Strana 2. šku monarhiju, pak čemu bi se ljudi vodili pod vješala? Ali kad se kod kojeg Srbina u Hrvatskoj nađe devet zahrđalih ča- vala, kad netko u Hrvatskoj primi dopisnicu iz Srbije, kad koji Hrvat ili Srbin privatno pođe u Beograd — a nekmo li poput Wolfa drži javne sastanke i — grom i pakao govore protiv vlastite države, kad netko klikne svome prijatelju Petru: živio Petar! — tad se uskomeša cijela monarhija, država je u\pogibelji, pri- jeti otcijepljenie Bosne i Hrvatske i Dalmacije, sva žandarmarija, svi su dovi se stave u kretanje, apse se buntovnici, predlažu vješala, jer znaj- te, tu u susjedstvu nalazi se kralje- vina Srbija, ta dva milijuna duša, koja je — no, koja je tako — po- gibeljna po monarhiju! Šta Njemačka sa svojih 60 mili- juna i toliko pangermana, šta Italija sa svojih 40 milijona i toliko ireden- tista, to je sve ništa prama pogibelji koja nam prijeti sa strane . ... srp- skih uši i srpskih svinja, jel' de, nje- mački fini humoriste? Koja grjehota da Srbija nije malo viša, ko zna da ne bi s nama postu- pali kako što se postupa s njema- čkim pangermanima i talijanskim iredentistima!.,.. A s aama se može postupati i ovako, ali ipak — ne će za vazda. Dapače: samo naprijed. Ne će ni ovo zlo hrvatskom i srpskomu na- rodu doći za 'gore. Zajednička borba Hrvata i Srba i čoliko sloga može, otvorilo je našem narodu oči. Uza- ludna su dva naprezanja i hrvatskih i srpskih frankovaca i rauchovaca uzaludan sav dešperatni i bespomo- eni bijes da se povrate prijašnja vre- mena. Kad pošten Hrvat i Srbin mo- tri vaše manevre, kad čita vaše po- gane bojne pokliče, — odvraća glavu gnušanjem. Ne djeluje više! Besmirtni je Lincoln rekao: ,cio se narod može varati za neko vrije- me; jedan dio naroda se može varati za uvijek; ali cio narod varati za uvi- jek — to se ne može“, A nije vama ni do ,srpske pro- pagande“ ni ,pogibelji države“. Ne postoji ni jedna ai druga. Ako dr- žava može mirno spavati kad Nijemci viču ,živio Vilim“ ili Talijanci ,Ev- viva Italia“ ne će državi naškoditi, ako koji ,Srbin“ doista i usklikne »živila Srbija“, Nastojte vi rađe da i Talijani i Hrvati i Srbi budu odu- ševljeno klicati: , Živila Austrija !“ nastojte velju, jer ako tako oni da- nas ne kliču — nisu oni krivi. drugoga, što ste vi — da prikrijete »CRVENA HRVATSKA“ namjere samo — okrstili ,, velikotp- skom propagandom“. To je u istihu hrvatsko-srpska propaganda, koju vi hoćete da uništite. Da, onu hrvat- sko-srpsku propagandu koja uči: da tamo od Štajerskih granica pa niz Dravu de Zemuna i prama jugu do Kotora, a od Kotora uzduž sinjeg našeg mora do Trsta prostire se naj- autohtoniji slavenski predjel monar- hije, koji je zajednička. svojina na- roda hrvatskog i srpskog, jednog na- roda su dva imena, ali_ jednog jezika. Na tom širokom prostoru gospoduje samo jedan jezik, tako smo jedan do drugog poredani, tako jedan uz dru- gog savezani, da nema, pa ne ima među nami mjesta — trečemu. Ovaj ogromni prostor, od naravi tako ude- šen, tako autohtono napučen, u sebi je najjači narodnosni predjel monar- hije bez obzira što se naša narodna sila i jakost nije još, ni u desetom dijelu, očitovala u svojoj veličini. Pri- jašnji opći hrvatsko-srpski razdor, hrvatsko i srpsko madžaronstvo, da- našnje srpsko madžaronstvo, današnje srpsko radikalstvo, i hrvatski fran- kovluk, i lokalne tričarije, i sićušna borba latinice s ćirilicom, to su sve doista zapreke pravom _ očitovanju naše narodne jakosti, — proces radi veleizdaje uspješno je pomagalo — ali sve te zapreke nisu kadre ni iz daleka da zajedničko i svijesno oči- tovanje narodne naše jakosti osujete. Ova misao narodne spoznaje širi