GOD. XX.

 

U DUBROVNIKU, 3. decembra 1910.

BROJ 97.

 

CRVENA HRVATSKA

 

 

iti

== ==Z

EE JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK 1 ZA |

 

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO |

K 10 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD |

MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

AaaRn=a——=_==R=m=m=>m>=-=m=m=_==a =

===
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
Dr. MILORAD MEDINI.

 

= ii = =

( PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.

 

OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. |

Ivka

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Svemu smo dakako mi krivi.

Zastupnici na bečkom parlamentu
Dulibić, Perić, Prodan i [Ivanišević
ostupili su iz južnoslavenskog kluba
a pridružili su se Šušteršiću.

Šušteršić je osoba, u kojoj se utje-
lovila ambicija. Koliko je njega vjer-
sko osvjedočenje ponukalo da se pri-
ljubi uz Jeglića i njegovu četu, to
su njegovi posli, ali nije njegov po-
sao smjer, koji on hoće da dade ci-
jeloj politici južnih slavena, i sred-
stva, kojim se on služi, da to posti-
gne. To ga pokazuje osobom doista
energičnom, ali energije pogibeljne
svakom nastojanju, koje ne služi
njemu i njegovoj ambiciji. Kršćan-
sko-socijalni program služi mu samo,
da uzmogne raspolagati sa svećen-
stvom i pomoću njegovom skršiti
među članovima svoje stranke. svaku
neodvisnost. On je naibolje ljude
vlastite stranke odstranio iz političke
borbe, a nadomjestio ih ljudima, koji
su slijepo oruđe u njegovim rukama.

Takav je taj slovenački Lueger,
kojemu fali dara i sposobnosti Lue-
gera. Ovaj je bio reformator, zasluge
koje je on stekao za grad Beč, ta-
kove su, da ga smatraju općenito
najsposobnijim načelnikom, koji je
imao grad na Dunaju. On nije samo
rušio već i stvarao. Ljude je oku-
pljao oko sebe svojim. govorničkim
i upravnim talentom, a Šušteršić ih
drži na uzdi. samo silom. On je čo-
vjek, koji može samo uspijevat u
Kranjskoj, gdje zbog nestašice na-

rodne inteligencije, narodni posao“

pada isključivo na svećenstvo.
Jedini je uspjeh Šušteršićev taj,
da je on zaao pomoću zelata Jeglića
organizirati svećenstvo i po putu
njegovu nametnuti se slavenskom na-
rodu. To pak nije za Slovence ni-
kakva tečevina; otkad je ova struja
prevladala oni ne mogu da zabilježe
nikakvog većeg realnog uspjeha. Ci-
jela njihova borba svršava neuspje-
lim parlamentarnim akcijama i da
se je i u tom pogledu Sušteršić pro-
igrao, dokazuje najbolje baš ovo za-
sjedanje parlamenta, kad Slovenci
moraju da uzmaknu pred jednoduš-

nim otporom parlamenta proti Šu-
šteršićevu terorizmu.

Baš u taj čas pridružuju mu se četiri
dalmatinska zastupnika, a dovađa ih
njemu samo klerikalna misao. Njihov
pristup u njegov klub nije drugo nego
prirodna posljedica agitacije, koja se
od neko doba provađa u zemlji, a
koja je urodila nekom osobitom vrsti
samoobmame kod nekih naših sve-
ćenika, da su tobože oni zvani da
vode narod te ga sačuvaju od ,bez-
vjerja“ ,hrvatske stranke“.

Možda ćemo imati prigode da na
temelju suhih podataka općinskih
proračuna pokažemo, kakvo bi to
vodstvo u ekonomskom pogledu bilo.
U pravaškim klerikalnim kulama kao
što su Šibenik i Imotski plaća se
poprječno 200, dotično 201 općinskih
prireza. Šibenik je četvrti po redu
u tom pogledu od stih dalmatinskih
općina. I ti ljudi imadu smionstva
voditi hajku na zastupnike ,,hrvat-
ske stranke“, što plijene narod po-
visujuć pokrajinske prireze u svrhu,
da pokrajina uzmogne udovoljiti zah-
tjevima, što se na nju stavljaju u
akciji za ekonomsko podignuće Dal-
macije.

