"GOD. XX.

U DUBROVNIKU, 19. novembra 1910.

BROJ 95.

 

CRVENA HRVATSKA

 

> Sva === === == ze ===> SRS:

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA Ii
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO |
K %0 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD |
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

spre === S— = u u uu peere
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Side se.

» Hrvatski Pokret“ srdi se na nas,
što smo bili tako slobodni pa kazali
iskreno svoje mišljenje 0 stanju u
Hrvatskoj i o nedavnim izborima.
Da mu može biti više ili manje neu-
godno, ono što pišemo, razumijemo,
ali da ima pravo onako nas napa-
dati, to mi niječemo. Dalmatinske
novine prateći pomnjivo razvitak pri-
lika u banovini, vrše samo patriot-
sku dužnost, kojoj se ne mogu oteti,
Neka nam vjeruje, poštovani ,,Hr-
vatski Pokret“, da kad bi to bilo
moguće, mi ne bismo nigda umočili
pero, da se zabavimo banovinskim
prilikama. To. bi odgovaralo našim
željama, ali baš ona misao, koja nas
vodi, sili nas, da naše čitaoce upo-
znamo s pravim stanjem stvari u
Zagrebu. Ne ćemo da slijedimo pri-
mjer banovinskih novina, koje su
domaći posli tako zaokupili da ili o
Dalmaciji ništa ne pišu, ili ako pišu,
pišu na taj način, da se vidi da za
nju osjećaju onoliko, koliko za .
Italiju ili Portugalsku.

Toga se ne držimo samo mi, već
skoro sve naše novine, pa možda i
tomu stanovištu treba zahvaliti, što
u Dalmaciji banovina nije tuđa. To
još ne znači uplitati se u stranačke
odnošaje jednog kraja, a da prilika
ne poznaješ. Kad bi tim okom gle-
dali mi na banovinu, tad neka ljudi
oko ,Hrvatskog Pokreta“ budu si-
gurni, da bi baš oni s naše strane
čuli samo pohvale, jer su nam oni
stranački ipak najbliži. Nu nas u pro-
suđivanju banovinskih prilika vodi
samo ,narodna hrvatska misao“, mj

 

   

 

 

 

 

gledamo samo koliko je koja stranka -

uzorala na tom poliu i je li nas pri-
bližila svojim radom; ako ne politi
čkom, a ono barem duševnom naro_
dnom jedinstvu. U tom obziru koa.
licija hrvatskih i srpskih stranaka
prevarila je naše nade, i to je jedini
uzrok zašto mi pišemo. Glasovi iz
Dalmacije nijesu dakle nepozvano
uplitanje u banovinske odnošaje, nego
oni samo upozoruju na ono, što bi

svim strankama i s one i s ove strane
Velebita moralo biti zajedničko.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

—-

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

 

O li

=a

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI |
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
|| PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
| OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
|| RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. |

spletom PE OO i oD SN

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

U pokretu, koji je iznio hrvatsku-
srpsku koaliciju na površinu, bila je
jedna nit, koja je sve razne pojave
vezivala skupa, a to je bila narodna
misao. Poslije ilirskog pokreta to je
bio prvi put, gdje smo se svijetu pri-
kazali kao narod, koji afirmira svoje

pravo na život. To je dalo pokretu

onu elementarnu snagu, kojom je u
malo doba srušio režim vremena, koji
je spekulirao na hrvatstvo i srpstvo
kao dva naroda.

Ne ćemo sada da ponavljamo
zgode i nezgode netom minulih vre-
mena ali upozorujemo pa hajku, koju
su iz Beča i Pešte na tu misao po-
digli i koju su nam osvijetlili Masa-
rykova otkrića. Ako išta drugo, to bi
nam moralo kazati, kolika je vrije-
dnost te misli, koju smo dužni neo-
kaljano sačuvali, ako želimo, da je-

'dnom iziđemo dobitnici, Ako nju se

ne može sačuvati s paktiranjem s
misli njoj oprečnom, kao što je To-
mašićeva.

To uvjerenje nas vodi, a politi-
čarima u banovini reklo bi se, da je
glavno to, da koaliciju održe na
okupu, bez obzira da li elementi
koji sada nju sačinjaju, mogu biti
na okupu za ono, što Tomašić hoće.
Tako u Hrvatskoj nema većine, koja
bi računajuć s prilikama kakve su
sada, imala odvažnosti, da preuzme
vladu, a nema opet manjine, koja bi
sačuvala barjak stare koalicije, već
svi skupa hoće u ponor, iz koga
spasa nema, To je ono što nas boli,
i zbog česa pišemo.

