Strana 4. »CRVENA HRVATSKA “, Broj 26. (sjeti se Preradovića ,'Tuđa zemlja ima svoje; ne poznaje, jade moje“) nije moguće iselji- vanje u ovu zemlju, te nam ne ostaje drugo već odgovoriti; ,Ne ću iz svoje zemlje, a ne dam nikome u nju“, zahtijevajući bez oklijevanja ono što nas ide, te nam ne će trebati, kako mnogijem, poslije smrti po- kajanje. J. K. Pogledi po svijetu. Bijeg Marije Špiridovne. Iz Rusije širi se vijest, da je pobjegla iz sibirskih tamnica revolucionarka Marija Spiridovna. Ona je pred 4 godine, kao 17- godišnja gimnazijalka, bombom usmrtila gu- vernera u 'Tombovu, Lušenovskog. Bila je uhvaćena. U zatvoru je svakako proganjahu samo da izda svoje sumišljenike, ali se njena usta ne otvoriše na izdaju usprkos glada i batina, kojim je darivahu. U tom mučenju mlade djevojke osobito se istakoše časnici Sekdonov i Abramov, koji čak i na njenu čast jurišahu. Špiridonovu osudiše na smrt, a zatim je pomilovahu, te je poslaše u Si- biriju u progonstvu. 'To je bilo 1905. godine, i već tada čuli su se gjasovi, da su revolu- cionarci odlučili osloboditi svoju drugu iz tamnice, pa baš za to budno se jo pazilo na svaki korak Marije Špiridovne. Nego usprkos ovoj pažnji, Spiridovnoj je uspjelo pobjeći iz Sibirije, obukav na se — kako se misli — muško odijelo. Sva nastojanja pulici ije, da je opet uhvate, ostadoše bezuspješna. Česki radikali proti Madžara. Madžarski ministar nastave grof Appony dobio je od českih radikala ovu brzojavku': »Budući da ugarska država gazi slobodu naroda nemadžarskog jezika, ona time pod- kapa temelj državnom suverenitetu i neod- visnosti“. Drugu brzojavku poslaše čes. ra- dikali zastupniku Ivanu - Benedeku. Ta br- zojavka glasi: ,Sred sadašnjih tužnih vre- mena, kad sve više učestavaju crni glasovi o progonstvima u ugarskoj zemlji, ozvaše se vaše čovjekoljubive riječi. Najtoplija vam hvala za to. Pridružujemo se izjavi, što ju je dao zast. Hodža u zastunničkoj kući: Že.- limo slobodnoj Ugarskoj podpun uspjeh u tome, da se sprijatelji i složi sa slobodnim narodima. Česko-radikalna stranka“. Benedek je Česima poslao srdačan odgovor, a Appony je progutao poslatu mu pilulu bez riječi od- govora. Ii. Jugoslavenska umjetnička izložba. Prva je Jugoslavenska umjetnička iz- ložba bila u Beogradu, druga u Sofiji, a treća će biti u Zagrebu. Izložba će se otvo- riti na prvi svibnja o. g. Slikari i kipari Jugoslaveni, koji namjeravaju svoje radnje poslati na izložbu, treba da to učine najdalje do 15. travnja. Četvrta će se izložba držati u Ljubljani. Ovako se kulturnim približenjem Slavena juga, sprema i njihovo narodno ujedinjene. 0 domaćim stvarima. Samostalnost dalmatinskih želje- znica. ,Hrvetska Kerespondenca“ saznaje, | da vlada misli postaviti u Spljet samostalnu | upravu dalmatiaskih željeznica. Ova bi upra- va bila uređena poput one u vici, te bi bila posve neodvisna od tršćanskog upravitelje spljetske i tršćanske željeznice, da se s njima sporazumi o ustrojenju sa- mostalnog ravnateljstva dalmatinske želje- znice. Za priznanje nauka svršenih na zagrebačkoj universi prikazati će zast. Vuković u proračunskoj raspravi ovaj poziv: »Pozivlje se austrijska vlada, da pripozna sve državne ispite i rigoroze na pravničkom i filozofskom fakultetu kr. hrv. sveučilišta u Zagrebu djacima Istre i Dalmacije. Nada- lje se poziva ista, da dokine ,naknadni izpit u Beču“, taj monstrum koji je spojen s gu- bitkom vremena i troškovima, pošto gg. pro- fesori u Zagrebu predaju sve predmete na juridičkom fakulteju osobitim obzirom na austrijsko pravo“. Pozivlje se još vlada, da pripozna diplome doktorske obaju fakulteta u Zagrebu, a da ih ne treba nostrifikovati u Austriji po naredbi 5 lipnja 1850. Pozivlje se vlada, da sve ovo prepozna i Slovencima, dok se ne osnuje slovensko sveučilište u Ljubljani“. Uporedo s tim upitom zast. Vukovića idu i proregovori, koje je započeo na 24 o. mj. ministar predsjednik Beck s našim zastupnicima Tresićem, Ivčevićem i Vuko- vićem o istom predmetu. Nova stolica na zagrebačkom sve- učilištu. Na mudruslovnom fakultetu za- grebačkog sveučilišta utemeljena je stolica za indogermansku komparativnu filozofiju. I profesor je već imenovan za tu stolicu. »Nemirne duše“. Takav naslov nosi posmrtna knjiga pripovjesti Šime Mata- vulja. Knjiga sadržaje : deset pripovijesti Matavulja i pogovor od J. Skerlića Ova je knjiga imala izaći za pripovijedaćeva ži- vota. Dapače je Matavulj i nekoliko strani- ca sam koregirao, ali ne doživje