Strana 2. m >= —m>—"u=m—<——m=uEsurmmmmmmmmmmmmmmmcmmmnmmmmČmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmms narod od klonvlosti i da provedemo u širc - kim slojevima nuta1aju orgavizaciju jačajući narodnu svijest. Dva su kraja, gdje se živo osjeća potreba jačeg isticanja narodne svijesti, a to su Ri- jeka i Slavopija. Na Rijeci živi brojni naš živalj, preko dvadeset tisuća Hrvata, bez škole i narodne prosvjete, fluktuantna masa, kojoj je suđeno da ovako u narodnom pogledu ug 'uc. Na nama je, da to zapriječimo. Sadašnja vladajuća stranka na Rijeci uporno niječe svako pravo riječkih Hrvata. Hrvati su na obalama Jadrana davno ušli u sferu romanske prosvjete, e ipak tom elementu riječki Talijani piiječe svaki rez- vitak, da otvore vrata i priprave zemljište došljacima, njima i nama narodno i kulturao stranim. Položaj je doista za Hrvate težak ali netraba klonuti. Treba da sami uradimo ono; što nam se u pravnoj državi ravnopravnih naroda krati. Podigoimo vlastitim doprinosima hr- vatsku školu na Rijeci. Time ćemo očuvati našu djecu od raznorođivauja. Narodna svijest u školi počimlje, pak zato se može vvištivi jedan narod samo, kada mu se otmu škole. Žalosne posljedice toga najbolje se opažaju na Rijeci, gdje preko 20.000 Hrvata ne dava života o sebi. Da jednom to pres- tane, osnovalo se diaštvo ,Ljuđevit Gaj“ sa zadaćom, da se poradi, kako bi dobili hrvatsku školu na Rijeci. Do naroda je sada da nam u tom pomogae. Dobro je dozvati u pamet, koliko žiivaju Nijemci — kojima i onako država gradi posvuda škole — za svoj Schvlverein. Ne će, da jedan germanski atom ugine, već mu davaju sredstava, da nacijonalao živi. Sara- jevo, Trst, Zadar imadu njemačke škole, a u zadnje doba se u Sarajevu otvorila i madžarska. Da ovime hoće da spase svoj živalj, ne bi bilo prigovora, ali im je glavna svrha da stvaraju od slavenske djece narodne odmetnike. : Koliku štetu nanašaju našem narodu Julijanove škole u Slavoniji svakomu je CRVENA HRVATSKA“ dobro poznato, a te škole se uzdržavaju ponajvećma privatnim doprinosima. Ugledajmo se u njih, jer se na žrtvama pojedinaca gradi narodna budućnost = Uz družbu sv. Ćirila i Metodija za Istru hrvatskomu narodu stavljama na srce i društvo ,Ljudevit Gaj“ na Sušaku-Rijeci. Predsjednik: Erazmo Barčić, narodni zastupnik. Blagajnik: Zvonimir Ružić, tvor- ničar. Tajnik: Dr. Maksimiljan Rošić, odvjet. perovođa. Odbornici: Ante vitez Bačić, veletržac, August Bujan, svećenik, Milan Gremer. veletržac, Filip Lukas, profesor, Dr. Bruno Medanić, liječnik, Frano Supilo, narodni zastupnik, Dr. Ante Bonetić, odvjet- nik, Ljubo Glavan, bank. činovnik, Slavo Jutriša, novinar, Dr. Milutin Mažuranić, odvjetnik, Dr. Julije Mogan, odvjetnik, Đuro Tkalac, građan. učitelj. * Glavne ustanove društvenih pravila jesu : I. Naslov društva je: ,Društvo Ljude- vit Gaj“; M. Sjedište društva je Sušak; I. Svrha društvu je podupirati hrvatski živalj na Rijeci kulturno, društveno i gospo- darstveno ; IV. Društvo namiče materijalna sredstva potrebita za ostvarenje svojih ciljeva iz slijedećih vrela; 1. iz kamata zaklada : 2. iz prinosa svojih članova; 3. iz dobrovoljnih prinosa ; V. Društveni članovi mogu biti: 1. članovi utemeljitelji, koji jedanput za uvjek isplate u društvenu blagajnu 500 K (petsto kruna). 2. redoviti članovi, koji u roku od 6 godina plate po 20 K (dvadeset kruna) go- dišnjih i 3. podupirajući članovi, koji doprinose godišnje 1 K (jednu krunu). * Pogledi po svijetu. U sjedvici zbora liječnika koja se obdr- žavala prošlog tjedna u Beču razvila se bila živa rasprava o Ehrlichovom preparatu pro- Broj 97. mz —— === —m——=m=m—=m==m=m=a<—=m=ma m ———=u=a—————=—=—=—=<=—m=<m<=<—m<m——<mm==<=<mu=m=m=<=<m<m=m<m<—<—m—m—m==mum<—m—$>—==—mu— tiv sifilisa. Među ostalima prihvatio je riječ prof. dr. Matzenauer iz Graza, koji je izvi- jestio, da je na svojoj klinici upotrijebio Ehrlichov preparat kod nekih 120 bolesnika. Dr. Matzenauer naglasio je, da je pri tom stekao naipovoljnija iskustva. Sredstvo je gotovo svuda u nekim slučajevima upravo čudesno djelovalo. * Posjednik plinare u Lisabonu zaplijenio je ljetnikovac kraljice udove Marije Pie radi tražbine od 80.000 franaka za neplaćenu rasvjetu. On je pisao kralju Manuelu u Woodnorthu