Strana 2. Bit će tada da se je lonjsko čedo u svojoj dubokoj državničkoj glavi, sjetilo one priče: 'Bio neko koga je đavo na miru puštao, ali on, grđi od đavola, ne htio đavla pustiti na miru, pa ga neprestano dozivao, dok i đavlu ne dojadilo, pa mu se prikazao. — Pa i on to promislio, podignuo hajku na bunto- vnike i veleizdajnike, i ako ih nema, možda se prikažu, a tada eto meni zgode, da se junakom održim, gdje se pošteno izdržat : me mogu, bez bajuneta madžarskih žandara i eventualno austrijske vojske. (Odobr.) Ali teško . se vara, nek ne traži na ovoj strani buntovnika ni veleizdajnika, naći će samo hrvatske pa- trijote hrvatskog i srpskog imena, branitelje prava i zakona. Buntovnika će naći kraj sebe i onih koji ih poslaše. (Tako je). Hoće da se stvori buntovnike, gdje mema nego braniča zakona. Hoće da se ra- sije rastroj i mržnja, gdje miri sloga vlada. Majstorima u geslu cijepaj pa vladaj, složna braća na braniku doraovine to su trn u oku. Hoće svađe i pokolja bratskog, da ih unište i tuđe ciljeve provedu. Ali to postići ne će. I braća nam divno napasti odoljevaju, zdrav razum našeg naroda odolijeva paklenskoj napasti i odoljet će, pa će se spojit ako Bog da i ono što je još razdvajeno sada. Da izrazimo sada udivljenje svoje toj mašoj junačkoj braći, koja odolijeva svim tim napastima, bez prezanja i puma prije- gora, ma kojoj ona stranci pripadala, mi smo se ovdje danas sakupili. Ne nosimo praha i olova buntovnicima, već poklanjamo duše i srca hrvatskim patrijo- tama ma kojeg imena i koje stranke bili, i poručujemo im, da ako je već suđeno, da se njihov ljudski ponos, vjera u pravdu i obrana zakona ima kako da kazni, da smo onda i mi spravni da fiijihovu sudbu s njima dijelimo. i Ali herojska borba mira i smjernoće naše braća ne smije da osamljena ostane, Kad bi oni pred sobom imali samo lonjsko čedo i njegove kreature servus društvo, brzo bi oni gotovi bili, i ono bi se, već bilo uda- vilo u blatu. lonjskog polja iz kojega je izniklo. Ali lonisko čedo — ban Rauh — nije nego ekaponenat madžarske vlade, vlade onog na- roda, koji nam je naša zla sreća pred 800 godina uz nas prilijepila kao brata, a da se bratom nikad pokazao nije, onog naroda čije je viteštvo čuveni starac Bjčrnson nedavno pred Evropom raskrinkao, onog naroda čiju smo nevjeru i mi lično osjetili, kad je stao da nam vjeru kriči — pa i oni nijesu sami, iza njih opet drugi stoje, neprijatelji našega “otkupljenja. Pred tim širokim nasrtajem na naša prava, na našu slobodu, na čovječja i na rodna prava, i otpor širok treba da bude, ne tiče se samo naše braće preko Velebita, me tiče se samo nas, koji smo s njima jedna duše, a po pravu i jedno tijelo, tiče se svih vjeka, može da bude odaziva, a gdje je Sla- vena mora da ga bude. I kit će ga, ja sam uvjeren, Naša omladina, uzdanica naša obje- »CRVENA HRVATSKA“ zatirat ne može. "To je postulat ne samo slavenske solidarnosti, ako ta riječ nema da ostane pustom frazom za svakoga samo ne za Hrvata, koji se uvijek odazivao u Beč- kom parlamentu, već je to postulat i vla- stitog interesa naše braće. Ta čemu će im mrvice prikupljat, ako oni što im daju, u istoj monarhiji moga i kraljevinam državne atribute da otimlju, gdje će oni doći do cilja, ako nasilje smije, da Hrvatsku državu bez- kažnjeno uništi. Tu je zakon: kao što Ugar- ska pola htjela je da se zajamči, da se ova pola ustavno vlada, nek i oni isto traže, nek se učini kraj apsolutizmu u Hrvatskoj. Po svršenom govoru, dr. M. Čingrija predlaže ovu Resoluciju: »Dubrovačko Građanstvo, bez razlike stranaka, okupljeno danas na javnoj skup- štini, da prosvjeduje protiv nečuvenog be- zakonja koje je Rauhova družba u Hrvat- skoj zavela, šalju pozdrav junačkoj braći preko Velebita, a iskazuju svoje udivljenje žrtvama i omladini, bodreći ih da ustraju herojskoj borbi, za rodnu grudu i materin- sku riječ. »Pozivlje pak dalmatinske kao i ostale slavenske zastupnike na carevinskom vijeću, da pred očevidnim apsolutizmom u Hrvat- skoj zauzmu najodlučnije ono stanovište, koje im povrede zakona i ugroženi položaj Hrvatske nameće“. Građanstvo aklamacijom prihvaća pre- dloženu resoluciju. Predsjednik dr. M. Me- dini zaključuje skupštinu zahvalivši se to- plim riječima narodu. Prisutni na to zapje- vaše