U DUBROVNIKU, 14. ožujka 1908.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
somstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
E - predbrojen i za došasto polugodište.
Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr.
Dubrovnik, 13. marča.
Frank demisijonirao. — U Zagrebu se
odigrava jedna gruba komedija. Frank je
demisijonirao.
Hrvatska je javnost na ovakove demi-
sije Frankove odavna navikla. Kad se pro-
budi u stranci uspomena na ono, što je
Starčević htio da bude, pa kad se Starčevi-
ćevi epigoni počnu da puntaju proći ,,pro-
roku“, ovaj redovito prijeti, da će odstupiti.
Tad buntovnici uvide zlo, koje su učinili, i
ničice padnu na koljena pred Njim, i mole
ga za oproštenje.
Bit će da je Frank sam razumio, da
ovakovi ,,colpi di stato“-više ne djeluju, pa
je htio primješati uz komediju malo tragike.
On nije samo zaprijetio, već se ovoga puta
i zahvalio i kazao uzroke svoje ostavke: on
ne će da njegova osoba bude od omete.
Kako bi sve to lijepo bilo, kad Frank
ne bi bio Frank, a telići ne bi bili telići.
Ovako demisija Franka sliči demisiji vlade
Rauchove. Pod pritiskom poraza na izborima
počela se bila tresti ovomu čovjeku banska
stolica i on je sa ostavkom u džepu pohrlio
u Peštu, da se osvjedoči uživa li još uvijek
povjerenje onih, koji su ga poslali. 'Tako i
Frank hoće da se rehabilitira od udarca na
izborima, hoće da ljudi zaborave njegovu žalo-
snu ulogu,i ugovors Rauchom, pada opskrbljen
povjerenicom ,svojih“ nastavi svoj zatorni
rad. A mi ne sumnjamo, da će tu izjavu
povjerenja i dobiti, jer u Hrvatskoj na ža-
lost ima još uvijek ljudi, koji ne razumiju i
ne će da razumiju, kuda ih taj čovjek vodi.
Dolje nedostojni! — 'Taj se je poklik
orio hrvatskom sabornicom u četvrtak pri
otvoru sabora. Tim. je sabor u ime naroda
žigosao ono sramotno postupanje nekih si-
nova hrvatskog naroda, koji zaboravljajući
koga su roda, dadoše se u službu tuđinu
samo da udovolje svojim ambicijama, a neki
od njih novcem naroda uplate svoje dugove.
Između banova hrvatskih, što se izmi-
jeniše kroz ovo šest stotina godina, otkad
nas je sudbina vezala sa Madžarima, bilo je
mnogo slabića i mnogo ljudi, kojim hrvat-
ski narod nije ni malo haran ostao, ali teško
će se naći jedan, koji je tako ponizio ban-
sku čast, kao što je Rauch. Pa to nije ban
hrvatski, to je jednoslavni madžarski poli-
tički komesar, koji nema ni toliko razbora, da
uvidi, kako je ono, što Madžari hoće, prosti
nesmisao. Njegovo djelovanje postić će samo
to da nagodbu Qigateđu Hrvatske i Ugar-
garske učini nemogućom, pa ako mu iko
ima biti zahvalan, Madžari bogme me bi
smjeli. Oni ga ipak drže, a drže ga samo
za to, jer ne znadi što će, ni na koju će
stranu. a
To se razumije po cijelomu njihovu
držanju, koje ne odaje nikakvog stalno odre-
đenog političkog pravca. Oni su pa čistu s
im, da je hrvatsko pitanje za njih od naj.
većeg zamašaja, i da bi riješenje, kako ga
hrvatska koalicija hoće, značilo svrhu mad-
žarskih težnja na more, ali razumiju i to,
da je nemoguće uzdržati ono stanje, kakvo
je bilo pod Khuenom. Što će, oni ne znadu,
i za to traje ovaj provisorij, za to nedostojni
još sjedi na banskoj stolici, »vremda svi vide,
da bi mu trebalo naći zamjenika. Samo
otkle i gdje?!
Dolje mjere.
Poznato je, kako je piošle godine be-
čka vlada dozvolila austrijskom Lloydu, da
nabavi dva nova parobroda za brzu dalma-
tinsku službu u inozemstvu, da mu je po-
dijelila 5—6 milijuna potrebitih za nabavu,
kao bezkamatni zajam, povrativ nakon 12
godina, a to-sve i ako nije s njime sklopila
godbezatu službu. Naša domaća parobrodska
društva nijesu ni[u snu mogli promišljati na
takove potpore, pa ih nijesu ni tražila, ona
su samo zahtijevala, kad su sklopili po-
godbu s vladom, da im čim prije dozvoli,
da sagrade nekoliko parol.uda u inozemstvu,
jer je to bio jedini način, da očuvaju svoje
interese i udovolje obvezama preuzetim po-
godbam.
