PROM Mr NO M ROOM USA ZAM POEA JAD: NEO O IO Broj 60. perje Glose. Dokle će. ova borba trajati? Čuje se često taj upit. Dokle će trajati borba hrvat- skog naroda? Zašto se to pitaju? Ili jer se boje borbe ili jer bi željeli mira? Neznam. Ali znam, da na ona pitanja ima samo jedan očgovor: ,borba će trajati, dok Hrvatska ne zauzme svoje naravne granice“. Velike su to riječi, koje su u'često čule u Italiji, u doba borbe za ujedinjenje. One sadržavaju program svakog neoslobođenog naroda. Srednji vijek ih nije poznavao, jer nije znao za narodne države. Naše doba, na ruševinama sredovječnih dinastičkih država, hoće da sagradi narodne države. Tog cilja mi se Hrvati ne odrekosmo, nit ćemo se odreći nikome ni za volju, ni za slavu. 1 Hrvati moraju stvoriti svoju na- rodnu državu, moraju ,zauzeti svoje nara- vne granice“. Pa za to je smiješno uvjera- vanje, da smo mi zadovoljni položajem u kome se nalazimo; smiješno je i to, da je naš program uokvirenje za volju tuđe ve- ličine. Naš program i ne može biti drugčiji nego je Talijana, Njemaca, Francuza, Mad- žara obzirom na njihovu narodnu cjelinu. Ne može biti ni zato, što mi ne stvorismo svoj politički program: stvorila ga je vre- mena_ kultura, koja je do tančine razvila shvaćanje o narodnoj i osobnoj šlobodi; stvorio ga:je i onaj neumoljivi zakon sabi- ranja istoimenih jedinica, koji se je najbolje odrazio sa obiteljskom vezom, zadružnom, plemenskom i narodnom. I za to se, vrijeme trajanja naše borbe ne da ustanoviti. I za to moguće izmirenje banovinskih Hrvata s Madžarima, riješenje hrvatsko-madžarskog spora ne će, niti može značiti konac naše narodne borbe. 'To će biti puko primirje ili jedna pobjeda, koja će nas učvrstiti u našem položaju, da kad se prilika ukaže, s većom silom i spremom borbu nastavimo. $ Borba naša: ne će ni onda prestati, kad Hrvatska stvarno bude jednaka Ugarskoj, . dakle neodvisna u svojoj kući od Madžara. Ni onda, kad se Dalmacija sjedini s materom zemljom. Borba će se nastaviti dok se svi Hr- vati ne nađu pod jednom vlasti, ako ne do- đemo do narodne države. * Žene, žene i žene. Na koncu svakog pitanja ukaže se žena, rekao je zanešeni re- volacionarac Desmoulins, a pred njim i za njim hiljade puta ista je istina, u isto toliko oblika bila izrečena. 'Zaglušnom bukom napale su žene na čo- vjeka tiranina, jer da ih je zatvorio u kuću, da im ne da pristupa u svjetskom komešanja. A zaboravile su, da su uzrokovale pocijep kršćanstva na istoku i zapadu, da su se rad njih vodili ratovi i narodi krvarili, da su pospiješili francusku revoluciju i Burbonce doveli do giljotine. Al da, malo im je sve to bilo i trebalo ih je pustiti, u svijet. I sada možete ih naći u svim mogućim tvornicama, radionićama, pisarnama i ure- dima: S tim se one ne zadovoljuju. Treba da i one aktivno utječu u politiku, i na sva \polja znanja i umjeća. »Dajte nam prave glasa, otvorite nam »CRVENA HRVATSKA“ 60,000. I sve viču, traže, pa i prijete se: dajte nam izborno pravo. I dat će im se, jer ih inače nitko ne će moć trpjeti: us- trajne su i tvrdoglave; a i za to, jer znadu kako se osvajaju ljudi. I u Austriji su razvile svoj bojni ba- rjak. Hoće, da im se dozvoli pristup na "pravni fakultet. Kad mogu biti liječnici i profesori, zašto ne bi bili sudci i advokati ? U Francuškom im-je to odavna dozvoljeno, pa zašto ne bi i u Austriji? Dozvolit će im se, valjda u ime liberalnosti, pravednosti, što li. A one se s tim ne će zadovoljiti. Tra- žit će, da im se otvore i politehničke i kon- sularne akademije, da ih se pusti u sve urede. Pa napokon imat ćemo i mi ženu- ministra. A kad se dotle podignu, tad će poćet potiskavati čovjeka, dok jedno poko- ljenje ne vidi ostvarenu na zemlji komediju grčkog pisca iz Platonove dobe: ljudi će raspremat i čistit kuće, kuhati i prati, a žene zauzeti mjesto muškaraca: ići u urede, voditi politiku, upravljati državom. Ali komedija svršava s tučnjavom žena, s propasti države, a žene se povraćaju, na nji- hovo od naravi određeno mjesto: da budu »dobre majke“. Sember. firoati u Americi. »Materinska Riječ“. Pred