Broj 12.

CRVENA HRVATSKA “,

Strana 3.
LEE SO DOT Ej nptaianintriitinatitniitičttititeitočaiamazantooianannzmečoV jj i Ri

francov bijeg.

Bivši zloduh Portugalske Franco, netom
ja predao ostavku pobjegao je preobučen u
Madrid, otale će dalje jer se boji, da ga ne
ubiju. Prije svog bijega htio je ostaviti iza
sebe još jednu crnu uspomenu: dao je po-
vubiti 17 uapšenih republikanaca, i izdao
još jedan oštri zakon, kojim se uoblašćaju
sudci, da sumnjive osobe uput prognadu iz
zemlje. Iza toga je morao sam sebe prog-

nati.

Željeznica Mitrovica - Novi Pazar.

Turski sultan potpisao je iradč, kojim
se, kao odgovorom na exposće austrijskog
ministra izvanjskih posala Ehrenthala dozvo-
ljuje Austriji graditi željez :icu Mitrovica-
Novi Pazar. Sultanov iradć već je predan
austro-ugarskom poklisaru u Carigradu, da ga
preda svojoj vladi u Beču.

Atentat na kralja Petra.

Bugarski list Adoerul javlja, da je mi-
nule godine policija u Bukareštu ušla -u
trag zasnovanom atentatu na život srpskog
kralja. Atentat su imali (izvršiti Luigi Bo-
nas, Talijanac, Marko Bošković iz Crne Go-
re i Kazimir Kervinsky iz Rusije. Bonas i
Kervinsky krenuše u istinu u Beograd, dok
je Boškovića bez traga nestalo.

Policija je u Beogradu obznanjena o
dolasku atentatora, uapsila ih je, te je kod
njih našla nekoliko bomba. Minule sedmice
oba su atentatora po osudi suda, bila smak-

nute.

Osugjen Stissel.

Na 4. o. mj. dovršena je u Petrogradu
parnica proti Stčsselu i drugovima njego-
vim, koji su bili optuženi da su Port-
Arthur predali Japancima, dok su ga još
koji mjesec mogli “braniti. Istražni organi
predložio je, da se general  Stosseli,
Fock i Rein osuđe na smrt, a Smirnov
na 10 godina tamnice. Još se ne zna, da li
je ovaj predlog prihvaćen, ali svakako i
kai bi bio, drži se, da će car pomilovati
osuđenike.

Hako bi se moralo raditi,

Nije posve opravdana tvrdnja, da čo-
vjeka ubija rad. Rad, po sebi, ne ubija;
naprotiv on je bitni uvjet zdravlja i ravno-
težja organizma. Jedan zastupnik kolekti-
vizma najavlja zlatno doba, u kojem će čo-
vjeku trebati raditi samo 1 sat i 20 časaka
na dan, da udovolji potrebam svojim i za-
jednice. Ova namisao ne može pobuditi odu-
ševljenje; 22 sata i 40 časaka bosposlice
dostajalo bi, da tisne ljudstvo u propast
duševnu i tjelesnu.

Ljudi žilava rada ne umiru mlađi od
onih zamjerna ljenčarenja ; zarazne bolesti
me haraju više ove posljednje, nego prve.
Dapače i pod blagim podnebljem više umi-
re, ljudi srednje / radinosti nego onih
žilave.

Dakako, da i zanata ima nezdravih, i
to radi zlih uvjeta rada.  Zdravoslovlje
vrijedi koliko za umni rad toliko i za oni
mišica, a znanost pruža radnicima drago-
cjenih savjeta, kako da izbjegnu pogubnoj
utruđelosti. Ali treba napomenuti i .potvr-
diti, da je ne prekratak rad potrebito krie-
pilo za jakost ljudskog ustroja i uspješno
računalo za mišičnu rastežljivost. Neradino
udo se suši; dok ga obični rad neprestano
usavršuje i razvija.

Radnik dobra zdravlja, koji se drži ra-
cionalnog zdravstva, može, bez iserpiti svoje
sile, na dan barem onoliko raditi, koliko je
to danas običajem ustanovljeno, premda to-
liki rad mnogi nazivaju prekomjernim. Da-
pače ovoliki je rad potrebit, da se usčuva
redovita životnost....

Poznaja, koju imamo o sastavu čovjeka
kaže nam, da [nijedan rad, kojemu se je
ustrojstvo priučilo, ne donosi -važno živčano
oslabljene, samo ako se vrši sam po sebi,
automatično, te ako mu nije potrebita oso-
bita pažnja. Samo neočekivana zapreka i
neobične poteškoće umaraju, budući da
zahtijevaju novih sila potrebitih svrsi, te se
je nenadno nametnula.

U ostalom uzroci su umornosti i bolesti :
nedostatna hrana,eili zlo izabrana, ili slabo

pripravljena; uživanje lažnih kriepila, alko-
hola, koji nas uzbuđuju; nezdrav stan, slabo
prozračene radionice. Zdrav čovjek te vrši
svoj zanat, koji ne truje svoj život u gostio-
nama, tim se manje umara, što je više u
redu njegov rad.

Treba, dakle, nastojat poboljšati uvjete
rada, paziti, da budu radionice i stanovi
zdravi, pomnožiti cijena okriepljujuća sred-
stva, zatvoriti mnoge prodavaonice žestokih
pića, naučiti radnike da se ne lolaju, već
ih naoružati za borbu proti bjedi i bolesti.
Ali treba i odlučno suzbijati nauku, koja
prikazuje rad kao stvar, te ponižuje čovjeka.