se i ako ne pošasno, ali svakako kon- tagijozno. Koga se dotakne, na nj se i prilijepi. Bedasti dušmani naroda hrvatskog i srpskog mislili su, da će progonstvom Srba našu narodnu jakost aretirati. A oni je samo po- spješuju. Jer zadite u naša društva, stupite u kolo od ma samo tri Hr- vata ili Srba, pak čujte ih, što mi- sle, kako govore o ovom veleizdaj- ničkom procesu. Ta šta je to — sto- tina ljudi na optuženičkoj klupi? Sve državne tamnice u Austriji i Ugar- skoj ne bi bile kadre smjestiti ni de- seti dio Hrvata i Srba koji onako misle i onako čute, radi čega bi nas zlotvori sloge i slobode hrvatskog i srpskog naroda rado na vješalima gledali! i Ne, ne izvan granica monarhije, nego tu, unutar granica monarhije, očitovat će se zajednička jakost Srba i Hrvata. Bi dušmani naši, ne izvan granica, ali i do vraga nas poslali, samo da nas — toliko nema. Ali znaju oni još bolje nego li mi sami — kolika se jakost u našim zajedni- , čkim silama krije, i što će to biti; A vama je u istinu do nečega - — jer do toga mora doći — kad se svi Hrvati i Srhi osvijeste, i kad Broj 10 i 11. dođu do spoznaje svoje moći i svoje snage. Tek na svijet zinula sloga jednog dijela Hrvata i Srba, tako je tač- nim ,barometrom za budućnost“ našim neprijateljima da se ne ža- caju latiti i nečovječnih i smi- ješnih sredstava, uz pomoć tamnica, vojske, vješala protiv nje, a ona je tek u povoju — dijete od malo go- dina. Da čudne igre kad ona ojača — ponaraste, kad svijesni Hrvati i Srbi i u kolu sa braćom Slovencima, svoju narodnu stvar učine zajednič- kom. Otrag koji decenij nijesmo ni mi sami znali, ko smo ni što hoćemo. Danas već možemo pokazivati zube, a na putu smo, kad će gospodari naši, zvali se oni Nijemci ili Madžari, biti drukčiji prama nami, kad će, mješte goniti nas pod vješala, i pa- zariti s našom kožom kano sa ka- kovom robom, ugovarati s nama kano sa svojim parima. Da, na ovom tlu, ovdje unutar granica, ogledati će se hrvatsko-srp- ska propaganda sa svojim dušmani- ma. I nije nam potrebna izvan gra- nična pomoć, ni bombe ni noži. To- liko nas ima u samoj monarhiji, tako smo jaki, tako mnogobrojni i tako čvrsto ušančeni, da nam za konačnu pobjedu ne treba nego zajednička mi- sao i narodna svijest. Živjela — misao! I. F. Lupis nar. zastup. Dubrovnik, 4, veljače q90%. Rijetko smo se kadgod tako slatko na- smijali, kako kad sme pročitali svečani ukor udijeljen nam od ,Narodnog. Lista“ zbog naših prigovora zemaljskom odboru i go- spodi zastupnicima u Beču. Već smo više puta razumjeli, da ,,Narodni. List“ smatra svojom dužnosti braniti zastupnike i zemalj- ski odbor i onda, kad rade protivno onomu što on piše, ali mi tih zaista teških obveza nemamo, te ako nam ,, Narodni List“ ne za- mjera, kad vladi prigovaramo ono, što cije- nimo da moramo, imao bi mnogo više uz- roka mučati, kad branimo Biankinijeve iz- bornike od svojevolje zemaljskog odbora. Onomadne je zemaljski odbor — da ovaj primjer navedemo jer je najnoviji — dvaput mijenjao svoje odluke, samo da udo- volji čovjeku, koji je pokrenuo cijelu križar- sku vojnu, samo da Biankini ne izađe za- stupnik om, na štetu pokrajine i na štetu čo- vjeka, koji se je izvrgnuo bijesu ,,Prave Crvene Hrvatske“, da zast. Biankini uspije. Mi ne zn amo, ali zast. Biankini mogao bi se lako popitati i obaznati, koji su uplivi tu djel ovali. Za nas je dosta konstatovati, da nekakvih upliva na zemaljskom odboru ima, a jesu li to: đeneralaški ili furtimaški ili vladini ili vražji, to neka zast. Biankini uredi sam s g. Ivčevićem. Možda ćemo imati prilike da se potanje pozabavimo cijelim ponašanjem zemaljskog odbora i prama pojedincima i prama opći