God. XVII. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Milorad Medini. Štamparija DeGiulli i dr; Dubrovnik za frvatsku. (lisoričke refekcije prigodom skupštine prošle nedjelje) Prošle je nedjelje Dubrovnik po- digao svoj prosvjedni glas proti na- silju, koje se u srcu Evrope pod krinkom ustavnosti vrši nad našom prekovelebitskom braćom. Dubrovnik je to učinio, jer su njegovi sinovi krv iste krvi sa pre- kovelebitskom braćom i jer kroz vijekove vuče se osim plemenske, neprekidna nit, koja ovaj slavni grad čvrsto spaja i veže sa prekovelebit- skom braćom. Eno u XIV. vijeku stavlja se slavna repuplika pod zaštitu ugarsko- hrvatskih kraljeva. Eno u XV. vijeku nahodimo Dubrovčana vojskovođa u službi ovih kraljeva. Oni se odliko- vaše svojom hrabrošću i valjanošču, * te stekoše najviše časti i priznanja, kao n, pr. Giuno Giorgi, namjesnik grada Senja (1462), Pasko Resti, voj- skovođa (1470), Brnja Riciardi, ko- jemu Ferdinando III. podijeli naslov grofa Like i mnogi drugi. Eno i na banskoj stolici, koja se danas ockvr- njuje, postavljajući na nju čovjeka nametnika, tirana, samovoljca, na- | rodnog krvopiju, sjedahu nekad si- novi ovog slavnog grada, a to su braća Matko, Ivan, Frano i Perko vlastela Lukarići. Oni banovahu kao oci naroda, te bijahu štovani i lju- bljeni, osobito braća Matko i Frano, prvi nazvan i u narodnim pjesmama spominjan , ban Matko“, o kome Ladani u svome djelu “De gestis Banorum“ piše: ,Matheus ...... vulgo Matko banus“, a Vitezović u svojoj ,Banologia“ piše: , Matheus vernacule Matko Lukkarich Nobilis Ragusinus, Dalmatiae et. Croatiae Banus“; a o Franu piše. Hellmar u svome djelu ,Series Banorum* : , Pe- rit e0 proelio Franciscus Banus glo- riosamque ,vitam suam non dispari ezitu terminavit anno a_ banatu .suscepto sexto“ (1448), Prvoga hvali dakle: gornji pisac navodeći; da je:u narodu poznat i zvan samo ban Matko, a o drugome veli opet drugi pisac, da je slavno završio svoj slavni život, Tali e Dad ME a a ta Merajeitvi. Ši IU POA U DUBROVNIKU, 23. svibnja 1908. ti Md — DOO .. o s mi q - > Iza Oljena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godirk . semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata ibifie; — predbrojen i za došasto polugodište. = IO A i u književnosti kroz vijekove vezan je Dubrovnik sa prekovelebit- skom braćom, Eno, da ne spominjem rugo, Zlatarića, koji svoje umno djelo posvećuje hrvatskom banu. A eto preporod naše književnosti na čemu se osniva, ako ne na starim dubrovačkim klasicima ? Eno burne 48. godine. Dubrov- čani šalju vruće pozdrave prekove- lebitskoj braći i opojeni su veseljem da je na bansku stolicu zasio Jelačić. Mogu li dakle Dubrovčani, da zaborave ove drevne sveze između slavnog .Dubrovnika i junačke braće preko Velebita ? Ne zaista, to ne dopušta priroda, to ne dopušta povjest, to ne do- pušta krv. I zato teške 903. godine kipe se Dubrovčani bez razlike stranaka, suglasni svi u tome, da pošalju braći preko Velebita pozdrav i da ih oso- kole u borbi i da protestuju proti grdnog nasilja. Zato opet ove godine, kad su ponovo nastale strašne prilike u Hr- vatskoj, Dubrovčani se kipe, te svi jednogrlice protestuju proti varvar- skog nasilja i mukotrpnoj braći šalju pozdrav i poručuju im, da se uzdrže 'u borbi, jer ,strpljea spašen“ — stara je narodna poslovica. Velika je stvar naći u nevolji nekoga, da te tješi i sokoli i bodri, a našoj prekovelebitskoj braći po- treba je toga odista. Potreba je, da ih: obodrimo, a da ne sustanu u borbi, da tako konačna pobjeda njihova — a ujedno i naša — bude. Nek se ne boje, i drugi su narodi trpjeli nepravda, tlačenja, surovosti i ostalog svakog nasilja, pak su odoljeli, jer narodi ne ginu, mogu za čas biti pritisnuti, ugnjetavani, ali dan slo- bode valja da im svane: Pogledajmo povjest, što nam priča o pojedinim slavenskim narodnostima : Rusi trpe, proganjaju se, u svojoj kući boje se svoje sjene, ali providnost. božja eno im šalje Ivana.:IIL i on ih-oslobađa SVAKE SRIJEDE [ SUBOTE e etplata i oglasi šalju se upravi, a dopisl uredništvu lista. Za 4 plaća se 40 para po retku, & sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po ki primaju se. godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne Broj 42. POJEDINI BROJ 10 PARA. izjave, priopćena, zahvale njena glava, al zato imaju mnogo velikana svijesnih svoje narodnosti, koji uče i prosviješćuju narod i eno danas Čeha najprobuđeniji i najži- laviji slavenski narod. Pa hoćemo li mi vjerovati, da je baš nas Bog pro- kleo, da ne će i nama svanuti dan slobode, da ćemo biti na sramotu cijele Evrope, cijelog svijeta, vazda samo bijelo roblje? Ne! O tome ne smijemo ni pro- misliti, budućnost je stalno naša, jer je uarod progledao, probudio se, a narodna. je svijest veliki most, koji vodi do narodne slobode. Naš se narod trznuo i braniće do potrebe i krvlju svoje svetinje, nije to više narod, komu bi se mogli namijeniti Ario- stovi stihovi: »Ma il popolo facea come i piu fanno Ch' ubbidiscon piti a quei, che piu in odio hanno“! Danas je naš narod — hvala če: ličnim narodnim vođama svijestan svojih prava i ne da ih pod živu glavu dirati, već ih čuva kao zenicu u glavi, a grdnom tiraninu, poganom ruglu, slugi sluga madžarskih usi- »Ko te zove? Hodi s Bogom ! Kupče babljih tralja, Sluga, što se sam nameće (kažu) da ne valja“! p. z. u———————————————————m—————— mllarodne Novine“. Službeno glasilo hrvatske vlade u svom broju od 19. ov. mj. imade čla- nak pod naslovom Dalmatinsko uple- tanje, u kom se bavi javnom skup- štinom, koja se je neki dan držala . u našem gradu protiv terora koji su, njegovi gospodari zaveli u Hrvatskoj. Službeno glasilo vrlo je ijedno i na nas amo i na cijelu Dalmaciju. Ono zove: ,upletanjem“ svaki izraz simpatije i saučešća što svojoj bradi iskaznje, a .blamatom«