par godina prestala je izlaziti ,,Slo- boda“, jedini hrvatski list u južnoj Americi. »Sloboda“ je izlazila u Autofagasta, u či- lenskoj republici, a uređivao je g. Ivan Kr- stulović. Sa smrti njegova sina, slagara i suradnika i ,Sloboda“ je našla bila svoju smrt. Naši koloniste u južnoj Americi od tada ne imadu svog glasila, lista, koji bi nami saopštio o njihovom stanju, a njih pri- kupljao pod hrvatskim imenom, jačao ih u ljubavi pram staroj domovini i čuvao ih od odnarođenja. I to je zaista bio jedan od važnih uzroka, što još ne dočekasmo, da se u južnoj Ame- rici razvije među našim zemljacima iztančana narodna svijest, te što češće moradosmo slu- šati, kako se naši koloniste nazivlja Austria- kima, pa i kako osnivaju neka austrijska društva. U zadnje se doba ipak opažao neki preokret u tome. Mladi ljudi, koji su se za- drijih godina iselili u južnu Ameriku, pone- soše sa sobom i jako razvito narodno osje- ćanje, koje je moralo i tamo iskočiti.na javu. I iskočilo je. A posljedica je toga bio sukob između starijih i mlađih iseljenika. Između onih, koji su se volili zvati austria- kima, i onih kojim je to ime zvučilo kao neka pogrda, anahronizam, nesvijesnost, te koji odmah i svukud stadoše isticati svoje hrvatstvo, koje ga ništa nema s austrijan- stvom. Zanos i rodoljublje mlađih stalo je pomalo i kod starijih nalaziti odziva, Ali da ono potpuno pobjedi, da ono osvoji sve naše zemljake, da svi stupe pod jedinom svojom pravom zastavom : pod hrvatskom trobojom, ' trebalo je odvažno stupiti korak dalje i po- krenuti hrvatski list, koji će zadrijemale a o osviješćuje naše zemljake ima i tu, da ,član- cima u španjolskom jeziku iznosi pred javni forum amerikanskog svijeta pravi odnošaj južnoslavenskih zemalja prema Austr.-Ugar- skoj državi, nastojeći u prvom redu zainte- resovati onamošnju štampu za hrvatsko pi- tanje“. ,Materinskoj Riječi“ naš pozdrav iz ovog grada, gdje je materinska riječ bila uvijek visoko uzdignuta i čuvana. Domaće vijesti. Grob Eugena Kvaternika. Brat dr: Mile Starčevića kupio je zemljište, u kom su zakopani rakovački revoluzionari: Euge- nije Kvaternik, Vjekoslav Bach i Ante Ra- kijaša. On je to zemljište darovao svome bratu Mili, koji se je zauzeo, da Starčevićeva stranka prava sagradi i dostojni nadgrobni spomenik Kvaterniku i njegovim palim dru- govima. Recept za spasenje naše domovine. »Što prije, hrvatski narode, složiš svoje sile sa čestitim otačbenicima, sa Frankovcima, to ćeš prije ugledati zrake slobode i spas tvoje otačbine“. Ovo piše Frankovo ,,Hr- vatsko Pravo“. Dakle hrvatski narode, stupi u: kolo "frankovaca, pusti se da te vodi Josip Fiank, najradikalniji i najčišćih prsta Hrvat (?) i neboj se, odmah ćeš ugledati, pa makar i u snu, zrake tvoje slobode. Za to ti jamči Josip Frank, Iso Kršnjavi i njihovi prija- telji Strassnofi, Argusi, Rauchi i Wekerlei. Sukob između naših i banovinskih seljaka? ,,Hrvatska korispondenca“ javlja: »Jučer, 23. o. mj., i danas neki naoružani hrvatski seljaci otjeraše preko granice marvu dalmatinskih seljaka Hrvata, koja je pasla na ličkim pašnjacima. Očito ovo uradiše, da se osvete radi zlog dočeka bana Raucha ' u Kninu. Nekoliko je dalmatinskih seljaka :bilo ranjeno. Dalmatinski seljaci govore, da su hrvatski seljaci zaista nauckani bili od općinskih i kotarskih vlasti, budući da je do tada među seljacima iz Hrvetske i onim iz Dalmacije uvijek vladala sloga i ljubav“. Ovoj vijesti teško je vjerovati, i ako nije nemoguća, jer znamo dobro, da su ona. . | ista čeljad, koja su u Lici pripravili Rauchu sjajne dočeke i klicanje, bili kadri i neuki narod zavest da se osvećaje za jednog čo- vjeka, koji se na žalost zove , hrvatski ban“ koji nije dostojan te časti i imena. Vijest nas, i ako je istinita, ražalošćuje i zamišljuje : nakon ovoliko borbe, narod se više ne bi imao pustit zavađati. Općina u Kninu. Čitano u ,Narod- nom Listu“, kako neke njemačke novine ja- * vljaju, da je općina kninska raspuštena, radi RA iskaza proti Rauchu. U koliko doznajemo, ča ti NAĆ 3 rit + i t it «evi, 13 Maj da | $ ee ve u