| XIX. U DUBROVNIKU, 53. aprila 1909. Broj 27. RVENA HRVATSKA listu unaprijeda: za Dubrovnik iZza Auet 0-1 garsku na godinu 10 Cenićtu uo grdioa 20:0. A bis Za ino 0K i poštarski troškovi. K >» n> .«rsti list, zad mu pretplata mine, smatra se == predbrojen sa Guo-asto osglugodište. m=—mm=m=m===== = lj i odgovorni urednik De. Milorad Medini. Štamparija DeGiulli i dr. čki pregled. lložaj ministra izvanjskih posala Iz- phga smatra se uzdrmanim. Car je u i audienciji vrlo nemilostivo primio va. Bio je, veli se, ljutit, jer ga Izvolj- iz osam dana nije izvjestio o predlogu čke glede bezodvlačnog priznanja je. Car je to tek izravno doznao od 'kog poklisara grofa Pourtalesa. Na sam car naložio Izvoljskomu, da prizna ju. — Pogovara se, da je Izvoljski caru dnio svoju ostavku i da će mu biti nikom njegov zamjenik Čarikov. * | sjednici talij. komore, rekao je mini- ittoni, odgovarajući na jednu iuterpe- zastupnita Brunialtia, da glede tali- univerze u Trstu nema reći ništa 'Tek mora pridodati, da bi žalio veoma p ta nada ne bi ispunila, jer će se, ma rasi naći prilika, koja bi narode tako žbli- što se tiče balkanske politike, ne može, * da gevori, jer je položaj još uvijek ali svakako, mora konstatirati, da dr- vlasti" opravdava njegovu politiku. g - ngležki kralj Eduard upravio je na ralja Franju Josipa iz Biaritza depešu pj mu najsrdačnije čestita, što je spor bijom mirno riješen. # J Njemačkom rajstagu započela je u debata o izvanjskoj politici. Državni lar knez Biilow uzeo je prvi riječ. ije je spomenuo posjet kralja Eduarda linu i naglasio, da je to sretan doga- \jemačka i Engleska upućene su jedna ugu u svom narodnom radu kao malo vije države. Zatim je sa zadovoljstvom uo maročki sporazumak i napokon pre- a istočnu politiku. ik P užasnoj željezničkoj nesreći kod Ogu- oznajemo nadalje, da je kod katasrofe dao 21 vagon, dva su se survala u od 20 metara, a ostali se složiše .u raboti Do sada je ustanovljeno dva : jedan seljak i 17-godišnji mladić, ia ih mnogo ranjenih. Čiščenje pruge jalo je 17 sati. Strojara, ložača i uglje- još uvijek nemoguće je naći, Računa \ šteta iznosi do 100.000 K: x čiječko je redarstvo ovih dana uapsilo iko srbijanskih agenata, koji su došli ubuju dobrovoljce za svoju vojsku, na- fajući pojedine vojnike da se iznevjere zastavi, Javljaju iz Sofije, da se Rus Voeev, 9 radi pokušanoga atentata na kralja nanda, nalazio“ već nekoliko mjeseci u IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE —— POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopis) uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahval plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. tamošnjem zatvoru, pokušao ubiti iz revol- vera, ali mu nije naum uspio. e * U Meru-u u Francuskoj podigle se u štrajk do 10,000 radnika u tvornici puceta. Radnici su oplienili tvorničarevu kuću i podpalili mu sav namještaj. — U novogradnji opere u Bostonu u Americi razrušili su rad- nici štrajkaši dinamitom svu gradnju. Grad- nja je raprezentirala vrijednost od više mi- lijuna dolara. kz Iz Beča se javlja: Izplata odštete 'Tur- skoj za bosanska državna dobra povodom aneksije obavit će se 10. svibnja, i to mje- nicama, koje će glasiti za London u zlatu. Od svote, koja iznosi 54/2 milijuna kruna, pribavila je