God. XIX. Qljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za Austro-Ugarsku za godinu 10 K. Za ino omstvo 10 K i poštarski troškovi. K > ns vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se === predbrojen sa došasto polugodište. zi z === U DUBROVNIKU, 29. decembra 1909. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 104. POJEDINI BROJ 10 PARA zdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medii === Brzojnone oljesti. Ugarska kriza. BEDIMPEŠTA, 29. — Pošto je izabran [adresni odbor, predsjednik je odgodio saborske sjednice, dok designirani novi ministar predsjednik Ladislav Lukacs ne sastavi mini- starstvo. Vjerejatno je, da če mu to uspjeti s pomoću Justha. Danas Lukacs i Justh putuju u Beč gdje će biti primljeni sutra na saslušaj. I on proti Friedjungu. BUDIMPEŠTA, 29. — Wekerle, čijim priznanjem bio se Friedjung pohvalio, izjavio je Šurminu, da su Friedjungovi dokumenti mogli vrije- diti za jednoga navinara, a ne za političara. Rauch se razbolio, BUDIMPEŠTA, 29. — Ovdje je stigao Cuvaj te se dogovara sa Jo- sipovićem. Rauch pije mogao doći, kaže da je bolestan. Rustrijski parlamenat. BEČ, — Ministar predsjednik Bienerth poslije nove godine zapo- četi će pregovore, da omogući rad parlamenta. PLiberuicima“ oko ,,Dalmate“. Frano Supilo obijeđen je od Chlumetzkoga, da je primio od njega 200 kruna u svrhu, da ,Crvena“ piše i nadalje proti Srbima. Taj bi mu novac bio dao poslije jednog sa- stanka u Kaćanskoga, na ulici. Dr. Melko Čingrija čita to u no- vinama, čita i članke bečkih listova, gdje pjani od veselja, da se je do- kazalo, kako jedan od provodiča hr- vatskog pokreta može se kupit za 200 kruna, naviještaju svijetu, da je Supilo pokopan. On je u stanju da zna, kako to nije i ne može da bude istina, pa ide u Beč i svjedoči za Supila. Kaže u jezgri ovo: ,U Ka. čanskoga nije bio nego jedan sasta- nak, a tu sam bio ja. Supilo nije Štamparija DeGiulli i dr. umm === -Santrantnanamn== bio. Da je bilo drugih sastanaka, ja bih bio jamačno znao, a kad bi bilo meni izbjeglo, ne bi bilo izbjeglo Srbima, koji su pazili na svaki naš korak. Poznam Supila iz djetinstva, i sve što znam ne daje mi sumnjati o poštenju Supilovu“. Korak Dr. M. Čingrije tako je prirodan, tako leala,, da mu je samo politička pokvarenost mogla zabaviti. Znali smo da će ih biti nekoliko, ko- jima je svjedočanstvo Dr. Melka Čin- grije neugodno, jer bi bili najradiji, da se nije niko našao da svjedoči za Supila, ali da će se moći naći ljudi, koji će se nabaciti psovkom na čovjeka za to, “jerbo je otišao svjedočiti istinu, to 8&+ipak nijesmo nadali, ni od protittnik: kao što je »Dalmata“. i s ki ka Znamo gdje zub boli, i da se je svojim člankom ,,Dalmata“ htio ula- skati svojem bečkom pokrovitelju, no prije nego je to uradio, imao je barem pitati sam sebe, smiju li oni predbacivati drugomu ono što hoće da predbace Dr. Melku Čingriji. Svaka stranka imat će svojih grijeha, imamo ih i mi, i mi ih priznajemo, ali ako iko a ono nije zvana da nam daje lekcije stranka, koja još nije okajala stare grijehe i koja svoj po- stanak i opstanak duguje onomu, s česa nas hoče da prekara. I sam njezin napadaj na Dr. Čingriju nije drugo nego pranje čovjeka, koji je sam o sebi priznao, da su ga u Dal- maciju doveli uzroci, koje bi ,Dal- mata“ htio žigosati Ako ikomu dakle, a ono za svoja djela ne čutimo se! obvezani preda- vati računa ljudima oko , Dalmate“. Ljudi, koje ,la deposizione del dott. Cingria sbalordisce“ koji dakle ne , razumiju ono, što u Dubrovniku ra- zumije i svako dijete, t. j. da je ustati na obranu oklevetanog bila dužnost Dr. Melka Čingrije — ta- kovi ljudi ne zaslužuju, da se na njihovo pisanje osvrćemo. Što je Dr. Melko Čingrija učinio, uradio je kao pošten čovjek, a ni on ni mi nije- smo im krivi, ako to ne. razu- miju.: Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopis) uredništvu lista. Za isjave.priopćena zahva plača se 40 para po retku, a sa oglase 30 para, Oglasi, koji se više&uta štampaju po po godbi us rasmjeran popust.Nefrankirana pisma ne primaju se. Što se pak tiče samih dogođaja, o kojim je Dr. Melko Čingrija iska- zao, u koliko je on u njima upleten nije upleten kao privatna osoba, nego protiv vlastite volje, kao čovjek, koji je onda uzimao u stranci jedno od prvih mjesta, isto kao što ga za- uzimlje i sada. Takovi ljudi nemadu obično nikakvih prava nego samo dužnosti. Poslije glasovitih izbora g. 1894. kad je ondašnja općinska stranka pobijedila na općinskim izbo- rima odbacajuć do 200 hrvatskih glasova, kad je bilo zahvaliti samo Dr. Melku Čingriji, da izbori ne nose u dalmatinskoj političkoj povjesti ime krvavih izbora, svi pripadnici Hrvatske stranke očekivali su od vodstva stranke pa po tom.i od Dr. Melka Čingrije; da nastoji, da sošnim JA zva ii se to ne ponovi i da se vođenje iz- bora povjeri komu drugomu. To je bio opći zahtjev cijele stranke i u tomu se uspjelo. Ako se je pri tomu poseglo za sredstvima, koje u obič- nim političkim borrbama ne služe, to je samo znak da se drukčije nije moglo. Ne opći se s nekim ljudima ako nije potreba, tu potrebu nije - stvorio Dr. M. Čingrija već žalosne prilike, u kojim se onda u Dubrov- niku živjelo i koje je on u prvom redu morao podnijeti. Vrhunac je pak ipokrizije i zloće kad se hoće, da je Dr. M. Čingrija to sada priznao i da se tim hvali. On se je onda izložio za stranku, isto kako se sada izložio i kako se uvijek izlaže, jer nije bio u školi onih, koji se na njega iza leđa drugih nabacuju. $ U ostalom kojom ljubavi za isti- nom piše ,Dalmata“ svoje članke, najbolji je dokaz stavka, gdje kaže da su dubrovački zastupnici glasovali za zadarsku policiju. Svakomu je poznato, da su oni glasovali proti, ali ne da učine ljubav talijanskim poslanicima ni načelniku Ziliottu. Oni nijesu glasovali, jer nijesu htjeli glasovati, a nijesu htjeli ustati se kod protuglasovanja za to, jerbo su htjeli tim pokazati, da ne odobra- vaju postupanje onih, koji su protu- glasovanje predložili.