GOD. XX.

U DUBROVNIKU, 26. novembra 1910.

BROJ 95.

 

CRVENA NVATIKA

 

 

da mii

CIJENA JE E LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK VZA |
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO / \
OT

K 30 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

=a

 

|
i
U

 

|

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

   
 

Koncentracija pravaša.

Ako je vjerovati ,Hrvat. Riječi“
domalo će se svi oni, koji se u Dal-
maciji zonu ,pravaši“ naći u jednom
logoru. Ona bilježi zadovoljstvom i
to, da organ zastupnika Zagorca
trpa u banovini u jedno kolo sve
zastupnike birane na programu go-
dine 1894.

Dakle koncentracija svih prava-
ških elemenata! To zahtijeva — kažu
— korist domovine, spas Hrvatske!

Koliko smo puta čuli te riječi!
A koliko se bedastoća učinilo u ime
te misli. Spominjemo samo to, da je
Dr. Mile Starčević u ime pravaške
sloge dopustio da mu Dr. Frank za-
sjedne za vrat i pustio se od njega
voditi i onda, kad je upoznao, da su
sve te Frankove garancije ništa drugo
nego prosta bajka. U ime te ,pra-
vaške sloge“ podvrgli su se u naj-
novije doba gornjo-dalmatinski pra-
vaši kontroli urednika ,Dana“ a ne
bismo se začudili ni onda, kad bi
čuli, da se u ime iste sloge pustili
da Stadler zaguši sve bosanske fra-
njevce bez obzira na zasluge, koje
su oni imali za katolički živalj u
Bosni i Hercegovini.

Nego doživjeli smo i to, kadgod
bi se počelo.o pravaškoj ,koncentra-
ciji“, domalo bi bukle svađe gore
nego prije i jedan pravaš predbaci-
vao drugomu ono, što mu se gori
politički protivnici nijesu nigda usu-
dili predbaciti. Primjer u banovini
daju nam komedije, koje su nastale,
kad su se prvi put posvadili ,domo-
vinaši“ i ,frankovci“; od toga doba
svako malo bi kušali da se izmire a
ti pokušaji svršili bi da bi se među
sobom opet gore pohrdali. A i Dal-
macija ima takih primjera, i to baš
u nanovije doba, ,kad je u stranci
prevladala šibenska struja združena
s Obuljenom, Prvi je posao u pra-
vaštvu obnovljenje stranke bila ta,
da se svadi s ljudima oko ,Prave
Crvene Hrvatske“. Sad čujemo da
će se opet miriti, a u to i vjerujemo,
jer uzroka više ne postoji za svađu,
kad su Prodan i drugovi mu pometli

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

 

 

HSS

“|[ rasrenara 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI |
|| UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
|| PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.

OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
| RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

m ==

 

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

njihove snove o narodnom vijeću
Hrvata i Srba.

U ovom pokušaju mirenja ima
žalac naperen proti nama, ne ćemo
dapače vele pogriješiti, ako kažemo,

da smo prvi uzrok ovoga zbliženja
mi. Nego ako ljudi oko Prodana misle

da je nama to žao, varaju se. Kad
se radilo o izborima u Konavlima,

mi smo u ovom listu istakli, da ćemo
onda pozdraviti svaki rad, pa s koje
strane došao, da se atmosfera malo
rasčisti. To je bilo onom prigodom,
kad jo pravaški kandidat u Kona-
vlima uspio pomoću ,pravaša“, ,či-
stih“, cavtajskih Srba i nekih naših,
koje su udružila u Skurićevoj osobi

lokalne svađe između Grude, Cavtata

i Čilipa. Ako šibenskim pravašima
uspije, da ovaj neprirodni spoj raz-
vrgnu te srede s jedne strane pra-
vaše a s druge sve one, koji to ne
će da budu, ispuniti će se samo naša
želja i buduće političke borbe svesti
sa ličnog i lokalnog polja na borbu
o načela. Ko će onda pobijediti, to
će budućnost pokazati, ali svakako
možemo već nnaprijed kazati, da
ćemo mi 's naše strane Dr. Drinko-
viću i družini biti zahvalni. Koncen-
tracija pravaša ovoga bi puta ko-
ristila.

