Broj 42. »CRVENA HRVATSKA“ Piju ga svi.oni, koji se žele riješiti svoje žene, a uzeti k sebi jednu drugu. \ »Pa za taj lijek i mi znamo“ — čujem gdije mi netko zlobno dobacuje. ,Kod nas * se zove divortium, rastava“. Istina je, samo što za provest kod nas rastavu, treba tvr- dih dokaza, da ti nijesi za ženu, a ona da nije za tebe. Treba dokaza, koje zakon pro- pisujć; a ne koje ko hoće. Earesov izum o ,srodnim dušama“ ri. ješava amerikanca svih dokaza. Njemu je dosta razložiti kako njegova žena nema sro- dnu dušu s njim, dok ona druga, koju on hoće uzeti k sebi ima, kako se njihove duše sljubljuju, one su jedna za drugu stvorene, i lutale su svijetom, dok se eto ne nađoše, a sad ko je taj bezdušnik, koji će im za- priječiti, da se i materialno sjedine ? Zar sva lj uska djelatnost ne ide za skladom, za tim, da se svi jednakih misli i osjećaja nađu u jedno kolo? Bogati pjesnik Ferdinando Kares prvi je proveo u život svoj izum. Oženjen, za- ljubio se je u ljepušastu Miss Cuttener i doveo je u svoju kuću. A kad mu je žena stala proti tome presvjedovati i prijetila, da će izbaciti iz kuće nametnicu, on joj je raz- ložio svoju teoriju o ,srodnim dušama“ i potpuno je zadobio za nju... Ona je otišla iz kuće, odijelila se od muža... pustila, da on žive sa svojom ,srodnom dušom“, uvje- rena, da je i njena prva zadaća tražiti svo- ju ,srodnu dušu“. Sicilijanac Ferrichetti htio je pred su. dom u svom rodnom mjestu opravdati svoj preljub. s teorijom o ,,srodnim dušama“. Suci mu se ismijaše i osudiše ga. Vidi se, da Evropa još nije dozrela i za tu mahni- tost.. Ali jest za , poljubac duše“. ..»To je. oktljubljeno voće i u Evropi: — Dugi, duboki poljubac od šest-deset i više časaka, s kojim se ispijaju zaljubljenici pri pritisnutim usnama. Neke su amerikanice dobile u tome rekord: do 15 časaka trajao je ,poljubac duše“, a neki su parovi i do nesvijestice došli. Zadnja mahnitost: praktična crkva... ali preveć je toga danas za progutati uz ovaku sparinu; mogli bi postati mahnitiji od samih amerikanaca. A to bi bilo suviše: nije evropejski t. j. u modi. Sember. Mirvatsku borbe. Rauchovo putovanje. - Pavao Rauch opet je bio na 18. o. mj. u Budimpešti. Vijećao je s ministom presjed- nikom Wekerle, razgovarao se s Košutom i konferirao s hrvatskim ministrom Josipovi- ćem. Službeno se poručuje, da je ban otišao, da izvijesti o zagrebačkom sveučilištu, da je prikazao Wekerlu nekoliko osnova gospo- darske i upravne naravi, kojim bi se po- moglo Hrvatskoj, te napokon, da je isposlo- vao oprost od pristojaba za novi zajam grada Zagreba. U svom razgovoru s jednim suradnikom »Budapesti Hirlapa“ izjavio se je ban ovako o sveučilištu: ,,.... Sveučilišni je senat od- godio upisivanje za 20. o. .mj. da dobije vremena za uzpostavu mira. Tko i koliko će se djaka upisati, neznam, ali ću znati zaštititi slobodu nauke. Energično ću istupiti proti onima, koji bi htjeli narušiti mir, bili to djaci ili profesori. Znadem, da sav tero- rizam imade samo jednu svrhu, da budem . prinužden zatvoriti sveučilište. Ja to me- đutim ne ću učiniti, makar se dao upisati samo jedan slušač . ..“. Rauch je na muci: sve vidi, da će mo- rati zatvoriti sveučilište u ovoj jubilarnoj godini, ako se ne upiše ni jedan djak. Da se ne dogodi to, on otvoreno prijeti, da će »energično istupiti .,. proti, djacima ili_pro- fesorima“, ako naruše mir; s drugim riječima ako profesori ne nastoji da se koji kukavac upiše, a ostali djaci dotičnome to zabrane. To je bič. Na drugoj je strani zob. Ban poručuje, da je isposlovao oprost pristojba za novi zajam grada Zagreba i da je govorio o ne- kim osnovama gospodarske i upravne naravi koje bi bile Hrvatskoj od koristi. | Nego nam se čini, da je Rauchu uza- ladno svako koprcanje. Ni bič, ni zob više ne pomažu: danas vrijede samo čisti računi, dok su računi između Hrvatske i Ugarske tako pomršeni, da baš ništa ne će pomoći: dok se ti računi ne pročiste, a kamo li bič i zob, da