U DUBROV NIKU, 2. siječnja 1909. Ogena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se sišao rmEnm= predbrojen i za došasto polugodište. ———— Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini, ————— Štamparija DeGiulli i dr. m Prošla: godina, Kaže narod da nema gore godine od prestupne, ni Božića od petka, a ovoga puta i Božić u petak, i pre- stupna godina. Nesretna godina u narodnoj mašti, a donekle i u zbilji. Dogođaji, koje ona bilježi samo di- jelom odgovaraju nadama, kojima smo u godinu stupili, većinom su samo teška razočaranja. Počnimo s banovinom: tamo još uvijek bijesui borba proti Madžarima. Svi su uvjereni, da kad bi bilo sreće, Madžari i Hrvati mogli bi živjeti u najvećem sporazumu. Od prirode su jedni i drugi upućeni na druge. Ali kao da ne znamo koja ruka u mo- narhiji goni jedan narod na druge, da u međusobnom trvenju gube sna- gu, koju bi bolje bilo da upotrebe u obranu svojih sloboština, te mi eto vidimo, gdje jedni jurišaju na drugi, a iz daleka se treći smije i zove Juropu, da gleda tu ,corrida de toro“ i vidi, kako je on potreban, jer tobože mi nijesmo zdreli. Vjeruje li mu ona? — Ima zna- kova, da je tu vječitu igru razumjela, i da su prošla vremena, kada je Beč nalazio slušalaca njegovim bajkama. Ali u Beču to još ne shvaćaju, te njegove kreature eto su inscenirale u Hrvatskoj ,veleizdajničku aferu“. Ima glasova, da je to suludo pona- šanje samo otešćalo položaj monar- hije u vanjskom svijetu, ali u toliko hrvatske tamnice još uvijek traže novih žrtava, a u narodu se sve više širi mržnja na one, koji su po vanjskim biljezima držani krivcima toga stanja. Tako jaz između Mad- žara i Hrvata postaje sve veći. Ako je Beču do toga bilo, tada je svoj cilj postigao. Bosna ! Ona je sada tako sretna, da zna, čija je: Austro-Ugarska, t. j. ni austrijska ni ugarska. Ona će imati sabor, u komu će svakoj kon- fesiji biti dato, da sudjeljuje t. j. da drže teološke rasprave, a u toliko će se tuđinac mirno širiti po zemlji. U Dalmaciji g. 1908. bilježi u stranačkom pogledu pravo bezvlađe. Ono se osjeća u svim strankama. = » Hrvatska Stranka“ ne može da se otrese mrtvila i elemenata, koji su do toga stanja doveli. U ,Stranci Prava“ uzalud kušaju da prekriju nutarnje razlike, premda se svi kunu na na-' čela Starčevića. Kod Srba- opažaju se još uvijek u stranačkom životu pukotine, koje ni ne kušaju zatrpati U Talijana došlo je među konserva- tivnih i radikalnih elemenata do očita raskola. U tim prilikama nije nikakvo čudo da vlada triumfira i policija slavi svoja slavlja u ime obrane granica. Da čislo jada bude potpuno, do- laze iz Istre crne vijesti, da tu -fur- timaštvo hoće da otruje mladu sta- bliku, koju su tolikom pomnjom na- rodni ljudi njegovali. Biskupi Nagli Flapp brane narodnim svećenicima, da budu zastupnici goga naroda, a Mahnić da spasi vjeru radi, kako bi pazinski zavod za pripomaganje uče- nika gimnazije pazinske predao tali- janskim fratrima. U svim tim nevoljama samo jedno nas tješi, a to je, da je kroz sve ove klance jadikovke uspjelo na- rodu spasiti misao sloge izmedu Srba i Hrvata. Ona je održala koaliciju u banovini na okupu, ona će nas i izvesti na čistac. Bez nje ćemo samo biti tuđi robovi i sluge. Pismo iz Beča. Beč, dne 30 decembra 1908. izvolski, bosansko pitanje i Mustrija — Velikaška zastup. kuća hoće da se čuje — Vojnička nagodba — MNarodnosno izmirenje u Češkoj — Koalicijono ill činovničko ministarstvo I) Ako se nikakovim pozitivnim diplo- matskim uspjehom u balkanskom pitanju ne može da