4 SE ŠANK ut Broj 97 bračni par, kada se je povele istraga. G.đa Odilon, koja, kao što je poznato više ne . stoji pod skrbništvom, nastanila se kod Ri- jeke, te je postala ugarsko-hrvatska držav- ljanka. * Beogradske novine javljaju, da će u srpskoj diplomaciji dojduće godine nastati slijedeće promjene : Za poslanika u Beču će biti imenovan prof. Jovanović; u London kao poslavik ide dosađašnji poslanik u Pa- rizu, Vesnić, a na njegovo mjesto u Pariz dolazi odvjetnik Protić. Poslanikom u Petro- gradu biti će imenovau dr. Bošković. Dosa- dašnji ministar vanjskih posela dr. Milova- nović ide za poslanika u Berlin a na mibi- starskom mjestu zamijeniti će ga predsjednik skupštine Nikolić, koji bi, nakon što Pašić postane predsjednikom državnoga vijeća, imao postati ministrom-predsjednikom. 3 * Doznaje se, da su čitavu otkrivenu vojničku urotu protiv republike u Portugalu organizovali izagnani jezuite u sporazumu sa eks-kraljem Manuelom, vojvodom od Oporta i nekojim kralju vjernim časnicima. Republikanska vlada kani proti ovih urota tako odlučno postupati, da za buduće one- mogući svaki pokušaj revolucije u prilog kraljevstva. Nadalje vlada je odredila, da se imadu svi svećenici zaprisegnuti na novu vladavinu. Samostanska dobra, koja je. država do sada “ zaplijenila i inventarizirala, vrijede 23 mili- juna milreisa. Konfiskacija se nastavlja. # Iz Frankfurta se javlja: Preparat pro- fesora Ehrlicha za liječenje sifilisa biti će prvim danima mjeseca decembra o. g. stav- ljen u promet na sveopću uporabu u ljekar- nama i kod liječnika. Prva izvađati će ga Hochsteova tvornica pod imenom ,Salvarsan“. Prema proračunu trebati će godišnje 1 milijun doza ovog lijeka. Jedna doza stajati će 5 maraka. Domaće vijesti. Za reciprocitet hrvatskog sveučilišta. Javljaju nam iz Zadra, da će se danas, dne CRVENA HRVATSKA“ 4. prosinca održavat u prostorijama Hrvat- skog Sokola, skupština za priznanje nauka obavljenih na zagrebačkom sveučilištu. Po- zvani su svi Hrvati i Srbi u Zadru; da ovoj skupštini prisustvuju. Proslava podeset-godišnjice hrv. glum- ljenja. U nedjelju je, kako već javismo za- grebačko kazalište slavilo rijetku i veliku slavu. Toga dana navršilo se ravnih pe- deset godina, da je njemački jezik, koji je vladao na zagrebačkoj pozornici, prestao za uvijek i njemački glumci bili istjerani s pozornice, Hrvatsko zemaljsko kazalište je ovu pe- deset-godišnjicu proslavilo na dostojan način. O proslavi pišu zagrebačke novine od ponedjelnika : Sinoć je u svečano ra vijetlje- nom kazalištu obavljena proslava pedeset- godišnjice hrvatskog kazališta. Kazalište je bilo dupkom puno. Među gostima Sloven- cima vidjeli smo Dr. Frana Ilešića, Dr. Ra- vnikara, Marcela Podhimbarskoga, profesora Jeršimovića te Drag. Hribara. Gosti su se porazmjestili po mezanim-ložama, u banskoj loži vidjeli smo banicu Paulu pl. "Tomašić, u kraljevskoj gen. pj. Radu pl. Gerbu zbor- nog zapovjednika i t. d. Sama proslava izvećena je vrlo lijepo, a da je bilo i kakovih pogrješaka ne bi se opazile u onom oduševljenju, koje je sva- koga obuzimalo. Na koncu Ogrizovićevog prigodnog ko- mada ,,24. studenoga 1860“, zavladalo je neopisivo oduševljenje, kojemu nije bilo ni: kraja ni konca, a autor je morao dva puta izaći pred zastor, gdje su ga dočekali: sa burnim pljeskanjem. 1 tako je svršila ova rijetka i značajna proslava naše Thalije. Odjeci Masarykovih otkrića o falsifika- tima. Pariškom , Journalu“ brzojavljaju iz Petrograda : Saznajem iz pouzdanog izvora, da je Car primio u dugu audijenciju Giersa, poklisara Rusije u Beču, s kojim je razgova- rao odnošajima između . Austrije i Rusije. Car je izjavio, da su bolji odnošaji između obiju država nemogući, bude li Aehrenthal ostao na svom mjestu: Ministarstvo je u velikoj neprilici radi ove nepopustljivosti Strana 3. koja, nakon sastanka u Potsdamu, imade političko značenje. Vijest o putu velikoga kneza Nikole u Beč opozvana je. Glede Aehrenthala dobiva ,Echo de Paris“ iz Beča: Premda se novinstvo nije bavilo toliko jednom činjenicom, koliko ona zaslužuje, ipak se ovdje mnogo govori o ca- revoj odluci, kojom je posve ukinuo sve odluke i osude izrečene u zagrebačkom pro- cesu. U tom carevom činu gleda se osudu upravljenu protiv Aehrenthala u njegovoj upravi. 