list i zamolio ga, da plati taj račun, jer će inače dati ljetnikovac na dražbu. * U Turinu je umro. čuveni fiziolog sena- tor profesor Angelo Mosso u 65 godini života, koji je preko 30 godina djelovao na sveučilištu u 'Turinu. Velikih je zasluga stekao napose svojom metodom kod istraži- vanja ljudske fiziologije. Kostituirao je apa- rate za istraživanje kolanja krvi, kako se zamjećuje pod dojmom duševne uzbuđenosti kod spavanja, djelovanja mozga itd. Na Monte Rosa proučavao je Mosso fiziološke procese kod slpinskih stanovnika. * Iz Beča javljaju, da je ministar trgovine Weisskirchuer izdao naredbu, da parobrodi trgovačke mornarice t. zv. dugih pruga moraju urediti postaje za brzojav bez žica koje su kadre iz daljine od 100 morskih milja urediti saobraćaj sa obalom i sa posta- jama na drugim parobrodima. x Na 5 prosinca započet će u Gracu pred porotom, rasprava proti 13 mladih Talijana iz Trsta, koji su optuženi radi veleizdaje. # Vrhovno sudište u Beču izdalo je ko- načnu rješitbu o valianosti braka Helene Odilon s Belom pl. Pečićem. Sudište je uki- nulo presude obaju prvostepenih sudova kojima se brak Odilon-Pečić proglasio ništet- nim za Austriju. U obrazložbi se veli, da bečki zemaljski sud nije bio nadležan za ovu presudu, nego samo okružni sud dub- rovački, jer je u tom području prebivao = mm=——mmmmnmm===->>>>===========>============ym Jozo. Krasna se je pramaljetna večer pribli- žavala kraju . . . Po slikovitoj se i zelenoj okolici pitomog Dubrovnika gubile zadnje sunčane zrake i ognjevito kadkada još jed- nom zasjale na gdjekojem prozoru rasijanih kuća u predgrađu a onaj se sjajni stup na mirnom i glatkom moru stao već rijeđati i udaljivati dok najednom ne isčezne. Domalo nastupi polutama ... Dubrovnik je u tom času izgledao kao da u sebi sakriva nešto mističnoga ... I doista činilo se je kao da ponosno i mrko oko sebe gleda, jer ga netko među samim njegovim zidinama regbi muči, a on ipak dostojanstveno trpi i visoko, poput svojih izumrlih gospara, diže svoje čelo, kao da hoće prezirom nekomu doviknuti: ,Kad već moram trpjeti, uspomenom se na svoju prošlost ponosim, a tu ne ćete zaista uni- štiti... .* I te večeri bijasmo zajedno ja i on — Jozo .. . Šetali smo putem sv. Jakova, baš onuda možda, kuda je Dr. Mavar, pjesnik Piligrina katkada pomišljao keko će uspje- šnije žigosati dubrovačke vladike . . . 4 Čitali smo »Trilogiju“. i roj 1 i i i ovi kras ti . A RA AO ru TLA ad OOO VL Hi LINKA a »Sad homo spat“ završi on, pak obojica umukosmo i nekako istinktivno pogledasmo prama gradu kao da silom odmah želimo razumjeti sav zamašaj posljednjih riječi go- spara Lakše... # — Da, spava još, a da li će se probu- diti?!... progovori u neke on ješ čvrsto uprtim pogledom na spavajući Dubrovnik... , Wie geht's?“ začujemo iza nas neke glasove . . . Okrenemo se; Susretalo su se četiri kćerke pravih dubrovačkih gospara.... Ne, ne će se probuditi ! Dubrovnik se je izrodio!“ završi on. »uj, nastavi, sve me nešto guši i kao da me to tjera, da pođem pred njih i da im doviknem , izdajice“. Umirih ga, a on će: »Da, takovi smo mi, tužna Hrvatska ! Druge godine je pošao u Spljet. Otale mi je pisao: ,Učim, čitam, izobražavam se, jer mi je jedina želja da u kasnijem životu budem na korist domovini i narodu. Ne gu- bim vrijeme, jer je za mene to samo grijeh“. Još smo se jednom vidjeli i pozdravili na obali Spljetskoj. 'To je bio zadnji put. . Pošao je u Insbruk ... I onako slab, oštra ga tamošnja klima obori... Vrati se kući i legne u postelju pak poslije nekoliko vremena nenadno umre. * I tako, kao što bura ofori pupoljke cvi- jeća u koje majka priroda polaže dosta nade, da je u još milijem i ljepšem ruhu pokažu, oštra kosa smrti u jedanput pokosi tvoj ži- vot, ucvili nas, tvoje drugove, & Hrvatska izgubi tako još jedno biće, koje bi sjegurno bilo uložilo sve svoje sile i sposobnosti, da je pomože ... Davno si već u grobu; možda nitko i ne sluti, kakova je divna i plemenita čustva krilo tvoje srce, a ja, kojemu si se ti po- vjerovao, ne mogu na ino, a da ne otkri- jem ti blago tvoje duše; s toga mi oprosti. Zbogom dragi druže prijatelju . . . Bila ti lako gruda rodnog ti kraja, Domovine, koju si za života svim žarom srca i duše ljubio ... . D.