Strana 2 Delnice, 28. o. mj. 10% sati. (Dr. Peru Čingriji) ogromnom veči- nom : izabran Snpilo pozdravljamo vas. Izbornici. Pobjeda. Hrvatski narod ne može se zvati sretan. Njegova je povijest puna uza- ludne borbe, puna razočaranja, i tek kadgod da je tu maglušinu razbila sunčana zraka. Između tih sretnih dana brojiti je i 27. i 28. Febrara 1908. Uspijeh, koji je tih dneva koalicija postigla na izborima, dokazuje, kako nijesu imali pravo oni, što su krstili Hrvatsku zemljom ,biča i zobi“. Bilo je i ovoga puta i jednoga i drugoga, ali te sablasti nijesu preplašile naroda, a sada eto Hrvatska stoji pred svijetom kao zemlja dostojna, da ju poštuju. Mješte da se na nju baca svijet kamenom kao na zemlju, gdje se značajem i narodnom svijesti trguje, ona može sada dobaciti 'silnicima u oči tešku optužbu, da su pogazili zakon i pravo, upotrebili silu i mito proti zemlji, koja im se na vjeru predala. To je bila teška pogrješka, koja se sada na nama osvećuje. Samo prošli grijesi mogli su nas do toga da dovedu, da za svoju budućnost strepimo. Ali kadu ovim časovima naš narod ima snage da odoli zamamlii- vanju neprijatelja, tad:i ta strepnja postaje poticalo na rad, tad je ona uvjet prave narodne politike, jer bez ljubomorne strepnje za svoja prava nema patriotizma. Teško je u ovom času pisati, jer se lako može čovjek podati nadama, koje se uopće ne mogu dovršiti. Ali nešto ipak može se istaknuti: s ovim izbo- rima postao je sistem, kojim se vla- dalo u Hrvatskoj nemoguć; ovim izborima pružio se vidljivi dokaz, + da. hrvatski narod ne smatra više autonomiju, koju ima, dostatnom za svoje potrebe. A taj dokaz izazvali su sami Madžari. Oni su mogli poštivanjem nagodbe i saniranjem njezinih po- vreba uzdržati još neko doba stanje, koje je uzakonjeno. g. 1567. i 1874. i samo politička kratkovidnost mogla ih je zavesti na korake, koji su u- - vjerili konačno Hrvate, da se na- prijed s Madžarima ne može. I. jedino to uvjerenje sku- ilo je u jedinu vojsku bogatog po- . jsjednika i prostog seljaka, radnika i trgovca, učenog i neuka, činovnika i nezavisnog građanina, da se složno opru postepenom prodiranju madžar- =... skog šovenstva na jug. | ZA SNA Dlotoodušioei narod- CRVENA HRVATSKA“ : Broj 18. nog otpora, što se iskazala u ovim iz- borima, takova je, da mora i protiv- nika zamisliti. Taj auch, koji je došao da: Hrvatsku pokori, nije uz- mogao da ni jednog ,svog“ zastup- nika protura u sabor, a dok ta či- njenica same po sebi svjedoči, da će u Hrvatskoj propasti svak, koji ot- voreno propovijeda državno jedinstvo s Ugarskom, u isto doba neuspijeh srpskih radikala i relativni neuspijeh frankovaca dokazuje, da je narod dovoljno zrio, da razabere, kud ko cilja. Jer se Franku ne može poreći agitacijonog dara, a on u isto doba operira s frazama, koje bi kod svakog naroda u sličnim prilikama našle odziva, pa ipak uz sav taj stranački aparat i tajnu i otvorenu pripomoć vlade, on nije uspio da odvrati narod od trijezna shvaćanja svojeg polo- .žaja. To je bilo moguće jedino tako, što se besprimjernoj agitaciji s ,hr- vatskim pravom“ suprotstavila hla- dna odlučnost i razboritost. Ona je posjekla krila mahnitoj agitaciji Fran- kovaca, a ujedno onemogućila naume vladajuće klike da potakne nerede i i u krvi potopi probuđelu hrvatsku svijest. Tako narod hrvatski izlazi iz ove borbe osiljen i smjelo u oči gleda svomu protivniku. Ti si htio, on mu dovikuje, svijestan svoje snage, a kad je htio tad mora da i podnese po- sljedice nesmotrenosti. Samomu se Wekerleu pripisuje riječ: ,Ako ovaj eksperimenat ne uspije, valjat će ga skupa platiti“. Nije uspio: neka ga plate ! Indloidualizam 1 socijalizam. Riječi individualizam i socijalizam više označuju dvije različite težnje, nego dva određena sustava. Kao što ne možemo nači nmi jedan način vladavine, u kojoj bi se zrcalio skrajni individualizam, tako u povje- sti nema primjera do tančine realizovanog socijalizma. Individnalista misli, da je