Broj 53. |
tajnik a u ime dubrovačkih izletnika gos.
Onyckiewiez. Svima se je zahvalio g. na-
čelnik. Iza svakoga bi govora glazba po jedan
komad zaigrala. Na koncu na predlog brata
Laupisa sakupilo se je za Družbu sv. Ć.i
M. preko 100 kruna.
Vježbalište i vježbanje. Na prostranoj
,pjaci“ bilo je uređeno vježbalište. Na dva
ulaza su stajali slavoluci, na kojima se je
čitalo ,Dobro došli“, i ,Zdravo Sokoli“ a
sve unaokolo bile su namještene klupice za
gledaoce, = '
Oko pet sati započele su vježbe. Sto-
tine naroda izvjezdlivo čekaju. Uz svirku
glazbe stupiše na vježbalište preko 50 vjež-
bača dubrovačkog i korčulanskog Sokola u
majicama i trikotima, da uz živo odobra-
vanje izvedu tri proste vježbe, određene za
nesuđeni slet u Zadar. Zatim su prednjaci
dubrovač. i korčulan. sokola u jednoj grupi,
a mostarskog u drugoj vježbali izmjenice
na preči ručama. Mostarci odnesoše pobjedu.
Na istim spravama osobitom spretnosti gom-
bao se je mostarski sok. podmladak. Konac
svega bila je ,moreška“, koju odigraše kor-
čulanski sokolaši uz živo zanimanje gledaoca.
Odlazak korčulanskog Sokola. Vježbanje
je dovršeno, pa se razvila šetnja, kao kod
nas po placi. Mladosti na sve strane.
Oči pasu, susreću se, uživaaju se i već ste
prijatelji, razgovarate, šapućete. Gdje god
se okrenete, vidite ,crvene košulje“. Oso-
bito se sviđaju mostarke. u dimijama. Po-
gledi im pale kao vatra, a krv im oto-
plila lice. 1 metkovke su lijepe: crnke, a
osobito neke, na kojima svačijifipogledi pi-
daju.
Za malo sve to potrajalo. Trublja zove,
treba pratiti korčulanski Soko. Uredile se
sokolske čete, pozdravile mjesto, pa na obalu.
Ušli u parobrodić korčulanski Soko i izle-
tnici, Trpanjci i Orebićani. Prepun parobrod,
rijet bi, potopiće se; odvezao se i uputio,
a obalom ozvanjaju gromki pozdravi. Kliče
ge Metkoviću, Općini, Odboru, Sokolstvu.....
vrhunac je oduševljenja, duša se uzbibala
od tronuća. 3
Novčani dar Sokolu. 1 kao da onaj sr-
dačni priček, oduševljenje i ljubav, gošćenje
i susretljivost nije dostojala, -darovaše uz to
Metkovčani 119 kruna našem Sokolu. Tolika
darežljivost nas ie zadivila, a i posramila
na pomisao, hoćemo li mi znati istom lju-
bavi i obilnosti uzvratiti Metkovčanima, kad
posjete naš grad, sa svojim — uhvamo se
— Sokolom.
Odlazak mostarskog i dubrovačkog So-
kola. Parobrod se udaljio, a tad krenu naš
i mostarski Soko, predvođeni glazbom, da
još jednom pozdrave mjesto, pa zatim mos-
tom put stanice praćeni od stotine Metkov-
čana. Na stanici je sve oduševljeno, zahva-
ljuje se, ljubi, grli i pozdravlja. Na 8 i po
vlak se je uputio. Klicanju nikad kraja:
srca su prepuna, pa kako da se zahvališ
tako gostoljubivom mjestu.
Kad stigosmo na Gabelu, odijelismo se
od Mostaraca, oni odoše put Mostara, a mi
put Gruža, noseći u sebi uspomenu na je-
dan nezaboravljeni dan, koji smo proživjeli
a Metkoviću.
Putovali smo od 8 i pd u večer, do 3
sata u jutro. Očito je ovdje inad, očito je,
da se je uprava bosanskih šeljeznica htjela
našem Sokolu osvetiti. Ali zašto? I mi će.
CRVENA HRVATSKA“
Brzojavna zahvala našeg Sokola Met-
kovčanima. Načelnik Glušćević, Metković.
Pod dubokim utiskom jučerašnjeg srdačnog
dočeka i rijetka slavlja primite najiskreniju
zahvalu Vi i vrli Metkovčani! Zdravo!
Dubrovački Hrvatski Sokol.
Odpozdrav Metkovčana Sokolu. Hrvatski
Sokol, Dubrovnik. — Metkovsko građan-
stvo blagodari izrazima bratskog osjećaja i
odzdravlja zahvaljuć se na posjetu odličnih
građana te Hrvatske Atene sa kojom vruće
želi opeta biti utjelovljeuo kao u ono slavno
doba Crvene Hrvatske.
Načelnik Glušćević.
Peti srpnja - dan dražbe Sv, Čirila 1 Metoda
za Istra.
