God XIX. U DUBROVNIKU, 5. juna 1909. Broj 45. RVENA HRVATSKA jena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i?sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino #5iyo 10 K i poštarski troškovi. K > n? .rrti list, kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen va Go astro polugodište === vatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Štamparija DeGiulli i dr. ledi po svijetu. Po vijestima bosanski sabor imao bi se stati mjeseca rujna u Sarajevu. Iz niza za- gnskih osnova, što će ih zajednička vlada redložiti saboru, ističe se osobito osnova akona o dohodarinskom porezu, koja je sa- wvljena po austrijskom uzoru i prema nje- ju snizuje porezne stavke. Na dalje iće se redložiti osnova zakona o zakupljivanju, rodavanju i inoj upotrebi zemaljskog po- ljeda s osobitim obzirom na velike šume. oš se ističu osnove o općem osiguranju za lučaj nezgode, o obveznom jamstvu, te niz pravnih, prometnih i pravosudnih predloga. * Među Poljacima pronose se čudni gla- ovi, kojima mnogi vjeruju. Rusija, kako se ovori, prodaje Njemačkoj rusku Poljsku, i bar veći njen dio, t. j. prostrrno zemlji- e, koje se proteže od pruske granice, na ojemu imade 5-6 miljjuna Poljaka. Po ne- im glasovima, ova je prodaja gotova stvar cijena je prodaje: 8 miljarda rublja, t. j. 9 miljarda kruna, * U samostanskoj crkvi del Gil u Lisa- onu srušio se je za službe božije kor, na ojem se je nalazilo 200 osoba. Sedam je soba usmrćeno, a 90 ih je ranjeno. * Talijansko-crnogorski trgovački ugovor Potpisan je ovih dana. Italija priređuje god. 1911 u Rimu neđunarodnu izložbu, da proslavi pedeset- odišnjicu svoga ujedinjenja. Sve zemlje, pa utra-katolička Španija i Portugalska, su- ljelovati će na toj izložbi, sama Austro- Ugarska kako se pogovara ne će da sudje- lje, Talijanske novine oštro napadaju našu \onarhiju i vele, da se to ima zahvaliti uvj ličnosti u Beču, koja ima najviše upli- % na prijestolje, i koja je isto tako antita- ljanska, kao i antimadžarska, To da sjeća rezoluciju austrijskog katoličkog kongresa, toji se je izjavio za uspostavu papinske *tovne vlasti. * Radi potpore u Italiji došlo je ovih da- ha u jednoj pokrajini Reggio di Calabria lo strieljanja, Kad je nadošla množina svi- tta pred poglavarstvo i zatražilo razdije- jenje potpora, tri karabiniera izađoše pred rod nagovarajuć ih da pođu kući. Pošto tkolicina ne htjede poslušati, dođe do tu- jave, Karabinieri su se branili oružjem, ok nije nadošlo vojništvo u pomoć i uspo- vilo red. . . _ Na sjednici sveslovenskog kongresa u 'trogradu, kojoj je predsjedao zastupnik IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahval plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po 0 —-——— godbi us rasmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. na carevinskom vijeću, Slovenac dr. Hribar, raspravljalo se je o projektu sveslovenske banke. Dr. Hribar je razložio, da bi za to trebala temeljna glavnica od 10 milijuna kruna. Česi bi u'tu svrhu doprinijeli šest milijuna, a južni Slaveni 2*/, milijuna. Kon- gres je jednoglasno priznao potrebu takove banke, koja bi podupirala trgovinu i indu- striju svih Slavena, te je u tu svrhu izabran odbor, koji će izraditi temeljna načela za utemeljenje banke. * Madžarski su trgovci u "Pešti upravili na vladu poziv neka uzradi, da bi se sklo- pio trgovački ugovor sa Srbijom, da se već jednom dokrajči ovaj bezugovorni odnošaj. * Poljski listovi javljaju, da će se galički sabor svakako sastati 