Strana 2 šem slučaju ban. Za to će se socijalna de- mokracija boriti svim silama, da ove krivce — bana i njegove doglavnike — stigne za- služena kazna. Mi ne ćemo mirovati — re- kao je Korać — dok ne vidimo osvećenu narodnu volju, dok ne pribavimo zadovolj- štinu povrijeđenom narodnom suverenitetu. Mi se ne ćemo načelno boriti kao Frankovci, već stvarno. Iza kako je najžešćom kritikom osudio Rauchov režim, upustio se u kritiku dviju velikih grupa u hrv. saboru i to hrv. srp- ske koalicije i Starčevićeve stranke prava. U koaliciju oni ne mogu da imadu povje- renja, jer koalicija traži neku sredinu, a u današnjim prilikama to ne pomaže, danas pomažu samo radikalna sredstva. Poslije toga oštro se oborio na frankovce i kazao je, da oni ne vode nikakovu politiku, oni samo glume; kao što su popovi uzeli u zakup vjeru, da im bude krava muzara, tako su isto i frankovci od narodnih ideala učinili za se kravu muzaru. Na svrhu je kazao, da u ovoj borbi ne može biti uspjeha, dokle god se ne počne drmati iz korjena sa zlom, koji nas bije. Bu- dući da sve naše zlo dolazi iz Pešte, to mi moramo borbu najviše voditi u Pešti. Kad Peštom počnemo drmati, eksponenti će se Pešte sami od sebe srušiti. Zato će socijalna demokracija tražiti svog prirodnog saveznika u potlačenim klasama naroda ugarskih. Bez uvedenja općeg, tajnog i izravnog prava glasa ne može biti izgleda u našu borbu. S uvedenjem' pako općeg prava glasa mirno ćemo dobiti bitku. Opće pravo glasa mora doći, ono paček već maršira. Ono je neodgodivo, jer ga zahtijevaju dva veličanstva: veličan- stvo kralja i veličanstvo naroda. Kada se ta dva veličanstva slože, sve ostale zapreke moraju nestati, Nije potreba, da nadodam niti jedne ri- ječi svog komentara na tako jasni govor Koraćev. On dosta ilustrira naše prilike i to je dosta. Ać. Madžari 1 Esperanto. Svim nam je poznato kako Madžari znadu zaokupit javno mnijenje. Po cijelom se svi- jetu za njih zna, za njihovu ,ljubav za slo- bodu“, za njihov »parlamentarizam“, tako, da je trebalo jednoga Bjčrnsona da pokaže ka- kova je ta sloboda i parlamentarizam. Dok Madžari ovakovim opsjenivanjem javnosti znaju vući iz toga korist, mi ne znamo pri- kazati svijetu ni istinito naše: stanje i_još uvijek kolaju o nama bajke, kao o zatirate- ljima tuđe slobode, a ako se malo promje- nilo u tom pogledu javno mnijenje, to mo- ramo zahvaliti krvi prolivenoj 1903., dok smo to mogli možda i samim crnilom izvo- jevat, Kadikad se sjetimo tog javnog mni- jJenja, pa za par dana pišemo, kako bi mo- rali informavati svijet o Hrvatima, a kad smo se o tom u domaćim novinam ispisali, onda je tim učinjen i kraj. Evo tako opet propuštamo - jedno veoma lahko sredstvo, koje bi nas moglo učiniti doista universalno poznatim, dok su Madžari naravno među prvim, koji se umiju s njim okoristit. Mislimo ma internacionalni jezik Esperanto, Da je lako naučiti Esp. svjedoče 'Tolstojeve riječi, da iš je on za dvije ure naučio; doista tko »CRVENA HRVATSKAA: mice i korektno pisat, dok se to ne može na nijednom drugom jeziku. Pa sa svom ovom lakoćom, još se u nas nije nitko našao, da o nami izvješćuje u internac. Esper. novine, dok Modžari šalju redovito izvješća u maj- raširenije listove ; tu ima i političkih izvješća u kojim se naravno zaborave i ispuste sit- nice kao pragmatika, opstrukcija Hrvata, misija Fejervarija br. 2., Raucha itd. Jav- ljaju naprotiv, kako je velik i kulturan mad- žarski narod, kako je velikodušan sa svojim provincijama i narodnostima, te kako se osnivaju Esp. društva sa konsulima (izvje- stitelji za strane esperantiste osobito trgovce i turiste). Pa se ti Madžari kadikad proše- taju i u , širu“ Ugarsku, te onda čitamo dopis iz Ugarske, kako se je na Rijeci osno- vala Jadranska esp. liga. Kad u Ugarskoj osnivaju ligu za Jadransko more, onda će logično mislit svijet, da na Jadranu ima Madžara, pa onda može da bude i Magyar tenger (Madžarsko more). A ovi hvalospjevi velike Madžarske se tiskaju u listu koji se u preko 15.000 eksemplara raspačava, koji čita gotovo isključivo inteligencija (dok se to nemože za nijedan drugi list kazati). K tomu je taj list ne samo raširen u BEv- ropi, Sjev. i Juž. Americi, Australiji, Ja- panu, Sibiriji itd., već u tim zemljama ta- mošnji listovi iz njega prevađaju, te se tako može bez pretjerivanja kazat, da je po cije- lom svijetu raširen. Bilo bi za to zgodno, da se i u nas posveti malo brige Esperantu, . tim više što vidimo, da se ogromnim koracima svakim danom širi, da ga ostali Slaveni, poimence