Strana 2

   

šem slučaju ban. Za to će se socijalna de-
mokracija boriti svim silama, da ove krivce
— bana i njegove doglavnike — stigne za-
služena kazna. Mi ne ćemo mirovati — re-
kao je Korać — dok ne vidimo osvećenu
narodnu volju, dok ne pribavimo zadovolj-
štinu povrijeđenom narodnom suverenitetu.

Mi se ne ćemo načelno boriti kao Frankovci,
već stvarno.

Iza kako je najžešćom kritikom osudio
Rauchov režim, upustio se u kritiku dviju
velikih grupa u hrv. saboru i to hrv. srp-
ske koalicije i Starčevićeve stranke prava.
U koaliciju oni ne mogu da imadu povje-
renja, jer koalicija traži neku sredinu, a u
današnjim prilikama to ne pomaže, danas
pomažu samo radikalna sredstva. Poslije toga
oštro se oborio na frankovce i kazao je, da
oni ne vode nikakovu politiku, oni samo
glume; kao što su popovi uzeli u zakup
vjeru, da im bude krava muzara, tako su
isto i frankovci od narodnih ideala učinili
za se kravu muzaru.

Na svrhu je kazao, da u ovoj borbi ne
može biti uspjeha, dokle god se ne počne
drmati iz korjena sa zlom, koji nas bije. Bu-
dući da sve naše zlo dolazi iz Pešte, to mi
moramo borbu najviše voditi u Pešti. Kad
Peštom počnemo drmati, eksponenti će se
Pešte sami od sebe srušiti. Zato će socijalna
demokracija tražiti svog prirodnog saveznika
u potlačenim klasama naroda ugarskih. Bez
uvedenja općeg, tajnog i izravnog prava
glasa ne može biti izgleda u našu borbu.
S uvedenjem' pako općeg prava glasa mirno
ćemo dobiti bitku. Opće pravo glasa mora doći,
ono paček već maršira. Ono je neodgodivo,
jer ga zahtijevaju dva veličanstva: veličan-
stvo kralja i veličanstvo naroda. Kada se ta
dva veličanstva slože, sve ostale zapreke
moraju nestati,

Nije potreba, da nadodam niti jedne ri-
ječi svog komentara na tako jasni govor
Koraćev. On dosta ilustrira naše prilike i
to je dosta. Ać.

Madžari 1 Esperanto.

Svim nam je poznato kako Madžari znadu
zaokupit javno mnijenje. Po cijelom se svi-
jetu za njih zna, za njihovu ,ljubav za slo-
bodu“, za njihov »parlamentarizam“, tako, da
je trebalo jednoga Bjčrnsona da pokaže ka-
kova je ta sloboda i parlamentarizam. Dok
Madžari ovakovim opsjenivanjem javnosti
znaju vući iz toga korist, mi ne znamo pri-
kazati svijetu ni istinito naše: stanje i_još
uvijek kolaju o nama bajke, kao o zatirate-
ljima tuđe slobode, a ako se malo promje-
nilo u tom pogledu javno mnijenje, to mo-
ramo zahvaliti krvi prolivenoj 1903., dok
smo to mogli možda i samim crnilom izvo-
jevat, Kadikad se sjetimo tog javnog mni-
jJenja, pa za par dana pišemo, kako bi mo-
rali informavati svijet o Hrvatima, a kad
smo se o tom u domaćim novinam ispisali,
onda je tim učinjen i kraj. Evo tako opet
propuštamo - jedno veoma lahko sredstvo,
koje bi nas moglo učiniti doista universalno
poznatim, dok su Madžari naravno među
prvim, koji se umiju s njim okoristit. Mislimo
ma internacionalni jezik Esperanto, Da je lako
naučiti Esp. svjedoče 'Tolstojeve riječi, da
iš je on za dvije ure naučio; doista tko

 

