Strana 2

 

Delnice, 28. o. mj. 10% sati.
(Dr. Peru Čingriji) ogromnom veči-
nom : izabran Snpilo pozdravljamo
vas. Izbornici.

Pobjeda.

Hrvatski narod ne može se zvati
sretan. Njegova je povijest puna uza-
ludne borbe, puna razočaranja, i tek
kadgod da je tu maglušinu razbila
sunčana zraka.

Između tih sretnih dana brojiti
je i 27. i 28. Febrara 1908. Uspijeh,
koji je tih dneva koalicija postigla
na izborima, dokazuje, kako nijesu
imali pravo oni, što su krstili Hrvatsku
zemljom ,biča i zobi“. Bilo je i ovoga
puta i jednoga i drugoga, ali te sablasti
nijesu preplašile naroda, a sada eto
Hrvatska stoji pred svijetom kao
zemlja dostojna, da ju poštuju. Mješte
da se na nju baca svijet kamenom
kao na zemlju, gdje se značajem i
narodnom svijesti trguje, ona može
sada dobaciti 'silnicima u oči tešku

 

optužbu, da su pogazili zakon i pravo,

upotrebili silu i mito proti zemlji,
koja im se na vjeru predala.

To je bila teška pogrješka, koja
se sada na nama osvećuje. Samo
prošli grijesi mogli su nas do toga
da dovedu, da za svoju budućnost
strepimo. Ali kadu ovim časovima naš
narod ima snage da odoli zamamlii-
vanju neprijatelja, tad:i ta strepnja
postaje poticalo na rad, tad je ona
uvjet prave narodne politike, jer bez
ljubomorne strepnje za svoja prava
nema patriotizma.

Teško je u ovom času pisati, jer se
lako može čovjek podati nadama, koje
se uopće ne mogu dovršiti. Ali nešto
ipak može se istaknuti: s ovim izbo-
rima postao je sistem, kojim se vla-
dalo u Hrvatskoj nemoguć; ovim
izborima pružio se vidljivi dokaz,

+ da. hrvatski narod ne smatra više

autonomiju, koju ima, dostatnom za
svoje potrebe.

A taj dokaz izazvali su sami
Madžari. Oni su mogli poštivanjem

nagodbe i saniranjem njezinih po-

vreba uzdržati još neko doba stanje,
koje je uzakonjeno. g. 1567. i 1874.
i samo politička kratkovidnost mogla
ih je zavesti na korake, koji su u-

- vjerili konačno Hrvate, da se na-

prijed s Madžarima ne može.
I. jedino to uvjerenje  sku-
ilo je u jedinu vojsku bogatog po-

. jsjednika i prostog seljaka, radnika i
trgovca, učenog i neuka, činovnika

i nezavisnog građanina, da se složno
opru postepenom prodiranju madžar-

=... skog šovenstva na jug.
| ZA SNA Dlotoodušioei narod-

   

CRVENA HRVATSKA“ : Broj 18.

 

nog otpora, što se iskazala u ovim iz-
borima, takova je, da mora i protiv-
nika zamisliti. Taj auch, koji je
došao da: Hrvatsku pokori, nije uz-

mogao da ni jednog ,svog“ zastup-

nika protura u sabor, a dok ta či-
njenica same po sebi svjedoči, da će
u Hrvatskoj propasti svak, koji ot-
voreno propovijeda državno jedinstvo
s Ugarskom, u isto doba neuspijeh
srpskih radikala i relativni neuspijeh
frankovaca dokazuje, da je narod
dovoljno zrio, da razabere, kud ko
cilja. Jer se Franku ne može poreći
agitacijonog dara, a on u isto doba
operira s frazama, koje bi kod svakog
naroda u sličnim prilikama našle
odziva, pa ipak uz sav taj stranački
aparat i tajnu i otvorenu pripomoć
vlade, on nije uspio da odvrati narod
od trijezna shvaćanja svojeg polo-

.žaja.

To je bilo moguće jedino tako,
što se besprimjernoj agitaciji s ,hr-
vatskim pravom“ suprotstavila hla-
dna odlučnost i razboritost. Ona je
posjekla krila mahnitoj agitaciji Fran-
kovaca, a ujedno onemogućila naume
vladajuće klike da potakne nerede i
i u krvi potopi probuđelu hrvatsku
svijest.

Tako narod hrvatski izlazi iz ove
borbe osiljen i smjelo u oči gleda
svomu protivniku. Ti si htio, on mu
dovikuje, svijestan svoje snage, a kad
je htio tad mora da i podnese po-
sljedice nesmotrenosti. Samomu se
Wekerleu pripisuje riječ: ,Ako ovaj
eksperimenat ne uspije, valjat će ga
skupa platiti“. Nije uspio: neka ga
plate !

Indloidualizam 1 socijalizam.

