Strana 2. Godišnjica borbe. Navršila se je godina dana od kako su hrvatski delegati na peštanskom saboru pre- kinuli odnošaje s Madžarima povrijeđeni u svom narodnom ponosu s željezničkom pragmatikom, kojom se je na željeznica- ma u Hrvatskoj htjelo uzakoniti madžarski kao službeni jezik. Minulo je godinu dana od kako je narodna vlada ostupila, a srpsko hrvatska koalicija započela najoštriju borbu proti madžarskog nasilja. : U ovoj godini bilo je časova kad je izgledalo, da će otpor hrvatskog naroda biti skršen, a madžarska samovolja obvladat Hr- vatskom. Srećom te zle slutnje samo su ča- sovite bile, jer bi se odmah po tom uvidjelo, da je naš narod spreman svaku borbu odr- žati, da je spreman obnoviti i krvaviju go- dinu od 1903. samo da spasi svoju čast, ime i jezik. I odlučnosti našeg naroda, njegovu shva- ćanju dužnosti, koje mu čas nameće, njego- vom mirnom držanju :prema svim izaziva- njima mora se zahvaliti; ako je s banske stolice morao odmagliti Rakodezay, ako se i Rauchovoj vladavini već mrtvo opijelo pri- prema; ako je svim navalama i progonstvi- ma odolio i ako je na izborima onako sjajnu pobjedu odnio, te ako je smogao, da svoje akademičare pošalje na strana sveučilišta, samo da njegovi sinovi ne ostanu na po- vrijeđenom najvišem naučnom zavodu u zemlji. U ovoj prvoj godini borbe nije doduše izvojštena pobjeda, ali nije ni izgubljena. Naš narod se dapače čvrsto nada, da će ko- načno njegova pobjeda biti. A ima i oprav- dana uzroka gojiti takove nade. Kroz ovu godinu borbe narodne sile nijesu ni najma- nje istrošene, one su se dapače u borbi ojačale. Hrvatski narod spreman je izdržati i još jednu godinu borbe, pa i više kad bi to ustrebalo, ali popustiti od svojih prava ne će, niti smije. Ipak ne će ustrebati još dugo borbu voditi, ako svi znakovi ne va- raju, jer izgleda, da se je neprijatelj zastra- šio pred odpornom snagom našeg naroda, te da sam traži put izmirbe. Gospodin tajni savjetnik. Brda su se potresla i rodio se .. tajni savjetnik. Ugarski kralj imenovao je bana Raucha tajnim savjetnikom. Danas je sve moguće, pa i to. Naslovi svako voće gutaju. Bilo im u tek, a mi ćemo zabilježiti; da je čovjek ožigosan žigom klevete, laži i denun- cijanstva, čovjek kojemu je bilo osporeno pravo primiti vitešku zadovoljštinu bio uvr- šten u red tajnog savjetnika. Što je ban Rauch zaslužna učinio, da ga se odlikuje ? Ništa ili bolje jest: pokušao je i još sveiednako kuša skršiti narodni ot. por u Hrvatskoj proti madžarske prevlasti. Proganja profesore, činovnike i učitelje, Dijeli štipendije svojim skutonošama, razbaca CRVENA HRVATSKA + vjetništvo, i da li će ono učvrstiti njegov položaj u narodu? Ni najmanje. Rauch seje preveć omrazio narodu, a da bi mu on mo- gao oprostiti. Hrvatski narod će jednako kao što je bana, tako bana i tajnog savjetnika bojkotirati. On će voditi i nadalje borbu proti njemu i njegovim podržavateljima. Tajno savjetništvo će mu bolje otvoriti oči, da vidi, kako s3 mimoilazi volja, njegov glas. Prekinuti pregovori. Već nekoliko dana pronosili su se gla- sovi, da neki prvaci ustavne stranke vode pregovore s nekim članovima pravaške koa- licione stranke. U glasine se isprva nije vje- rovalo, dok oni ne učestahu s madžarske i s hrvatske strane, pa se dapače nekim pra- vaškim zastupnicima stalo koješta predbaci- vati. Glasovi su se obistinili. Pregovori su se vodili. Vodili su ih madžarski zastupnici grof Zichy i Rakovsky s pravaškim vođama Zagorcem i Bauerom. Naši delegati tra- ženi odazvali su se pozivu, da vode prego- vore. I pregovori su uspjevali, kako javlja organ pravaške stranke ,,Hrvatska“. Zago- rac i Bauer držali su se tačno ožujskog ma- nifesta. Tražili su uništenje valjanosti želj. pragmatike za Hrvatsku, te uspostavak ta- kovih odnošaja, koji će omogučiti preuređe- nje državopravnog odnošaja Hrvatske prema Ugarskoj na temelju pariteta obih. Zichy i Rakovsky su stim bili složni i već se je našla formula, po kojoj niti će Hrvatska, a