ponese ministar izvanjskih posala Rusije u ovo zadnje doba, to je barem pob- rao. nekakav uspjeh sa svojim 1unogo oče- kivanim govorom koji je izrekao u ruskoj Dumi na sam Božić. Vele se govorilo o tome predstojećem istupu : Izvolskoga u cijeloj evropskoj štampi i od dugo vremena navi- ještalo ga se, sli ga je Izvolski uvijek odga- đao. Konačno se čula ta sibilinska izjava. Što je Izvolski kazao? Iza kako se je pozabavio sa položajem Rusije među na- rodnoj politici, a osobito sa persijskim pita- njem, u kojemu je, valja priznati, za Rusiju izvojštio ako ništa drugo a ono prvu i gla vnu riječ, govorio je o bosanskom pitanju. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista, Za izjave, priopćena, zahval plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, poje godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Spomenuo je glasove i zahtjev javnog mije-, nja Ruskoga, da Rusija ne smije priznati u interesu Slavena na Balkanu aneksiju Bosne, ali na prkos toga zahtjeva, kazao je Izvolski, Rusija ne može protestirati proti aneksiji Bosne, jer je u tome priječe neki prijašnji, a i neki nedavno sklopljeni ugovori između Rusije i Austro - Ugarske. Nadalje: “Rusija bi učinila pogrešku protestirati proti aneksiji, ako ne misli također da taj protest u svakom slučaju i sa oružanom silom učini uvažiti, to jest ako ne misli samo jednosta- vno protestirati nego i zaratiti se. Sto misli dakle Rusija učiniti u balkan- skom pitanju? Ona će, kazao je Izvolski. protežirati ideju konference evropskih vele- vlasti, koja bi uvaživši postojeću činjenicu aneksije Bosne, imala da mjesto prijašnjeg paragrafa u berlinskom / ugovoru, koji je ovlastio Austro - Ugarsku da okupira Bosnu i Hercegovinu, bude uveden novi paragraf, koji*će uzeti obzira na narodnosne interese anektiranih zemalja. Iz diplomatskog jezika prevedno bi imalo da znači, da, će Rusija raditi boko autonomije Bosne i Hercegovine. Kakovu će autonomiju tražiti Rusija da se osigura anektiranim zeimljama, to nije rečeno Nadalje će Rusija na konferenci istupiti za . interese Srbije i Crne Gore. Osim toga Iz volskijeva je simpatija, da se balkanski na: rodi što moguće čvršće jedan u drugome pridrđžuju i da zajednički u savezu sa 'Tur- skom obrane svoje ugrožene interese na Balkanu. Uspjeh ovakovog govora, koji je za na- rode na Balkanu ne izuzevši ni Bugarsku , pun lijepih riječi i izraženih simpatija, obzi- rom prema simpatijama ruskog javnog mni- jenja, oprezan vrlo oprezan u riječima s Austro - Ugarskoj i. aneksiji Bosne i Herce- govine, uspjeh velju ovakovog upravo sibi- Inski diplomatskog, dobro promišljenog i . pomno sastevljenog govora, nije zome da izostane. Nije stoga začudno vidjeti, gdje su svi oni, koji su polagali veliku važnost u ovaj govor, koji su ga puno isčekivali, u nj svu nađu polagali, ostali njime zadovoljni. Svaki je našao u njemu nešto, što je odgovaralo njegovim nadama. Dapače i sama austrou- garska diplomacija ostala je barem na oko s govorom zadovoljna. Da li je opravdano njezino zadovoljstvo, to će se moć tek kašnje razvitkom dogođaja prosuditi Austrougarska bila je najprvo proti svakom raspravljanju o aneksiji, onda je popustila da se o tome ima raspravljati ali ne na konferenci nego pismenim putem između kabineta. Sada je proti tome da joj druge vlasti > i kakvu će autonomiju dati anektiranim krajinama, ali će na svrsi morati da u tome popusti, do Ostanovljeno je dakle_ konačna odluka u cijelom balkanskom pitanju budućoj kon- O : — s eter Meteor arronJH st