*

Rad, koji se sveopće nazivlje umnim,
jer traži tek slabu mišičnu napetost, izgleda
kao proračunan, manje dobar, manje zdrav
od rada na polju i u radionicama. Rad na
stolu priučava organizam na ljenost mišica,
ne pomaže izlučenju mečisti, te dovodi u
pogibelj zdravlje u opće, i prerano stari čo-
vjeka, osobito ako uz taj rad nadođu skrbi.
One su one, te uništuju živčani ustroj. Is-
kustvo od 15 god. dovelo je pisca do za-
ključka da je najvažniji uzrok živčanog
umora okolnost tronuća, tjeskoba, sklonost
fiksoj ideji, nemiran rad, smetenost i uzru-
janost pri razmišljanju na uspjeh, koji je
čovjek imao od svog truda i na svrhu,
prema kojoj je on išao. Rad dakle ne daje
preveć truda, nego vrsta rada.

*

Mudri su u istinu anglosasi, koji se
priučavaju ne biti nikad nemirni, ni u
žurbi, te koji se sili ugušiti svoja ganuća.

Sam vanjski naš izgled hladnoće sili i
unutrnjost našu da obuzdava provale
živčanog ustroja. ' Nestrpljivost, nervoznost,
pomama više su plod navike nego naravi,
te dolaze iz neke vrste postepene navike,
koju pomaže neka želja pokaziti svoju osjet-
ljivost više nego je to naravno. Radi se
dakle o stečenom običaju, kojemu se može
protivni običaj suprostavit. Tko dobro sudi
vidi, da zla, te nam ih slučaji u životu do-
nose, ne zavise toliko o njihovoj tijesnoj
nedači, koliko od načina, kako ih mi pri-

=—mmmmmmmmmmmmmmmmmsmmmmmmmmmmmmmnmmmmmmmmmmmmmmmammmmmbĆrmmmnmmmmmnuomTpmmĐmamuumm

mladiću, imajući u lijevoj ruci za palicu križ,
a desnu dižući m vis. Ovu - slijedi radosno
se uspinjuć na vrhunac, druga. Ovđje bo-
ravljaše treća prikaza u nebeskom svijetlu ;
na svojim rukama nosijaše trnov vijenac
zZarašten nebeskim cvijećem. S ovim je po-
sipala gori dolazeće hodočasnike, a čim -su
se oni većma uspinjali, to su se tim tviše
ravnale izreskane klisure. Tada poviče Selka:
Koja su ova nebeska bića, kojima se mračne
doline razsvjetljuju, a klisure krče. Odgovor
je glasio: Ona, kojima si ti, Selka, tvoje
srce posvetila: Vjera, Uhvanje i Ljubav. Tada
uestane prikaza, a dolinu pokrije gusta magla.
Tada poviče Selka: Ostavite mi, nebesnici,
koji znak vaše prikaze !

(ile! tada se podignu magla, a usred
mučaljive doline tecijaše od sada (ml: da)
gorska rijeka. U njezinim valovima miješaju
% s nebeskom slikom ukočene klisure, a
Njihova ruševina ne zaprječuju njen: tek!

, O 'ti! promjenljiva sliko života, moje aš
Une neka bude i tvoje, govoraše Selka, kne- / _.:

g: kći; te se radostno povrati u otčinski
om. NR :

.
'

Natan.

Natan prorok i mudri učitelj u Salemu,
sjeđaše među svojim učenicima, a riječi mu-
drosti tecijahu poput meda s njegovih usana.

Tada progovori Gamaliel, jedan od nje-
govih učenika: Učitelju, kako je to, da mi
tako rado primamo tvoje nauke i da svi
slušamo govor tvojih usta?“

Tada se nasmije čedni. učitelj i pro-
govori : :

»Nije li moje ime Davalac? Covjek
rado uzimlje samo, kad mu se znade davati.

»A kako ti davaš?“ zapita Hilel, je-
dan drugi od onih, koji sjeđahu kraj njego-
vih nogu.

Natan odgovori: ,Ja . vam  pružam
zlatnu jabuku u srebrnoj zdjeli. Zdjelu vi
primite — ali vi nalazite i jabuku“.

*

pođoh vani među puk, te ga kažnjah oštrim
i čvrstim riječima. — Ali ljudi bježahu od
mene i moje riječi ne djelovahu na njihova
srca ili ih pripisivahu drugima.

Zgrozih se u svom duhu, te pobjegoh
vani u noć (na goru (Hermau i rekoh u
svom srcu: ,Kada ne žele svjetlost, to neka
borave u noći i u mraku, i neka propanu
a tami. — 'Tako povikoh i pođoh ljut u
tamnu noć. » |

Gle! tad nestane suton, a jutarnje cr-
venilo pojavi se na nebu i jutarnja rosa pa-
dala je na goru Hermou. Noći uestane, a
Hexmou je mirisao. Ta sjaj nutarnjeg crve-

nila bio je blag i mio, a oblaci magla leb. '

dijahu oko vrhunaca gorai ovlaživahu zemlju.
Ljudi su pako veselo prolazili i gledali u
jutarnje crvenilo. U taj čas spusti se sneba
dan, a sunce dođe iz krila jutarnjeg crve-