Strana 2. Beču — Pešti — Sarajevu, a to & drugim riječima znači, da će mnoge osnove biti odgođene ad calendas graecas, jer po onomu što možemo predvidjeti, bit će mnogo i mnogo slučajeva, gdje se ta tri faktora ne će moći sporazumjeti. Nije možda ni to zlo, jer bi lako stvari mogle doći ad apsurdum, te pospiješiti riješenje bosanskog pitanja. Nu dok ovako bude, kako je sada, Dalmacija se ne može uadati, da će joj aneksija dati one ekonomske ko- risti, kojoj su se neki nadali. Što vrijedi za Dalmaciju, to vri- jedi za Bosnu. Jer koliko Dalmacija osjeća potrebu, da padnu umjetni zi- dovi, koji je dijele od zaleđa, toliko i Bosna i Hercegovina mora željeti slobodan put na more. U tom pogledu složan rad Dalmatinaca i Bosanaca nije samo moguć, već i potrebit, nu da do njega dođe, treba najprvo da jedni i drugi složno porade, da se sadanji državopravni odnošaji barem toliko izmijene, da suradnja bude moguća. Ekonomske | treovačke vijesti, »fjorin“. Koliko smo puta ovaj novac preko raka premetli, a je li kad komu palo na um, da se zapita, odakle je postala ova riječ! Već Dante u ,,Divina Commedia“ na mekoliko mjesta uzimlje sv. Ivana Krstitelja kao simbol novca, na primjer: ,,La lega suggellata del Batjista“. A to zato, jer je jedan stari novac fjoretinske repuplike nosio s jedne strane sliku ovoga sveca, koji je bio zaštitnik grada. Isti je novac nosio na drugoj strani liljan (,,il maledetto fiore — e' ha disvato le pecore e gli agni“). Ljiljan je cvijet, a cvijet se talijanski zove ,fiore“, po tome se taj novac, pars pro toto, nazivao CRVENA HRVATSKA“ fiorino. Ali pošto su i druge ondašnje tali- janske repuplike kovale srebreni novac je- dnake veličine kao fjoretinska repuplika, to se i ovaj nazivao fiorino, premda nije .na sebi nosio cvijet, nego n. pr. zmiju, toranj, križ itd. To se ime još i do danas sačuvalo, tako, da ni današnji poznati austrijski no- vac, i ako nema na sebi cvijeta, zove se fiorino ili kako 1ai kažemo fjorin. Ekspropriacija za obrtne svrhe. Odredba Ministarstva Trgovine glede prisllne ekspro- priacije za obrtne svrhe, ima svoj temelj na načelu, da se razvoj obrta nikako nema smatrati samo kao privatni interes, već da ovaj u najvećoj mjeri pripada interesu općeg dobra. A to opravdava ovakovu uporabu zakon već današnji građanski zakonik. Obrt ne ište kakovo privilegovano pravo, već samo ravnopravnost sa ostalim gospodar- skim granama, koje već odavna posjeduju svoju pravomoćnu snagu za imati prisilou ekspropriaciju. Odredba napominje polakšice za šumarenja, obrađivanja brda i podizanja željezničkog prometa, koje uslijed sličnih odredaba postoje. I u interesu narodnog gospodarstva ustanovljena su razna pravila za ekspropriaciju. Ima ih dosta i razno- lični su. Naprama veoma raširenim pravima dru- gih grana dobiti prekazuje 'nam se obrt veoma zapostavljen. Stoprv u najzadnje vri- jeme na sastanku vodenjara u Saleburgu, bijaše navedeno i obrazloženo slučajeva, koji ištu i dokazuju potrebu, da se na ko- rist obrta stvori zakon o prisilnoj ekspro- priaciji, a to za razna prava obrta vodom podizanje električnih centrala, kanalizacija i. o. Pri tom se istaklo, da slična prava i propisi već postoje na korist narodnog i šumskog gospodarstva. Nakana Ministarstva Trgovine cilja na to u glavnom, osobito da se unapredi, uvedenjem prisilnog zakona, prevoz obrtnog materijala, zemljište za obr- tna poduzeća i proširenje obrtnih etablis- mana. Navedeni ciljevi moraju zaista sa svih strana biti pripoznani opravdanima, ta ovdje se radi samo o unapređenju progla- šenih temeljnih zakona pri željezničkoj eks- propriaciji. Možda bi se dalo pri ovom ko- Broj 57. ješta prigovoriti, ali ovi bi prigovori bili tako neznatni, da se njima za volju ne hi moglo sužiti ni spriječiti rasprostranjenje obrta. — Ima slučajeva, gdje su industrijalna poduzeća cijelu svoju okolicu u gospodar. skom pogledu podigla, te cijelo zemljište naokolo, koje je prije skoro bez ikakve vri. jednosti bilo, učinili veoma traženim i skupim. Sad dakle nastaje potreba, da se poduzeće pro. širi; a dobrostanje cijele okolice o tom ovisi, Ali jedan od posjednika, koji je dosad već možda uslijed razvoja ove tvornice pune aprofitovao i jedino ovoj tvornici mora da zahvali, da je cijena njegova zemljišta u toj mjeri poskočila, ne će da se tim zadovolji, da ovo zemljište, koje je bez njegova su. djelovanja u cijeni tako poskočilo, proda uz umierenu cijenu, već traži za isto strašno