GOD. XX. U DUBROVNIKU, 3. decembra 1910. BROJ 97. CRVENA HRVATSKA iti == ==Z EE JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA | AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO | K 10 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA | DOŠASTO POLUGODIŠTE. AaaRn=a——=_==R=m=m=>m>=-=m=m=_==a = === POJEDINI BROJ 10 PARA. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : Dr. MILORAD MEDINI. = ii = = ( PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. | Ivka IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Svemu smo dakako mi krivi. Zastupnici na bečkom parlamentu Dulibić, Perić, Prodan i [Ivanišević ostupili su iz južnoslavenskog kluba a pridružili su se Šušteršiću. Šušteršić je osoba, u kojoj se utje- lovila ambicija. Koliko je njega vjer- sko osvjedočenje ponukalo da se pri- ljubi uz Jeglića i njegovu četu, to su njegovi posli, ali nije njegov po- sao smjer, koji on hoće da dade ci- jeloj politici južnih slavena, i sred- stva, kojim se on služi, da to posti- gne. To ga pokazuje osobom doista energičnom, ali energije pogibeljne svakom nastojanju, koje ne služi njemu i njegovoj ambiciji. Kršćan- sko-socijalni program služi mu samo, da uzmogne raspolagati sa svećen- stvom i pomoću njegovom skršiti među članovima svoje stranke. svaku neodvisnost. On je naibolje ljude vlastite stranke odstranio iz političke borbe, a nadomjestio ih ljudima, koji su slijepo oruđe u njegovim rukama. Takav je taj slovenački Lueger, kojemu fali dara i sposobnosti Lue- gera. Ovaj je bio reformator, zasluge koje je on stekao za grad Beč, ta- kove su, da ga smatraju općenito najsposobnijim načelnikom, koji je imao grad na Dunaju. On nije samo rušio već i stvarao. Ljude je oku- pljao oko sebe svojim. govorničkim i upravnim talentom, a Šušteršić ih drži na uzdi. samo silom. On je čo- vjek, koji može samo uspijevat u Kranjskoj, gdje zbog nestašice na- rodne inteligencije, narodni posao“ pada isključivo na svećenstvo. Jedini je uspjeh Šušteršićev taj, da je on zaao pomoću zelata Jeglića organizirati svećenstvo i po putu njegovu nametnuti se slavenskom na- rodu. To pak nije za Slovence ni- kakva tečevina; otkad je ova struja prevladala oni ne mogu da zabilježe nikakvog većeg realnog uspjeha. Ci- jela njihova borba svršava neuspje- lim parlamentarnim akcijama i da se je i u tom pogledu Sušteršić pro- igrao, dokazuje najbolje baš ovo za- sjedanje parlamenta, kad Slovenci moraju da uzmaknu pred jednoduš- nim otporom parlamenta proti Šu- šteršićevu terorizmu. Baš u taj čas pridružuju mu se četiri dalmatinska zastupnika, a dovađa ih njemu samo klerikalna misao. Njihov pristup u njegov klub nije drugo nego prirodna posljedica agitacije, koja se od neko doba provađa u zemlji, a koja je urodila nekom osobitom vrsti samoobmame kod nekih naših sve- ćenika, da su tobože oni zvani da vode narod te ga sačuvaju od ,bez- vjerja“ ,hrvatske stranke“. Možda ćemo imati prigode da na temelju suhih podataka općinskih proračuna pokažemo, kakvo bi to vodstvo u ekonomskom pogledu bilo. U pravaškim klerikalnim kulama kao što su Šibenik i Imotski plaća se poprječno 200, dotično 201 općinskih prireza. Šibenik je četvrti po redu u tom pogledu od stih dalmatinskih općina. I ti ljudi imadu smionstva voditi hajku na zastupnike ,,hrvat- ske stranke“, što