1 iza tog čina govori se o odlasku ministra vanjskih posala, koji bi imao biti imenovan poslanikom. U nijednom slučaju, usprkos toga, što je već najavljeno, grof Aehrenthal ne će biti nikada imenovan na ispražnjeno mjesto u Parizu radi prisutnosti Izvolskoga, koji je ruski poslanik u toj prije- stolnici. Dalmatinsko Pokrajinsko Željezničko- Vljeće. (Natječaj). Otvara se natječaj na mjesto privremenog činovnika Dalmatinskog Pokrajinskog Željezničkog Vijeća u Spljetu sa mjesečno plaćom o K 120-— za sada. Činovnik od kojega se traži da ima neku višu naobrazbu i da je vješt konceptu u hrvatskom ili srpskom, tahjanskom i nje- mačkom jeziku, dužan je obavljati poslove društvenoga perovođe, arhivara i kancelista, dočim ne će biti opterećen poslom prepi- sivaća. Ponude se imaju upraviti do 8. de- cembra o. g. Predsjedništvu D. P. Z. V., koje na zahtjev daje potanje obavijesti. Dalmatinski pravaši istupili iz kluba ju- žnoslavenskih zastupnika na carevinskom vi- jeću. Javljaju iz Beča: Pravaški zastupnici na carevinskom vijeću, Prodan, Ivanišević, Dulibić i Perić istupili su iz kluba južno- slavenskih zastupnika i oni taj svoj korak obrazlažu sa razvitkom stranačkih prilika u Dalmaciji. Oni su osnovali posebni ,hrvat- ski klub“ i priključili se Šušteršićevu klubu, u kome su bili burnim odobravanjem pri- mljeni. Slovenački je klub tako narasao na 22 člana, a zaključio u svim pitanjima hr- vatskim i dalmatinskim ostaviti . potpuno slobodne ruke hrvatskim članovima, koji će uspomenu Lava Tolstoja u kojemu se među inim veli: Zadnja tragedija Tolstojeva imade svoje uzroke i povode u njemu samomu, a ne u njegovoj porodici, niti u njegovoj okolici. Brzojav je javio, da je Tolstoj viđen sa svojim tjelesnim liječnikom u željezničkim kolima trećega razreda: u toj vijesti čitava je tajna smrti i života Tolstojeva zaključana. Velika unutarnja oprijeka čovjeka, koji pre- ma svom mladenačkom učitelju Rousseau-u stalno bježi od civilizacije, te traži prirodno stanje jednostavnoga mužika, ali koji ne može postići tog ideala, jer je on nedosti- živ; a nije nedostiživ za to, jer je ideal, nego zato, jer životna zadaća nije pravo po- stavljena. Tako se je on vozio u trećem ra- zredu, da kao mužik bude u saobraćaju sa mužikom. Ali on imade sobom. svoga tjele- snoga liječnika, premda ie medicinu tako često i tako strogo osudio: Masaryk dalje pripovijeda, kako se upoznao sa 'Tolstojem u njegovoj porodici g, 1887., a posjetio ga je po drugi puta i godine 1888., a po treći i zadnji put uve godine u mjesecu travnju. Masaryk piše: Tolstoja je vrlo zanimao pro- blem samoubojstva, tema ,Ane Karenine“ i Obiteljske sreće“. Mnogobrojna samoubojstva mladosti opet su mu stavila vlastito životno pitanje pred oči. Obećao sam mu, da ću mu o tom po- slati najvažniju novu literaturu i kad sam to učinio, pisao mi je opet 16.- svibnja, te mi je rekao, da ga ovaj predmet upravo progoni. U principijelnim nazorima nije se Tolstoj promijenio, no izgledao mi je mnogo blaži i obzirniji. Kako li je drugačije mislio o revoluciji i o revolucijonarcima, nego .li prije .više godina. O svom odnošaju prema obitelji rekao mi je Tolstoj ovoga puta malo: Prije 22. godine govorio mi je o tom vrlo mnogo i uprav onajintimije. Meni u ostalom to nije bilo novo, jer poznavaoc ljudi može iz ,Vojne i mira“ i svih njegovih djela i radova upoznati ne samo nazore Tolstojeve, nego i vlastita njegova životna iskustva. Već god. 1885. kanio je Tolstoj ostaviti svoju obitelj. Tada su ga zadržala djeca. U razgovoru god. 1887. i 1888. često mi je iznio težnju naskoro iza toga objelodanjene »Kreutzerove sonate“. njegovom nesretnom životu. Grofica nijo skrivila ni ove posljednje tragedije — Tol da grofica i sinovi nijesu dijelili: 'Tolatojeve nazore i da je grofica nastojala, da njegovi Nije grofica kriva radovi financijaluo koriste brojnoj obitelji, ali Tolstoj je sam izabrao družicu svoga ži- vota. Grofica Tolstoj je jedan dio grofa Tol- stoja. Na mene nijesu nikada uplivale tužbe na groficu, pa ako ih je podigao i sam Tolstoj, i meni je žao groficu, premda sam mogao u svojoj dubini promatrati i osjećati razliku njihovih značaja i životnih nazora. U tom ne pričinjaju mi se ni Tolstojevi pri- jatelji posve pravednima, Taj sam utisak dobio upravo kod svoga posljednjega po- sjeta, kad se je govorilo o tej temi i kad su mi pripovijedali neke nove slučajeve. Ovo malo redaka neka bude sada dosta. Osobno sam Tolstoja vrlo ljubio i ova moja ljubav i prijateljstvo daje mi pravo, da ve- lim, u čem se s Tolstojem nijesam slagao. Lakše je ljubiti i poštivati one, s kojima ste jednakog mišljenja u najvažnijim životnim pitanjima. Masaryk pripovijeda, da je i Tolstoj bio čovjek kompromisa, te da je u njemu po- bijedio čovjek neispravnog logičara. Tolstoj je jako volio Kanta i vrlo cijenio Chopen- hauerovu epiku, a osobitoda mu se sviđala nauka potonjega o volji.