GOD. XX.

 

CRVENA HRVAT

U DUBROVNIKU, 9. novembra 1910.

BROJ 90.

 

 

 

=us= = osa

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO

K 10 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD

MU PRETPLATA MINE, ŠMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

ERE a oat oi
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Rad pravih zaupika a sabor

Prigovara se, da prošlo zasjeda-
nje saborsko nije domijelo nikakva
ploda. Ne ćemo se danas upuštati u
pretresanje toga, ali kad bi bila is-
tina, ko je tomu kriv, dokazuje sam
broj saborskih sjednica. Zasjedanje
je trajalo naime skoro mjesec dana,
a kroz to doba bilo je osim odbor-
skih sjednica, 14 saborskih sjednica.
Izuzimljuć neke koje su kraće trajale
jer su bile više formalne naravi,
druge su držale na okupu zastupnike
poprijeko 4 sata, a zadnje 8 sati.
Radilo se dakle dosta, ali kako se
radilo, za to ne nosi odgovornost
većina, već gospoda koja su javno
u saboru pripovijedala, da do sabor-
skog djelovanja ne drže ništa, a
svojim radom očito idu za tim da
saborski rad dovedu do nesmi-lice,
a većini onemoguće ono, što oni
niti hoće niti su kadri.

14 saborskih sjednica! To hoće
reći svaki drugi dan sjednica. Ko
zna kako ide rad u saboru, taj ra-
zumije da više sjednica nije u mje-
sec dana moglo da bude. A kako
su te ispunjene? Preko polovice ,ra-
dom“ pravaških zastupnika, a taj rad
nije bilo drugo nego riječi, rijeći,
riječi. Spominjemo kako tipičan pri-
mjer raspravu o jezičnoj osnovi Drin-
kovića. Ona je pozobala čitave dvije
sjednice, A cijelo to vrijeme pravaši
su činili da sabor potroši, zna-
jući vrlo dobro da sabor ne može
jezičnu osnovu primiti, a da kad bi
je i primio, ona ne bi jezično pitanje
ni za dlaku primakla onom cilju, za
kojim kažu da oni idu. To je dakle bila
zakonska osneva iznesena samo za
reklamu, koja im je ovoga puta —
budi mimogred rečeno — prisjela. Jer
cijela rasprava nije bila drugo već
optužnica na neiskrenost i nelealnost
pravaškog odaslanika na jezičnu kon-
ferencu, koji je išao tamo, mučao
cijelo doba, a zadnji dan utekao, da
se može poslije bacati izdajstvom na
svoje drugove sa stola u redakciji
svoga lista.

To i vrijedi isto za proračunsku ras
pravu koja je pozobiala, ako se ne vara-

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.
si
Dr. MILORAD MEDINI.

\TSKA

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA. SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
| OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

  
       
   
 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

mo tri pune sjednice, Mislite li da je u
to dvadesitipet sati bilo govora s pra-
vaške strana o proračunu  pokrajin-
skom io načinu kako bi se poreznicima
mogao teški teret poreza nabolje
nadoknaditi radom na onom _ polju,
koje je pokrajini pridržano! To ne;
Prodan, Drinković uzeli su u ovoj
raspravi riječ pet šest puta, ali samo
zato, da razvijaju svoje državopravne
teorije i varaju narod. Da, varaju i
to hotimice varaju, jer kako je za-
stupnik Prodan u saboru uzdignutim
glasom izjavio, pravaško je načelo,
da se narodu ne smije reći istinn,
ne smiju kazati njegove slabosti. To
je dakle stranka, koja gradi na nei-
stini, i sabor je imao da sve te pre-
žvakane fraze čuje po pet puta, iz
istih usta, istoga dana. Monotoniju
je samo razbijao Dnlibić s njegovim
naricanjem, da se" sa bonice odviše
troši, pri čem bi osobitom emfazom
ono, što mi kažemo ,,pesto tisuća“
nazivao po milijuna ne naznačujuć,
dali su krune ili forinti.

