Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 62. Turska 1 ustao. Ustav u Turskoj! To zvuči ne- vjerojatno evropskom zapadu, koji je stoljeća slušao o turskom barbar- stvu i priučio se na misao, da se . napredak ne može složiti s Osman- lijama. Vjerovati u iskrenu namjeru sultana, da dade narodu slobodu, to bi značilo vjerovati, da je on dosta bolji od mnogih i mnogih, koji pred svijetom paradiraju svojom liberal- nosti. U Hrvatskoj suspendiraju ustav, " jer tako hoće madžarski imperijali- zam, Bosance proglasuju nezdrelim za autonomiju, a dva koraka dalje padišah daje konstituciju svom car- stvu! Ako je to iskreno, tad je u Turskoj bolje nego u našoj monar- hijl. Ako se ko ima stiditi, ta bogme Turska nema uzroka da se zastidi pred vlastima, koje ima pet godina, da se regbi natječu ko će učiniti više, da u Macedoniji bude nereda. Nego malo ima ljudi, koji mogu vje- rovati, da je u apsolutizmu i krvi ogrezli Abdul Hamid postao od je- dnom tako dobar prama svojim na- rodima. On je popustio samo pred silom, a ova je bila dvojaka. Jer dok je ustav bio jedini način, da se mladoturski pokret uzdrži u grani- cama zakona, ustav je lukavu sultanu dobro došao i za to, da se otrese vanjskog štitništva, koje mu je bilo počelo postajati nesnosno. Gordijski čvor intrige evropejske diplomacije, koje su bile moguće jedino u državi, gdje jedan vlada, sada su posjećene ustavom. Dogovori u Miirzstegu i Revalu bili su i bitisali. Baš za to stoji Europa zapanjena pred dogođajima u Carigradu, a čuvstvo nadmoći zamijenilo je čuvstvo neodređenog nemira, jer niko ne zna, što krije najbliža budućnost. Ili treba pustiti, da voda ide svojim tijekom i da se Turčin ruga Europi, ili sto- jimo pred sukobom, koji može biti sudbonosan za mnoge evropske go- rostase, što su u svijesti svoje snage cijenili, da su zvani Turskoj diktirati zakone. I za mladu konstituciju! Nju če- kaju velike kušnje, a Macedonija već pruža ruke da je udavi. Ako Mladoturcima uspije da uvedu reda u toj teško iskušanoj zemlji, i nji- hovo će djelo za preporod carstva uspjeti. Ali to jo više nego nestalno. U metežima u Macedoniji upleteni su i drugi, te bi najbolja volja mla- doturaka mogla razbiti se o čudne prilike, koje tamo vladaju. Trebalo bi da svi budu složni, i tad bi sa- dašnjim prevratnicima i uspjelo djelo izmirenja, ali dok turska carevina bude igralište evropskih zavisti i o- sveta, dotle je opravdana i bojazan, da bi sčasa na čas moglo doći do sukoba interesa, koji bi se riješio je- dino mač. Turska konstitucija ne bi imala biti, ali kako stvari sada stoje, po- gibelj je za mir Europe. Pa će se još naći optimista, koji vjerujući u napredak ljudskog roda, sanjaju o mirovnim sudištima i jednakosti na- roda. Eto, Turci su dobili ustav, to bi imala biti garancija mira, a od mira nigda nijesmo tako daleko kako sada. Dokle im je bilo slobodno, da se ganjaju oko ,bolesnoga čovjeka“, dotle je bilo mira, i dotle su psovali na tursko barbarstvo. A sada, kad je Turcima dosta ove igre i kad hoće da budu narod, sad već misle, čiji su interesi povrijeđeni. Tako je i u Hrvatskoj. Dok je u saboru bilo četrdeset mameluke, dotle smo sabor imali, a sada, kad je na- rod poslao tamo ljude svoga povje- renja, poslali su ih kući, a našao se Rauch, da učini ruglo od hrvatskog ustava. A sve zašto? Jer silniku vri- jedi pravo i čovječnost samo, kad je njemu u korist, a gdje te nema, on će preskočiti i preko prava i preko ostalih ljudskih obzira. Formulu, da to opravda, lako je naći. Kako se Hrvatska gniječi ,iz državnih obzi- ra“, tako će sutra: zavrnuti vratom turskoj slobodi iz obzira ,, čovječnosti“ ili ,u interesu mira“. Tursku godine 1876. | 1908. Bilo je to godine 1876, kad se je kr- šćanska raja u turskom carstvu stala sa- kupljati na odpor i svoj glas uzdizati do vladarskih dvorova. Prva se Engleska zau- zela za raju. Ona sazva vlasti na sastanak u Carigrad, da se pomogne slavenskom na- rodu turskog carstvai da se prisili sultana, da