Strana 2.

 

šku monarhiju, pak čemu bi se ljudi
vodili pod vješala?

Ali kad se kod kojeg Srbina u
Hrvatskoj nađe devet zahrđalih ča-
vala, kad netko u Hrvatskoj primi
dopisnicu iz Srbije, kad koji Hrvat
ili Srbin privatno pođe u Beograd —
a nekmo li poput Wolfa drži javne
sastanke i — grom i pakao govore
protiv vlastite države, kad netko
klikne svome prijatelju Petru: živio
Petar! — tad se uskomeša cijela
monarhija, država je u\pogibelji, pri-
jeti otcijepljenie Bosne i Hrvatske i
Dalmacije, sva žandarmarija, svi su
dovi se stave u kretanje, apse se
buntovnici, predlažu vješala, jer znaj-
te, tu u susjedstvu nalazi se kralje-
vina Srbija, ta dva milijuna duša,
koja je — no, koja je tako — po-
gibeljna po monarhiju!

Šta Njemačka sa svojih 60 mili-
juna i toliko pangermana, šta Italija
sa svojih 40 milijona i toliko ireden-
tista, to je sve ništa prama pogibelji
koja nam prijeti sa strane . ... srp-
skih uši i srpskih svinja, jel' de, nje-
mački fini humoriste?

Koja grjehota da Srbija nije malo
viša, ko zna da ne bi s nama postu-
pali kako što se postupa s njema-
čkim pangermanima i talijanskim
iredentistima!.,..

A s aama se može postupati i
ovako, ali ipak — ne će za vazda.
Dapače: samo naprijed. Ne će ni
ovo zlo hrvatskom i srpskomu na-
rodu doći za 'gore. Zajednička borba
Hrvata i Srba i čoliko sloga može,
otvorilo je našem narodu oči. Uza-
ludna su dva naprezanja i hrvatskih
i srpskih frankovaca i rauchovaca
uzaludan sav dešperatni i bespomo-
eni bijes da se povrate prijašnja vre-
mena. Kad pošten Hrvat i Srbin mo-
tri vaše manevre, kad čita vaše po-
gane bojne pokliče, — odvraća glavu
gnušanjem. Ne djeluje više!

Besmirtni je Lincoln rekao: ,cio
se narod može varati za neko vrije-
me; jedan dio naroda se može varati
za uvijek; ali cio narod varati za uvi-
jek — to se ne može“,

A nije vama ni do ,srpske pro-
pagande“ ni ,pogibelji države“. Ne
postoji ni jedna ai druga. Ako dr-
žava može mirno spavati kad Nijemci
viču ,živio Vilim“ ili Talijanci ,Ev-
viva Italia“ ne će državi naškoditi,
ako koji ,Srbin“ doista i usklikne
»živila Srbija“, Nastojte vi rađe da
i Talijani i Hrvati i Srbi budu odu-
ševljeno klicati: , Živila Austrija !“
nastojte velju, jer ako tako oni da-
nas ne kliču — nisu oni krivi.

drugoga, što ste vi — da prikrijete

»CRVENA HRVATSKA“

namjere samo — okrstili ,, velikotp-
skom propagandom“. To je u istihu
hrvatsko-srpska propaganda, koju vi
hoćete da uništite. Da, onu hrvat-
sko-srpsku propagandu koja uči: da
tamo od Štajerskih granica pa niz
Dravu de Zemuna i prama jugu do
Kotora, a od Kotora uzduž sinjeg
našeg mora do Trsta prostire se naj-
autohtoniji slavenski predjel monar-
hije, koji je zajednička. svojina na-
roda hrvatskog i srpskog, jednog na-
roda su dva imena, ali_ jednog jezika.
Na tom širokom prostoru gospoduje
samo jedan jezik, tako smo jedan do
drugog poredani, tako jedan uz dru-
gog savezani, da nema, pa ne ima
među nami mjesta — trečemu. Ovaj
ogromni prostor, od naravi tako ude-
šen, tako autohtono napučen, u sebi
je najjači narodnosni predjel monar-
hije bez obzira što se naša narodna
sila i jakost nije još, ni u desetom
dijelu, očitovala u svojoj veličini. Pri-
jašnji opći hrvatsko-srpski razdor,
hrvatsko i srpsko madžaronstvo, da-
našnje srpsko madžaronstvo, današnje
srpsko radikalstvo, i hrvatski fran-
kovluk, i lokalne tričarije, i sićušna
borba latinice s ćirilicom, to su sve
doista zapreke pravom _ očitovanju
naše narodne jakosti, — proces radi
veleizdaje uspješno je pomagalo —
ali sve te zapreke nisu kadre ni iz
daleka da zajedničko i svijesno oči-
tovanje narodne naše jakosti osujete.
Ova misao narodne spoznaje širi se
i ako ne pošasno, ali svakako kon-
tagijozno. Koga se dotakne, na nj
se i prilijepi. Bedasti dušmani naroda
hrvatskog i srpskog mislili su, da
će progonstvom Srba našu narodnu
jakost aretirati. A oni je samo po-
spješuju. Jer zadite u naša društva,
stupite u kolo od ma samo tri Hr-
vata ili Srba, pak čujte ih, što mi-
sle, kako govore o ovom veleizdaj-
ničkom procesu. Ta šta je to — sto-
tina ljudi na optuženičkoj klupi? Sve
državne tamnice u Austriji i Ugar-
skoj ne bi bile kadre smjestiti ni de-
seti dio Hrvata i Srba koji onako
misle i onako čute, radi čega bi nas
zlotvori sloge i slobode hrvatskog i
srpskog naroda rado na vješalima
gledali! i

