo raspustilo, jer uprava nije mogla da radi. Od toga prošlo je nekoliko vremena, a na općini sjedi još uvijek politički komesar. I to ne zato, što on hoće. Izbori su bili ras- pisani po dva puta, ali ni prvi ni drugi put niko se nije na izbore pri- kazao. Cijelo mjesto voli da mu op- činsku upravu vodi politički komesar nego da se posluži pravom, koje mu daje zakon, te preuzme općinu sam u svoje ruke preko ljudi svoga po- vjerenja.; Cijenimo da se nešto slična nije još u Austriji dogodilo. Bit će da pri tomu odlučuju dosta razlozi lične naravi i mjesni obziri, ali da pučan- stvo ipak do toga dolazi, te jednu tako važnu autonomnu ustanovu kao što je općina, koje rad zasijeca da tako rečemo i u privatnu kuću, po- povjerava vladi na upravu, to poka- zuje samo pomanjkanje svake ustavne svijesti. > To se događa u jednoj općini, ali bolest nije ograničena na nju. Ona je uhvatila već dobro maha, te je već došlo do toga, da se i u na- šem saboru čuju govori, koji te ne- stajanje dokazuju. Samo kako se u općini to o kojoj je govora, nesta- šica ustavne svijesti nastoji prekriti tim, što se kaže da im općinska uprava onako bolje ide, ona se u našem saboru prekriva frazom o hr- vatskom državnom pravu. To je no- bel, ali u stvari ostaje uvijek isto. Jer koliko god se zastupnici stranke mučili da svoju golotinju u tom po- gledu prekriju, oni nigda ne će uspjeti da dokažu kako rad, kojim se dje- latnost sabora osujećuje, a ujedno narodno predstavništvo ponizuje, ko- risti ciljevima za kojim hrvatski na- “rod ide. Malo je teško snaći se u njihovu krugu ideja, ali tečaj im je po pri- lici ovo..Oni polaze najprvo sa sta- - movišta, da je samo strašno misliti, "e pa MOI EV MAR AS O da naš sabor nešto može; njegov je djelokrug skučen na prosto prosja- čenje. Samo oni kažu — mi to pro- sjačenje priznajemo, a druge stranke varaju narod glasujuć resolucije i adrese, zakone. Djelokrug sabora ne odgovara onomu, na što hrvatski na- rod ima pravo, a narod treba da se posluži ne samo svim ustavnim, već i svim dopuštenim sredsvima da po- stignu sto želi. Ta ih razmatranja dovodu do neke vrsti političkog a- narhisma, koji opravdava i rušenje onoga malo, što imamo. Stranke, koje brane autonomiju pokrajine, za njih su — ako smo ih dobro shva- tili — samo ometa da narod dođe do spoznanja, da je njemu malo ono, što ima. U tijem su se mislima vrtjela razmatranja _ političkog pravaškog vođe Dr. Drinkovića, a napose spo- minjemo, da razlika između ,usta- vnih“ i ,dopuštenih“ srestava nije njegova nego Prodanova. U jednu riječ Dr, Drinković bi htio uništit ono, što imamo, da dobijemo ono, što nam treba. To je međutim samo u teoriji, a u praksi je drukčije. Jer Dr. Drin- ković skupa sa svojim šibenskim dru- govima znadu i gradit. Tako n. pr, oni su savili sebi na šibenskoj op- ćini gnijezdo, koga se drže tako grčevito, da ne zaziru ni od ,,nedo- puštenih“ srestava. Tu se je njihov politički anarhisam preokrenuo u autokratisam te vrsti, da mu nije sveto ništa. »Pustimo to“ rekao bi Dr. Duli-' bič, ali mi baš ne ćemo da- pustimo, jer baš kad se rad poredi irječima, tad se stoprva vidi ono, što smo u početku rekli, biva da je cijelomu njihovu djelovanju izvor u nestašici ustavne svijesti. Ko naime ovu ima, taj se grčevito drži onih prava, koja mu zakon daje i braneći ih, onih oi širi, On zahtjeva da mu ta prava drugi poštuju, a poštuje ih i om u drugim, Ko je njom prožet, njemu . autonomija, ma i mala bila, drago- cjenanje, te se ne laća sredstava, poput onih, kojih su se pravaši la.