 

U zemlji krvi i nemira, vješanja i zlo-
stavljanja, — zemlji političkih potresa it bo-
lesti; u zemlji despotizma i ubogih drhtaja
pomanjkavosti, . . . u širokoj, zakržljanoj i
iscjednoj zemlji Rusiji, umro je, nadčovjek,
apoštol, mudrac nemirnjak i prognanik ,
Veliki poeta — spontani mislilac . . umro je
— Lav Tolstoj!

Star je bio, i trh života nije mogao više
podnašati. Teret je života težio: starost du-
boka srušila ga je, u zimi istrošenog života,
Iscrpio je moć intelekta i podao svijetu plod
i refleksije njegove sopstvene mašte i stva-
ranja, podao mu je svijetla i znanja. Sve,
sve je to podao 'Tolstoj, iz mrtve i nekul-
turne zemlje Sibirije i Kavkazije, zemlje za-
puštenih poljana i livada, litica i gomila.
Umro je, šumor šapće, a ta dirka osjetljivo,
štipa dušu i rađa: bol sažaljenja i gabitka.
Čudesna je njegova fantazija stvarala -i oba-
rala, treperila na horizont svake namisli, i
on sada popunjava svoja kušanja — razdire
zastor života i — prolazi kroz prodole i

 

umišljene pustare sjajnog neba, i kršćanskog
Edena — prolazi kroz grozne puteve i su-
sreta vodilicu — Smrt!

U praskozorje, kada se je noć opraštala
danom, kada zvijezde utrnuše, i zora izmi-
lila svoje zlaćane trakove; u to doba nad
Astapovom, kružila se velika moć: Smrt!
Borila se neumoljivo sa jednim jakim du-
hom, neobuzdanom voljom, snažnim muži-
kom; borila se sa 'velikanom Tolstojem! U
borbi ga nadvlada; ubila mu impuls života,
sputala ga i isicala, — odbacila! ..

I evo, grobna raka, koja je čeznula, da
primi Tolstoja, zadovoljila se. Primila je
jaku stvaralačku psihu, žilavu pojavu, bes-
mrtnu veličinu — krepki val misli ,.....
Velikog je muža primila i grozničavo ga
zgurila u svoje tamne dvore pune straha i
grižnje ... pune odbijanja i grozote ...!
Sada ga cijeliva i ponosi se i koči!

Da, ima se i čime, da ponosi! Njiha
ono tijelo, koje je bilo puno poezije, puno
misli i uzdaha, puno moći i sile. Prožeto je
to tijelo filozofijom, a atomi kriju pojedine
i osobite fragmente neotkrivenih ideja, neu-
tjelovljenih djelatnosti duha ..

Velika si rako u svojem zatišju i sači-
njavanju, sretna si zemljo, koja obavijaš i
koja se miješaš kostima i pepelom velikog
ruskog mužika Tolstoja!

Nadahnuti ste čempresu i bršljane, i u
svojem značenju osobiti ste, jer vas .blago,
lelijai aspirira fosforisanje Ru duha
i života!!

Daleko smo od tog groba, ali ipak u
jakoj halucinaciji i obmani osjećamo sumor
groba; ipak gledamo u duhu treperenje žižka...
vidimo gdje se podiža avet, sila, utvara,
ugodna vizija . .. vidimo u kaosu zadivljenja
Lava Tolstoja, gdje se druži Dantom, Vol-
terom, i Rousseaumom, Dostojevskim i dr,

Vidimo čedne i neurešene stijene gdje
vabe svijet, koji se klanja grobu velikog
umnika . . . navijestit6lja mišljenja i slobode.

Ponosom i ćutljivosti klanjamo se i mi
—u duhu — grobu ,velikog muža“ — kla-
njamo se čovjeku, posredniku meba i zemlje,
klanjamo se nadahnitelju i vođeniku knjige,
klanjamo se  umnikua  Tolstoju, čovjeku,
istine i besmrtnosti . 2 + s. +
Uz stepenice života borio se tvoj duh sa bo-
lešću i starošću, ali sila smrti Rani »
kršila srčiku bića tvog i ti si umoren .
morao podleći . ,

Spomen na Te veliki Lave ne će pre-
stati, dok bude živalja i daha.

. Ponovno i opetovano klanjamo se sjeni
Tvojoj; a zanosno laćamo se knjiga Tvojih,

da zatomimo bol našu, da se otresemo podlo-

Rta dotit AAJSNA PASA ui
Slava ti uči — svijesniku, bo!
slava ti mudrače ! RA

 

a
2

š
i
i

3
i
i