 

prelom u Istri.

Kad je sredinom prošlog stoljeća po-
kojni biskup Dobrila pošao nekom zgodom
u carski dvor, u razgovoru sa sadašnjim
carem i kraljem spomenuo je i isthrske Sla-
vene. Cesar ga u čudu zapita: Zar imade
u Istri Slavena? Biskup odgovori, da ih
imade vrlo mnogo, ali da spavaju. — Weeken
Sie die Sluven! — odgovorilo je na to Ni.
Veličanstvo.

Bilo je to u doba, kada su Talijasi na

jugu zadavali monarhiji dosta jada. Sjeverna

se je Italija dizala, da sa sebe stress au-
strijsko gospostvo dok je u čitavoj Italiji
uzđisalo sve za narodnim jedinstvom. Vele-

 

bno se je djelo provodilo i svršilo s pobje
dom Italije. Uspjeh nije bio potpun, jer su
još ostale ,nespašene“ neke tvbože talijan-
ske zemlje, među kojima je u prvom redu
bila naša Istra, koja je v>ć davno prije bila
proglašena italijanskom. Kad li upravo u taj
mah dolazi istarski biskup i otkriva svijetu,
da u Istri žive većina Hrvata i Slovenaca.
Monarh je shvatio dalekosežnost toga ot-
krića i nije oklijevao a da ne obodri rodo-
ljubnog istarskog biskupa.

Od tada je rodoljubni hrvatski vladika
započeo svoj rodoljubni rad u [stri. Oni
koji su prije spavali, probudiše se.i prva
im je želja bila za svijetlom i slobodom.
Takove želje nijesu bile Beču nikada mile,
a nijesu bile ni tada, to više što su se bile
političke prilike izmijenile, sklapali se novi
savezi sa dojučerašnjim dušmanima, a da se
novopečene saveznike adobrovolji, a kasnije
ne razdraži trebalo je malo po malo žrtvo-
vati Hrvate u Istri i pustiti ih, da se i opet
uvale u prvašnji san.

Od toga časa postavila se je između
istarskih Hrvata i Talijana carsko-kraljevska
vlada: njezini namjesnici, kotarski kapetani
i činovnici svakojake dlake. Ta su gospoda
kroz decenije i decenije jednom rukoni gla-
dila Talijane, a drugom udarala po našim
glavama. Možemo reći mirne duše, da su
vladini ljudi u lstri, ako je moguće još i
jače proganjali istarske Hrvate od samih
Talijana.

Ali narod se je usprkos tome sve više
i više budio, dok se nije na posljetku : oso-
vio na svoje noge ispoljivši se kao čimbe-
nik, s kojim se mora računati i pokazavši
da se bez Hrvata i Slovenaca, u lstri ne

može vladati. Onda je priskočila vlada i'

sklonula Talijane, da pristanu na novi iz-
borni red, uslijed kojega bi došlo nekoliko
Hrvata više u sabor. Talijani su se isprva
nećiali, ali kad ih vlada ogradila s raznim
kućicama i dala im garancije, da će ih i
kasnije gladiti kao i do tada, onda su i Ta-
lijani popustili.

Itako je došlo naših osamnaest u sa-
bor. Opravdana je bila misao svih da će
time naše prilike krenuti na bolje, da će se
narodu pomoći i u gospodarskom i na škol-
skom polju. Nego pokazalo se, da smo či-
nili račune bez Talijana, odnosno bez carsko-

kraljevske vlade. Talijani su i po novom iz- .

bornom redu ostali u zemlji ,,Beati posi-
dentes“, pa su da se uzdrže u svojoj staroj

- stvima. Trošili su. bez proračuna, odbijali

raži Ii M škole, jednom : riječi, radili

su sve onako, kao i prije. Naši se pritažili

na vladu, a ona slegnula ramenima veleći,

da tu ona ne može ništa i da ne vidi, gdje
bi se Talijani ogriješili o zakon itd. itd.

KISE GRMI SRO ET

ie dio a MAJAK. Ga

 

Makati. i