Strana 2.

 

Bit će tada da se je lonjsko čedo u
svojoj dubokoj državničkoj glavi, sjetilo one
priče:
'Bio neko koga je đavo na miru puštao,
ali on, grđi od đavola, ne htio đavla pustiti
na miru, pa ga neprestano dozivao, dok i
đavlu ne dojadilo, pa mu se prikazao. — Pa
i on to promislio, podignuo hajku na bunto-
vnike i veleizdajnike, i ako ih nema, možda
se prikažu, a tada eto meni zgode, da se
junakom održim, gdje se pošteno izdržat

: me mogu, bez bajuneta madžarskih žandara i
eventualno austrijske vojske. (Odobr.) Ali teško .

se vara, nek ne traži na ovoj strani buntovnika
ni veleizdajnika, naći će samo hrvatske pa-
trijote hrvatskog i srpskog imena, branitelje
prava i zakona. Buntovnika će naći kraj
sebe i onih koji ih poslaše. (Tako je).

Hoće da se stvori buntovnike, gdje
mema nego braniča zakona. Hoće da se ra-
sije rastroj i mržnja, gdje miri sloga vlada.
Majstorima u geslu cijepaj pa vladaj, složna
braća na braniku doraovine to su trn u oku.
Hoće svađe i pokolja bratskog, da ih unište
i tuđe ciljeve provedu. Ali to postići ne će.
I braća nam divno napasti odoljevaju, zdrav
razum našeg naroda odolijeva  paklenskoj
napasti i odoljet će, pa će se spojit ako Bog
da i ono što je još razdvajeno sada.

Da izrazimo sada udivljenje svoje toj
mašoj junačkoj braći, koja odolijeva svim
tim napastima, bez prezanja i puma prije-
gora, ma kojoj ona stranci pripadala, mi
smo se ovdje danas sakupili.

Ne nosimo praha i olova buntovnicima,
već poklanjamo duše i srca hrvatskim patrijo-
tama ma kojeg imena i koje stranke bili, i
poručujemo im, da ako je već suđeno, da
se njihov ljudski ponos, vjera u pravdu i
obrana zakona ima kako da kazni, da smo
onda i mi spravni da fiijihovu sudbu s njima
dijelimo. i

Ali herojska borba mira i smjernoće
naše braća ne smije da osamljena ostane,
Kad bi oni pred sobom imali samo lonjsko
čedo i njegove kreature servus društvo, brzo
bi oni gotovi bili, i ono bi se, već bilo uda-
vilo u blatu. lonjskog polja iz kojega je izniklo.
Ali lonisko čedo — ban Rauh — nije nego
ekaponenat madžarske vlade, vlade onog na-
roda, koji nam je naša zla sreća pred 800
godina uz nas prilijepila kao brata, a da se
bratom nikad pokazao nije, onog naroda čije
je viteštvo čuveni starac Bjčrnson nedavno
pred Evropom raskrinkao, onog naroda čiju
smo nevjeru i mi lično osjetili, kad je stao
da nam vjeru kriči — pa i oni nijesu sami,
iza njih opet drugi stoje, neprijatelji našega
“otkupljenja.

Pred tim širokim nasrtajem na naša
prava, na našu slobodu, na čovječja i na

rodna prava, i otpor širok treba da bude,

ne tiče se samo naše braće preko Velebita,
me tiče se samo nas, koji smo s njima jedna
duše, a po pravu i jedno tijelo, tiče se svih

vjeka, može da bude odaziva, a gdje je Sla-
vena mora da ga bude. I kit će ga, ja sam

uvjeren, Naša omladina, uzdanica naša obje-

»CRVENA HRVATSKA“

zatirat ne može. "To je postulat ne samo
slavenske solidarnosti, ako ta riječ nema da
ostane pustom frazom za svakoga samo ne
za Hrvata, koji se uvijek odazivao u Beč-
kom parlamentu, već je to postulat i vla-
stitog interesa naše braće. Ta čemu će im
mrvice prikupljat, ako oni što im daju, u
istoj monarhiji moga i kraljevinam državne
atribute da otimlju, gdje će oni doći do cilja,
ako nasilje smije, da Hrvatsku državu bez-
kažnjeno uništi. Tu je zakon: kao što Ugar-
ska pola htjela je da se zajamči, da se ova
pola ustavno vlada, nek i oni isto traže, nek
se učini kraj apsolutizmu u Hrvatskoj.

Po svršenom govoru, dr. M. Čingrija
predlaže ovu

Resoluciju:

»Dubrovačko Građanstvo, bez razlike
stranaka, okupljeno danas na javnoj skup-
štini, da prosvjeduje protiv nečuvenog be-
zakonja koje je Rauhova družba u Hrvat-
skoj zavela, šalju pozdrav junačkoj braći
preko Velebita, a iskazuju svoje udivljenje
žrtvama i omladini, bodreći ih da ustraju
herojskoj borbi, za rodnu grudu i materin-
sku riječ.

»Pozivlje pak dalmatinske kao i ostale
slavenske zastupnike na carevinskom vijeću,
da pred očevidnim apsolutizmom u Hrvat-
skoj zauzmu najodlučnije ono stanovište,
koje im povrede zakona i ugroženi položaj
Hrvatske nameće“.

Građanstvo aklamacijom prihvaća pre-
dloženu resoluciju. Predsjednik dr. M. Me-
dini zaključuje skupštinu zahvalivši se to-
plim riječima narodu. Prisutni na to zapje-
vaše hrvatsku himnu i mirno se * raziđoše.

pismo iz Zagreba.