Požrtvovno je hrvatsko srce u ovo po-
tonje vrijeme okrenuto k raznim drugim
stranama otkud mu dolazi vapaj narodnog
zapomaganja. 1 tako -je klonula mnoga ro-
doljubna ruka, koja se je još nedavno rado
i često pružala u pomoć družbi Sv. Ćirila
i Metoda za Istru. Daleko je od nas svaka
misao prijekora; naprotiv, naše su duše
obuzete dubokim udivljenjem gledajući, kuda
mora sve narodna darežljivost da doskoči.
Ali jedno nas zabrinjuje u velike.
Teška i dugotrajna borba našega naroda
u Istri nije još dovršena, ona se sada nahodi
u svojem jeku, u svojoj odlučnoj fazi. Istina,
lanjska velika pobjeda istarskih Hrvata, od
golema je i neprocjenjiva zamašaja za bu-
dućnost Istre, ali taj silni uspjeh ne smije
uspavati našu narodnu volju, ne smije nam
zaslijepiti očiju, već nas mora poticati, da
tu volju još i jače ušvrstimo, da to oko još
i većma naoštrimo, neka bolje bdije nad
narodom našim, a volja neka jače pregne
oko izvojštenja istarske slobode. Spoljašnji
se sjaj uspjeha brzo izgubi: ode muka, odu
i sva teška naprezanja, ako nije djelo uhva-
tilo korjena narodnom :prosvjetom natopljenoj
duši.
Ta je mučna briga dala život i ovoj
našoj družbi, a podjedno joj je odredila i
zadatak. Naša je pak družba ostala tom za-
datku vjerna: do 46 što učitelja, što učite-
ljica otimlje mračnom neznanju hiljade i
hiljade hrvatske djece, koja bi se bez nji-
hovog nastojanja za cijelo izgubila,
Ali kako se naša narodna svijest u Istri
budi, tako raste i potreba golema i neodgo-
diva potreba, da se ta svijest ojača i učvrsti.
Istarski je narod već toliko svijestan, da
s prezirom odbija tuđu nametnutu mu školu
ali zato vapi očajno i bez prestanka za svjet-
lom svoje narodne, svoje hrvatske prosvjete.
Nema sjednice družbinog Ravnateljstva, na.
kojoj se ne bi pretresala bila kakova molba
za ustrojenje škole, a izreći se ni opisati
ne da, kako je nama pri srcu, kad moramo
te molbe odbijati uz stereotipnu motivaciju:
Nema novaca!..
A nije samo to. Nas plaši i ovaj tužni
zastoj, što je uslijed poznatih prilika nastao
u sabiranju prinosa i mi se s grozom u duši
ne rijetko pitamo: Hoćemo li, potraje li taj
zastoj, moći da i na dalje odgovaramo ob-
: veza a, što ih je družba: tekom godine na
sebe navukla?
Hrvati !
Na mnogo se strana radi, da nas se ne
prikrati u pravu i teritoriju našemu. Muogo
i, ali kosulja: von
!
;
š
"
i
a
već će se ona odužiti cijelomu rodu i zajed-
ničkoj domovini.
Još malo i naše djelo — naša zgrada
bit će pod krovom. Pomozite dok je vrijeme !
Blizu je peti srpnja — dan naše svete
apoštolske braće!
Hrvati!
Učinite, da to bude naš dan, dan naše
družbe, naše Istre! Što tko može, neka toga
dana položi na oltar domovine, i duša će mu
narodna biti za to na vijeke harna!
Naprijed za družbu!
Opatija-Volosko, 24. lipnja 1908.
Rawnateljstvo družbe Sv. Ćirila i Metada
za Istru.
HRVATI i HRVATICE.
SJETITE SE
Družbe Sv. ĆIRILA i METODA
0 domaćim stoarima.
Prestanak mandata. Mandat zastup-
nicima na pokrajinskom saboru u Zadru
se izbori provest po starom izbornom redu,
“u kojem narodna volja ne može doći do
izražaja. Mi smo već jednoć pisali, & sad
ponavljamo, da najveći dio odgovornosti radi
ovoga pada na zemaljski odbor. Gospodi je
bila povjerena zadaća, da sastave novi iz-
borni red, a oni su s tim toliko zavlačili,
dok nije sve postalo prekasno.
Neki su znali, da će ih grdne muke
stati, da se dokopaju mandata, ako bude
opće pravo glasa "provedeno; znali su,
da će mnogi opasti, pa eto upriješe,
da sve ostane pri starome samo, da se man-
dati spase. I spasit će ih, nadaju se, ali ne
će lje za dugo, jer je Dalmacija sita nekih
popova.
Jagićeva 70-godišnjica. Dvorski sa-
vjetnik prof. Dr. Vatroslav Jaglić, slavi 6.
jula 1908. svoju 70-godišnjicu. Toga će mu
dana njegovi štovatelji, prijatelji i učenici
predati zbornik radova u slavu svršetka
njegova učiteljevanja. Zbog sadašnjih prilika
pri univerzitetu svečanost će se ograničiti
na uži krug učesnika. Eventuslni pozdravi
molimo da se pošalju najdalje do 5. jula na
bečki univerzitet. Odbor za proslavu.
Hrvatski vol prebacio madžarsku
željeznicu. Piše prijatelj »Hrvatskoj“ : Dne
24. vozio sam se u blizini Delnica i vidio
sam je se na željezničku prugu stavio
ogromni vol, upravo prama jurećem teretnom