hrvatsku himnu i mirno se * raziđoše. pismo iz Zagreba. Zagreb, 13. svibnja 1908. (Politička situacija). Ovih posljednjih dana imali smo u politici nekoliko stvari, s kojima bi se trebalo pozabaviti. Prije svega sveučilištna omladina proizvela je u historiji valjda do sada nešto jedinstveno — generalni štrajk na universi. To je bio od- govor barunu Rauchu na njegovu povredu sveučilištne autonomije. Poslije toga došlo je putovanje ,neke vrsti podbana“ Czern- kovich-a u Budapest, a za njim Rauchovo putešenstvije također do Budimpešte. Došao je aakon toga glasoviti po našu politiku uvodni članak u Pester Lloyd-u“ od subote. Osim toga pako nastala je ,hrvatska“ de- bata u poštanskom parlamentu. Najnovije pak je to, da barun Rauch kani, kako ,,Sr- bobran“ javlja, podići jedan veleizdajnički proces, u koji bi spadali neki prvaci srpske samostalne stranke u Hrvatskoj. Time misle raspršiti koaliciju, a po tom i oslabiti otpornu snagu naroda proti Madžarima. Ove činjenice mora čovjek da ima na pameti, ako hoće, da mu današnji politički položaj u Hrvatskoj bude jasan, i ako želi, Stvar se ima ovako: Hrvatska debata u peštanskom saboru je Madžarima neprili- čna; sama prisutaost hrvatskih delegata, osobito ovih sadanjih čini ih nervosnim. Madšari bi se htjeli riješiti na bilo koji način ove hrvatske delegacije, a naročito hrvatskog pitanja u opće. Dakako, da oni Broj 41. “az m == =—=m—————mua—m—=<mm—————m=—m=<m=muzzzummmmmmm— = ——=—m=—<—<—ma<m<=<—<—m=—m = == =—=—<=<—<. ne odgovara svojoj svrsi. Ma ne samo to, nego paček izgleda, da djeluje posvema pro- tivno od onoga, kako bi po madžarskim že- ljama trebala da djeluje. Barun Pavao Ranch sa svojom politikom jake ruke promašio je cilj; on nije uspio; njegova je politika do- živila potpuni banKerot, to je danas više nego sigurno. Madžari vide sami, da ih je barun Rauch u najmanju ruku blamirao. Zato onaj napadaj na vladu baruna Raucha u ,Pester Lloydu“ od zadnje subote. Po- slije ovoga se dakle može ustanoviti činje- nica, da barun Rauch stoji na ovom mjestu jedino iz nužde. On će tu ostati dotle, do- kle se nađe kod mjerodavnih faktora jedan određeni pravac u hrvatskoj politici, koji bi pokazao izlaz iz današnjega posvema ne- orientiranoga i potpunoma nesređenoga po- ložaja. Nije potreba biti osobito upućen u politiku, a da se odmah vidi, da su to zbi- lja namiere svih mjerodavnih faktora, koji dolaze u obzir za riješenje hrvatske krize — naravno osim hrvatskoga naroda i nje- govog zakonitog predstavništva. Sada dolazi s druge strane reakcija, što je i posvema prirodna. Barun Rauch je + silno ambiciozan čovjek; on je od vajkada hlepio upravo za banskim dostojanstvom ; poznati su njegovi skokovi u politici, koje je napravio samo, da može postati hrvat- skim banom. Neću reći, da ga je išta drugo pri tomu vodilo, da li samo njegova velika taština i ambicija. Posve je dakle naravno, da će se on sada čvrsto držati ovoga, za čim je toliko godina hlepio, a ponadasve, on čovjek tašt i ambiciozan neće se htieti dati odpustiti sa te časti od drugoga. K tomu gpridolazi još i ta okolnost, da su se oko njega sakupili sami — da se po narodnu izrazim — gladničine. — Ti ljudi, koji su se sa barunom. Rauchom dočepali - tako unosnih mjesta, e oni će vala poduzeti sve, verati će se i po drvlju i kamenju, samo da im ta unosna mjesta što dulje ostanu u njihovoj vlasti. Nisu pak toliko bedasti, pa da ne znadu, da se pri normal- nim prilikama oni ne mogu nikako održati i da treba nekih posve abnormalnih prilika, koje će ih za nekoliko više održati na po- višini. Ako nema tih abuormalnosti, izmi- misliti će ih sami. I skovaše ta zakonska čeljad paklensku urotu proti narodu našemu. Preglasiše većinu naroda antidinastičnom. U Hrvatskoj toj najlojalnijoj zemlji pod le- pom nebeskom od jedanput se stvoriše ve- leizdajnici i urotnici ; postoje jugoslavenski odbori, postoji čas valikosrpska, a čas veli- kohrvatska propaganda; ilirski se snovi opet pojaviše. -No s ovom bombom barun Rauch nije upalio, te je već. izgledalo. da je podpunoma izgubio bitku, te da će ka- pitulirsti, no njegov diabolus retae neke nedavne prošlosti. Došla mu je na. pamet glasovita Cha- vrakova okrušnica. Što je ta okružnica to hvala Bogu svi znamo, Ona je imala, da u