God. XVII.

  

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. a
Stamparija Deoitajć

 

 

E ER RNERRANRARARNRANARRRR RR RARI IIS

iz puk, ali zi puk.

U doba smo demokracije. Pro-
šlo je više vrijeme za politiku poje-
dinaca, a na njezino mjesto stupa
narodna politika, politika puka.

Mi za prošlosti ne plačemo, jer

nemamo uzroka. Politika pojedinaca

osvetila se teško narodu. Bit će da
su drugi narodi u tom pogledu bili
sretniji, ali kod nas ti ,pojedinci“,
koji su nas vodili, bili su većinom
ljudi, kojim bi u odlučnom času ne-
stajalo snage, te bi prignuli glavu
pred gotovim činom. Zašto. lako je
razumjeti, kad promisliš, kako je u
njihove ruke zapala politika. Ne ćemo
kazati, da s prva početka nijesu imali
u narodu pristaša, ali s vremenom
su pristaše otpadale, a njih bi uzdr-
žala na vodstvu samo volja viših,
pred kojom bi opet oni strepili.

, Drukčije je, kad narod sam daje
smjer politici. Njegovi zastupnici ne-
mađu nikomu - ništa da zahvale, pa
dok tako u neodvisnosti mogu sami
da bolje razaberu, što narodu koristi,
a što tuđinu, imadu opet za sobom
široku masu, koja ih neprestano. po-
tiskuje naprijed. I vlastodršci su o-
prezniji, jer znadu, da nemadu posla
s pojedincima, već sa cijelim narodom.

Takova je politika jedino pri-
rodna, ali na žalost, kako vide korist
od nje prijatelji naroda pa je slijede,
tako je opažaju i neprijatelji, pa i oni
hoče da nađu u narodu oslona za
svoje protunarodne i protupučke ci-
ljeve. Dok prvi rade uz puk, ali za
puk, drugi su također uz puk, ali za
sebe. Oni pripovijedaju puku sada o
Velikoj Hrvatskoj, sada ga uckaju
proti vođama,  & obično samo u tu
svrhu, da mu svrate pažnju s onoga,
što po njihova mnijenju puku mora

da ostane tajna, a ispune mu srce

mržnjom i zavisti.

Takova je demagogija najviše i

pogibeljna domokraciji, te ako pre-
vlada u narodu, ona je sigurna pre-
teča nasilju odozgor, Teško zemlji,
gdje neprijatelju tspije posijati taj
kukolj. Kad iznikne, on če pogušiti
svaki slobodni narodni pokret.

Za to je zadatak prave demo-

 

CRVENA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Auštro-Ugarsku na god
gomstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretp rr
predbrojen i za došasto polugodište. — ra

U DUBROVNIKU, 5. veljače 1908.

AOATSKA

E AZI SVAKE SRIJEDE I SU

 
   
    

i

Na

== Sane

 

kracije pobijati nasilje odozgor, ali
ujedno ona ima priječiti svaki po-
kušaj, da se neprijatelj uvuče između
nje i naroda.

Ubojstvo Kralja i prestolonasljednika Portugalske.
Atentat.

U subotu, na 1. o. mj. o predvečerje
vračao se je kralj Portugalske Carlos, žena
mu Analija, te sinovi ma  prestolonasljed-
nik Lczjo Filip i infaut Manuel iz Villa
Viciosa u Lisabon u otvarenoj kočiji. Kod
orsenalske ulice dočeka kraljevu kočiju
četica oružanih s puškama ljudi, te: stadoše
pucati na kralja i obitel; njegovu. Kralja
pogodiše tri kugle i on osta na mjestu
mrtav. Kraljica kad je opazila, da joj ga-
đaju sinove, ustala je na noge, te je svojim
tijelom pokušala obrhniti život svoje djece,
ali uzalud. Luja Filipa izraniše u glavu i
u prsa, dok infanta Manuela lako raniše,
Svijet, koji je dotrčao bio na glas pucnjave
prenio ie kraljevsku obitelj u bližnju bol
nicu, gdje je prestolonasljednik do malo
izdahnuo. Amalija i sin joj mlađi Manuel
pođoše za tim u svoj kraljevski dvor.

