Broj 12. CRVENA HRVATSKA “, Strana 3. LEE SO DOT Ej nptaianintriitinatitniitičttititeitočaiamazantooianannzmečoV jj i Ri francov bijeg. Bivši zloduh Portugalske Franco, netom ja predao ostavku pobjegao je preobučen u Madrid, otale će dalje jer se boji, da ga ne ubiju. Prije svog bijega htio je ostaviti iza sebe još jednu crnu uspomenu: dao je po- vubiti 17 uapšenih republikanaca, i izdao još jedan oštri zakon, kojim se uoblašćaju sudci, da sumnjive osobe uput prognadu iz zemlje. Iza toga je morao sam sebe prog- nati. Željeznica Mitrovica - Novi Pazar. Turski sultan potpisao je iradč, kojim se, kao odgovorom na exposće austrijskog ministra izvanjskih posala Ehrenthala dozvo- ljuje Austriji graditi željez :icu Mitrovica- Novi Pazar. Sultanov iradć već je predan austro-ugarskom poklisaru u Carigradu, da ga preda svojoj vladi u Beču. Atentat na kralja Petra. Bugarski list Adoerul javlja, da je mi- nule godine policija u Bukareštu ušla -u trag zasnovanom atentatu na život srpskog kralja. Atentat su imali (izvršiti Luigi Bo- nas, Talijanac, Marko Bošković iz Crne Go- re i Kazimir Kervinsky iz Rusije. Bonas i Kervinsky krenuše u istinu u Beograd, dok je Boškovića bez traga nestalo. Policija je u Beogradu obznanjena o dolasku atentatora, uapsila ih je, te je kod njih našla nekoliko bomba. Minule sedmice oba su atentatora po osudi suda, bila smak- nute. Osugjen Stissel. Na 4. o. mj. dovršena je u Petrogradu parnica proti Stčsselu i drugovima njego- vim, koji su bili optuženi da su Port- Arthur predali Japancima, dok su ga još koji mjesec mogli “braniti. Istražni organi predložio je, da se general Stosseli, Fock i Rein osuđe na smrt, a Smirnov na 10 godina tamnice. Još se ne zna, da li je ovaj predlog prihvaćen, ali svakako i kai bi bio, drži se, da će car pomilovati osuđenike. Hako bi se moralo raditi, Nije posve opravdana tvrdnja, da čo- vjeka ubija rad. Rad, po sebi, ne ubija; naprotiv on je bitni uvjet zdravlja i ravno- težja organizma. Jedan zastupnik kolekti- vizma najavlja zlatno doba, u kojem će čo- vjeku trebati raditi samo 1 sat i 20 časaka na dan, da udovolji potrebam svojim i za- jednice. Ova namisao ne može pobuditi odu- ševljenje; 22 sata i 40 časaka bosposlice dostajalo bi, da tisne ljudstvo u propast duševnu i tjelesnu. Ljudi žilava rada ne umiru mlađi od onih zamjerna ljenčarenja ; zarazne bolesti me haraju više ove posljednje, nego prve. Dapače i pod blagim podnebljem više umi- re, ljudi srednje / radinosti nego onih žilave. Dakako, da i zanata ima nezdravih, i to radi zlih uvjeta rada. Zdravoslovlje vrijedi koliko za umni rad toliko i za oni mišica, a znanost pruža radnicima drago- cjenih savjeta, kako da izbjegnu pogubnoj utruđelosti. Ali treba napomenuti i .potvr- diti, da je ne prekratak rad potrebito krie- pilo za jakost ljudskog ustroja i uspješno računalo za mišičnu rastežljivost. Neradino udo se suši; dok ga obični rad neprestano usavršuje i razvija. Radnik dobra zdravlja, koji se drži ra- cionalnog zdravstva, može, bez iserpiti svoje sile, na dan barem onoliko raditi, koliko je to danas običajem ustanovljeno, premda to- liki rad mnogi nazivaju prekomjernim. Da- pače ovoliki je rad potrebit, da se usčuva redovita životnost.... Poznaja, koju imamo o sastavu čovjeka kaže nam, da [nijedan rad, kojemu se je ustrojstvo priučilo, ne donosi -važno živčano oslabljene, samo ako se vrši sam po sebi, automatično, te ako mu nije potrebita oso- bita pažnja. Samo neočekivana zapreka i neobične poteškoće umaraju, budući da zahtijevaju novih sila potrebitih svrsi, te se je nenadno nametnula. U ostalom uzroci su umornosti i bolesti : nedostatna hrana,eili zlo izabrana, ili slabo pripravljena; uživanje lažnih kriepila, alko- hola, koji nas uzbuđuju; nezdrav stan, slabo prozračene radionice. Zdrav čovjek te vrši svoj zanat, koji ne truje svoj život u gostio- nama, tim se manje umara, što je više u redu njegov rad. Treba, dakle, nastojat poboljšati uvjete rada, paziti, da budu radionice i stanovi zdravi, pomnožiti cijena okriepljujuća sred- stva, zatvoriti mnoge