Riječi individualizam i socijalizam više
označuju dvije različite težnje, nego dva
određena sustava. Kao što ne možemo nači

 

nmi jedan način vladavine, u kojoj bi se

zrcalio skrajni individualizam, tako u povje-
sti nema primjera do tančine realizovanog
socijalizma. Individnalista misli, da je natje-
canje sila ne samo koristno nego -i potre-
bito društvu: socijalista je cijeni štetom,
pa stoga do skrajnosti navaljuje na nju.
Ima ljudi, ne uračunavši one koje vlastito
korist na to nuka, te su uvjereni, da je
jedna i druga teorija ljudstvu od koristit
Postavivši, da je najveći ideal društvu
suglasni tjelesni umni i ćudoredni razvoj
ljudskog plemena, kao prvo pitanje mora
se odlučiti, da li mam individualizam, ili
socijalizam pruža bolja sredstva, da se po-
stigne taj ideal. Radi svrhe ove rasprave,
ovako: ćemo označiti individualizam pri
vatnim vlasništvom sredstava produkcije i

dijeljenja do mogućih granica natjećanja, “a.

preko tih granica javlja se opće vlasni-
štvo,“ mtocijalizam je pako skupno vlasni-

, štvo države svih sreditava produkcije. i

razdiobe.“,

Za dobar dio svoje jakosti socijaliste
moraju zahvaliti činjenici, da su se oni
borili za neke reforme, dko kojih su nasto-
- jali individualiste. 'Tako n. p. svi važniji
stanovnici gradova zahtjevaju, da pitka
voda bude svačije vlasništvo : individualiste,
Jer drže, da je u stvari nemoguće,. da
svaki grad ima više od jedne prisadbe ;
socijaliste rad svog načela, po kojem bi
javna uprava morala posjedovati sva sred-
stva proizvađanja i podijeljenja. A indivi-
dualiste i bez da pristaju uz socijalizam,
mogu slobodno biti za _ municipalizaciju
svijetla, telefona i tramvaja.

Osim toga socijaliste dobijaju neku
snagu i tim, što- kude neke zloporabe, koje
i premda se događaju pod upravom indivi-
dualizma, nijesu nipošto nuždne - individua-
lizmu, dapače ih i sami  individualiste
odlučno osuđuju. U te zloporabe spada
kamatništvo, rad djece, prekomjerni dnevni
rad i t. d. Možemo biti uvjereni o koristi
natjecanja pa ipak podupirati i zakone kojim
se staje na put tim zloporabama.

*

I socijaliste priznaju korist utakmice,
do nekih granica, samo što bi oni htjeli
promijeniti njezina egoistična poticala s
onim altruizma. A ovdje upravo te dvije
težnje dolaze u sukob. Individualista vje-
ruje, da je altruizam neko duhovno svoj-
stvo, a ne program jedne vladavine. Soci-
jalista, naprotiv, utvara se, da bi altruizam,
pod vladavinom kolektivizma, mogao pot-
puno istisnuti egoizam.

Ruskinova tvrdnja, , da su vlada i
kooperacija uvijek i u svakom slučaju
zakoni života, dok su bezvlađa i utakmica
uvijek i u svakom slučaju zakoni smrti“
često navađaju socijaliste. Nego kao što se
obično događa s generalizacijom, ta tvrdnja
je više shvatljiva, nego jasna.

U istinu postoji neka čista razlika
između dobrovoljne kooperacije pojedinca,
do koje je došlo po izmjeničnoj privoli; i
prisilne kooperacije, koja individua zadovo-
ljuje jedino s toga, što je nemočan da joj
se opre. Mnogi su pokušaji, da se ustroji
vladavina na temeljima dobrovoljne koope-
racije propali, jer se nije moglo doći do
zaklučka, kako da se uredi razdioba vlasni-
štva i općih dohodaka. Bolje su pako uspjeli
pokusi temeljeni na poticajima vjerskim ili
ekonomskim.

Vladavina, ma kakav god bio njezin
oblik? individualizma ili socijalizma, mora
biti vođena od ljudi, dok uprava u istinu
ne može preči preko slabosti i nedostataka
onih, koji s njom vladaju..Može li socijali-
zam odvratiti ljude od egoizma i privest ih

pravednosti ? Ona zahtjeva da svaki. poje-

dinac primi od-društva platu za svoj trud
za nju: & može li država po svojim službe-
nicima odredit te nagrade bolj# nego se to
danas stiću po uredbi slobodne utakmice.
U ni jednoj od sadanjih država nijesu
službeno: nagrade tačno određene po za-
službi individua: pa je li stalno da bi
socijalistička država pravednije dijelila ? _
Pod individualizmom opazili smo neki
stalni porast 'altruizma. Ta činjenica, što po-
jedinac može izabrati predmete po svojoj
dobrohotnosti i posvetiti svoja sredstva stva-
rima, koje ga više privlače veliko je poticalo
njegovoj djelatnosti: bili ovo poticalo: bilo

tako veliko pod socialističkom vladavinom ?.

Zaista nam saa sliku socialističke
se može dati organizacija. državnih