Mo i

God. XVII.

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. mmzm==—=—
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

U DUBROVNIKU, 9. svibnja 1908.

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
asm predbrojen i za došasto polugodište. —mzu==—=—

 

 

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopis) uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

U galeriji mletačkih dužda jedno
je mjesto prazno, a tumač ti priča
o duždu, koji je snovao bunu proti
vlastitom gradu. Na vijekove se nje-
govo ima spominje kao čovjeka ne-
dostojna da sjedi na onom mjestu,
gdje ga je povjerenje bilo postavilo.

I mi imamo čovjeka, koji sjedi
na stolici hrvatskih banova, a pri-
stojnije bi mu mjesto bilo u krčmi,
gdje se je u zadahu vina i odgojio.
U mamurluku svomu on hoće da se
igra viteza i političara, a viteštvo
mu sastoji u klevetanju, politika u
proganjanju.

Toj karikaturi sredovječnog ple-
mića nije ništa sveto. Dok se prama
gore hoće da uzdrži klevetama o ve-
leizdajstvu, razvio je prama dolje
teror, kakav ni Khuen nije. Činov-
nici se premještaju s jednog kraja u
drugi, žandari su zaposjeli hrvatsku
prijestonicu i pune tamnice s provo-
ciranim građanstvom, a kao da mu
sve to nije dosta, on se je drznuo
dotači se i našeg najvećeg prosvjet-
nog zavoda, našeg sveučilišta. Prof.
Šurmin je umirovljen, što nije dake
učio, da treba poštovati bana-pijanicu.
Prof. Manojlović je stavljen pod di-
sciplinarnu istragu, jer je kao za-
stupnik odbio u društvu s-drugim drs-
ku osvadu s veleizdajstva od naroda,
što se diči srpskim imenom i pozvao
klevetnika, da dokaže svoje tvrdnje.
A za ovim žrtvama pjana bjesnila
slijedit će druge. Već se govori o
umirovljenju historičara prof. Sišića,
prof. Cara i drugih, koji imadu u
očima bana-nebana grijeh; da manje
ljube vino i djevojke, a više svoju
domovinu.

Zgađena tim ponašanjem, u obrani
narodne časti i časti zavoda, kojemu
pripada, akademska mladost odlučila
je ostaviti universu. Preko 800 đaka
pitalo je demisorij i razbježalo se po
sveučilištima Austrije tražeć u tuđini
hrane, koju mu. domaći. sin krati u
domovini.

Takova jednodušnost našeg daštva

jedini je primjer u novijoj povjesti.
Pred stotinama mladih ljudi, koji

i Bia H 4
.. , :
ME M I a I EA AN A LAOSKA IM

stavljaju na kocku svoju budućnost,

stoje zapanjeni: hrvatski trgovac i

seljak, činovnik i bogataš, a sa

usana im se otimlju riječi, koje su

se jednom našem preporoditelju otele :
Još Hrvatska nije propala!

Pred takim pojavom, koji svijet
zadivljuje, što ćemo mi u Dalmaciji?
Ne smijemo stajati prekrštenih ruka,
već pomozimo braći, neka lakše od-
biju bijes zulumčara. Hajdemo u na-
rod, pripovijedimo mu, što se u Hr-
vatskoj događa, recimo mu, da se u
Zagrebu radi i o našoj budučnosti.
I on će tada pratiti sa sućuti i sa
oduševljenjem herojsku borbu naroda
proti silniku, a svaki obol, koji padne
u Dalmaciji za žrtve pijanog bijesa,
bit će nova svjedodžba domoljublja,
koje je već Dalmaciji pronijelo ime
širom naroda.

 

Spljet, 7. V. Na skupštini načelnika i
prestavnika trideset i šest općina, od Met-
kovića do Vrlike, držanoj danas u Spljetu,
stvoren je zaključak, kojim se skupštinari
izjavljuju solidarni s braćom u Banovini, te
je pokrenuta akcija za sakupljanje novca za
žrtve Rauchova režime. U ime općina odmah

je naznačena u tu svrhu svota od preko

četiri hiljade kruna.

Hrvatska borba.