»CRVENA HRVATSKAA:

mice i korektno pisat, dok se to ne može na
nijednom drugom jeziku. Pa sa svom ovom
lakoćom, još se u nas nije nitko našao, da
o nami izvješćuje u internac. Esper. novine,
dok Modžari šalju redovito izvješća u maj-
raširenije listove ; tu ima i političkih izvješća
u kojim se naravno zaborave i ispuste sit-
nice kao pragmatika, opstrukcija Hrvata,
misija Fejervarija br. 2., Raucha itd. Jav-
ljaju naprotiv, kako je velik i kulturan mad-
žarski narod, kako je velikodušan sa svojim
provincijama i narodnostima, te kako se
osnivaju Esp. društva sa konsulima (izvje-
stitelji za strane esperantiste osobito trgovce
i turiste). Pa se ti Madžari kadikad proše-
taju i u , širu“ Ugarsku, te onda čitamo
dopis iz Ugarske, kako se je na Rijeci osno-
vala Jadranska esp. liga. Kad u Ugarskoj
osnivaju ligu za Jadransko more, onda će
logično mislit svijet, da na Jadranu ima
Madžara, pa onda može da bude i Magyar
tenger (Madžarsko more). A ovi hvalospjevi
velike Madžarske se tiskaju u listu koji se
u preko 15.000 eksemplara raspačava, koji
čita gotovo isključivo inteligencija (dok se
to nemože za nijedan drugi list kazati).
K tomu je taj list ne samo raširen u BEv-
ropi, Sjev. i Juž. Americi, Australiji, Ja-
panu, Sibiriji itd., već u tim zemljama ta-
mošnji listovi iz njega prevađaju, te se tako
može bez pretjerivanja kazat, da je po cije-
lom svijetu raširen.

Bilo bi za to zgodno, da se i u nas
posveti malo brige Esperantu, . tim više što
vidimo, da se ogromnim koracima svakim
danom širi, da ga ostali Slaveni, poimence
Rusi, Poljaci i Bugari osobito goje, da će
Cesi na ovogodišnjem kongresu u Dresdenu
biti relativno najbrojnije zastupani.

nim.

eena no o S
firoutska borba.

Elegović i Ante Starčević. » Hrvat.
Pravo“ donaša ,, Pismo uredništvu“ od Kle-
govića. To Elegovićevo pismo imalo bi biti
kao neka obrana od prikora, kojim su od-
gojeni ljudi osudili njegovo ponašanje u
saboru, dok u istinu nije nego novi istup
neuglađela čovjeka. Elegović se ne srami
svog ponašanja'u saboru, već se dapače
ponosi s njim. On piše : +++ Znam, da sam
čestit Hrvat, dobur Starčevićanac, a moj rad
da je potpuno u skladu s interesima čiste
hrvatske misli“.

A znate li ko je Elegovića uputio u
one fine riječi, koje je izvalio u saboru, kao

vlaška svinjo, propalice, pope bezobrazni, pla-
ćenici, hulje i t. d.? Sam Ante Starčević.

»U ostalom -- piše Bledović — neke od ovih -

i slične izraze povadio sam iz bezsmrtnih
djela moga slavnoga političkog učitelja Ante
Starčevića, između kojih napose spominjem :
»Pisma magjarolaca“. Što više Ante Star-
čević nazvao je jednoga još danas živućega
slavosrba : ,rogatom krmačom“..... s

Ne znamo koliko će naši dalmatinski
Starčevićanci biti zahvalni Elegoviću radi
ovog pisma u kojem Blegović naprosto kaže,
da je od Ante Starčevića naučio surov biti,

a da je opet neotesanost u skladu s inte. |

resima čiste hrvatske misli“. _

  
 

tim, da tobože ,,način prodaje ugrožava javni
mir i red“.