15. septembra na više nedjeljno zasijedanje, (A dalmatinski ?? ?) * Zadnia sjednica austrijskoga proračun- skoga odbora bijaše vrlo burna, Ministar pravde. Hochenburg dati naredbu, po kojoj bi u Českoj na su- dovima bio njemački unutarnji službeni je- zik. Time bi htio prisiliti česki sud, da ure- đuje njemački. Zbog toga došlo je između Čeba i Nijemaca do više incidenata. * Austro-Ugarsko ministarstvo vanjskih posala priopćilo je bugarskoj vladi, da je spremno sklopiti s Bugarskom ugovor o kon- zulatima i o izručbi zločinaca, te privoljeti na dokinuće kapitulacija. Ova se «izjava u svim političkim biigarskim krugovima naj- bolje dojmila, pa se i sva štampa o njoj iz- javljuje najvećim zadovoljstvom. * »N. W. Abendbl.“ javlja iz Budimpe- šte, da je Justh proti programu vlade sa- stavio tobože ovaj svoj program za riješenje. 1. Neka se stvori zakon o samostalnoj ugar- skoj banci g. 1911; 2. Godine 1917 ima se uspostaviti samostalno carinsko područje; 3. Uvedenje plaćanja u gotovom; 4, Rastava potrošarinskih poreza; 5. Madžarski zapo- vjedni jezik neka se izluči iz vojničkih zah- tjeva, a provede samo uvedenje madžarskog službenog i općenog jezika, te riješi pitanje o zastavama i emblemima. Po tom bi neod- visna stranka bila spremna da votira revi- ziju izbornog zakona, povišenje novaka, voj- ničke veće potrebe i zakon 0 aneksiji, a is- lučila bi iz svog programa zahtjev perao- nalne unije i zapustila gravaminalnu poli- tiku, a s Hrvatima i narodnostima sklopila bi mir. Napokon bi ona bila spremna da promijeni poslovnik i za budućnost onemo- gući opstrukciju. zmmsmamDnum=> namjstava = sto. to da PIG Srbi | Hrvati. Nazad pet godina, kad se je po- čela spominjati sloga Srba i Hrvata, mnogima nije bilo jasno, u čemu bi imala sastojati. Protivnici razglasivali da će od jednoga puta nestati svih ra» zlika između jednih i drugih, te serazišli po narodu da mu pričaju, kako će svi Hrvati postati Srbi. Treba samo zahvaliti prirođenoj zdravoj pameti našega naroda, da se je toj kleveti odrvao. Nu izim ljudi, koji su znalice ši- rili tu laž, bilo ih je idealista, koji su kvarili posao, jer su odveć htjeli. Začetnici sporazuma nijesu naime išli za tim, da potezom pera izbrišu sve razlike između Srba i Hrvata — oni su znali, da što je vrijeme stvorilo, može samo vrijeme raščiniti. Oni nijesu ni pomišljali na narodu ukorijenile, niti da u ime to-' božnje ravnopravnosti otmu Hrvati- ma, dotično Srbima prevlast ondje, gdje su je prije imali. Neka se sva- ka stranka bori o vlast i prvenstvo — tako: se je govorilo — to ideji sporazuma ne samo ne šteti, već je uprav i pomaže, samo ako te ple- menske i lokalne borbe, koje su po gdjekad neizbježive — ne svrate po- zornost sa onoga, što je svim za- jedničko. Zato, dok se je s jedne strane tražilo, za što bi se Hrvati i Srbi imali skupa boriti, ujedno se je na- stojalo i povjesnom sukobu između jednih i drugih dignuti ono, što bi isključivalo svako približenje. Najpr- vo je s hrvatske strane zabačeno ne- giranje srpstva, a to je bilo sasvim prirodno, jer netom tražiš koga, - da se s njim boriš, priznaješ ujedno da ga ima. Otišlo se i korak naprijed, te priznalo Srbima sve ono, što oni smatraju svojim posebnim obilježjem : zastavu, pismo. Za one, koji slobo- dno misle, to s hrvatske strane nije bila nikakva žrtva, a i kad bi bila, Srbi su je isplatili borbom za prava Hrvatske, koju vode takom odlučno- sti, da joj se mora diviti i najzatu- čeniji hrvatski ekskluzivista.