Strana 2.
»CRVBNA HRVATSKA“
zum ——mm=musummmm-——«=m=mum=m=u=mmmm— < —m—=m—=muum—m——=—=mummm—m—m——m—m—mm=<mm=m=<m<=m=m—m=m=<=<=<—=m=mu==_
polju znanosti i nauke, te udario svijetli
pečat besmrtnosti na Njegova djela.
Naš narod čiji je Bogišić veliki sin i
kojega je on žarko ljubio, ma da je iskreno
oplakao Njegovu smrt, ipak nije toj sjajnoj
zvijezdi još pokazao vidan, trajan i vječan
znak poštovanja i priznanja, još nije izkazao
svoju blagodarnost svom velikom sinu,
Slavi i besmrtnosti, koju je Bogišić
svojim svijetlim znanjem i plemenitim radom
stekao treba da i narod u nekoliko doprinese.
Na grobovima velikana mjeri se moralna
snaga jednoga naroda; na grobovima velikih
otaca odskače ljubav njihovih si10va; tu se
stječe, tu se dobiva, tu se uči i crpi snaga
čili duh i jača nada u budućnost.
Zato potpisani Odbor znajući kako naš
narod zna i umije da poštuje svoje velikane
uvjeren, da shvaća i tumači osječaje njegove
odlučio je, da u Cavtatu, mjestu rođenja
Valtazara Bogišića, podigne mu spomenik
zahvalnosti narodne, dosto;an spomenik, koji
će biti simbol narodne ljubavi i biti tumač
narodne blagodarnosti.
U tu svrhu potpisani Odbor počinje da
sakuplja priloge kako bi spomenik bio što
dostojniji naroda koji ga diže i imena što
nosi.
Prilozi neka se šalju gospodinu Gjuru
Bijeliću u Cavtatu.
Odbor je sastavljen od slijedeće gospode :
Adamović Vice, Barbić Dum Vlaho, Bogdan
1. Vlaho, Bona mq. Luko, Bukovac Vlaho
Čingrija Dr. Pero, Dr. Gradi pl. Baldo,
Katić Dr. Milo, Klaić Dr. Pero Knežević
Dr. Stijepo, Liepopili Dum Antun, Martec-
chini Antun, Matijević Dr. Vlaho, Medini
Dr. Milorad, Rešetar vit. Dr. Milan, Šarić
Mato, Visković Niko.
/ Uži odbor će se sastati u Cavtatu i
upravljati novcem i pozvati svojedobno širi
odbor da ovaj zaključi kad i kako da se
taj spomenik podigne,
Iz Ponikava. (Skupština H. P. N.
Stranke). — Dne 26. pr. mj. obdržavala se
u selu Sparagovići u Ponikvama skupština
H. P. N. Stranke pod otvorenim nebom
pred kućom Kvestića. Na istoj je prisustvo-
valo preko 300 osoba iz različitih sela Ston-
skog Primorja, koji nijesu žalili prevaliti po
dana a neki i dan hoda samo da prisustvuju
I Nammering: Odlomci iz , Aspasle“
(Svršetak).
I sama kuga nije mogla, da iznakazi
plemenite poteze. I kao da nije smrt ugra-
bila, uništila Olimpijca, već ga duševno slo-
mljena podigla u njegovoj potpunoj veličini.
Kao ponovljen, odrazivao se u pokojnikovim
crtama oni mir, koji zadnje dane nije mo-
gao, da ga razveseli, kao izglađen razdor
koji se pri koncu uvukao u dušu Aspasiji-
nog muža.........
Sto je mislila blijeda Aspasia na smr-
tnoj postelji Perikla? .....
Pred dušom su joj se redale lijepe, ve-
like divne, uspomene.
Sjeti se onog časa u Hejpinoj radionici,
kada se je plamteće oko ovog čovjeka srelo
s njenim, kada ga je ljepota poslije muže-
njoj u krilo.