Ovo je obrazloženje dostojno političkog
uma baruna Rancha: da djeca tim što pro-
davaju po gradu novine ugrožavaju mir i
red, nije se nikad čulo, niti će se čuti.
Rauch se ipak ne stidi ni takovu ludost
izvaliti, samo, da se osveti novinama, koje
ga onako nemilosrdno šibaju. Tiranin je
ukazao svoje papke: čuti ćemo iz Banovine
i težih stvari.

Proglas na narod. Hrvatsko-srpska
koslicije obijelodanila je u nedjelu proglas
na narod. U proglasu koalicija prikazuje
posljedice hrvatsko-madžarskog spora od
raspusta sabora po banu Rakodszay, pa do
pobjede narodne misli na izborima mjeseca
veljače 1908. g., koji su izbori Jedinstveni
primjer poraza jedne vlade, kakvoga parla-
mentarna povjest još ne pozna“. Iza tog
poraza ban nije ostupio. Wekerle je u pe-
štanskom saboru rekao da je hrvatski ban
*ksponenat magjarske vlade, pa kao takav
ne smije ostupiti. Tim je u Hrvatskoj na-
viješten apsolutizam. Proglas veli ,da je
današnji spor između Ugarske i Hrvatske
spor dviju kraljevina i dvaju naroda. Za to
apsolutna većina hrvatskog sabora prosvje-
duje protiv toga, da se ovaj spor jednostrano,
a po tom i protuzakonito riješava“. Koali-
cija odbija od sebe optužbu u kraljevu re-
skriptu, kao da je u ovom sporu Hrvatska
presizala granice svojih prava“, te kaže, da
se to ugarskoj jedino može spočitnuti, koja
je u peštanskom saboru »Stvorila odluke o
pravima Hrvatske“.

Koalicije ,će svim ustavnim i zakonitim
sredstvima nastaviti nepomirljivu borbu proti
neustavne vlade bana Rauch&, kao i proti
svake druge vlade u Hrvatskoj, koja bi
stajala na istom stajalištu, a tako isto i pro-
tiv zajedničke vlade u Budimpešti. Ona će
ovu bezoduška voditi sve dotle, dok se po-
vodi ovog sukoba s Ugarskom ne uklone i
kraljevini Hrvatskoj ne izvojšte stedstva, da
zakonitim putem i na ravnopravnoj podlozi
preudesi svoje državopravne odnošaje s kra-
ljevinom Ugarskom tako, da Hrvatskoj bude
osigurana njezina samostalnost i sloboda“.
Koalicija će se boriti i za opće pravo glasa.

Ovaj proglas potpisali su svi članovi
hrvatsko-srpske koalicije.

Stračevićanci hvale Raucha. Či.
tamo ove redke u glavnom glasilu Starče-
vićeve stranke prava,'u ,Hrvatskom Pravu“ :

»Ne tajimo, koalicijonaši, kad bi mogli
doći pred narod s takovim kraljevskim re-
skriptom, kao što je onaj, u kojem je na-
viešten program rada vlade baruna Raucha,
oni bi sve prste oblizivali. Rieke tinte prolili
bi oni, hvaleći taj reskript i u njemu na-
vieštene stečevine, i ne bi bile izraza, kojima:
ga ne bi uzveličavali. U reskriptu je nešto,
čega ni u jednom dosle nije bilo, u njemu
je nešto, pri čem je naše srce zaigralo, u
njemu je naglašivanje hrvatskog naroda, Pa
ipak, mi nismo s takvim programom za-

- dovoljni“.

Ovako piše najradikalniji list o programu
jednog ,eksponenta: madžarske vlade i izvr
šioca madšarske volje i politike u Hrvatskoj“,
Don Ivo Prodan odobrava li rad i pisanje

. Franka i družine mu? Rade li oni za ,čistu

hrvatsku misao“, kako ono o sohi napisa .

Klegović ? | i
Rauch u Budimpesti. Ban Pavao

= Rauch otišao. je na 21, o.mj.u Budimpeštu.

Ban je, netom je stignuo, potražio hrvatskog

M '