Qijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K, Za ino- gomstvo 10: K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se mmm predbrojen i za došasto polugodište. RE Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Štamparija DeGiulli i dr. a. Ne može se naprijed. Komu strast nije oči zaslijepila, za njega je očito, da se naprijed ne može u Hrvatskoj ovako. Ona prava, koja mi imamo, tako su uska za naše potrebe, da nema u Hrvatskoj ni u Dalmaciji čovjeka, kojega osobni in- teresi nijesu zaveli, a da je zadovo- ljan ovim stanjem. Mi svi osjećamo, da smo prejudicirani i žrtvovani in- teresima drugoga, a da je krivac tomu ustroj monarhije, koji nam ne dopušta ni da se branimo. Eno banovine, koja ne može da očuva ni prava zajamčena joj jasnim slovom zakona, te valja da upotrebi sredstva, koja inače ne bi bila do- zvolje ia, da dokaže, da je živa. Pa kad ona, koja ima svoju autonomiju, ne može da više trpi, što će Dalma- cija ta austrijska pepeljuga. Zahtje- vati od nje, da bude+ zadovoljna sa- danjim stanjem, to bi bilo isto kao tražiti od čovjeka, koji treba da žive od milostinje, da bude zado- voljan svojim udesom. Jer poslije gorkog iskustva od toliko decenija, i oni u Dalmaciji, koji se ne bave politikom, u tom su barem na čistu, da u današnjem položaju Dalmacija ne može ništa da postigne, ako joj mogućnici sami od svoje volje što ne dadu. | Razumije li dakle Beck, za što Dalmaciju njegova djela ne zadovo- ljavaju ? — Jer je ne mogu, jer svi znadu, da je ono, što nam on sada nudi, samo plod časovite zabrinutosti, a da netom nje ne bude, ne će biti više ni brige za Dalmaciju. Ta sam je Beck u nepromišljenosti svojoj, kad je htio nas plašiti, dopustio, da njegov nasljednik ne će biti tako podatne ruke. Te bojazni ne bi bilo, kad bi se Dalmacija u samoj Austriji mogla nametnuti. Onda bi svi mihi- stri predsjednici bili. za Dalmaciju — Becki. Druge su vrsti jadi, što Istru tište, ali je i tu došo mak_na konac, i tu narod tipi, jer mu u Aus- triji nije moguće drugo nego trpjeti. On vidi, da današnji sistem vladanja pogoduje samo prodiranju tuđinca U DUBROVNIKU, 4. siječnja 1908. na jug. Od Trsta do Rijeke sazidane su već neprijateljske stražarnice, da stražu straže na ,njemačkoj adriji“, da se ne bi domaći sin usudio podi- gnuti glavu i osoviti se na svoje noge. Jesu li u Bosni zadovoljni? Nama se čini da ne, a ima to bolje znat Burjan. Ali tada ko je zadovoljan na ovomu blaženom slovenskom jugu? Zar nemamo mi pravo, kad ka- žemo, da se ovako ne može naprijed? Ali ne kažemo to mi, tako misle i sami pouzdanici vlade i sistema. Khuen je to izjavio za banovinu, a Tomašić potvrdio. Chlumetzky je re- kao, da Dalmaciju _ treba osvojiti, Hohenlohe u Trstu namiguje sočali- stima,u Zadru na namjesništvu čekaju da im mana pane u usta iz nebesa, Burjan spominje sautonomiju Bosne e Svi ti ljudi vide to isto, što i mi,.ali niko ne. će. d.. presiječe gor- dijski čvor. I to tako ide sve naprijed, čvor se sve više i više zauzlava.... Hrvatska borba. Intervie s Belom Barabašom. — Dopisnik ,Novosti“ interveniro je podpre- sjednika neodvisne stranke Belu Barabaša o hrvatskom pitanju. Barabaš mu,je odgo- voro : sla sam tako razjaren na Hrvate, da kada čitam u novinama ,Hrvatsku krizu“ odmah poletim na drugu stranu, da se ne ljutim badava, jer mi to samo škodi. Ja vam mogu samo to kazati, da su se hrvatski de« legati u Pešti tako divljački ponijeli, da smo mi svi odlučili prekinuti