PROM Mr NO M ROOM USA ZAM POEA JAD: NEO O IO

Broj 60. perje

Glose.

Dokle će. ova borba trajati? Čuje se
često taj upit. Dokle će trajati borba hrvat-
skog naroda? Zašto se to pitaju? Ili jer se
boje borbe ili jer bi željeli mira? Neznam.
Ali znam, da na ona pitanja ima samo jedan
očgovor: ,borba će trajati, dok Hrvatska
ne zauzme svoje naravne granice“.

Velike su to riječi, koje su u'često čule
u Italiji, u doba borbe za ujedinjenje. One
sadržavaju program svakog neoslobođenog
naroda. Srednji vijek ih nije poznavao, jer
nije znao za narodne države. Naše doba, na
ruševinama sredovječnih dinastičkih država,
hoće da sagradi narodne države.

Tog cilja mi se Hrvati ne odrekosmo,
nit ćemo se odreći nikome ni za volju, ni
za slavu. 1 Hrvati moraju stvoriti svoju na-
rodnu državu, moraju ,zauzeti svoje nara-
vne granice“. Pa za to je smiješno uvjera-
vanje, da smo mi zadovoljni položajem u
kome se nalazimo; smiješno je i to, da je
naš program uokvirenje za volju tuđe ve-
ličine.

Naš program i ne može biti drugčiji
nego je Talijana, Njemaca, Francuza, Mad-
žara obzirom na njihovu narodnu cjelinu.
Ne može biti ni zato, što mi ne stvorismo
svoj politički program: stvorila ga je vre-
mena_ kultura, koja je do tančine razvila
shvaćanje o narodnoj i osobnoj šlobodi;
stvorio ga:je i onaj neumoljivi zakon sabi-
ranja istoimenih jedinica, koji se je najbolje
odrazio sa obiteljskom vezom, zadružnom,
plemenskom i narodnom.

I za to se, vrijeme trajanja naše borbe
ne da ustanoviti. I za to moguće izmirenje
banovinskih Hrvata s Madžarima, riješenje
hrvatsko-madžarskog spora ne će, niti može
značiti konac naše narodne borbe. 'To će
biti puko primirje ili jedna pobjeda, koja će
nas učvrstiti u našem položaju, da kad se
prilika ukaže, s većom silom i spremom
borbu nastavimo. $

Borba naša: ne će ni onda prestati, kad
Hrvatska stvarno bude jednaka Ugarskoj,
. dakle neodvisna u svojoj kući od Madžara.
Ni onda, kad se Dalmacija sjedini s materom
zemljom. Borba će se nastaviti dok se svi Hr-
vati ne nađu pod jednom vlasti, ako ne do-

đemo do narodne države.
*

 

Žene, žene i žene. Na koncu svakog
pitanja ukaže se žena, rekao je zanešeni re-
volacionarac Desmoulins, a pred njim i za
njim hiljade puta ista je istina, u isto toliko
oblika bila izrečena.

'Zaglušnom bukom napale su žene na čo-
vjeka tiranina, jer da ih je zatvorio u kuću, da
im ne da pristupa u svjetskom komešanja.
A zaboravile su, da su uzrokovale pocijep
kršćanstva na istoku i zapadu, da su se rad
njih vodili ratovi i narodi krvarili, da su
pospiješili francusku revoluciju i Burbonce
doveli do giljotine. Al da, malo im je sve
to bilo i trebalo ih je pustiti, u svijet.

I sada možete ih naći u svim mogućim
tvornicama, radionićama, pisarnama i ure-
dima: S tim se one ne zadovoljuju. Treba
da i one aktivno utječu u politiku, i na sva
\polja znanja i umjeća.

 »Dajte nam prave glasa, otvorite nam

»CRVENA HRVATSKA“

60,000. I sve viču, traže, pa i prijete se:
dajte nam izborno pravo. I dat će im se,
jer ih inače nitko ne će moć trpjeti: us-
trajne su i tvrdoglave; a i za to, jer znadu
kako se osvajaju ljudi.

I u Austriji su razvile svoj bojni ba-
rjak. Hoće, da im se dozvoli pristup na

"pravni fakultet. Kad mogu biti liječnici i

profesori, zašto ne bi bili sudci i advokati ?
U Francuškom im-je to odavna dozvoljeno,
pa zašto ne bi i u Austriji? Dozvolit će im
se, valjda u ime liberalnosti, pravednosti,
što li.

A one se s tim ne će zadovoljiti. Tra-
žit će, da im se otvore i politehničke i kon-
sularne akademije, da ih se pusti u sve
urede. Pa napokon imat ćemo i mi ženu-
ministra. A kad se dotle podignu, tad će
poćet potiskavati čovjeka, dok jedno poko-
ljenje ne vidi ostvarenu na zemlji komediju
grčkog pisca iz Platonove dobe: ljudi će
raspremat i čistit kuće, kuhati i prati, a
žene zauzeti mjesto muškaraca: ići u urede,
voditi politiku, upravljati državom.

Ali komedija svršava s tučnjavom žena,
s propasti države, a žene se povraćaju, na nji-
hovo od naravi određeno mjesto: da budu
»dobre majke“. Sember.

 

firoati u Americi.

»Materinska Riječ“.

