"GOD. XX. U DUBROVNIKU, 19. novembra 1910. BROJ 95. CRVENA HRVATSKA > Sva === === == ze ===> SRS: CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA Ii AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO | K %0 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. spre === S— = u u uu peere POJEDINI BROJ 10 PARA. Side se. » Hrvatski Pokret“ srdi se na nas, što smo bili tako slobodni pa kazali iskreno svoje mišljenje 0 stanju u Hrvatskoj i o nedavnim izborima. Da mu može biti više ili manje neu- godno, ono što pišemo, razumijemo, ali da ima pravo onako nas napa- dati, to mi niječemo. Dalmatinske novine prateći pomnjivo razvitak pri- lika u banovini, vrše samo patriot- sku dužnost, kojoj se ne mogu oteti, Neka nam vjeruje, poštovani ,,Hr- vatski Pokret“, da kad bi to bilo moguće, mi ne bismo nigda umočili pero, da se zabavimo banovinskim prilikama. To. bi odgovaralo našim željama, ali baš ona misao, koja nas vodi, sili nas, da naše čitaoce upo- znamo s pravim stanjem stvari u Zagrebu. Ne ćemo da slijedimo pri- mjer banovinskih novina, koje su domaći posli tako zaokupili da ili o Dalmaciji ništa ne pišu, ili ako pišu, pišu na taj način, da se vidi da za nju osjećaju onoliko, koliko za . Italiju ili Portugalsku. Toga se ne držimo samo mi, već skoro sve naše novine, pa možda i tomu stanovištu treba zahvaliti, što u Dalmaciji banovina nije tuđa. To još ne znači uplitati se u stranačke odnošaje jednog kraja, a da prilika ne poznaješ. Kad bi tim okom gle- dali mi na banovinu, tad neka ljudi oko ,Hrvatskog Pokreta“ budu si- gurni, da bi baš oni s naše strane čuli samo pohvale, jer su nam oni stranački ipak najbliži. Nu nas u pro- suđivanju banovinskih prilika vodi samo ,narodna hrvatska misao“, mj gledamo samo koliko je koja stranka - uzorala na tom poliu i je li nas pri- bližila svojim radom; ako ne politi čkom, a ono barem duševnom naro_ dnom jedinstvu. U tom obziru koa. licija hrvatskih i srpskih stranaka prevarila je naše nade, i to je jedini uzrok zašto mi pišemo. Glasovi iz Dalmacije nijesu dakle nepozvano uplitanje u banovinske odnošaje, nego oni samo upozoruju na ono, što bi svim strankama i s one i s ove strane Velebita moralo biti zajedničko. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. —- ODGOVORNI UREDNIK : Dr. MILORAD MEDINI. O li =a PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI | UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE || PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. | OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- || RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. | spletom PE OO i oD SN IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. U pokretu, koji je iznio hrvatsku- srpsku koaliciju na površinu, bila je jedna nit, koja je sve razne pojave vezivala skupa, a to je bila narodna misao. Poslije ilirskog pokreta to je bio prvi put, gdje smo se svijetu pri- kazali kao narod, koji afirmira svoje pravo na život. To je dalo pokretu onu elementarnu snagu, kojom je u malo doba srušio režim vremena, koji je spekulirao na hrvatstvo i srpstvo kao dva naroda. Ne ćemo sada da ponavljamo zgode i nezgode netom minulih vre- mena ali upozorujemo pa hajku, koju su iz Beča i Pešte na tu misao po- digli i koju su nam osvijetlili Masa- rykova otkrića. Ako išta drugo, to bi nam moralo kazati, kolika je vrije- dnost te misli, koju smo dužni neo- kaljano sačuvali, ako želimo, da je- 'dnom iziđemo dobitnici, Ako nju se ne može sačuvati s paktiranjem s misli njoj oprečnom, kao što je To- mašićeva. To uvjerenje nas vodi, a politi- čarima u