tim narodima poda samoupravu, očuvavši dakako cjelokupnost svoje država. Vladao je tad Abdul Hamid. On se je uspeo na prestolje na 21 avgusta 1876, iza kako je oteo svom bratu Muratu carsku krunu, proglasivši ga slaboumnim. Još za vladavine Murata bijaše se popeo do visoke časti Midhat paša, vođa reformatora, dana- šnjih mladoturaka. Hamid ga još više uzvisi, dade mu najveću čast carstva, imenova ga velikim vezirom. Midhat paša bio je silni protivnik tuđeg pačanja u turske poslove, baš kao i današnji mladoturci; pa stoga pre- Takmaci no liri Putopisna crta, zabilježio Niko Belin. Bilo je to ove godine. U nedjelju na Svijećnicu pri zadnjim titrajima zvijezda, prekrivenim mjestimice dekelim oblacima, pojurio iz Trpnja jezdeći na dobrom žutonji kroz prosjek, mimo Orahovu vodu, pak uz gustu šumu; a kad se popeh na Zagrudu, istom svanulo. Otvorio mi se krasan vidik na prostranu Brćansku visoravan, osutu gdje i gdje malenim iztočinama, a na podnožju kojih prosuto je mnogo raznolikih kuća i kućica, što sačinjavaju tako u odmaknutim skupinama više varošica, sela i zaselaka. Lako projezdih lijepu ravan isprepletenu prostranim i plodnim vinogradima. Da je vedrina, ne bi se sunce vidilo ni za koplje odskočenja, kad, ispadoh u Kunu. Ovdje me čekao moj prijatelj Celestin Medović. Nakon što se za kratko zaustavih u njegovoj kući, krenusmo preko Kunovske visočine. S ove spuštali smo se poprijeko u nizinu na vidiku mora Neretvanskog zaljeva. Ma da je do tada čitavo nebo bilo nagomi- lano naslagama mrskih oblaka, a svi vrhovi planina polzili se gustom maglom, to nas nije plašilo ni najmanje, dapače jedva da , smo to i zamijetili kraj osjećanja žive čežnje, da se približujemo kraju, u kojem ćemo se nauživati lire. Na vidiku Osobjave, kad uzmogosmo razabrat, da primicajuća se tjelesa nijesu grmovi, zamahasmo bijelim rubcima, a odmakl zatim oglasi se zvonce sa najbliže crkvice, pozivajuć narod na službu božju. Prvi škro- pac kiše, a mi baš na glavicu pred crkvicu sv. Ivana, gdje nas dočekaše dobri i pleme- niti Osobjavci. Takmili su se, da nam što toplije stisnu šaku ruke. U crkvici je već klečalo nekoliko ženjskinja. A dok se zvon- cem ponovi drugi i treći put, crkvica se na- puni nadolazećom čeljadi. Bila je deseta već dobrano odmakla, kad Medović (od njih zvan: don Mato), odpoče tihu sv. misu. Već na početku službe božje kiša opet stade lijevati i jače, na mahove ko iz kabla. Za čas učini se strašno nevrijeme. U nastaloj polutami odzvanjala je neprekidno jaka gr- mljavina, a gdjekad i promukla tutajavina ; vjetar je zavijao kao da jauče; crkvica je na časove podrhtavala, a mislio. bi, da se i glavica trese od silnih udaraca uzburkanog valovlja o njezine hridi. U osamljenoj jed- nostavnoj crkvici bilo nam je voljko i lijepo. Pod dojmom svestrane orlavine «ve bilo spokojno u pobožnom i uzvišenom tihom molenju. Medović odabrao i odpjevao naj- zgodnije sv. evanđelje, namijenjujuć ga isto- časnoj olujini, naime ono o nastaloj oluji na moru, dok je Isus spavao u splavi; njegovi učenici prestrašeni pred pogibli života, u uhvanju, da će im pomoći Isus, probudiše ga. I Isus utiša oluju. Prelijepi su bili ovi trenuci blagom snatrenju. Kad izađosmo iz crkvice, vrijeme se znatno promijenilo, oblaci protanjili, okoliš se ukaza svijetliji, a kiša sasvim popustila. Pođosmo svi u živom razgovoru ko u po- vorci do najbliže skupine kuća zvanih Ru- dino selo. Odsjedosmo kod veselog prijatelju Marka Jurinovića, a većina naših znanacča otiđoše u svoja bližnja sela, da se nakom objeda opet svi svrate u Rudino selo. Mar- kova ljubezna domačica priredi nam objed dobrih i obilnih] jela, kao da je znala ko- liko smo bili ogladnjeli, da smo sve izradili najboljom tačnošću. Pri boci starog prošeka nadođe nekolike mladiča, a š njima i Marko Garbin svojom lirom. Nakon ispražnjenja prvih čašica od- poče Garbin prebirući na liri, dok složi i zagudi kako je najbolje znao. Mi smo u prvi mah bili osvojeni uživajući u milogvuč-