sve sveze g njima. Ako će tjerati mak na konac, mi ćemo im oduzeti poslovnu upravu drž. že- ljeznica ili u opće željeznicu, a onda neka ge veze na deležancima, kao što su i prije 50 godina. Mađarska je vlada u opće pogrije- šila, da se je upustila u pregovore sa Hr- vatima. Sa divljacima se nemože pregovarati. Primjetih na ove Barabašove riječi, da je u nagodbi točno precizirana uporaba hr- vatskog jezika. — "To je svejedno, glavna je činjenica ta, da su željeznice vlastništvo "mađarske države, a tko se usuđuje samo taknuti taj sveti pojam, smrviti ćemo ga nemilice. Neka Hrvati rade što ih je volja, neka pobijedi u izborima ma koja štranka, nama j& sasvim svejedno. Mi ćemo dobro znati, što nam je dužnost i kako moramo postu- pati. Neka se Hrvati ne pozivlju na naš IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju. po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. —— odnošaj sa Austrijom, to je sasvim drugi odnošaj, nego onaj u kojem se nalazi Hr- vatska prama Mađarskoj. Neka se Hrvati ne igraju s nama, jer vi poznate onu nje- mačku rečenicu: ,Wer zuletzt lacht, lacht ' am besten“. - Ovaj fini odgovor jedne uva- žene mađarske političke ličnosti, potpuno je u skladu s njihovim postupkom u peš- tanskom saboru s našim delegatima, ali on odaje i nemoć mađarsku da Hrvatima na- meču svoju volju i zakorie: unutrašnja ne- moć pokriva se vanjskom bahatošću, rekao je umni Prevost. Starčevićanci ne će vladu. — ŽZa- stupnik Peršić razlažući Starčevićanskoj mladosti taktiku svoje stranke rekao je, da Starčevićanci ne će i ne smiju na vladu, oni ne će da dođu u sabor kao večina, već kao jaka opozicija. Oni moraju do g. 1917 držati zemlju u uzbuđenosti. Rušiće i sla- biće vlade i večine. 1913 g. ističe financi- jalna nagodba ugarsko-hrvatska, te se go- dine mora_izvojštiti financijalna satnostal- nost, da se ojačani spremimo za 1917 go- dinu. Te godine svršava austro-ugarska na- godba, a tad je na Starčevićancima red, da provedu svoj pravaški program, te da se u ovoj monarhiji provede trializam. . Vjećanja hrv.-srp. koalicije. — Izborni odbor hrvatsko-srpske | koalicije dr- žao je svoje vijeće pod presjedništvom Grge Tuškana. Razpravljalo se o izborima i kan- didatima. Gotovo glede svih kotara došlo je do potpuna sporazama među strankama koalicije. O nekim samo kotarim još ništa nije odlučeno, dok se ne dobiju potanje informacije, po kojim će se moči pravedno odlučiti, kojoj stranci koji kotar pripada. Koalicija će u svim kotarima postaviti svoje kandidate, dok je najveći broj kotara od- ređen za hrv. stranku prava. Supilova kandidatura. — ,MRiječki Novi List“ javlja, da nema ništa istine ob- zirom na njegovu kandidaturu u Glini: 'Tu je vijest izmislio jedan madžarski list iz veoma prozirnih svrha, a domaće su je no- vine prenijele kao istinitu. Rakodczay u Pešti. — Ban i To mašić odoše u Peštu, da valjda dobiju odobrenje za proširenje Rakodezayeva prog- rama, kako to želi uskrsla narodna stranka. Obojica su dugo pregovarali 's Wekerlom. Konferenciji je prisustvovo i ministar _Josi- pović. Istog dana u veče vratiše se 'Toma- šić i ban u Zagreb. Razgovor sa banom, — Ban dr. Rakodczay primio je suradnika ,Uj Hireka“ koji o tome izvješćuje: Ban je bio vrlo po- tišten, moglo mu se je čitati sa lica, da bi rado drugom prepustio svoju čast. Kako menati list nadalje saopćuje, ponudio demisiju, no 1 ban dr. Ra. kodezay ponovno je ministru. predsjedniku -_ inetski; del gt i; VS s o