banovini reklo bi se, da je glavno to, da koaliciju održe na okupu, bez obzira da li elementi koji sada nju sačinjaju, mogu biti na okupu za ono, što Tomašić hoće. Tako u Hrvatskoj nema većine, koja bi računajuć s prilikama kakve su sada, imala odvažnosti, da preuzme vladu, a nema opet manjine, koja bi sačuvala barjak stare koalicije, već svi skupa hoće u ponor, iz koga spasa nema, To je ono što nas boli, i zbog česa pišemo. prelom u Istri. Kad je sredinom prošlog stoljeća po- kojni biskup Dobrila pošao nekom zgodom u carski dvor, u razgovoru sa sadašnjim carem i kraljem spomenuo je i isthrske Sla- vene. Cesar ga u čudu zapita: Zar imade u Istri Slavena? Biskup odgovori, da ih imade vrlo mnogo, ali da spavaju. — Weeken Sie die Sluven! — odgovorilo je na to Ni. Veličanstvo. Bilo je to u doba, kada su Talijasi na jugu zadavali monarhiji dosta jada. Sjeverna se je Italija dizala, da sa sebe stress au- strijsko gospostvo dok je u čitavoj Italiji uzđisalo sve za narodnim jedinstvom. Vele- bno se je djelo provodilo i svršilo s pobje dom Italije. Uspjeh nije bio potpun, jer su još ostale ,nespašene“ neke tvbože talijan- ske zemlje, među kojima je u prvom redu bila naša Istra, koja je v>ć davno prije bila proglašena italijanskom. Kad li upravo u taj mah dolazi istarski biskup i otkriva svijetu, da u Istri žive većina Hrvata i Slovenaca. Monarh je shvatio dalekosežnost toga ot- krića i nije oklijevao a da ne obodri rodo- ljubnog istarskog biskupa. Od tada je rodoljubni hrvatski vladika započeo svoj rodoljubni rad u [stri. Oni koji su prije spavali, probudiše se.i prva im je želja bila za svijetlom i slobodom. Takove želje nijesu bile Beču nikada mile, a nijesu bile ni tada, to više što su se bile političke prilike izmijenile, sklapali se novi savezi sa dojučerašnjim dušmanima, a da se novopečene saveznike adobrovolji, a kasnije ne razdraži trebalo je malo po malo žrtvo- vati Hrvate u Istri i pustiti ih, da se i opet uvale u prvašnji san. Od toga časa postavila se je između istarskih Hrvata i Talijana carsko-kraljevska vlada: njezini namjesnici, kotarski kapetani i činovnici svakojake dlake. Ta su gospoda kroz decenije i decenije jednom rukoni gla- dila Talijane, a drugom udarala po našim glavama. Možemo reći mirne duše, da su vladini ljudi u lstri, ako je moguće još i jače proganjali istarske Hrvate od samih Talijana. Ali narod se je usprkos tome sve više i više budio, dok se nije na posljetku : oso- vio na svoje noge ispoljivši se kao čimbe- nik, s kojim se mora računati i pokazavši da se bez Hrvata i Slovenaca, u lstri ne može vladati. Onda je priskočila vlada i' sklonula Talijane, da pristanu na novi iz- borni red, uslijed kojega bi došlo nekoliko Hrvata više u sabor. Talijani su se isprva nećiali, ali kad ih vlada ogradila s raznim kućicama i dala im garancije, da će ih i kasnije gladiti kao i do tada, onda su i Ta- lijani popustili. Itako je došlo naših osamnaest u sa- bor. Opravdana je bila misao svih da će time naše prilike krenuti na bolje, da će se narodu pomoći i u gospodarskom i na škol- skom polju. Nego pokazalo se, da smo či- nili račune bez Talijana, odnosno bez carsko- kraljevske vlade. Talijani su i po novom iz- . bornom redu ostali u zemlji ,,Beati posi- dentes“, pa su da se uzdrže u svojoj staroj - stvima. Trošili su. bez proračuna, odbijali raži Ii M škole, jednom : riječi, radili su sve onako, kao i prije. Naši se pritažili na vladu, a ona slegnula ramenima veleći, da tu ona ne može ništa i da ne vidi, gdje bi se Talijani ogriješili o zakon itd. itd. KISE GRMI SRO ET ie dio a MAJAK. Ga Makati. i