VđesRrnnRndndiaeNnk Strana 2. »CRVENA HRVATSKA« Broj 58. »diOtrI“ Raucha u Knin. Jest, Košut je bio mnogo spominjani muzej hrvatskih starina . Strašnim gnjevom obara se »Smo- tra Dalmatinska“ na demonstracije u Kninu. Rauch je ipak našao u Dal- maciji nekoga da se za prezrenog zauzme, t. j. našao je nekoga, koji je bio prisiljen osuditi Kninske ,iz- grede“. Da će se to dogoditi, to smo znali. Ta zašto je »Smotra“, nego da slavi ljude, koji su se odlikovali u borbi proti narodu. Samo je ovoga puta prevršila mjeru. Ona se nije ograničila da prosvjeduje i osuđuje, već je htjela i primjerom Dubrovnika dokazati, kako su tobože Kninjani prekoračali granice pristojnosti. Ovim je Dubrovniku i onoj pi- tomosti, koju spominje, učinila lošu uslugu i cijenimo, da govorimo u ime cijelog građanstva, kad ka- žemo da je način, kako je ,»Smotra“ spomenula naš grad, za Dubrovnik prosta uvreda. On ne može uopće dopustiti, da se čine slične prispo- dobe, iz kojih bi proizlazilo, kao da je jedno mjesto Dalmacije manje pi- tomo nego drugo, i čudimo se, kako se je uopće mogao jedan vladin list spustiti do takova neukusa. Taj je prigovor čudan i za to, što je jamačno i ,Smotri“ jako do- bro poznato, da su demonstraciji bili uzrokom samo i isključivo politički motivi. Ko bi se uopće bio u Kninu sjetio, da je došao Pavel, kad to ne bi bio čovjek, što su ga narodu na- metnuli drugi. Zato je jako smiješno, kad ,,Smotra“ ispoređuje boravak Košuta u Dubrovniku, s dolaskom Štovana Gospođice ! Ove Vam redke upravlja 67 godišnja majka gospođe S. Nesretna žena, čiji muž kleči pred Va- šim nogama, moja je kćer. Ja sam stara, od jedvice, tresućom se rukom i slabim očnim vidom povjeravam papiru. i Bila bi Vas sama posjetila, da Vam priopćim moju tešku bol i da predobijem za moju kćer Vaše osjetljivo srce. Ja se na Vas ne ljutim, a niti Vam što *_ predbacujem. Upravljam na Vas jednu molbu, , da omekiim Vaše srce. u Dubrovniku i šetao se mirno po gradu, ali Košut može doći i u Knin i u Zagreb i u Novi, a nikomu ne će doči na pamet, da se na njega nabacuje jajima i nečisti. Te deko- racijoni pridržava sebi narod samo za one, koji su se ogriješili o du- žnosti prama narodu. roda. Za nju je čovjek, koji narodu služi, nešto što ne može da shvati, nonsens, a ljudi su joj samo oni, koji znadu zatajati i rođenu majku, samo da ugode gospodaru. Ona ne zna, jer ne smije znati, za Hrvate u Dal- maciji, koji se ćute isto sa Hrvatima u banovini, jer kad bi to priznala, ne bi bila više organ austrijske vlade. Za to ni ne čini razliku između Ko- šuta i Raucha, njoj su jedno i drugo stranci. Ali tu razliku čine i Du- brovčani i Kninjani. Za njih je Rauch domaći sin, a Košut je stranac, ob- zire što ih mogu imati prama Ko- šutu, ne mogu ih imati prema Rau- chu. Rauch je izdajica, kojega — neka se ,Smotra“ ne boji — ne čeka Bečko Novo Mjesto, ali kojega svaki domorodac ima pravo istjerati, kad mu dođe pred noge, kako se tjera šugavo pseto. nmi. Hrvatska borba. Rauch komedijaš. Zašto je ban Rauch pohodio Knin? Na ovo pitanje nam odgovaraju njegove službene novine: ,na svom putovanju nije svijetli ban mogao odoljeti srcu, a da ne posjeti