Ne, ne izvan granica monarhije,

nego tu, unutar granica monarhije,

očitovat će se zajednička jakost Srba
i Hrvata. Bi dušmani naši, ne izvan
granica, ali i do vraga nas poslali,
samo da nas — toliko nema. Ali
znaju oni još bolje nego li mi sami
— kolika se jakost u našim zajedni-

, čkim silama krije, i što će to biti;
A vama je u istinu do nečega -

— jer do toga mora doći — kad se
svi Hrvati i Srhi osvijeste, i kad

Broj 10 i 11.

 

dođu do spoznaje svoje moći i svoje
snage.

Tek na svijet zinula sloga jednog
dijela Hrvata i Srba, tako je tač-
nim  ,barometrom za budućnost“
našim neprijateljima da se ne ža-
caju latiti i nečovječnih i smi-
ješnih sredstava, uz pomoć tamnica,
vojske, vješala protiv nje, a ona je
tek u povoju — dijete od malo go-
dina. Da čudne igre kad ona ojača
— ponaraste, kad svijesni Hrvati i
Srbi i u kolu sa braćom Slovencima,
svoju narodnu stvar učine zajednič-
kom. Otrag koji decenij nijesmo ni
mi sami znali, ko smo ni što hoćemo.
Danas već možemo pokazivati zube,
a na putu smo, kad će gospodari
naši, zvali se oni Nijemci ili Madžari,
biti drukčiji prama nami, kad će,
mješte goniti nas pod vješala, i pa-
zariti s našom kožom kano sa ka-
kovom robom, ugovarati s nama kano
sa svojim parima.

Da, na ovom tlu, ovdje unutar
granica, ogledati će se hrvatsko-srp-

ska propaganda sa svojim dušmani-
ma. I nije nam potrebna izvan gra-
nična pomoć, ni bombe ni noži. To-
liko nas ima u samoj monarhiji, tako
smo jaki, tako mnogobrojni i tako
čvrsto ušančeni, da nam za konačnu
pobjedu ne treba nego zajednička mi-
sao i narodna svijest.

Živjela — misao!

I. F. Lupis

nar. zastup.

 

Dubrovnik, 4, veljače q90%.

Rijetko smo se kadgod tako slatko na-
smijali, kako kad sme pročitali svečani ukor
udijeljen nam od ,Narodnog. Lista“ zbog
naših prigovora zemaljskom odboru i go-
spodi zastupnicima u Beču. Već smo više
puta razumjeli, da ,,Narodni. List“ smatra
svojom dužnosti braniti zastupnike i zemalj-
ski odbor i onda, kad rade protivno onomu
što on piše, ali mi tih zaista teških obveza
nemamo, te ako nam ,, Narodni List“ ne za-
mjera, kad vladi prigovaramo ono, što cije-
nimo da moramo, imao bi mnogo više uz-
roka mučati, kad branimo Biankinijeve iz-
bornike od svojevolje zemaljskog odbora.

Onomadne je zemaljski odbor — da
ovaj primjer navedemo jer je najnoviji —
dvaput mijenjao svoje odluke, samo da udo-
volji čovjeku, koji je pokrenuo cijelu križar-
sku vojnu, samo da Biankini ne izađe za-
stupnik om, na štetu pokrajine i na štetu čo-
vjeka, koji se je izvrgnuo bijesu ,,Prave
Crvene Hrvatske“, da zast. Biankini uspije.
Mi ne zn amo, ali zast. Biankini mogao bi
se lako  popitati i obaznati, koji su uplivi
tu djel ovali. Za nas je dosta konstatovati,
da nekakvih upliva na zemaljskom odboru
ima, a jesu li to: đeneralaški ili furtimaški
ili vladini ili vražji, to neka zast. Biankini
uredi sam s g. Ivčevićem.

Možda ćemo imati prilike da se potanje
pozabavimo cijelim ponašanjem zemaljskog
odbora i prama pojedincima i prama opći