natje- canje sila ne samo koristno nego -i potre- bito društvu: socijalista je cijeni štetom, pa stoga do skrajnosti navaljuje na nju. Ima ljudi, ne uračunavši one koje vlastito korist na to nuka, te su uvjereni, da je jedna i druga teorija ljudstvu od koristit Postavivši, da je najveći ideal društvu suglasni tjelesni umni i ćudoredni razvoj ljudskog plemena, kao prvo pitanje mora se odlučiti, da li mam individualizam, ili socijalizam pruža bolja sredstva, da se po- stigne taj ideal. Radi svrhe ove rasprave, ovako: ćemo označiti individualizam pri vatnim vlasništvom sredstava produkcije i dijeljenja do mogućih granica natjećanja, “a. preko tih granica javlja se opće vlasni- štvo,“ mtocijalizam je pako skupno vlasni- , štvo države svih sreditava produkcije. i razdiobe.“, Za dobar dio svoje jakosti socijaliste moraju zahvaliti činjenici, da su se oni borili za neke reforme, dko kojih su nasto- - jali individualiste. 'Tako n. p. svi važniji stanovnici gradova zahtjevaju, da pitka voda bude svačije vlasništvo : individualiste, Jer drže, da je u stvari nemoguće,. da svaki grad ima više od jedne prisadbe ; socijaliste rad svog načela, po kojem bi javna uprava morala posjedovati sva sred- stva proizvađanja i podijeljenja. A indivi- dualiste i bez da pristaju uz socijalizam, mogu slobodno biti za _ municipalizaciju svijetla, telefona i tramvaja. Osim toga socijaliste dobijaju neku snagu i tim, što- kude neke zloporabe, koje i premda se događaju pod upravom indivi- dualizma, nijesu nipošto nuždne - individua- lizmu, dapače ih i sami individualiste odlučno osuđuju. U te zloporabe spada kamatništvo, rad djece, prekomjerni dnevni rad i t. d. Možemo biti uvjereni o koristi natjecanja pa ipak podupirati i zakone kojim se staje na put tim zloporabama. * I socijaliste priznaju korist utakmice, do nekih granica, samo što bi oni htjeli promijeniti njezina egoistična poticala s onim altruizma. A ovdje upravo te dvije težnje dolaze u sukob. Individualista vje- ruje, da je altruizam neko duhovno svoj- stvo, a ne program jedne vladavine. Soci- jalista, naprotiv, utvara se, da bi altruizam, pod vladavinom kolektivizma, mogao pot- puno istisnuti egoizam. Ruskinova tvrdnja, , da su vlada i kooperacija uvijek i u svakom slučaju zakoni života, dok su bezvlađa i utakmica uvijek i u svakom slučaju zakoni smrti“ često navađaju socijaliste. Nego kao što se obično događa s generalizacijom, ta tvrdnja je više shvatljiva, nego jasna. U istinu postoji neka čista razlika između dobrovoljne kooperacije pojedinca, do koje je došlo po izmjeničnoj privoli; i prisilne kooperacije, koja individua zadovo- ljuje jedino s toga, što je nemočan da joj se opre. Mnogi su pokušaji, da se ustroji vladavina na temeljima dobrovoljne koope- racije propali, jer se nije moglo doći do zaklučka, kako da se uredi razdioba vlasni- štva i općih dohodaka. Bolje su pako uspjeli pokusi temeljeni na poticajima vjerskim ili ekonomskim. Vladavina, ma kakav god bio njezin oblik? individualizma ili socijalizma, mora biti vođena od ljudi, dok uprava u istinu ne može preči preko slabosti i nedostataka onih, koji s njom vladaju..Može li socijali- zam odvratiti ljude od egoizma i privest ih pravednosti ? Ona zahtjeva da svaki. poje- dinac primi od-društva platu za svoj trud za nju: & može li država po svojim službe- nicima odredit te nagrade bolj# nego se to danas stiću po uredbi slobodne utakmice. U ni jednoj od sadanjih država nijesu službeno: nagrade tačno određene po za- službi individua: pa je li stalno da bi socijalistička država pravednije dijelila ? _ Pod individualizmom opazili smo neki stalni porast 'altruizma. Ta činjenica, što po- jedinac može izabrati predmete po svojoj dobrohotnosti i posvetiti svoja sredstva stva- rima, koje ga više privlače veliko je poticalo njegovoj djelatnosti: bili ovo poticalo: bilo tako veliko pod socialističkom vladavinom ?. Zaista nam saa sliku socialističke se može dati organizacija. državnih