i tešku bolest imate samo Vi, mila gospođice, izlječive masti, olakšavajući balsam. U Va- šim rukama leži njena sudbina, njena sreća, njen život. Stara žena, koja je (štono riječ) s jednom nogom u grobu, srdačno Vas moli, da uli- jete u moje zadnje dane mir i sreću. Po- vratite i mojoj kćeri mir, pokoj i život, Vi znate, o čemu je stvar. Moj zet, muž moje kćeri, Oskar D., rob je Vaše lje- pote. Radi Vas je napustio svoju ženu, koju je ljubav natjerala u njegovo krilo. Nevinim povjerenjem njena srca postala je njegovom ženom i vezda mu je bila privržena vjer- nom ljubavi. Ona ga i sada ljubi, usprkos njegovog sramotnog postupka. Njemu je posvetila svoju čistu, mladenačku dušu, svoju žarku ljubav. Ćutim, da će moja kćer sramotno propasti, ako se njen muž ne po- vrati k njoj kao skrašeni griješnik. u Kninu +++, On je smatrao svojom patrio- tičkom dužnosti, da upravo kao ban hrvat- ski posjeti Knin, koji svojim muzejom pri- privlači svako patriotsko hrvatsko srce“, Ovako pišu ,, Narodne Novine“, Do sada se je mislilo, da je Rauch ka- kav tiranić, kojemu je sve do vlasti, a sada moramo promijenuti to svoje mnijenje o Rauchu, jer on bogme nije nikakav tiranić, nego pravi rodoljub, kad već u sebi ima toliko patriotskog žara, da nikako nije mo- gao, a da ne posjeti »muzej hrvatskih sta- rina u Kninu“. Da su Kninjani prije doznali za taj banov patriotizam bili bi ga drugčije dočekali, ali eto dogodio se Rauchu peh baš zato, jer dalmatinskom narodu nije bilo po- znato njegovo rodoljubno srce. Drugi put neka ga izvadi iz grudi i nosi pred sobom, da svak vidi, kako je ono rodoljubno, kako je čisto hrvatsko srce »Nnajhrvatskijega bana“. To će rodoljubno srce ipak i nadalje proganjati nepoćudne mu ljude, oduzimat će im štipendije i nagrade, premještat ih, ako su činovnici u zabitna i bolesna mjesta ili u Ugarsku, mešetariti u poslu prodaje Madžarima hrvatskih rudokopa, razbacati narodni novac i vladati kako Madžari hoće. To sve ipak ništa ne smeta; niti može pri- ječiti Rauchu, da posjeti hrvatske svetinje, kao što je to muzej u Kninu; tako misli Rauch, ali tako ne misli narod. Narod pre- zire i osuđuje čovjeka, koji misli kojom pa- radom zastrti sva zlodjela što ih je počini on preblage ćudi. Putokaz u politici. Glasilo stranke prava »Hrvatska“ nazi- vlje Supilov govor pred izbornicima u Del- nicama putokazom u politici hrv. srp. koa- licije. Supilo je govorio pred 800 osoba. Po. je račun svog zastupničkog rada. P1i- kazao je svojim izbornicima razvitak politi- m njegovo srce za Vas nekoga krvavo bije, ako je unesrečio svoju vjernu suprugu. Uviđam, da Vi tomu nijeste krivi. Ali ipak, Vi nijeste posve nevini. Odka- da Vas je upoznao, zanemario je svoju kuću, svoju ženu, koju je izvanredno obožavao, i oštavio je poslije tolikih bijesnih scena moju kćer. On je sramoino napustio. U istinu Vi nijeste tomu krivi. A ono pak, što se Vas tiće, i što Vas jedna stara žena klečke moli, jest, da po- vratite mojoj kćeri njenog muža, njenu Sreću, njen život. Nema dvojbe, Vi ste dobra srca. Neću, da ga omekšam sjajnim pobjedama, velikim žrtvama, na koje smo uvijek spravni. Ja se obraćam samo na Vaše blago srce.