plijene narod po- visujuć pokrajinske prireze u svrhu, da pokrajina uzmogne udovoljiti zah- tjevima, što se na nju stavljaju u akciji za ekonomsko podignuće Dal- macije. Ovakovu vodstvu ekonomskom odgovara potpuno političko vodstvo, koje hoće da nametnu zemlji. Jer je svim nama vrlo dobro poznato, da bi slovenačka pučka stranka, neka se razbacuje ,hrvatskim državnim pravom“, ima svojih ciljeva, koji se ne mogu ni na koji način složiti sa narodnim našim aspiracijama. Slo- veni su jedno, a Hrvati drugo, i proći - će još mnogo vremena, dok xe ci- ljevi jednih i drugih izjednače. Dal- macija pak napose ima svojih .oso- bitih potreba, te ne samo nije bilo uputno, već je uprav oprječno inte- resima naše pokrajine, da se naši zastupnici puste voditi od Šušteršića. To nije ni potreba dokazivati, jer je to najbolje dokazao svojim prekolanjskim istupom iz južno-sla- venskog kluba zast. Perić. Povod je tome ako se dobro sjeća — kako ti ljudi bože moj brzo zaboravljaju ! — bio taj, što je Šušteršić htio, da dalmatinski zastupnici podrede in- terese Dalmacije koristi Šuštešićevoj te eventualno — kako je onda Perić mislio — prejudiciraju cijeloj akciji za ekonomsko predignuće Dalmacije. Ako uza sve to on i njegovi drugovi pristupaju Šuštešićevu klubu, neka se to protivi i narodnim i političkim i ekonomskim interesima Dalmacije, imamo potpuno pravo da kažemo, da ih je tamo doveo jedino kleri- kalni pokret. S neke strane se kaže, da toga pokreta nema, već da smo stanovištu svećenstva krivi mi. Kad bi to tako bilo, pojave, koje vidimo, ostale bi ograničene na samu Dalmaciju. Ali pristup i pravaša Dulibića i Prodana, pa nepravaša Ivaniševića i divljaka Perića u Sušteršićev klub pokazuje, da sve on6 pojave u Dalmaciji nijesu drugo već jedan dio slovenačke akcije za klerikalizovanje naše pokrajine. U to mi dakle ne ulazimo, mi tomu nijesmo krivi, već ova struja dolazi izvana, ona nam se nameće, a s njom i borba, da joj se odupremo. Za Hrvatsku školu na Rijeci. (Proglas društva ,Ljudevit Gaj“ ma Sušaku.) — Hrvati! Narodi kao i pojedinci bilježe u svom razvoju uspjeha i neuspjeha, sretnih i nesretnih dana. Moramo li u us- pjesima vidjeti samo posljedice nutarnje organizacije i žilave marodne borbe, to i neuspjehe ne moremo uvijek smatrati samo kao znak narodnog iscrpljenja ili nutarnje klonulosti. Često općene prilike priječe. mo- mentani razvitak i jače vanjske sile stoje na putu narodnim težnjama. Mi danas na žalost vidimo u našoj domovini ovaj stadij narodnog razvitka. Svi ventili narodne naše snage, kao da su pri- dušeni, neposredna naša prošlost kao da još tišti na nama sa svojim posljedicama, dok nam se na gospodarstvenom polju sustavno otimlju svi uvjeti emancipacije. 'To je doista zlo, ali nije najveće. Mnogo gore bi bilo, kad bi mi sami kod toga klo- nuli i izgubili vjeru u svoju budućnost. Narodi se fizički mogu zarobiti, njihova prava popištiti, ali dok im je slobodna volja i spremna na otpor, dotle ti narodi jošte - živu, a svanut će historijski čas, dii će moći ispoljiti pridušeni otpor. Ovakovi idesli imadu realnu političku snagu i za sadašnjost jer se jedino s njima još podržava narodna svijest i snaga te neka nutarnja organizacija. Najpreča naša savre+ zi Dot RENEA SASA meševano gi Pije O VT o rutu SVRSI CIM OM DRVNE a S