Pred par godina prestala je izlaziti ,,Slo-
boda“, jedini hrvatski list u južnoj Americi.
»Sloboda“ je izlazila u Autofagasta, u či-
lenskoj republici, a uređivao je g. Ivan Kr-
stulović. Sa smrti njegova sina, slagara i
suradnika i ,Sloboda“ je našla bila svoju
smrt. Naši koloniste u južnoj Americi od
tada ne imadu svog glasila, lista, koji bi
nami saopštio o njihovom stanju, a njih pri-
kupljao pod hrvatskim imenom, jačao ih u
ljubavi pram staroj domovini i čuvao ih od
odnarođenja.

I to je zaista bio jedan od važnih uzroka,
što još ne dočekasmo, da se u južnoj Ame-
rici razvije među našim zemljacima iztančana
narodna svijest, te što češće moradosmo slu-
šati, kako se naši koloniste nazivlja Austria-
kima, pa i kako osnivaju neka austrijska
društva. U zadnje se doba ipak opažao neki
preokret u tome. Mladi ljudi, koji su se za-
drijih godina iselili u južnu Ameriku, pone-
soše sa sobom i jako razvito narodno osje-
ćanje, koje je moralo i tamo iskočiti.na javu.

I iskočilo je. A posljedica je toga bio
sukob između starijih i mlađih iseljenika.
Između onih, koji su se volili zvati austria-
kima, i onih kojim je to ime zvučilo kao

neka pogrda, anahronizam, nesvijesnost, te

koji odmah i svukud stadoše isticati svoje
hrvatstvo, koje ga ništa nema s austrijan-
stvom. Zanos i rodoljublje mlađih stalo je
pomalo i kod starijih nalaziti odziva, Ali da
ono potpuno pobjedi, da ono osvoji sve naše

zemljake, da svi stupe pod jedinom svojom

pravom zastavom : pod hrvatskom trobojom, '

trebalo je odvažno stupiti korak dalje i po-

krenuti hrvatski list, koji će zadrijemale

a o

 

 

 

osviješćuje naše zemljake ima i tu, da ,član-
cima u španjolskom jeziku iznosi pred javni
forum amerikanskog svijeta pravi odnošaj
južnoslavenskih zemalja prema Austr.-Ugar-
skoj državi, nastojeći u prvom redu zainte-
resovati onamošnju štampu za hrvatsko pi-
tanje“. ,Materinskoj Riječi“ naš pozdrav iz
ovog grada, gdje je materinska riječ bila
uvijek visoko uzdignuta i čuvana.

Domaće vijesti.

Grob Eugena Kvaternika. Brat dr:
Mile Starčevića kupio je zemljište, u kom
su zakopani rakovački revoluzionari: Euge-
nije Kvaternik, Vjekoslav Bach i Ante Ra-
kijaša. On je to zemljište darovao svome
bratu Mili, koji se je zauzeo, da Starčevićeva
stranka prava sagradi i dostojni nadgrobni
spomenik Kvaterniku i njegovim palim dru-
govima.

 

Recept za spasenje naše domovine.
»Što prije, hrvatski narode, složiš svoje sile
sa čestitim otačbenicima, sa Frankovcima,
to ćeš prije ugledati zrake slobode i spas
tvoje otačbine“. Ovo piše Frankovo ,,Hr-
vatsko Pravo“.

Dakle hrvatski narode, stupi u: kolo

"frankovaca, pusti se da te vodi Josip Fiank,

najradikalniji i najčišćih prsta Hrvat (?) i
neboj se, odmah ćeš ugledati, pa makar i u
snu, zrake tvoje slobode. Za to ti jamči
Josip Frank, Iso Kršnjavi i njihovi prija-
telji Strassnofi, Argusi, Rauchi i Wekerlei.

Sukob između naših i banovinskih
seljaka? ,,Hrvatska korispondenca“ javlja:
»Jučer, 23. o. mj., i danas neki naoružani
hrvatski seljaci otjeraše preko granice marvu
dalmatinskih seljaka Hrvata, koja je pasla
na ličkim pašnjacima. Očito ovo uradiše,
da se osvete radi zlog dočeka bana Raucha '
u Kninu. Nekoliko je dalmatinskih seljaka

:bilo ranjeno. Dalmatinski seljaci govore, da

su hrvatski seljaci zaista nauckani bili od
općinskih i kotarskih vlasti, budući da je
do tada među seljacima iz Hrvetske i onim
iz Dalmacije uvijek vladala sloga i ljubav“.

Ovoj vijesti teško je vjerovati, i ako

nije nemoguća, jer znamo dobro, da su ona. . |

ista čeljad, koja su u Lici pripravili Rauchu
sjajne dočeke i klicanje, bili kadri i neuki
narod zavest da se osvećaje za jednog čo-
vjeka, koji se na žalost zove , hrvatski ban“
koji nije dostojan te časti i imena. Vijest
nas, i ako je istinita, ražalošćuje i zamišljuje :
nakon ovoliko borbe, narod se više ne bi
imao pustit zavađati.

Općina u Kninu. Čitano u ,Narod-
nom Listu“, kako neke njemačke novine ja-

* vljaju, da je općina kninska raspuštena, radi RA
iskaza proti Rauchu. U koliko doznajemo, ča

ti NAĆ

3 rit + i t

it «evi, 13 Maj da |
$ ee ve u