Ne smijemo zaboraviti ni njegov
prijedlog, da pokrajina isplati zajam
općinama ne u obveznicama nego
u gotovu novcu. I to je veliki ,,zlo-
čin“ zastupnika ,hrvatske stranke“
što su taj prijedlog odbili, pa _ vri-
jedi vidjet što je na stvari. Najbolje
će razjasnit jedan primjer. Stavimo
slučaj da općina šibenska ili dubro-
vačka ili koja mu drago druga tre-
buje 200000 kruna za kakvu pobolj-
šicu. Mi u Duprovniku pokrijemo obi-
čno taj zajam kod kuće, ali drugovdje
je teže naći novac, i da se dođe opći-
nama u pomoć, pokrajina je sklopila
veliki zajam. Taj je zajam u pokra-
jinskim obveznicama, koje se unov-
čuju prama. potrebi, t. j. kad Ze-
maljski Odbor u određene svrhe do-
zvoli dotičnoj općini zajam iz te
zaklade, on joj pošlje mješte novca
obveznice koje općina rasproda. Pri
tomu općina izgubi, jer kako je sada

| stanje novčanog tržišta, za nominal-

nih 100 K obveznica dobija se u go-
tovu :92 K. Nego taj gubitak neko
valja da nosi, po dosadanjoj praksi
nose ga općine, a po Dulibićevu pri-

 

jedlogu imala bi ga nosit pokrajina.
Sad pitamo mi, da li je pravedno,
da za dugove jedne općine trpi ci-
jela pokrajina, ili je pravednije da
trpi štetu onaj, koji iz zaklade ima
i koristi, te dotična općina plati taj
gubitak u tečaju papira. Za to jerbo
su zastupnici ,hrvatske stranke“ sta-
vili sebi to pitanje, te rekli da Du-
libićev prijedlog nije pravedan, za
to su oni proglašeni ,izdajice“, ,ra-
sipnici narodnog novca“ itd. itd.

Hajdemo dalje! Prodan iznio je
svoj glasoviti prijedlog o oskudici.
Zar se je ,hrvatska stranka“ imala
izložit ruglu, te prihvatiti prijedlog,
kako je iznesen, samo za 'to jerbo
ga je Prodan iznio. Ili je mogla
preći mukom preko prijedloga zast.
Skurića, koji kad bi se izveli, imali
bi za posljedicu, da bi se prirezi po-
visili za 200%, a pravaši viču na
gulačinu već za to, što se povisilo
9%. Koji su to dakle ti pravaški
prijedlozi, kojim su se mogli zastu-

+ -pnici ,hrvatske stranke“ ozbiljno po-

zabaviti i dokazati odbijajuć ih, da
su ih odbili, jerbo potiču od pravaša,
kako to pravaški listovi proglasuju !

Takovih prijedloga nije bilo, a
oni prijedlozi, što su ih iznijeli, išli
su samo za tim, da zapriječe u sa-
boru svaku ozbiljnu raspravu o po-
trebama zemlje. , Hrvatska Stranka“,
ako ima koje krivice na njoj, kriva
je samo za to što je te prijedloge i
resolucije odviše ozbiljno uzimala te
trošila u njihovo pretresanje vrijeme,
koje se bez sumnje moglo . upotrije-
biti bolje. Ali za to ne treba da
samo većina bude svijesna svoje zadaće
i odgovornosti, već da i opozicija bude
opozicija, a ne — stranka škandala.

O tomu drugi put više. Ovoga
smo puta samo htjeli opisati taj to-
liko hvaljeni rad zastupnika ,stran-
ke prava“. Reklo bi se da su išli
za tim, da dokažu, kako se. ,,hrvat-
ska stranka“ preživjela te ne radi
više ništa, a dokazali su samo to,
da se s njima ne može raditi.