Atontatori,

Atentatori  stajahu skriveni u jednu
šumicu, odakle :su provalili, kad su opa-
zili, da im se kraljevska kočija približa. Na
prasak pucnjave sgrnulo se bijaše dosta
svijeta i pulicije. Pulicija je na mjestu ubi-
la tri -atemtatora, a trojicu je žive uhva-
tila. Jedan od atentatora je Francuz.“ Kod
njega su našli dosta novaca. Misli se, dasu
mu taj novac dali republikanci kao nagradu

 

 

za atentat.  Pulicija drži tajnim imena
atentatora.
Malo životopisa.

Ubijeni portugalski kralj rodio se je

u. Lisabonu god. 1863. Mariju Amaliju,

franctfsku knjeginjicu uze 1886 g. za ženu,

a 3 g. za tim naslijedi svog oca Luja I. na
portugalsko prestolje.

na Amalija obdari ga s dvoje sinova

Lujom Filipom, vojvodom od Bragance “
(rođen 1887) i Manuelom vojvođon od Beja

(rođen 1889).

Pred dvije godine bijaše predao kralj
Carlos sastav vlade Joau Francu. Joao“je

primio vladu: i u parlamentu predložio
mnogo reforuma. Ali ijo tiogdo, dit stvori

  

Broj 11.

 

POJEDIN NE ROJ 10 ROJ 10 PARA.

s ia i oglasi šalju še upravi, a dopišl uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zalivale
a se 40 para og retku, & za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po po
už ih popušt. Nefrankirana pisma ne ui se.

 

 

prosvjede. Još će veče nezadovoljstvo na-
stati kad kralj preko redovitog proračuna
glasovana od Cortes (parlamenta) za god.
1906-7 potpiše neke odredbe, kojim se je
manjim činovnicima, časnicimi i podčasni-
cima povisila plata; kad se prošu glas, da
Franco ne će pozvati Cortes za 3 godine ;
te konačno, kad kralj uzme na račun svoje
liste 20 milijuna za platiti svoje dugove.
Još više će nezadovoljstvo širiti republi-
kanske stranke i don Miguel knez od Bra-
gance, pretendenat na portugalsko prestolje.
Nezadovoljstvo se je litjelo silom ugušiti :
izdao se je reakcionarni zakon proti novi-
nama, vođe republikanaca su se zatvarali,
plijenile novine, proganjali iz zemlje neza-
dovoljnici. Prividno se je bura u zemlji
slegla bila, dok se je nu  potaji spremala
tragedija. Nekoliko dana prije ubojstva
republikani i radikali odlučili su na 31 pr.
mj. proslaviti godišnjicu revolucije  republi-
kanaca u Oportu. Na 28 pr. mj. policija: je
rastjerala hrpe ljudi, koji su se sakupljali
po ulicama Lisabona, naoružani sa samo-
kresima, a sutra dan prvake agitacije puli-
cija je zatvorila. Šve je to na zlo okretalo, dok
nije dožžla i dovelo.

Nasljednik.

Pred dva mjeseca smo pisali, da bi
lako Carlosa mogla stiči sudbina Luja
XVII, ako narodu ne povrati ustav, pa
eto ta ga je i stigla. Njega nasljeđuje mladi
infant, Manuel, kojemu su već, kao kralju
Portugalske, položili zakletvu  vijernosta
vojni zapovjednici i viši državni upravnici.
Manuel potvrdio. je Francovu vladu. Ne-
sretna smrt njegova oca i brata bit će mu

,

neprestana opomena, da se narodu ne
smije oduzeti ono pravo, koje mu se je
dalo.

 

emo iz Zagrebu. *)
Zagreb, 29. januara 1908.

Politička situacija. — Novi se je režim
već ustalio i počinje da radi i to da radi
žurno. Uzrok su toj žurnosti predstojeći sa-
borski izbori. Ako sam dobro upućen već
će ,Narodne novine“ od 10. veljače donijeti
službeno raspis izbora i to za 20. veljače.
Izbori i ako još nijesu raspisani, ipak je
svak uvjeren, da će se provesti svakako
kroz mjesec veljaču, pa se radi toga silno
agitiva. Agitira se sa svih strana, a službeni
aparat razvio je svu &voju djelatnost, Čitava
se zemlja nalazi u izbornoj trzavici; na sve
strane naše domovine lete korteši prdečtisih