U DUBROVNIKU, %. siječnja 1909.

 

 

 

 

 

 

C jena je listu unaprijeds : za Dubrovnik i za Austro-U garsku na godinu 10 K. Za ino
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
Zn predbrojen i za došasto polugodište. —— z

 

izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini —
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

 

am

 

 

 

Brzojavne vijesti.
Rauch u Pešti.

PEŠTA, 9. — Rauch je konfe-
rirao s Košutom i Josipovićem.

Pomilovanja.

BEOGRAD, 9. — Kralj će po-
milovati na pravoslavnu novu godinu
protuzavjerenike osuđene u kraguje-
vačkoj aferi.

CETINJE. 9. — Kažu da će
knez Nikola pomilovati o novoj go-
dini osuđenike u poslu bomba.

Liberalci opet na vladu.

BUDIMPEŠTA, 9. — Neke ma-
džarske novine donose sensacijonalnu
vijest, o skorim velikim promjenama
u Ugarskoj. Liberalci bi imali doći
opet na vladu, a koaliciju bi svečano
pokopali. di

Košutova bolest.

BUDIMPEŠTA, 9. — Doznaje se
privatno, da je Košutova bolest veo-

ma opasna pa da bi moglo doći do
katastrofe.

   
   
  
  
  
  
   

Stanje na Balkanu.

BEČ, 9. — Stigao je ovamo turski
poslanik u Rimu te dugo konferirao
s Aerenthalom; Govori se da je za-
pletaj na Balkanu zaoštren, te da
će poslanik Pallavicini ostaviti Ca-
rigrad.

Uslijed govora ministra Dr. Milovano-
ića, koji smo zadnji pat spomenuli dobio
e poslanik Austro-Ugarske grof Forgach
aredbu da pita razjašnjenje. Cijenimo po-
rebnim iznijeti iz toga govora barem glavne
ačke,

»Pošto je danas već pruženo jamstvo
nezavisnost balkanskih država i pošto je
odpuno jasno, da Rusija nema na Balkanu
ikakvih osvajalačkih namjera, to je misija
ustro- Ugarske na balkanskom poluostrvu
ovršena. (Burno odobravanje). - '

 

 

==>; >
spriječi prodiranje Rusije i da se Balkan
otvori austro-ugarskoj kulturi, izgleda danas
kao gorka ironija. Jer slo! «lu, koju su bal-
kanski narodi od g. 1812. do 1876. dobili,
dobili su pomoću Rusije (odobrenje), dočim
je prvi korak Austro-Ugarske na Balkanu
bio u tome, da od naroda srpskih zemalja
učini svoje robove.

Narodima na Balkanu prijeti opasnost
samo od Austro-Ugarske i samo od nje se
mora braniti evropska ravnoteža. Austro-
Ugarskoj se mora prepriječiti put na Egej-
sko more; Austro-Ugarska mora prestati da
bude balkanska država, jer inače će postati
kobna za sve balkanske narode, a naročito
za srbski narod. ...

Evropa ne želi rata, ali pošto žrtvo-
vanje socijalnih interesa interesima evrop-
skog mira nije savjetno, izgleda, da su ev-
ropske velike sile sklone da stvore neko
prelazno stanje. S toga se srpska vlada tru-
dila, da za obadva slučaja, bilo da se radi
o provizornom ili o definitivnom riješenju
pitanja, — ostane u _soliđsigosti s velikim
silama time; što jecorpe Gi e
u harmoniju sa shvaćanjem: velikih sila.

Koji će program na konferenciji — ako
do konferencije dođe — pobjediti, da li
program Srbije ili Austro-Ugarske, o tome
je teško danas unaprijed govoriti, ali u sva-
kom slučaju je moral i pravednost na našoj
strani.

Naš interes, interes balkanskih naroda,
pa interes same Austro-Ugarske, zahtjeva,
da nam se zajamči obstanak. Nije potrebno
tjerati Srbe na očajan rat, jer naši interesi
mogu se dovesti u harmoniju sa interesima
Austro-Ugarske. Ako Austro-Ugarska bude
vršila svoju misiju: uspostavljenje veze iz-

  

među germanskog i romanskih i slovenskih

naroda, — onda će se oko nje skupljati i
balkanski narodi, ali dotle ne, dok Austro-
Ugarska upotrebljuje nasilne mjere. Do te
harmonije moglo bi doći, čim bi Austro-
Ugarska svoje sadašnje granice priznala kao
definitivne. Pravne granice između Austro-
Ugarske i Balkana moraju ostati Sava i
Dunav, inače će postojati stalna opasnost“.