Rothschilldova skupina 14 mi- lijuna na otvorenom tržištu, a ostatak od 40 milijuna slanija. Xustro-Ugarska banka lje iz svoji deviza. * Na poživ narodnog zast. dra. Rizzi-a i dra. Lagihje sastali su: sb ze u Trstu svi zastupnici istarskog i, bez obzira na stranke, da se dogevore o programu za gospodarsko podignuće Istre. mače nina peišiie iračke Hrvati 1 srpsko pitanje. Zadnji sukob monarhije sa kra- ljevinom Srbijom iznio je na po- vršinu ,srpsko pitanje“. Ako uzmemo ono za sebe, tad treba kazati, da je i prije postojalo, jer nije stpprva od jučer Srbija osjetila, da je okružena oda svih strana na taj način, da je njezin ekonomski razvoj ovisan o vo- lji drugih. Nu srpsko pitanje bilo je dosad da tako rečemo lokalizovano. Stoprvo onda ono je dobilo euro- pejski značaj, kad su se o nj počele mjeriti snage velevlasti. Ono dakle nije postalo europsko pitanje po Sr- biji, već po Austriji .i Njemačkoj s jedne strane, a Eugleškoj, Rusiji i Francuskoj s druge, te.će se i rije- šiti konačno tekar onda, kad ravno- vjesje. između sila, sada poremećeno uspjesima Njemačke, bude opet uspo- stavljeno. Prama tomu treba da budemo seravni na dugi niz sukoba, iliti da upotrebimo riječ francuskog ex-mi- nistra Hanotaux, stoprva smo na početku — znamenitih dogođaja na Balkanu, u kojih središtu stoji uslijed svoga položaja Rei glavnu ulogu između balkanskih država igralag Bugarska, jer je ona bila suparnica turske države, koja se je prikazivala svijetu kao zapreka riješenju balkan- skog pitanja. Političkim preokretom u Turskoj Bugarska je prisiljena da svoje aspiracije na Macedoniju zataji barem dotle, dok: se ne vidi, da li je poeuropizovanje Turske moguće. Baš u tomu času Srbija je došla “u sukob sa monarhijom, koja se je aneksijom Bosne i Hercegovine stalno ugnijezdila na Balkanu. Priznanje aneksije sa strane velevlasti značilo je za ove priznati monarhiju balkan- skom državom, koja kao takova ima više da štiti nego koja druga; za Srbiju pak značilo je priznati anek- siju odreći se svojih sanja na Jadran- sko more. I jedno i drugo mogla je monarhija postići samo pokazujuć na milijune *avojih dobro oružanih vojnika i na savezmika, koji joj je bio spravan dati na raspolaganje druge milijune. Za sad dakle pi- tanje izgleda kao riješeno, ali baš u _ pobjedi novih, traženih svkoba. Na sjevernim granicama uslijed svoje vojničke or- ganizacije pokazale su se, Njemačka i naša monarhija neranive, Engleška i Francuska i Rusija morale su se ugnuti. Značilo bi ne poznavati po- vjest i interese ovih država i promisliti da će se one s porazom zadovoljiti. Pi- tanje je samo, da li će Engleškoj u svojoj poznatoj utakmici sa Njemač- kom uspjeti da nađe Ahilovu petu, gdje bi mogla saveznike pogoditi i revanširati se za scacce, koji je pretr- pjela, a koji je njezin Eduardo zna- čajnom bezbrižnosti progutao. To je uzrok, s kojeg ni bečka ni berlinska štampa ne kliče toliko s pobjede; kao da je uprepaštena ogorčenjem javnog mnijenja u Fran- cuskoj i Engleškoj, koje je sada iz- bilo na javu; razumiju da ,srpsko pitanje“ nije još riješeno i da će za- dati bečkim državnicima još soje glavobolje. > Kod riješavanja srpskog pitanja zaniman je u prvom redu jug monar- hije, a tu opet najviše mi Hrvati. bajoneta, klica je RENESANSE ZA OTE EO ĆI