God. XVII.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Milorad Medini.
Štamparija DeGiulli i dr;

 

 

Dubrovnik za frvatsku.

(lisoričke refekcije prigodom skupštine prošle nedjelje)

Prošle je nedjelje Dubrovnik po-
digao svoj prosvjedni glas proti na-
silju, koje se u srcu Evrope pod
krinkom ustavnosti vrši nad našom
prekovelebitskom braćom.

Dubrovnik je to učinio, jer su
njegovi sinovi krv iste krvi sa pre-
kovelebitskom braćom i jer kroz
vijekove vuče se osim plemenske,
neprekidna nit, koja ovaj slavni grad
čvrsto spaja i veže sa prekovelebit-
skom braćom.

Eno u XIV. vijeku stavlja se
slavna repuplika pod zaštitu ugarsko-
hrvatskih kraljeva. Eno u XV. vijeku
nahodimo Dubrovčana vojskovođa u
službi ovih kraljeva. Oni se odliko-
vaše svojom hrabrošću i valjanošču,
* te stekoše najviše časti i priznanja,
kao n, pr. Giuno Giorgi, namjesnik
grada Senja (1462), Pasko Resti, voj-
skovođa (1470), Brnja Riciardi, ko-
jemu Ferdinando III. podijeli naslov
grofa Like i mnogi drugi. Eno i na
banskoj stolici, koja se danas ockvr-
njuje, postavljajući na nju čovjeka
nametnika, tirana, samovoljca, na-
| rodnog krvopiju, sjedahu nekad si-
novi ovog slavnog grada, a to su
braća Matko, Ivan, Frano i Perko
vlastela Lukarići. Oni banovahu kao
oci naroda, te bijahu štovani i lju-
bljeni, osobito braća Matko i Frano,
prvi nazvan i u narodnim pjesmama
spominjan , ban Matko“, o kome
Ladani u svome djelu “De gestis
Banorum“ piše: ,Matheus ......
vulgo Matko banus“, a Vitezović u
svojoj ,Banologia“ piše: , Matheus
vernacule Matko Lukkarich Nobilis
Ragusinus, Dalmatiae et. Croatiae
Banus“; a o Franu piše. Hellmar u
svome djelu ,Series Banorum* : , Pe-
rit e0 proelio Franciscus Banus glo-
riosamque ,vitam suam non dispari
ezitu terminavit anno a_ banatu
.suscepto sexto“ (1448),

Prvoga hvali dakle: gornji pisac
navodeći; da je:u narodu poznat i
zvan samo ban Matko, a o drugome
veli opet drugi pisac, da je slavno
završio svoj slavni život,

Tali
e Dad ME a a
ta Merajeitvi. Ši IU POA

U DUBROVNIKU, 23. svibnja 1908.

ti
Md
— DOO .. o s mi q
- > Iza

Oljena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godirk .
semstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata ibifie;

—  predbrojen i za došasto polugodište.

  
     

=
IO

 

 

A i u književnosti kroz vijekove
vezan je Dubrovnik sa prekovelebit-
skom braćom, Eno, da ne spominjem

rugo, Zlatarića, koji svoje umno
djelo posvećuje hrvatskom banu. A
eto preporod naše književnosti na
čemu se osniva, ako ne na starim
dubrovačkim klasicima ?

Eno burne 48. godine. Dubrov-
čani šalju vruće pozdrave prekove-
lebitskoj braći i opojeni su veseljem
da je na bansku stolicu zasio Jelačić.

Mogu li dakle Dubrovčani, da
zaborave ove drevne sveze između
slavnog .Dubrovnika i junačke braće
preko Velebita ?

Ne zaista, to ne dopušta priroda,
to ne dopušta povjest, to ne do-
pušta krv.

I zato teške 903. godine kipe
se Dubrovčani bez razlike stranaka,
suglasni svi u tome, da pošalju braći
preko Velebita pozdrav i da ih oso-
kole u borbi i da protestuju proti
grdnog nasilja.

Zato opet ove godine, kad su
ponovo nastale strašne prilike u Hr-
vatskoj, Dubrovčani se kipe, te svi
jednogrlice protestuju proti varvar-
skog nasilja i mukotrpnoj braći šalju
pozdrav i poručuju im, da se uzdrže

'u borbi, jer ,strpljea spašen“ —

stara je narodna poslovica.

Velika je stvar naći u nevolji
nekoga, da te tješi i sokoli i bodri,
a našoj prekovelebitskoj braći po-
treba je toga odista. Potreba je, da
ih: obodrimo, a da ne sustanu u borbi,
da tako konačna pobjeda njihova —
a ujedno i naša — bude. Nek se
ne boje, i drugi su narodi trpjeli
nepravda, tlačenja, surovosti i ostalog
svakog nasilja, pak su odoljeli, jer
narodi ne ginu, mogu za čas biti
pritisnuti, ugnjetavani, ali dan slo-
bode valja da im svane: Pogledajmo
povjest, što nam priča o pojedinim
slavenskim narodnostima : Rusi trpe,
proganjaju se, u svojoj kući boje se
svoje sjene, ali providnost. božja eno
im šalje Ivana.:IIL i on ih-oslobađa

 

SVAKE SRIJEDE [ SUBOTE

e etplata i oglasi šalju se upravi, a dopisl uredništvu lista. Za

4 plaća se 40 para po retku, & sa oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
ki primaju se.

godbi us razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne

 

 

Broj 42.

 

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

izjave, priopćena, zahvale

 

 

njena glava, al zato imaju mnogo

velikana svijesnih svoje narodnosti,

koji uče i prosviješćuju narod i eno
danas Čeha najprobuđeniji i najži-
laviji slavenski narod. Pa hoćemo li
mi vjerovati, da je baš nas Bog pro-
kleo, da ne će i nama svanuti dan
slobode, da ćemo biti na sramotu
cijele Evrope, cijelog svijeta, vazda
samo bijelo roblje?

Ne! O tome ne smijemo ni pro-
misliti, budućnost je stalno naša, jer
je uarod progledao, probudio se, a
narodna. je svijest veliki most, koji
vodi do narodne slobode. Naš se narod
trznuo i braniće do potrebe i krvlju
svoje svetinje, nije to više narod,
komu bi se mogli namijeniti Ario-
stovi stihovi:

»Ma il popolo facea come i piu fanno
Ch' ubbidiscon piti a quei, che piu in odio hanno“!

Danas je naš narod — hvala če:
ličnim narodnim vođama svijestan
svojih prava i ne da ih pod živu
glavu dirati, već ih čuva kao zenicu
u glavi, a grdnom tiraninu, poganom
ruglu, slugi sluga madžarskih usi-

»Ko te zove? Hodi s Bogom ! Kupče babljih tralja,
Sluga, što se sam nameće (kažu) da ne valja“!

p. z.
u———————————————————m——————

mllarodne Novine“.

Službeno glasilo hrvatske vlade u
svom broju od 19. ov. mj. imade čla-
nak pod naslovom Dalmatinsko uple-
tanje, u kom se bavi javnom skup-

štinom, koja se je neki dan držala .

u našem gradu protiv terora koji su,
njegovi gospodari zaveli u Hrvatskoj.

Službeno glasilo vrlo je ijedno i
na nas amo i na cijelu Dalmaciju.
Ono zove: ,upletanjem“ svaki izraz
simpatije i saučešća što

svojoj bradi iskaznje, a .blamatom«