Dr. Milovanović odgovorio je grofu
Forgachu da govor nije tačno reproduciran.
Gabinet  Velimirovićev predao je kralju
ostavku. jer da me uživa ono. povjerenje
skupštine koje bi trebalo u današnjem teš-
kom položaju. Kralj Petar je ostavku od-
klonuo. Ako se ima suditi po bečkim novi-
nama govor Milovanovićev, u Beču je dje-
lovao. Uvaženi vojnički list ,, Armee Zeitung“
piše: ,čas je došao, rat je neizbježiv. Nigda
nije bilo pravednijega rata, nigda raše po-
vjerenje u konačni uspjeh nije bilo oprav-
danije. Nas silo na rat Rusija, Italija. Crna-
gora i Turska ..... Nesreća Italije parali-
zira njezinu energiju. Sa čovječjeg stano-
višta katastrofa od 28. decembra puni nas

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

 

 

jed dovela i. Ka

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena. zah val
plaća se 40 para po retku,/a za oglase 30 para. Oglasi, koji selviše puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

sažaljenja duboka i iskrena; ali politika je
gruba i moramo računati sa trešnjom u
Messini kao sa jednom prilikom po nas ko-
risnom . . . . Mi ne ćemo oklijevati obračunati
s Italijom i u danima narodne žalosti.

Srbija nas sili na rat, govor ministra
vanjskih posala srpskoga, ne trebvje drugih
koienata. Onakovo lice traži pest, a ce. k.
oficir morao bi se stiditi nositi oružje ako
država koju služi podnosi takovu uvrijedu“*

Ovako vojnički list. Drugi listovi pišu
također oštro, ali obzirnijo i ističu, kako
se Austrija uslijed provokacije ne smije pu-
stiti zavesti.

Katastrofa u Italiji.

Parlamenat talijanski je sazvan na iz-
vanredno zasjedanje. Vlada će zatražiti kre-
dit od 30,000.000 lira, a to je suvišak prošle
godine. Osim toga zapisati će ge prirez od
9% na direktnom državnom porezu na dobra
i bogatstva. 'Taj će se prirez utjeravati za
dvije godine i služiti za pomoći pokrajinama
i općinama. , stikiža ki

  
 

Europi, dokazuju iznosi sakupljeni.
donu na popisu Lord Mayora skupilo se je
1,150.000 L. Govori se da će kongres ame-
rikanski glasovati pomoć od 5,000.000. do-"
lara. Dok. se tako natjeću, tko će više dati
u tako plemenitu svrhu, u našoj državi ne
samo da ne davaju, već ima listova bečkih,
koji između crta daju razumjeti, da im nije
žao što se dogodilo. Sramota.

Istine bole.

Prof. Šišić u Zagrebu napisao je
bio brošuru, gdje se dokazivalo pravo
Hrvatske na Bosnu. To pravo po
našemu mišljenju izvan svake je
sumnje, i možemo ga isticati, ako
ga hoćemo upotrijebiti prama Be-
ču i Pešti. Jer ono, iz česa
oni tamo izvađaju nekakvo hi-
storijsko pravo na Bosnu, nije drugo
nego pravo Hrvatske. Nu drugačije
stoji stvar, ako to naše pravo mi ho-
ćemo izrabivati proti Srbima, jer
tada svako isticanje toga prava iza-
zivlje kod Srba reakciju, koja se pre-
lijeva po malo u mržnju. Za to smo
više nego jedan put spomenuli, kako
se najbolje radi za hrvatstvo Bosne, '
onda, kad se za nj ne radi. Ako je
položaj Bosne takav, da joj je pri-
rodno mjesto u hrvatskom sklopu,
tad isticali mi hrvatstvo Bosne, ili
ne, ona će biti dio Hrvatske. Ako

 

pak prilike budu takove, da ona ne

 

t