GOD. XX.

 

CRVENA HR

 

( CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA |

| AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO \

| K MO I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD |
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA |
| —-———  DOŠASTO POLUGODIŠTE. I

<" = zn=m===aNnnn : = i

 

U DUBROVNIKU, 24. decembra 1910.

VATSKA

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI U? EDNIK:

IVO AR$RBTE.

BROJ 1053.

 

 

zla === === === mm iS

1
|| PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI |
| UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE |
|| PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. |
|| OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- |
| BAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

TT EDO AEZNNARCSKI |

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Sretan Božić

Tim pozdravom pozdravljamo da-
nas naše čitaoce. Proveli ga mirni
na svom domu, a komu ta sreća nije
u dio pala, neka se;sjeti iz tuđine
svoje domaje, uz koju ga vežu naj-
milije uspomene.

Božić je svetkovina doma, a slo-
bodan dom može dati samo slobodna
domovina. Sjetimo se dakle ovih
dana i nje, sjedinimo se u misli na
nju, koja nam je svim jedna. Ljubav
prama domu neka nam ražeže bolje
i ljubav prama domovini.

Bože živi, ti ražari, svetu vatru
rodoljublja. i

Dr. JOSIP vit, ZAFFROH.

U srijedu u večer stigla nam je
brzojavno nemila vijest, da je narodni
zastupnik Dr. Josip Zaffron preminuo
u rodnom svomu gradu Korčuli.

Bolovao je dugo, i zalud je tražio
lijeka teškoj bolesti kod ljekara i po
liječilištima, Kad se je ljetos povratio
iz Karlovih Vari, pročulo se prvi
put da ga je spopala bolest, kojoj
lijeka nema.

Saučešće koje je ta vijest prouz-
rokovala, dokaz je općih simpatija
koje je on bio kroz dugi svoj javni
rad stekao. Svi saborski klubovi bili
su tom prilikom izrazili uglednom
članu dalmatinskog sabora svoje sa-
učešće i želju, da bi se opet opora-
vio, koja i ako jalova bila, ipak'je
poticala iz dna srca svijeh.

Te je simpatije pokojnik u punoj
mjeri zasluživao. Mogao si ne odo-
bravati njegove nazore, ali kogod
je s njime, općio, taj se nije mogao
oteti utisku, da iz njega govori |če-
stita duša. Bio je to čovjek u duši
pošten, kome se poštenje zrcalilo u
nesebičnom radu za narod i rodni

"grad.

U njemu ,hrvatska stranka“ gubi
vjerna pristašu, oni,' koji su ga po-
znavali, vjerna druga i prijatelja. Ali
gubitak će jamačno najjače osjetiti
rodna mu Korčula, kojoj on bio

   

odan nada sve, Tu će mu dugo vre-
mena uspomenu sačuvati dobra djela,
kojim on nije škrtavio.

Laka mu zemlja  harna uspomena
između nas. A obitelji najljepša utjeha
izrazi saučešća, kojom nju i Korčulu
obasiplje cijela Dalmacija.

Primjer je najbolja opomena.

Bilo je doba kad su svi dalma-
tinski zastupnici u _ Beču pripadali
jednom klubu. Onda nijesu nigda u
Beču bili na okupu, a bio je jedan
koji je uvjek falio te bi kako kažu
došao samo da potegne platu. To je
bio zast. Prodan, Sad pak, kad je
istupio iz kluba, te se poklonio Su-
šteršiću, sad je Prodan uvijek u Beču
a s njime i ostala trojica: Ivanišević,
Dulibić i Perić. Naši pak kako i
prije, njih nema svijeh u parlamentu
ni onda, kad se unaprijed zna, da
će toga i toga dana biti glasovanje
ili izbor, na kojemu će se glasovi
brojiti jedan po jedan.