hrvatski narod da priznanje onima koji hoće, da na tim računima vladaju. Vijećanje eksekutivnog odbora koalicije. Eksekutivni odbor hrvatsko-srpske koa- licije vijećao je na 19. o. mj. Odbor je mnoge važne stvari pretresao. Među ostaloga odo- brio je postupanje hrvatskih delegata na za- jedničkom saboru u Pešti i označio novčane potpore nekim žrtvama Rauchova režima. Resolucija emigranata u Pragu. Hrvatska sveučilišna omladina, koja se nalazi u Pragu obijelodanila je ovu resolu- ciju: ,Cielokupna pražka kolonija emigra- nata sa zagrebačke univerze majoštrije osu- đuje kukavštinu i podlost onih drugova, koji bi se 20. o, mj. odnosno ovog semestra upisali na zagrebačku universu osramoćenu po vladi baruna Raucha gaženjem slobode sveučilišnih profesora. Svima tim nedrugo- vima navješćuje najoštriji bojkot u svakom , pogledu i proglašuje ih podlim izdajicama u toj jednodušnoj i odlučnoj akciji za slo. bodu i čast univerze. Isto tako odsuđuje sramotno držanje akademskog senata i sve- učilišnih profesora, koji su ovom zgodom pokazali, da u njihovim žilama još uvijek . teče Khuenovska krv. Naša borba ima tra- jati tako dugo, dok naša alma mater ne do- ' bije podpunu zadovoljštinu“. Rakodezay komesar? i U zadnje doba širu se vijesti o kome- sarijatu u Hrvatskoj. Slične se vijesti uvijek čuju, kad se ne može nači izlazka iz krize. Bivši ban Aleksandar Rakodezay imao bi biti imenovan komesarom Hrvatske. Uz njega bi stajali: Levin Čavrak kao prestojniik gpmmmmmmmmnasmmnmmmmmmmnmmmmmžllmmii=muJllmmmmmmČzwmmmmmmmmmmmmmnmmmmmmmmmmmmsNdmuu: Pa, premda je opazio, da mi samo neuged- nosti pripravlja svojim riječima, ipak je proslijedio : — Nikad se nije govorilo toliko, koliko danas o jednakosti; dok svi tražeći pohle- pno naslove i počasti ne rade drugo, nego da joj izbjegnu ... Neki dobričina, moj pri- jatelj, ode jednoga dana pohoditi ministra. Ministra nije bilo u uredu, a naš ti dobri- ković, da obavijesti ministra o svom osob- nom posjetu, ostavi mu svoju posjetnicu, na kojoj je prije narisao križ, jer treba znati, da nije znao pisati. Ministru, malo dana zatim, dođe do ruka posjetnica. Opazi na njoj križ, te stade kopati po doživljajima i razmišljati: zaista mora da sam obećao ovome sirotanu, da ću ga učiniti vitesom; nije me mogao čednije sjetiti mog obećanja, nego me je sjetio! I na dan narodne svečanosti, onaj moj poznanac nije se malo i iskreno iznenadio, kad je opazio u listini novoimenovanih vi- tezova i svoje ime. | Rekoh iskreno iznenađenje, jer općenito svi oni, koji dobiju koji red, te kojima se vi duboko nakloniti, da vam ne reku, ds ste u rodbinskoj vezi s kojim + ljudošderom, ovako vam vele: — To je sa mene bilo potpuno neoče kivana stvar... Možete biti stalni, da sam gotovo kao iz oblaka pao, kad sam doznao za počast, koju mi je iskazao vladalac, mi- nistar ! Tako vam govori, kao da vi ne znate da je postigao onaj naslov (kao što se op- ćenito postižu svi naslovi, na žalost osim onih, koji su unosni), iza kako se godine i mjesece neprestano moljakao i dosađivao ugledne osobe na vladi. Nekad su se naslovi davali onima, koji bi izgubili u ratu ili kojem drugom junač- kom činu ruku, nogu ili koje drugo udo. Svakako pogled na svoje osakaćeno udo, morao je umanjivati veselje, koje bi ti inače naslovi i redovi pribavili! A sad viditi, da između mojih lutaka ima ih nekoliko, koji su puni redova: ali opet možete biti stalni, da oni nikad ne pri- od crvotoka... od zavisti! Nego dugo odo- ljevaju vremenu, ne boje ise brazgotina. Njima se ne može dogoditi ono što se je dogodilo lijepoj Oteri“, koja kad se je okre- nula i dobacila jednome, te joj je zviždao: »Kanibale“, dobila je ovaj odgovor: ,budite mirna, ja jedem samo svježe meso !“ Njegov govor, tako bezobraznog sadr- žaja, i o najslavnijim umjetnicima, koje in- 'teligencija s ponosom gleda i sluša na po- zornici, ogadio me je... Ali uzalud. Moj vodić, koji se nije mo- RR e Tae x ri OREST kei M že A LEA