Zagreb, 13. svibnja 1908.
(Politička situacija). Ovih posljednjih
dana imali smo u politici nekoliko stvari,
s kojima bi se trebalo pozabaviti. Prije
svega sveučilištna omladina proizvela je u
historiji valjda do sada nešto jedinstveno —
generalni štrajk na universi. To je bio od-
govor barunu Rauchu na njegovu povredu
sveučilištne autonomije. Poslije toga došlo
je putovanje ,neke vrsti podbana“ Czern-
kovich-a u Budapest, a za njim Rauchovo
putešenstvije također do Budimpešte. Došao
je aakon toga glasoviti po našu politiku
uvodni članak u Pester Lloyd-u“ od subote.
Osim toga pako nastala je ,hrvatska“ de-
bata u poštanskom parlamentu. Najnovije
pak je to, da barun Rauch kani, kako ,,Sr-
bobran“ javlja, podići jedan veleizdajnički
proces, u koji bi spadali neki prvaci srpske
samostalne stranke u Hrvatskoj. Time misle
raspršiti koaliciju, a po tom i oslabiti otpornu
snagu naroda proti Madžarima.
Ove činjenice mora čovjek da ima na
pameti, ako hoće, da mu današnji politički
položaj u Hrvatskoj bude jasan, i ako želi,

Stvar se ima ovako: Hrvatska debata
u peštanskom saboru je Madžarima neprili-
čna; sama prisutaost hrvatskih delegata,
osobito ovih sadanjih čini ih nervosnim.
Madšari bi se htjeli riješiti na bilo koji
način ove hrvatske delegacije, a naročito
hrvatskog pitanja u opće. Dakako, da oni

 

Broj 41.

“az m == =—=m—————mua—m—=<mm—————m=—m=<m=muzzzummmmmmm— = ——=—m=—<—<—ma<m<=<—<—m=—m = == =—=—<=<—<.

ne odgovara svojoj svrsi. Ma ne samo to,
nego paček izgleda, da djeluje posvema pro-
tivno od onoga, kako bi po madžarskim že-
ljama trebala da djeluje. Barun Pavao Ranch
sa svojom politikom jake ruke promašio je
cilj; on nije uspio; njegova je politika do-
živila potpuni banKerot, to je danas više
nego sigurno. Madžari vide sami, da ih je
barun Rauch u najmanju ruku blamirao.
Zato onaj napadaj na vladu baruna Raucha
u ,Pester Lloydu“ od zadnje subote. Po-
slije ovoga se dakle može ustanoviti činje-
nica, da barun Rauch stoji na ovom mjestu
jedino iz nužde. On će tu ostati dotle, do-
kle se nađe kod mjerodavnih faktora jedan
određeni pravac u hrvatskoj politici, koji
bi pokazao izlaz iz današnjega posvema ne-
orientiranoga i potpunoma nesređenoga po-
ložaja. Nije potreba biti osobito upućen u
politiku, a da se odmah vidi, da su to zbi-
lja namiere svih mjerodavnih faktora, koji
dolaze u obzir za riješenje hrvatske krize
— naravno osim hrvatskoga naroda i nje-
govog zakonitog predstavništva.

Sada dolazi s druge strane reakcija, što
je i posvema prirodna. Barun Rauch je

+ silno ambiciozan čovjek; on je od vajkada

hlepio upravo za banskim dostojanstvom ;
poznati su njegovi skokovi u politici, koje
je napravio samo, da može postati hrvat-
skim banom. Neću reći, da ga je išta drugo
pri tomu vodilo, da li samo njegova velika
taština i ambicija. Posve je dakle naravno,
da će se on sada čvrsto držati ovoga, za
čim je toliko godina hlepio, a ponadasve,
on čovjek tašt i ambiciozan neće se htieti
dati odpustiti sa te časti od drugoga.

K tomu gpridolazi još i ta okolnost, da
su se oko njega sakupili sami — da se po
narodnu izrazim — gladničine. — Ti ljudi,
koji su se sa barunom. Rauchom dočepali -
tako unosnih mjesta, e oni će vala poduzeti
sve, verati će se i po drvlju i kamenju,
samo da im ta unosna mjesta što dulje
ostanu u njihovoj vlasti. Nisu pak toliko
bedasti, pa da ne znadu, da se pri normal-
nim prilikama oni ne mogu nikako održati
i da treba nekih posve abnormalnih prilika,
koje će ih za nekoliko više održati na po-
višini. Ako nema tih abuormalnosti, izmi-
misliti će ih sami. I skovaše ta zakonska
čeljad paklensku urotu proti narodu našemu.
Preglasiše većinu naroda antidinastičnom. U
Hrvatskoj toj najlojalnijoj zemlji pod le-
pom nebeskom od jedanput se stvoriše ve-
leizdajnici i urotnici ; postoje jugoslavenski
odbori, postoji čas valikosrpska, a čas veli-
kohrvatska propaganda; ilirski se snovi
opet pojaviše. -No s ovom bombom barun
Rauch nije upalio, te je već. izgledalo. da
je podpunoma izgubio bitku, te da će ka-
pitulirsti, no njegov diabolus retae neke

nedavne prošlosti.

Došla mu je na. pamet glasovita Cha-
vrakova okrušnica. Što je ta okružnica to
hvala Bogu svi znamo, Ona je imala, da u