 

 

Očito je, koji je uzrok toj razlici.
U južnoslavenskom klubu nema di-
scipline, Tu vode ljudi, koje resi i
znanje i značaj, u Šušteršićevu klubu
toga će biti manje, ali za to u njemu
sve to nadomješćuje gvozdena disci-
plina, koja se eto nametla jakim ši-
jama Perića, Ivaniševića, Prodana i
Dulibića. Od vječnih nezadovoljnika
i frondera u klubu jugoslavenskom
postali su janjci, slijepi vršioci nare-
daba Šušteršićevih,

Mi smo već jednom kazali, čemu
služi ova disciplina u slovenskom
klubu, Pomoću nje nada se Suster-
šić zadovoljiti svojim ličnim ambi-
cijama. Ali ako je osuditi uzrok, di-

sciplinu treba pohvaliti, te nju sta- +

viti našim kao uzor. "To. je tim po-
trebnije, što nam protivna. stranka
naviješta borbu, kojoj ćemo moć odo-
ljeti jedino, ako poprimimo od nje
sve ono, što je dobro, i što tu stranku

uskih vidika i tjesnogrudnih programa

čini ipak strankom.

Stranka — kažu oni, kojima je
milo biti u stranci a činiti što hoće
— mora da svojim članovima pusti

 

neku slobodu. Za to smo i mi, ali
je pitanje, dokle ta sloboda smije da
ide. Ona valja da bude unutar stranke
neograničena, ali kad su se ljudi
zato skupili da učine stranku, kad
su uvjerenja da je stranka za narod
potrebna i da bi bez nje interesi
naroda nastradali, tad valja da oni
i od svoje lične slobode nešto stranci
žrtvuju te dadu ono, bez česa ona
ne može da bude.

A to je: jedinstvo u vodstvu iu
misli. Stvoriti to jedinstvo u koliko
ga nema, a uzdržati ga, u koliko
postoji, to bi imao biti zadatak na-
dasve onih, koji vode, a u tom po-
gledu ne bi imali prezati pred ni-
jednom žrtvom, pa bilo to i osobna.
Više vrijedi 10 ljudi složnih nego
100 nesložnih, od kojih jedan šija a
drugi vozi.

Od ove nutrnje nesloge pretrpjela
je ,hrvatska stranka“ u zadnje doba
dosta. Sada je krenulo u tom pogledu
dosta na bolje, ali mislimo da nije
nigda dosta  preporučati slogu i
kao njezinu prvu posljedicu stra-
načku disciplinu. Do nje može doći
samo onda, ako naše ljude prožme
uvjerenje da je svaki za sebe nemo-
ćan da gradi, On može jedino pomoći
protivniku da ruši. A rušenje nije
nikakav rad, kad se staro. ne može
nadomjestiti novim, boljim.

durielak senzacijonalnog procesa u Zadru.

(Pop i njegova štićenica sukrivi zločinstva
umorstva. — Osuda). — Nakon dvanaest
dnevnog porotnog zasjedanja, dovršen je u
srijedu po podne senzacijonalni proces, koji
se vodio pred zadarskom porotom: proti
optuženicima don Frani Tomassevichu i
njegovoj  štićenici  Antici Oštrić, obojica
iz Polešnika (selo nedaleko Zadra). Državno
odvjetništvo podiglo je ponovno tužbu proti
njima, a na temelju iskaza osuđenog Kovače-

 

vića, koji je nakon pet godina mučanja u

Koparskim uzama, odjednom otkrio javnosti
pravo svjetlo istine i pokazao prave začetnike
zločinstva umorstva počinjenog na pok. Ani
Rančigaj, don Franinoj tetki, koja se bijaše
iz Štajerske k njemu došelila i kod njega
živjela. Kod. prve rasprave, koja se još god.
1905. vodila pred zadarskom porotom, optu-
ženi don Frane Tomassevich ostade prost, dok

njegova štićenica Antica Oštrić Bijaše osuđena.

na 2 mjeseca tamnice, jer tekom ove

 

 

sirjumittitioteiotnmmm—mLsRRaRLRmL__ttAna da. imidža