. Naša Dubrovačka parobrodska plovidba,
koja je sklopila u oktobru pr. g. pogodbu
za dalmatinsku službu i onu s Italijom, te
ju je morala odmah, početkom ove godine,
započeti, kako je samo mogla i znala, za-
tražila je odmah, da joj bude dozvoljeno
graditi u inozemstvu dva parobroda, koja
su joj bila upravo od prijeke nužde, jer
sonom službom, što obavlja sadašnjim svo-
jim materijalom ne može, da zadovolji ni
svojim interesima, niti onim svojih mušte-
rija, putujuće publike i trgovaca, kao niti
onim pokrajine, koja trpi od sadašnjeg ne-
sređenog poštarskog i prometnog saobraćaja.
Držeći se strogo pogodbe, koja određuje,
da je za nabavu parobroda u inozemstvu
potrebita vladina dozvola, koja se pak ne će
moći zanijekati, ako se dokaže da se potre-
biti materijal ne može dobiti u ovoj zemlji,
ili da bi predaja slijedila u nerazmjerno
dužem roku, ili kad bi uvjeti u inozemstvu
bili osobito povoljni, ona je dokazivala, kako
joj nije moguće sagraditi parobrode na pos-
tojećim domaćim brodogradilištima, kod
Stabilmento 'Tecnico i Lloydovog arsenala u
Trstu te Martinolića u Lošinju, kako u inozem-
stvu može imati osobito povoljne uvjete, a oso-
bito, kako će joj na taj način samo poći za
rukom, da u najkraćem roku nabavi nove
parobrode i tako udovolji, vršeć tačno službu,
obvezama koje je preuzela. Da se je ta molba
riješila u smielu pogodbe i pri tom uxelo u
obzir interese društva i zemlje, društvo bi
imalo kros jedan ili dva mjeseca nove pe-
robrode, a zemlja bi imala dobro Fjntiia
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE
POJEDINI BROJ 10 PARA.
Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
===-—— _godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.
plovidbu, jer će i Lloydovi novi parobrodi
kroz to vrijeme početi da rade. Ali napro-
tiv uprkos svih pospješivanja, ta se molba
nije riješavala, a da ne bude izgledati pre-
dugo čekanje, nijesu manjkala ni ponovna
obećavanja, da će se ta dozvola udijeliti.
Kad je napokon definitivna odluka slijedila,
ona je. bila negativna, a međutim se je
počeo ustrajati novi škar: ,Cantiere navale
Triestino“, osnovan od Cosulicha pomoću
bečkih i njemačkih kapitalista, na kog u
prvo doba, kada se je tražila dozvola za
gradnju u inozemstvu, nije niko ni mogao
misliti. Ko pozna praksu koja u Beču vlada,
kad se radi o našim interesima, ne će se
začuditi, kad začuje, da je vlada uputila
Dubrovačku parobrodsku plovidbu, da tamo
gradi parobrode, i ako će ti parobrodi istom
poslije roka predviđene po pogodbi moći
biti predati družtvu na uporabu. Vladi dakle :
ne smeta ni najmanje, što se škar nije još |
osnovao, što neće moći predati parobrode
u rok, kada ih društvo po pogodbi mora
imati, što će ti parobrodi biti kvalitativno
gori od onih što bi ih izgradili iskušani
škari u Kngleškoj, što će. te i takove paro- |
brode društvo morati platiti 40-50.000 više MU
nego što bi ih drugovdje dobilo, te što je ' e
općenito poznato, da pogodbe preuzete i
one što se sprema preuzeti taj škar neće
moći biti izvršene u uglavljeni rok. 'To joj
je sve potpuno indiferentno, kad ona ima
za se bečke i njemačke kapitaliste, koji su *
zainteresovani u tom poslu, bilo direktno u
samom škaru, bilo indirektno, kao vlasnici
tvornica oejela i drugog materijala, koji bi
se eventualno imao upotrebiti pri gradnji
parobroda. Što će Dalmacija od toga trpiti,
što će naše parobrodarstvo imati štete, to
joj je deveta, bit će valjda i to u programu
za podignuće Dalmacije ili za najmanje u
onom Chlumetzkovom za osvojenje.
Da se pak ne bi ko sjetio, iznašla se je i
za to krilata riječ: unapređenje brodogra
diteljske industrije u Austriji. Ali i ta riječ,
koja bi imala značiti nekakav program rada
bečke vlade, nije drugo nego puka fraza u
koliko nije samoobmama. Svaka industrija,
razvija se ondje, gdje ima uvjete razvitka.
Vlada može, da u mnogom pogledu domaću
industriju zaštićuje i potpomaže, a to je i
učinila za brodograditeljstvo, osobito zako-
nom glasovanim prošle godine od parla.
menta, Ali prvi uvjet svemu je, da ta in-
dustrija postoji, da se razvija postepeno
prama prilikama, dok se kod nas brodogra- $
diteljstvo, na uprav- nečuveni način hoće da vii
forsira. Kompetenti ljudi naime uvjeravaju a
Cantiere navale“ bit izvrlen: materijalom
dovezenim iz inozemstva, da će brodogra-
ditelji biti skoro svi inozemci &d . 8
će radništvo biti većinom ; td = 7
sko parobrodi biti samo skalapljeni na do. = >