Banket akademičarima. i

Bilo: je: to u ponedjelnik u večer. U
dvorani ,Sokola“ uz prostrane stolove zasio
je cvijet zagrebačkog građanstva: banket je
to, koje građanstvo priređuje svojoj omla-
dini, koja se seli na tuđa sveučilišta. Stolo-
ravnateljem je izabran Dr. Lazar Car. Prvi
progovara djak Anđelinović: ,,...Sveučilišna
omladina ne ide u svijet iz objesti, već ju
sila tjera. Ona ne će da ostane na osramo-
ćenom tlu... Daleko od kuće, nadahnut
ćemo se duhom slobode, da kada se vratimo,
tim duhom srušimo silnički režim ..... e
m <.. Pozvaše nas, da smo golubinje ćudi,
al u radu za slobodu moramo biti orlovi.
Idite srčano u svijet, izručite pozdrave na-
šoj braći na sjeveru i reciti im kako se bo-
rimo za našu slobodu ; . . “, rekao je omla-
dini zast. Zagorac. Zast. Šurmin, burno
pozdravljen, reče, da je pao žrtvom denun-
cijacija. Po svršenom pozdravu preda mla-
dosti novčani dar građanstva. Pjevanjem za-
vršio se je banket.

Akademičari odlaze.

 

U utorak u večer sakupilo se je pred:

sveučilištem preko 500 akademičara, svaki

sa svojom prtljagom u ruci. Okonjena poli-
cija i oružnici vide se svukud naokolo:
»tjelesna straža“ je to, koju je Rauch po-
slao, da svojom prisutnosti izazove omladinu
na kakav shvatlivi, ali nepromišljeni čin, da,
se prolije krv, da se omladina pozatvara.
Nego akademičari ne htjedoše priskrbiti tu
nasladu banu-tiraninu. Mirno bez poklika,

* ignorirajući posve ,tjelesnu stražu“, uputiše
se u određeni sat prema kolodvoru. Preko .

10.000 naroda pratilo je svoju omladinn.
Sveučilištarci uđoše u željeznička kola, a
vlak se uputi: » Živjela naša omladina, sre-
tan put, skoro se opet povratili, abzug
Ranch“ i slični povici daleko su se razlije-
gali niz želj. stanicu.

Narod je pozdravljao svoje sinove, koji
rad tiranije jednog nametnutog bana, mora-
doše ostaviti svoje domaće sveučilište:

Dolazak u Beč.

U srijedu u jutro na 9 sati stigao je
vlak s akademičarima u Beč. Stotine djaka
hrvatske i srpske, te slovenske, česke, ru-
sinske i rumunjske narodnosti pričekaše
svoje nove drugove na željezničkoj stanici,
a kad je vlak stao, a djaci sišli iz kola,
toplo ih pozdraviše i zagriiše, te ih odpra-
tiše do parlamenta. Bečko je građanstvo gle-
dalo začuđeno tu dugu povorku djaka, ne
shvaćajući njihove tople riječi i povike. Pred
parlamentom  pozdraviše naše akademičare
zastupnici Tresić, Spinčić i Štrekelj. Dvade-
set njih uđoše zatim u sabornicu, da pohode
jugoslavenski klub. Podpredsjednik kluba

- zast. Ploj pozdravio je zanosnim riječima

hrvatsku mladost, koja se ne žaca nikakvih
žrtava, kad od njih domovina traži, Obeća
im u ime kluba materijalnu i moralnu pot-
poru, te očitova nadu, da će ubrzo Hrvat-
skoj bolje sunce sinut, te da će se omladi-
dina opet na svoje sveučilište moć povratiti.

Pravnik Perišić zahvalio je Ploju, a na
to osokoliše mladost zastupnici Ivanišević i
Tresić. Odaslanstvo se povrati. pred  parla-
menat gdje ih čekahu ostali drugovi. Tu
zast. Spinčić upravi .par toplih riječi djacima,
ria što oni otpjevaše hrvatsku himnu i odo-
še put sveučilišta. Tamo ih opet slavljem
i pozdravima Slaveni pričekaše. .

Jugoslaveni za Hrvatsku.

Naš zastupnik na carevinskom vijeću
Juraj Biankini prikazat će upit na vladu o
tiraniji bana Raucha u Hrvatskoj. Sveza
Jugoslavena bavila se je na 5. o. mj. tim
upitom, te ga je načelno prihvatila, i iza-
brala odbor od četiri lica koji će neke pre-
oštre izraze u interpelaciji promjenuti s bla-
žim, da bi tako, što veći broj zastupnika
mogao potpisati Biankinijev upit. U odbor
su izabrani: Biankini, Bjeladinović, Laginja
i Vuković. Odbor je izved neke“ male -pro-
mjene, te zatim podastro slavenskim zasta-

pnicima upit na potpis. Do četvtka potpi+