vidjet do- štampano svoje djelo: smrt ga ote živima. »Nemirne duše“ mogu se dobiti kod knji- žare Svetislava Cvijanović, Beograd. Bosna i Hercegovina. ,Neue Freue Presse“ donosi podulji članak o bosanskim prilikama. Jaduje što vijesti, koje stižu iz Bosne, ne bi rijet da su zbilja iz Bosne, i u g. 1908., nego iz Venecije god. 1859. Tamo sa čuju poklici: nadvor sa strancima, van sa švabima. Srbi kliču Srbiji i kralju Petru. Hrvati su protivnici vlade, a isto- dobno se među njima i Srbima vodi oštra. borba, koja ih dovađa i do tvarnih napadaja, premda i jedni i drugi govore isti jezik, a jedino se u vjeri razlikuju. Muslimani pri- staju sad uz Hrvate, sad uz Srbe, dok svi naginju k Carigradu. Uređenjem njihove vjer- ske autonomije nikad kraju, jer uvijek no- vih zapreka stavljaju. K svamu tome dolazi nezadovoljstvo činovnika sa svojim material- nim stanjem. ,,Pressa“ se ljuti rad ovih nez- dravih odnošaju i veli, da Austrija, koja je u 30 g. preobrazila zemlju u kulturi nije ovaku nezahvalnost zaslužila. Preporuča, na koncu da se dobro prouče uzroci tih bosanskih odnošaja, koji stavljaju u pogibao kulturni rad Austrije u okupiranim zemljama. I mi pre- poručamo, da se dobro prouče uzroci nez- dravog stanja u Bosni, pa da se uvjere vla- stodršci, kako je baš njihova politika ucka- nja, razdvajanja i proganjanja stvorila sve- opće nezadovoljstvo u zaposjednitim zem- ljama. nog pokretala, ostala na prvoj tračnici. To se nije opazilo, te je lokomotiva krenula dalje, potegla zaostala kola, koji izađoše iz tračnice, te se preokrenuše. Ljudskih žrtava nije bilo, jer su kola bila teretna i puna ugljena. Gradska kronika. Žalosno. Doznajemo, da se i u Du- brovniku dogodilo što u Zadru i Spljetu s priznanicom Hočevaru. Neki su je odbili, kako je i zasluživala, ali se našlo i takovih činovnika, koji su potpisali. Što je još gore, to su većim dijelom oni, koji bi po svom položaju morali prednjačiti primjerom dru- gim — konceptni činovnici. Dati na potpis jednu taku priznanicu, bilo je nemoralno, a kad vidimo, ko ju je dao, tad moramo zaključiti, da se neka če- ljad ne uklanjanju ni prostoj huncutariji, : samo da spase talijanski jezik u službi u Dalmaciji. Jer da su otvoreno tim predlogom izašli, bili bi im se kolege u brk nasmijali. Trebalo je namjeru prekriti, trebalo je pod drugom firmom izmamiti kolegama potpis na spisu, koji ove pred svijetom i narodom crni. Upotrebljavamo tu riječ, jer druge ne smijemo. Potpis na onom spisu osuđuje ih. Gdje je toj čeljadi bio patriotizam, gdje je hrvatstvo i srpstvo, kad su se u ovoj borbi stavili na stranu čovjeka, koji se otkrio kao protektor tuđinštine u zemlji ? Što mogu očekivati od poglavice, koji je zanijekao za korist karijere svoje slovensko porijetlo- drugo- nego da zahtijeva i od njih da za- taje svoje hrvatstvo i "srpstvo? Gdje im je bila kolegijalnost s koje nijesu smjeli do- pustiti, da taj nametnik progoni :njihove kolege za to, što su se izložili u ime svih za materinsku riječ ? Politička borba donosi sa sobom mnogo neugodnosti, ali zaista se malo koje razočaranje, što je naš narod doživio u Dal- maciji, može uporediti ovomu. Četrdeset go- dina borit se za škole, da odgoje činovnike u narodnom duhu, a nakon četrdeset godina doživjet, da te ujedu za srce. Stjepan pl. Miletić u Sokolu. Sinoć je starosta sokolskoga saveza Stjepan pl. Miletić, pohodio naš Soko. U dvorani je . vježbalo preko 80 članova, kad je u nju stupio Stjepan Miletić u pratnji Dr. M. Čin- grije, staroste mjesnog Sokola. Brat Čingrija je prestavio članstva Miletića, zanosnog So- kolaša i nježnog pjesnika Trilogije, narodne epopeje. Miletić se je zahvalio toplim riječima. Spomene, kako je Dubrovnik nekad širio kulturu pod zastavom sv. Vlaha, pa tako sad nek širi rodoljublje pod sokolskom zasta- vom. Reče i to da Sokola ne čini crvena košulja Sokolom, nego toplo za dom srce. - I tako nastavi dalje. Svima je govorio iz srca, pa kad je dovršio svoj otpozdrav, &r- dačno ,zdravo“ i , živio“ sakupljenog član- stva dalo je pečat njegovim toplim riječima. Još se je po tom nekoliko sadržao u Soko- lani, pregledao vježbanje, rukovao se je sa svima, a za tim još jednoć preporučio član- stvu sokolsku zadaća i udaljid se je iz vješ- baonice praćen s poklikom ,Zdravo“ i uda. ranjem tamburaškog sok. zbora, koji je i pri dolasku Miletića pozdravio s hrv. himnom. _ Imenovanje. Naš sugradjanin gos par Frano Katić imenovan je upraviteljem Gim- nazije u Kotoru. Čestitamo.