visoku preko svake mjere cijenu. Ovo valja nastojati, da nestane, Pred nekoliko godina n. pr. u Njemačkoj desio se slučaj, koji baš očito pokazuje, koliko je neophodno potre- bit ovakov zakon. Za ložišta velikih želje- zarna potrebita su, kako je poznato, i velika zemljišta. Namjeravalo se u jednom predjelu učiniti veliku i prostranu željezarnu, ali uslijed konfiguracije odnosne zemlje, zemlji- šte tu za ovu svrhu bijaše maleno. Htjelo se s toga pojedine male parcele kupiti od već postojećih željezarna, baš eda se ovoj onemogući kupnja većeg kompleksa zemlji- šta. I to je nakanjenu osnovu omelo. Moglo bi se navesti različitih sličnih slučajeva, koji potpuno i posvema nakanu Ministarstva Tr- govine opravdaju. Ali u isto vrijeme razu- mljivo je opet samo po sebi, da uporaba zakona o ekspropriacij i smjeti će se upotre- biti samo u onim slučajevima, u kojim je- dan važni gospodarski interes to zagovara i uslijed čega može se očekivati unapređenje narodnog gospodarstva. Obrt zaista najmanje naginje, da odobri mjere, koje bi mogle proizvesti nestalnost sjegurnosti vlasništva i ne neophodno po- trebito diranje u zakonito stečena prava. Izvoz Srbije 1908. — Po najnovijoj sta- tistici izvoza kraljevine Srbije proizlazi, da je njezin izvoz u godini 1908, iznio 77,754.370 zm === —=———=m= mmm mmm aa —m=mumum==—m — === Uspomene. Napisao Anton Šapro. Zima je nastala. Jutarnji je zrak dosta oštar i hladan. Grad je zavijen maglenim plaštem, a krupne kaplje kiše odskakujuć sa pločnika podaju još veću turobnost ovom zimskom danu. Evo, nadošlo je doba dugih zimskih večeri, kada smrznute usne ljubavnika drhću od vrućih poljubaca utisnutih medenim usti- ma svojih idola. — Ljubavnici u slatkim uspomenama ostavljaju ljetovališta, zatvara- juć se u svoje stare kuće i opkoljuju vruća ognjišta, a na prvi ovrkut lastavice, sretni i veseli pozdravljaju prvi dan proljeća, dan novoga uživanja, života i zabave. Ja, braćo moja, živim vrlo tužno ; moj život je teško breme. Imam zimu bez pro- ljeća — bez ljubavi. Dane sprovodim u mo- joj siromašnoj sobici opkoljenoj raspuknutim zidovima. Nekoliko raskomadanih komada pokućstva i nešto zaprušenih knjiga i slika sačinja cijelo moje imanje i bogatstvo. Niz postelju visi nekoliko odrpins damaska, ko- jima je vrijeme oduzelo sjaj svoje prvašnje ljepote. Nikakav nakit ne resi prozor, ko-“ jemu nasuprot leži visoki i debeli zid. U predvečerje, kada vjetar stane trgsti rasklimanim vratima moje sobe i poigravati se tinjajućim plamenom zarđale mi svjetiljke, onda osjećam kao nešto teškog i tužnog na mom sveu. Vruće ognjište, pri kojemu smr- znute kosti nađu okrijepe kod mene je već odavna ugašeno. U grastama nestade zad- njeg sahranjenog cvijeća iz onog doba, kada mi je život cvao poput mirisne proljetne ljubice. Svaka stvar odkriva mi samoću i bijedu, . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nekakav misteriozni glas proizvađa smi- jeh i veselje. Slušam i uzdišem, drugo i ne mogu. A kada pogledam okolo sebe, te spa- zim siromaštvo mog pokućstva i pomanjka- nje svega onoga što čovjeku pruža ugodan život, onda me još većma ražalošćuje misao na prošlost sretnih dana. Zrak prodire studoniji, tmina se sve to više gusti i pocrujuje blijede zidove moje sobe. Svud vlada spokojna tišina, ne čujem, nego vapaje i uzdisaje moga bolnog srca. Sjećate li se braćo moja onih sretnih i velikih dana, kada nam se život pričinjaše snom. Prijateljstvo nas je stiskalo u vječi- tom zagrljaju. Ljubav i slava pokazivale su nam najmilije slike, koje je sama naša m+ šta stvarala, Sjećate li še onih ljetnih večeri, kada bi se noć spustila, a zvijezde svojim raskošnim sjajem trepterile ma nebeskom svodu. Onda bi nam godilo sjedati na ono mu kamenu pokraj puta, još vrućem od žarkih sunčanih zraka. Šturak je pjeva svoju neugodnu pjesmu, a tihi noćni vjetrić pun poezije milovao je naše razgovore, U kojima se salijevaše sav žar naše mladens- čka dobe. Vi pričaste vaše sne, ja moje; % kada bi se spuštili razgovorom i dotakli % prave istinitosti čovječeg života, zaboravlja: juć na čas maštanje o uzvišenim i nedokt čivim po nas pitanjima, onda bih vam govorio o meni, o mome životu, kojega ss? želio posvetiti umjetnosti; toliko bogatstv? duše činilo me, da još više cijenim čedam ' umjeren život. ' Vi kao i ja sanjali ste i plovili u vel kim oceanima misli i nada; mislili ste, da umjetnik može uvijek, da zasluži siromaša koricu kraha da preživi. ......