God. XIX. (RV U DUBROVNIKU, 13. novembra 1909. “> Broj 91. Oljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ine omatvo 10 K i poštarski troškovi. K » n> srati list, kad mu pretplata mine, smatra 9% predbrojea sa avtasto polugodište. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE =—— \oomammaaa POJEDINI BROJ 10 PA zdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. === Realna politika. Spomenuli smo zadnji put, kako nas sanja o trializmu ne smije na- vesti da batalimo politiku realna rada, koja računa s prilikama kakve jesu. Razjasnit ćemo, što pod tim ra- zumijevamo. Naš narod podijeljen je u pet grupa, svaka od kojih ima svoj oso- biti državopravni položaj. Istra n. pr. u istoj je državi kao što i Dal- macija, ali Istra je austrijska pokra- jina, dok Dalmaciji sam zakon jamči pravo da traži sjedinjenje s Hrvat- skom. Isto tako položaj Banata i Međumurja posvema je različit od položaja Hrvatske i Slavonije, koje imadu zakonom utvrđenu autonomiju. Bosna i Hercegovina naprotiv ne znadu još ni komu pripadaju te će koliko je predviđati, i one imati au- tonomiju svoje vrsti, Realan političar ne smije da za- boravi ovu raznoličnost u državo- pravnim odnošajima pojedinih naših pokrajina i između sebe i prama dru- gim zemljama naše domovine. On može nagađati, da bi mogle nena- dano nastati promjene, koje bi u kratko doba mogle učiniti više nego desetki godina prirodnog razvitka, ali ne će udesiti svoj rad prama tim mogućnostima, nego prama onomu, što zna da se može postići, i ako te promjene ne nastanu. Zato će on svoje djelovanje u Banovini upraviti na to, da se nagodba vrši čisto i proširi auto- nomija toliko, koliko je potrebno, da prava kraljevine ne budu samo na papiru. U Dalmaciji ga čeka za- daća, da je narodno i ekonomski pridigne. Bošnjaku će bit dužnost, da iscrpi sve one koristi koje će bit moguće iscrpsti iz autonomije, koju će mu dati, Istranina pak čeka borba sa ljudima, koji mu hoće da otmu narodnost te ga intelektualno i eko- nomski sateru. | Taj zadatak izgleda lak i dose- šan, ali kad se pogleda, koliko se u Om. obziru uradilo kroz zadnje po' vijeka, tad se istom vidi, da smo zaostali, dosta zaostali. Mi hoćemo Štamparija DeGiulli i dr. === da stvaramo Veliku Hrvatsku, a gdje bi se imala ta Velika Hrvatska širit, žive narod kulturno. nazadan, a'eko- nomski od tuđinaca iscrpljen. Istina je, nijesmo ni mi svemu krivi, već nas siromaši i potiskuje sistem upra- vljanja, ali da su naši ljudi i deseti dio radili, koliko su se psovali i na- tjecali u proglasivanju Velike Hr- vatske, mi bismo datias bili na dru- gom skoku, i ne bismo morali doži- vjeti, da se s nama postupa kao marvom na trgu. Osvješćivanje i ekonomsko pridi- zanje naroda treba dakle da bude prvi zadatak narodnih stranaka. Tim ne kažemo da treba bataliti misao sjedinjenja naših zemalja u jednu državnu skupinu. Ona dapače treba da nam bude vodilja u radu, ali da to postignemo nije dosta programa ni riječ, već nato treba ljudi, koji će se znati za tu misao žrtvovati. Ho- ćemo li Hrvatsku treba da imamo najprvo Hrvata, a ove ne će stvoriti ni inadi ni bulaznjenje usijanih glava, već rad, koji ne će ići za tim da pojedinca nauči papagajski pona- vljati riječi Hrvat i Hrvatska, voć učeći ih da su Hrvati, učit će ih ta- kođer, što to znači i zašto su Hr- vati. Kad Hrvat prestane biti pusto ime bez sadržaja, tada će i nestati nekih pojava, koje moraju zabrinuti svakog poštenog patriotu. Onomadne smo na primjer čitali u jednim na- šim novinama, da kritikuje adresu dalmatinskog sabora, jer da princip samoodređenja, koji adresa ističe, dopušta da 'se umješaju treće'ruke, a mi svi lasno' znamo koje su“. Je su li mogle te novine dati lošiju svjedodžbu cijeloj hrtatskoj po- litici, koja se dosad vodila, nego baš tom izjavom. Poslije sto godina rada za hrvatstvo, došli smo dotle, da se bojimo ,prepustiti riarodu da se sam izjavi hoće li sjeđinjenje ili ne će“. . To bi značilo :da je. misao na. rodnog jedinstva; u narodu još: tako tuđa, da :j6' može otprhuuti i najmanji čuh vjetra. A ipak je ona tako prirodna! Što češ prirodnije nego da ove zemlje, napučene jednim \ \ Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave. priopć+»a. sahve plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi. koji se višeauta štampaju ,po pe godbi uz fasmjeran popust.Nefrankirana pisma ne primaju se. narodom, u istoj državi, teže, da se sjedine u jedno državno tijelo! Današnjom: ,visokom“ politikom nijesmo dakle postigli ni toliko, : da smo oduševili narod za misao naro- dnog i hrvatskog državnog jedinstva, a za što taj neuspjeh, jasno je sva- komu, koji misli svojom glavom. Mje- šte da hrvatsku misao propovijedamo kao nešto, korisno cijelom narodu, mi smo je samo nametali i zahtije- vali da sinovi istog naroda, koji se diče drugim imenom, batale čak i svoje ime. Posljedica je te politike »velikih programa“, koja ne računa faktičnim prilikama to, da narodu ni ne smijemo — kako ,Prava“ kaže — priznati pravo, da sam o sebi odluči. Ona to kaže, a mi, i kad bi- smo bili uvjereni da je tako, što ni- jesmo, stidili bisme se to izreći, jer. i tim sami sebi iztičemo najveću" “+ osudu. Ali ako nije baš tako, kako »Prava“ kaže, sam pojav, da se poslije toliko rada nalazi ljudi, koji nešto slična sumnjaju, imao bi nas potaknuti, da malo bolje pripa- zimo na sami sebe i da se već jed- nom kanimo progonstva te ne dopu- stimo, da nas puste nade ravnaju u radu. Naše djelovanje neka bude u skladu s prilikama; nemojmo letjeti prem visoko, da opet ne padnemo prem nisko. Tada ne čemo doživjeti razočaranja, koja ubijaju svaku volju i nadu. Naprijed u Pork sa Dog 1 Brvati! > Pod gornjim naslovom čitao sam u ne- kim novinama iz Hrvatske, kako jedan gos. Othman vit. Hauck, natporučnik 10 domo- branske husarske pukovnije u. Varaždinu bio je u Perd, južna Amerika, prošaste go- dine, te postigao koncesiju od peruanske vlade za 6000 hektara zemlje, gdje rečeni gospodin namjerava naseliti 300 obitelji iz Hrvatske, I tim povodom izdao je jedan proglas pozivajući one koji bi se željeli na- seliti u njegovu koloniju, gdje bi po njegovu mnijenju bili sretniji u ekonomskom pogledu no u domovini. No opaziti je da glavni uvjet jest da iseljenici, moraju za vrijeme od & godina plaćati napomenutom gospodinu +) umoljavaju se sve novine u Hrvatskoj preštampati ovaj članak. :