Rusi, Poljaci i Bugari osobito goje, da će Cesi na ovogodišnjem kongresu u Dresdenu biti relativno najbrojnije zastupani. nim. eena no o S firoutska borba. Elegović i Ante Starčević. » Hrvat. Pravo“ donaša ,, Pismo uredništvu“ od Kle- govića. To Elegovićevo pismo imalo bi biti kao neka obrana od prikora, kojim su od- gojeni ljudi osudili njegovo ponašanje u saboru, dok u istinu nije nego novi istup neuglađela čovjeka. Elegović se ne srami svog ponašanja'u saboru, već se dapače ponosi s njim. On piše : +++ Znam, da sam čestit Hrvat, dobur Starčevićanac, a moj rad da je potpuno u skladu s interesima čiste hrvatske misli“. A znate li ko je Elegovića uputio u one fine riječi, koje je izvalio u saboru, kao vlaška svinjo, propalice, pope bezobrazni, pla- ćenici, hulje i t. d.? Sam Ante Starčević. »U ostalom -- piše Bledović — neke od ovih - i slične izraze povadio sam iz bezsmrtnih djela moga slavnoga političkog učitelja Ante Starčevića, između kojih napose spominjem : »Pisma magjarolaca“. Što više Ante Star- čević nazvao je jednoga još danas živućega slavosrba : ,rogatom krmačom“..... s Ne znamo koliko će naši dalmatinski Starčevićanci biti zahvalni Elegoviću radi ovog pisma u kojem Blegović naprosto kaže, da je od Ante Starčevića naučio surov biti, a da je opet neotesanost u skladu s inte. | resima čiste hrvatske misli“. _ tim, da tobože ,,način prodaje ugrožava javni mir i red“. Ovo je obrazloženje dostojno političkog uma baruna Rancha: da djeca tim što pro- davaju po gradu novine ugrožavaju mir i red, nije se nikad čulo, niti će se čuti. Rauch se ipak ne stidi ni takovu ludost izvaliti, samo, da se osveti novinama, koje ga onako nemilosrdno šibaju. Tiranin je ukazao svoje papke: čuti ćemo iz Banovine i težih stvari. Proglas na narod. Hrvatsko-srpska koslicije obijelodanila je u nedjelu proglas na narod. U proglasu koalicija prikazuje posljedice hrvatsko-madžarskog spora od raspusta sabora po banu Rakodszay, pa do pobjede narodne misli na izborima mjeseca veljače 1908. g., koji su izbori Jedinstveni primjer poraza jedne vlade, kakvoga parla- mentarna povjest još ne pozna“. Iza tog poraza ban nije ostupio. Wekerle je u pe- štanskom saboru rekao da je hrvatski ban *ksponenat magjarske vlade, pa kao takav ne smije ostupiti. Tim je u Hrvatskoj na- viješten apsolutizam. Proglas veli ,da je današnji spor između Ugarske i Hrvatske spor dviju kraljevina i dvaju naroda. Za to apsolutna većina hrvatskog sabora prosvje- duje protiv toga, da se ovaj spor jednostrano, a po tom i protuzakonito riješava“. Koali- cija odbija od sebe optužbu u kraljevu re- skriptu, kao da je u ovom sporu Hrvatska presizala granice svojih prava“, te kaže, da se to ugarskoj jedino može spočitnuti, koja je u peštanskom saboru »Stvorila odluke o pravima Hrvatske“. Koalicije ,će svim ustavnim i zakonitim sredstvima nastaviti nepomirljivu borbu proti neustavne vlade bana Rauch&, kao i proti svake druge vlade u Hrvatskoj, koja bi stajala na istom stajalištu, a tako isto i pro- tiv zajedničke vlade u Budimpešti. Ona će ovu bezoduška voditi sve dotle, dok se po- vodi ovog sukoba s Ugarskom ne uklone i kraljevini Hrvatskoj ne izvojšte stedstva, da zakonitim putem i na ravnopravnoj podlozi preudesi svoje državopravne odnošaje s kra- ljevinom Ugarskom tako, da Hrvatskoj bude osigurana njezina samostalnost i sloboda“. Koalicija će se boriti i za opće pravo glasa. Ovaj proglas potpisali su svi članovi hrvatsko-srpske koalicije. Stračevićanci hvale Raucha. Či. tamo ove redke u glavnom glasilu Starče- vićeve stranke prava,'u ,Hrvatskom Pravu“ : »Ne tajimo, koalicijonaši, kad bi mogli doći pred narod s takovim kraljevskim re- skriptom, kao što je onaj, u kojem je na- viešten program rada vlade baruna Raucha, oni bi sve prste oblizivali. Rieke tinte prolili bi oni, hvaleći taj reskript i u njemu na- vieštene stečevine, i ne bi bile izraza, kojima: ga ne bi uzveličavali. U reskriptu je nešto, čega ni u jednom dosle nije bilo, u njemu je nešto, pri čem je naše srce zaigralo, u njemu je naglašivanje hrvatskog naroda, Pa ipak, mi nismo s takvim programom za- - dovoljni“. Ovako piše najradikalniji list o programu jednog ,eksponenta: madžarske vlade i izvr šioca madšarske volje i politike u Hrvatskoj“, Don Ivo Prodan odobrava li rad i pisanje . Franka i družine mu? Rade li oni za ,čistu hrvatsku misao“, kako ono o sohi napisa . Klegović ? | i Rauch u Budimpesti. Ban Pavao = Rauch otišao. je na 21, o.mj.u Budimpeštu. Ban je, netom je stignuo, potražio hrvatskog M '