Sada joj je lebdila pred očima njegova
slika, kako stoji na govornici na Pinksu i
svojim riječima zanašao je puk atenski —
kako uzvišenim čuvstvom, pun oduševljenja,
skupštini. Iz Dubrovnika bili su prisutni
Dr. Miče Mičić i Karlo Dešković a iz Sla.
noga filozof Pavo Mitrović. Sazivač skup-
štine bio je maš vrijedni. Mato Drvenica a
predsjednikom bi izabran kršni Mato Voj-
voda. Na skupštini govorili su slijedeći : Dr?
Miče Mičić o uređenju kmetskog pitanja;
zatim sam predsjednik Mato Vojvoda o uki-
nuću redovine; pa Mato Drvenica o osnutku
seoske blagajne; Mitrović također o kmet-
skom pitanju. Luka Blitvić, Stijepo Hladilo,
Ivo Marlais i Antun Mihočević govorili su
o raznim nevoljama težaka. Poslat je bizo-
jav zastupniku Kunjašiću i ,Težačkoj Slozi“
u Spljetu. Jednoglasno bi prihvaćen predlog
za osnutak seoske blagajne te tako bi za-
ključena skupština uz veliko zadovoljstvo
prisutnog naroda.
Iz Rata. Amošnji dopisnici vaše su-
sjede ,, Prave“ u više navrata bave se po-
hodom zast. Kunjašića amo, te neumjesno
prigovaraju istomu, napadajuć i načelnika
Janjine i Kune.
Radi neupućenih u stvar dopustite da
to u kratko razjasnimo.
Zast. Kunjašić sedam dana prije nego
je imao biti kod nas predao je pošti u Blatu
preporučena pisma, među ostalim i za na-
čelnike Janjine i Kune. Ta pisma hvala br-
zom poštarskom saotraćaju, primio je načel-
nik Janjine šesti dan!, naime pred večer
dolaska zastupnika, a onaj Kune u prisut-
nosti samoga zastupnika! Vrijeme kako je
bilo odmjereno jer je morao u Trpanj itd.,
poduzeti što za jedan sastanak iz cijele op-
ćine, bilo je ne moguće. Svaki čovjek zna-
juć za tv, uz najprimitivnije načelo pristoj-
nosti nije smio napasti ni zastupnika ni na-
čelnike. Ova je stvar bila dopisniku poznata
a i samoj ,Pravoj“. Nu ,,Prava“ ne bi bila
»Prava“ a nje dopisnici pravi frankovci kad
tako ne bi radili.
Gospoda iz Janjine što su željeli izni-
jeti njihove potrebe imali su ipak vremena
i to su učinili. Dopisnik ,,Prave“, naravno
nije, jer su njegove željice sve drugo,
od onoga što bih on u svojem otačbenićkom (!)
gnjevu htio istaknut. Što ističe pak da vlada
pašaluk, samovolja i osveta, kod općine Ja-
njine, to se ne može pripisat drugomu, već
stupa Akropolom, radujuć se Uzvišenom,
koje je postalo njegovim nastojanjem
— kad je željan slave, ubrao nove lovore
pred Samosom — kad je potpuno zanesen za
one romantičnosti u Miletu, u najboljoj
dobi života, s njome srkao čašu slasti, koja
mu se pružala — kako je na Akropoli pred
tako novim, velikim, besmrtnim djelima ruke
ljudske, sklopio s njome savez, on, pun mi-
sli i nada.
Prikaže joj se u svome plemenitom do-
stojanstvu, u potpunoj vlasti nad ljudima, u
svojoj osjetljivosti i dobroti, u svojoj ple-
menitoj ljubavi prama ljudstvu — blag. i
lukav, al ujedno i hrabar — slika pravog
Helena, pametan i duševan, da se istakne u
divljem junaštvu, ali ipak oduševljen i spo-
soban, da nađe svoje potpuno zadovoljstvo
u nježnom užitku, u čarobnoj vezi ljubavi i
ljepote.