niti Ugarska formalno kapitulirati. Izgledalo je po tome, da će prije nego se je i moglo nadati doći do mira, kad ali novine s jedne i s druge strane stadoše pi- sati na svoj način i napadati pregovaratelje. To je bilo uzrokom, da su se pregovori prekinuli, i nade naših delegata barem za sad rasplinule. Rasprava o porezu na žesti. Naši delegati svi su govorili. Podnijeli su mnoge ispravke, pa se je nešto u osnovi prema njihovim željama i ispravilo. Bilo je često i burnih prizora, kad bi se našim odu- zela riječ. Vrijedno je zabilježiti, da se je ministar predsjednik Wekerle u velike zanimao za govore naših i molio više puta neke zastup- nike, da mu reku što Hrvati govore. Sve su to znakovi, da i Wekerle želi izmirenje. Rasprava o osnovi je dovršena. Naši su se delegati vratili kući. Pisali smo u subotnjem broju, da nas zanosom i ljubavi čekaju u Metkoviću. [ malo smo rekli. Mi ne pamtimo, a nit smo ikad čuli, da su izletnici igdje višim: zano- som pričekani, susretljivije susretani i obil- nije pogošćeni, nego smo mi i svi ostali izletnici toga dana bili u Metkoviću. Ako rečemo, da nas je ljubav Metkovćana na ru- kama nosila, da smo u hrani i piću plivali, . MNO NT NN y Broj 53. E EEEEEEEEEEEENNNNNNNINNNNNNNNNNNNSNNENENEENNS=ENREE zuma Dolazak Hrv. Opć. Glazbe. Metkovska općina brzojavno je pozvala našu Hrv. opć. glazbu, da joj dođe pričekati goste. Naša se' je glazba odazvaia pozivu i krenula u subotu po podne željeznicom. Priček glazbe sa strane odbora na metkovskoj želj. stanici oduševio je glazbare. Te je večeri glazba dala kon- cerat, a po tom joj je u ,,Hotel Austria“ bila priređena raskošna večera. Smjestiše ih spavati neke u spomenutom hotelu, a neke po privatnim kućama. Naši su se glazbari morali diviti tolikoj gostoljubivosti i ud- vornosti. Odlazak našeg Sokola. Naš Soko i ne- koliko građana uputiše se iz grada u nedjelu u jutro na 4 i po sati. U Gružu smo doži- vjeli jedno neugodno iznenađenje. Mješte da nas vozi brzi vlak odrediše nam teretni. Te tako mješte putovati do Metkovića 41/35 sati, kako nam je bilo obećano, putovali smo preko 6 sati. Kašnje smo doznali, da su za ovu promjenu mnogi građani, koji su se spremali na izlet, doznali u subotu po podne, pa radi toga odustadoše od naumljenog iz- leta. Hrv. Soko, koji je bio unajmio posebni vlak za 100 osoba, radi ove očite privare, dosta je štetovao. U Metković stigosmo iza 11!/3 sati. Na stanici nas je pričekao Odbor, brojno gra- đanstvo, Grv. opć. glazba, mostarski Soko i korčulanski sa fanfarom. Pozdravi se izmi- jeniše, te pod utiskom prvog oduševljenja krenusmo u povorkama u mjesto: glazba, naš Soko, korčulanska sokol. fanfara i Soko, mostarski Soko, te brojno građanstvo i izle- tnici iz Mostara, Korčule, Dubrovnika, Ore- bića, Trpnja i drugih mjestija. Pozdravismo mjesto i Hrv. čitaonicu, a po tom nas je Odbor pozvao na ručak na »pjaci“ pod hladovinom stabalja. Pršut, sa- lam i kruh, pivo i vino nosilo se je nepre- stano. Kad smo se tu okrijepili, pozva nas Odbor, da se sakupimo na sat po podne na skupni objed. Raziđosmo se, da razgle- damo mjesto. Metković. Mjesto napreduje, kao ni je- dna druga varoš u Dalmaciji. Na zgodnom je položaju, na poljubcu Dalmacije i Herce- govine. Željeznica ga veže s Hercegovinom i Bosnom, a parobrod s Dalmacijom i osta- lim primorskim svijetom. Metković će s vre- menom postati hambar u koji će se slijevati kukuruz i brašno iz sve neretvanske krajine, koja će, kad se presuše močvare i regulira rijeka, moć hraniti hljebom svu Dalmaciju, a i dalje. Opadanje groznice, buduća bogata okolina, rapidni napredak u obrtu i trgovini, te stanovništvu, koji se odrazuje na građenju novih i lijepih kuća svijedoci su budućno- sti Metkovića. Objed i nazdravice. Do 300 osoba po- sjelo je uz stolove pod hladom stabala na vina i piva je bilo u izobilju, pa nije ni čudo što se je na svačijem. licu neiskazano zadovoljstvo čitalo, koje je kašnje u nazdra- vicama došlo do očitovanja.