prodavaonice žestokih pića, naučiti radnike da se ne lolaju, već ih naoružati za borbu proti bjedi i bolesti. Ali treba i odlučno suzbijati nauku, koja prikazuje rad kao stvar, te ponižuje čovjeka. * Rad, koji se sveopće nazivlje umnim, jer traži tek slabu mišičnu napetost, izgleda kao proračunan, manje dobar, manje zdrav od rada na polju i u radionicama. Rad na stolu priučava organizam na ljenost mišica, ne pomaže izlučenju mečisti, te dovodi u pogibelj zdravlje u opće, i prerano stari čo- vjeka, osobito ako uz taj rad nadođu skrbi. One su one, te uništuju živčani ustroj. Is- kustvo od 15 god. dovelo je pisca do za- ključka da je najvažniji uzrok živčanog umora okolnost tronuća, tjeskoba, sklonost fiksoj ideji, nemiran rad, smetenost i uzru- janost pri razmišljanju na uspjeh, koji je čovjek imao od svog truda i na svrhu, prema kojoj je on išao. Rad dakle ne daje preveć truda, nego vrsta rada. * Mudri su u istinu anglosasi, koji se priučavaju ne biti nikad nemirni, ni u žurbi, te koji se sili ugušiti svoja ganuća. Sam vanjski naš izgled hladnoće sili i unutrnjost našu da obuzdava provale živčanog ustroja. ' Nestrpljivost, nervoznost, pomama više su plod navike nego naravi, te dolaze iz neke vrste postepene navike, koju pomaže neka želja pokaziti svoju osjet- ljivost više nego je to naravno. Radi se dakle o stečenom običaju, kojemu se može protivni običaj suprostavit. Tko dobro sudi vidi, da zla, te nam ih slučaji u životu do- nose, ne zavise toliko o njihovoj tijesnoj nedači, koliko od načina, kako ih mi pri- =—mmmmmmmmmmmmmmmmmsmmmmmmmmmmmmmnmmmmmmmmmmmmmmmammmmmbĆrmmmnmmmmmnuomTpmmĐmamuumm mladiću, imajući u lijevoj ruci za palicu križ, a desnu dižući m vis. Ovu - slijedi radosno se uspinjuć na vrhunac, druga. Ovđje bo- ravljaše treća prikaza u nebeskom svijetlu ; na svojim rukama nosijaše trnov vijenac zZarašten nebeskim cvijećem. S ovim je po- sipala gori dolazeće hodočasnike, a čim -su se oni većma uspinjali, to su se tim tviše ravnale izreskane klisure. Tada poviče Selka: Koja su ova nebeska bića, kojima se mračne doline razsvjetljuju, a klisure krče. Odgovor je glasio: Ona, kojima si ti, Selka, tvoje srce posvetila: Vjera, Uhvanje i Ljubav. Tada uestane prikaza, a dolinu pokrije gusta magla. Tada poviče Selka: Ostavite mi, nebesnici, koji znak vaše prikaze ! (ile! tada se podignu magla, a usred mučaljive doline tecijaše od sada (ml: da) gorska rijeka. U njezinim valovima miješaju % s nebeskom slikom ukočene klisure, a Njihova ruševina ne zaprječuju njen: tek! , O 'ti! promjenljiva sliko života, moje aš Une neka bude i tvoje, govoraše Selka, kne- / _.: g: kći; te se radostno povrati u otčinski om. NR : . ' Natan. Natan prorok i mudri učitelj u Salemu, sjeđaše među svojim učenicima, a riječi mu- drosti tecijahu poput meda s njegovih usana. Tada progovori Gamaliel, jedan od nje- govih učenika: Učitelju, kako je to, da mi tako rado primamo tvoje nauke i da svi slušamo govor tvojih usta?“ Tada se nasmije čedni. učitelj i pro- govori : : »Nije li moje ime Davalac? Covjek rado uzimlje samo, kad mu se znade davati. »A kako ti davaš?“ zapita Hilel, je- dan drugi od onih, koji sjeđahu kraj njego- vih nogu. Natan odgovori: ,Ja . vam pružam zlatnu jabuku u srebrnoj zdjeli. Zdjelu vi primite — ali vi nalazite i jabuku“. * pođoh vani među puk, te ga kažnjah oštrim i čvrstim riječima. — Ali ljudi bježahu od mene i moje riječi ne djelovahu na njihova srca ili ih pripisivahu drugima. Zgrozih se u svom duhu, te pobjegoh vani u noć (na goru (Hermau i rekoh u svom srcu: ,Kada ne žele svjetlost, to neka borave u noći i u mraku, i neka propanu a tami. — 'Tako povikoh i pođoh ljut u tamnu noć. » | Gle! tad nestane suton, a jutarnje cr- venilo pojavi se na nebu i jutarnja rosa pa- dala je na goru Hermou. Noći uestane, a Hexmou je mirisao. Ta sjaj nutarnjeg crve- nila bio je blag i mio, a oblaci magla leb. ' dijahu oko vrhunaca gorai ovlaživahu zemlju. Ljudi su pako veselo prolazili i gledali u jutarnje crvenilo. U taj čas spusti se sneba dan, a sunce dođe iz krila jutarnjeg crve-