Ali tada joj se prikaže slika, kako je
u njenom društvu tumarao poljanam Pelo-
poneza, kako se je malo po malo javljala sa
lahkom sjenom na njegovom čelu zbilja,
kako je on uzdrman tajnim životom i dje-
Broj 79.
da mu se s vrh Torine na onoj visini za.
mantralo, te mu se prikazale slike onijeh
vremena, za kojim on i njemu bližni čeznu!
Vojne promjene. Bečka ,,Neue Freis
Presse“ donosi vijest o važnim promjenama
na vojničkom polju na jugu monarhije,
Prema tome će general pješačtva Varešanin
ostati vrhovnim vojnim nadzornikom i dr.
žavnim namjesnikom Bosne i Hercegovine,
Zapovjednikom 15. vojnoga zbora biti ć
imenovan sadanji zapovjednik vojno-zbornih
škola podmaršal vitez pl. Auffenberg ; iz 13,
i 15. vojnoga zbora, da će se ustrojiti novi
16 vojni zbor, a u okvir istoga spadati će
južna Bosna i Hercegovina, te zadarsko po-
punitbeno zapovjedništvo. Zapovjednikom
istoga bit će imenovan podmaršal Weigl sa
sjedištem u Mostaru, dočim će zadarsko
vojno zapovjedništvo biti sasma napušteno.
Nova kolajna. Iz Beča se javlja, da će
Nj. Veličanstvo osnovati novu kolajnu na
uspomenu aneksije Bosne i Hercegovine. Ta
će se kolajna. podijeliti svim državnim ze-
maljskim činovnicima u Bosni i Hercegovini,
te četama, koje su povodom ratne opasnosti
bile stacionirane u anektiranim zemljama.
Osnutak kolajne, koja će se nositi na žuto-
crvenoj vrpci, objelodanit će se prvih dana
listopada, prigodom godišnjice aneksije, ili 2.
prosinca.
Česi u Dalmaciji. Neki bogati Česi ka-
pili su posjed grofa Kambija u Kaštel Kam-
belovcu između Splita, Solina i Trogira u
svrhu, da urede svratište za ljetovanje i pre-
zimljivanje Čeha. Kako se kaže, započet će
se odmah preuredbom postojeće zgrade i
gradnjom nove.
Profurtimašenje hrv. gim. u Pazinu. U
predprošlom smo broju pod naslovom » Uzorni
biskupi“ istaknuli i ulogu krčkog biskupa
Mahnića, koji hoće da preda uzgoj naše hr-
vatske omladine u Istri talijanskim sveće-
nicima reda Salezijanaca.
Evo o čem se radi: Nakon 25 godina
odlučne borbe izvojštiše istarski Hrvati hr-
vatsku gimnazija u Pazinu — jedinu. Da
bi se i siromašniji učenici mogli školovati,
lima bjegućeg vremena, sluteći novu, ozbiljnu,
crnu budućnost, mučke skrivao svoje naj-
dublje osjećaje, dok nije prestao da bude
Helen, po smislu i mnijenju lijepe žene, %
kojom je sklopio divni, veseli, ljubavni se
vez, dok nije spopadnut od zlih slutnja i
sam propao sa slavom i veličinom svoje do-
movine ..... :
Kao što je oko Aspasijino počivalo ns
licu mrtvog Perikla, tako je oko Sokratovo
buljilo u blijedo lice ženino. Ona mu se pri-
čini kao utjelovljena Helada, koja tugujuć
sjedi na nosilima najplemenitijeg od svojih
sinova,
Kako je tužno i ozbiljno s lica i poteze
lijepe žene, govorila jednom sretna Helada!
Aspasia podigne svoje oči, a njen pogled
padne na Sokrata.
Dug pogled bio je onaj, s kojim se #0"
sretoše i niko ne bi mogao opisati osjećaj
koji su se pobudili pri ovom značajnom %0
sretaju. Nije glas, nego pogled, koji je tad
govorio. Sokrata nestane. Kao utvara stv%
rio se pred ženom, kao utvara pobjegne b64
riječi. Sama sjedala je kraj mrtvo postelje