Ovakovu vodstvu ekonomskom
odgovara potpuno političko vodstvo,
koje hoće da nametnu zemlji. Jer je
svim nama vrlo dobro poznato, da
bi slovenačka pučka stranka, neka
se razbacuje ,hrvatskim državnim
pravom“, ima svojih ciljeva, koji se
ne mogu ni na koji način složiti sa
narodnim našim aspiracijama. Slo-

veni su jedno, a Hrvati drugo, i proći -

će još mnogo vremena, dok xe ci-
ljevi jednih i drugih izjednače. Dal-
macija pak napose ima svojih .oso-
bitih potreba, te ne samo nije bilo
uputno, već je uprav oprječno inte-
resima naše pokrajine, da se naši
zastupnici puste voditi od Šušteršića.

To nije ni potreba dokazivati,
jer je to najbolje dokazao svojim
prekolanjskim istupom iz južno-sla-
venskog kluba zast. Perić. Povod
je tome ako se dobro sjeća — kako
ti ljudi bože moj brzo zaboravljaju !
— bio taj, što je Šušteršić htio, da
dalmatinski zastupnici podrede in-

terese Dalmacije koristi Šuštešićevoj
te eventualno — kako je onda Perić
mislio — prejudiciraju cijeloj akciji
za ekonomsko predignuće Dalmacije.
Ako uza sve to on i njegovi drugovi

pristupaju Šuštešićevu klubu, neka

se to protivi i narodnim i političkim
i ekonomskim interesima Dalmacije,
imamo potpuno pravo da kažemo,
da ih je tamo doveo jedino kleri-
kalni pokret.

S neke strane se kaže, da toga
pokreta nema, već da smo stanovištu
svećenstva krivi mi. Kad bi to tako

bilo, pojave, koje vidimo, ostale bi

ograničene na samu Dalmaciju. Ali
pristup i pravaša Dulibića i Prodana,
pa nepravaša Ivaniševića i divljaka
Perića u Sušteršićev klub pokazuje,
da sve on6 pojave u Dalmaciji nijesu
drugo već jedan dio slovenačke akcije
za klerikalizovanje naše pokrajine.
U to mi dakle ne ulazimo, mi tomu
nijesmo krivi, već ova struja dolazi
izvana, ona nam se nameće, a s njom
i borba, da joj se odupremo.

Za Hrvatsku školu na Rijeci.

(Proglas društva ,Ljudevit Gaj“ ma
Sušaku.) — Hrvati! Narodi kao i pojedinci
bilježe u svom razvoju uspjeha i neuspjeha,
sretnih i nesretnih dana. Moramo li u us-
pjesima vidjeti samo posljedice nutarnje
organizacije i žilave marodne borbe, to i
neuspjehe ne moremo uvijek smatrati samo
kao znak narodnog iscrpljenja ili nutarnje
klonulosti. Često općene prilike priječe. mo-
mentani razvitak i jače vanjske sile stoje
na putu narodnim težnjama.

Mi danas na žalost vidimo u našoj
domovini ovaj stadij narodnog razvitka. Svi
ventili narodne naše snage, kao da su pri-
dušeni, neposredna naša prošlost kao da još
tišti na nama sa svojim posljedicama, dok
nam se na gospodarstvenom polju sustavno
otimlju svi uvjeti emancipacije.

'To je doista zlo, ali nije najveće. Mnogo
gore bi bilo, kad bi mi sami kod toga klo-
nuli i izgubili vjeru u svoju budućnost.
Narodi se fizički mogu zarobiti, njihova
prava popištiti, ali dok im je slobodna volja

 

i spremna na otpor, dotle ti narodi jošte -

živu, a svanut će historijski čas, dii će
moći ispoljiti pridušeni otpor.

Ovakovi idesli imadu realnu političku
snagu i za sadašnjost jer se jedino s njima
još podržava narodna svijest i snaga te neka

nutarnja organizacija. Najpreča naša savre+
zi Dot RENEA SASA meševano gi

Pije O
VT

 

 

o rutu
SVRSI CIM OM DRVNE a S