Strana 2.

,CRVENA HRVATSKA“

 

Broj 62.

 

Turska 1 ustao.

Ustav u Turskoj! To zvuči ne-
vjerojatno evropskom zapadu, koji
je stoljeća slušao o turskom barbar-

stvu i priučio se na misao, da se .

napredak ne može složiti s Osman-
lijama. Vjerovati u iskrenu namjeru
sultana, da dade narodu slobodu, to
bi značilo vjerovati, da je on dosta
bolji od mnogih i mnogih, koji pred
svijetom paradiraju svojom  liberal-
nosti. U Hrvatskoj suspendiraju ustav,
" jer tako hoće madžarski imperijali-
zam, Bosance proglasuju nezdrelim
za autonomiju, a dva koraka dalje
padišah daje konstituciju svom car-
stvu! Ako je to iskreno, tad je u
Turskoj bolje nego u našoj monar-
hijl. Ako se ko ima stiditi, ta bogme
Turska nema uzroka da se zastidi
pred vlastima, koje ima pet godina,
da se regbi natječu ko će učiniti više,
da u Macedoniji bude nereda.

Nego malo ima ljudi, koji mogu vje-
rovati, da je u apsolutizmu i krvi
ogrezli Abdul Hamid postao od je-
dnom tako dobar prama svojim na-
rodima. On je popustio samo pred
silom, a ova je bila dvojaka. Jer
dok je ustav bio jedini način, da se
mladoturski pokret uzdrži u grani-
cama zakona, ustav je lukavu sultanu
dobro došao i za to, da se otrese
vanjskog štitništva, koje mu je bilo
počelo postajati nesnosno. Gordijski
čvor intrige evropejske diplomacije,
koje su bile moguće jedino u državi,
gdje jedan vlada, sada su posjećene
ustavom. Dogovori u Miirzstegu i
Revalu bili su i bitisali.

Baš za to stoji Europa zapanjena

pred dogođajima u Carigradu, a
čuvstvo nadmoći zamijenilo je čuvstvo
neodređenog nemira, jer niko ne zna,
što krije najbliža budućnost. Ili treba
pustiti, da voda ide svojim tijekom
i da se Turčin ruga Europi, ili sto-
jimo pred sukobom, koji može biti
sudbonosan za mnoge evropske go-
rostase, što su u svijesti svoje snage
cijenili, da su zvani Turskoj diktirati
zakone.

I za mladu konstituciju! Nju če-
kaju velike kušnje, a Macedonija
već pruža ruke da je udavi. Ako
Mladoturcima uspije da uvedu reda
u toj teško iskušanoj zemlji, i nji-
hovo će djelo za preporod carstva
uspjeti. Ali to jo više nego nestalno.
U metežima u Macedoniji upleteni
su i drugi, te bi najbolja volja mla-
doturaka mogla razbiti se o čudne
prilike, koje tamo vladaju. Trebalo
bi da svi budu složni, i tad bi sa-
dašnjim prevratnicima i uspjelo djelo
izmirenja, ali dok turska carevina
bude igralište evropskih zavisti i o-
sveta, dotle je opravdana i bojazan,
da bi sčasa na čas moglo doći do
sukoba interesa, koji bi se riješio je-
dino mač.

Turska konstitucija ne bi imala
biti, ali kako stvari sada stoje, po-
gibelj je za mir Europe. Pa će se
još naći optimista, koji vjerujući u
napredak ljudskog roda, sanjaju o
mirovnim sudištima i jednakosti na-
roda. Eto, Turci su dobili ustav, to
bi imala biti garancija mira, a od
mira nigda nijesmo tako daleko kako
sada. Dokle im je bilo slobodno, da
se ganjaju oko ,bolesnoga čovjeka“,

dotle je bilo mira, i dotle su psovali
na tursko barbarstvo. A sada, kad
je Turcima dosta ove igre i kad hoće
da budu narod, sad već misle, čiji
su interesi povrijeđeni.

Tako je i u Hrvatskoj. Dok je u
saboru bilo četrdeset mameluke, dotle
smo sabor imali, a sada, kad je na-
rod poslao tamo ljude svoga povje-
renja, poslali su ih kući, a našao se
Rauch, da učini ruglo od hrvatskog
ustava. A sve zašto? Jer silniku vri-
jedi pravo i čovječnost samo, kad
je njemu u korist, a gdje te nema,
on će preskočiti i preko prava i preko
ostalih ljudskih obzira. Formulu, da
to opravda, lako je naći. Kako se
Hrvatska gniječi ,iz državnih obzi-
ra“, tako će sutra: zavrnuti vratom
turskoj slobodi iz obzira ,, čovječnosti“
ili ,u interesu mira“.

Tursku godine 1876. | 1908.

Bilo je to godine 1876, kad se je kr-
šćanska raja u turskom carstvu stala sa-
kupljati na odpor i svoj glas uzdizati do
vladarskih dvorova. Prva se Engleska zau-
zela za raju. Ona sazva vlasti na sastanak
u Carigrad, da se pomogne slavenskom na-
rodu turskog carstvai da se prisili sultana,
da tim narodima poda samoupravu, očuvavši
dakako cjelokupnost svoje država.

Vladao je tad Abdul Hamid. On se je
uspeo na prestolje na 21 avgusta 1876, iza
kako je oteo svom bratu Muratu carsku
krunu, proglasivši ga slaboumnim. Još za
vladavine Murata bijaše se popeo do visoke
časti Midhat paša, vođa reformatora, dana-
šnjih mladoturaka. Hamid ga još više uzvisi,
dade mu najveću čast carstva, imenova ga
velikim vezirom. Midhat paša bio je silni
protivnik tuđeg pačanja u turske poslove,
baš kao i današnji mladoturci; pa stoga pre-

 

Takmaci no liri

Putopisna crta, zabilježio Niko Belin.

Bilo je to ove godine. U nedjelju na
Svijećnicu pri zadnjim titrajima zvijezda,
prekrivenim mjestimice dekelim oblacima,
pojurio iz Trpnja jezdeći na dobrom žutonji
kroz prosjek, mimo Orahovu vodu, pak uz
gustu šumu; a kad se popeh na Zagrudu,
istom svanulo. Otvorio mi se krasan vidik
na prostranu Brćansku visoravan, osutu gdje
i gdje malenim iztočinama, a na podnožju
kojih prosuto je mnogo raznolikih kuća i
kućica, što sačinjavaju tako u odmaknutim
skupinama više varošica, sela i zaselaka.
Lako projezdih lijepu ravan isprepletenu
prostranim i plodnim vinogradima. Da je
vedrina, ne bi se sunce vidilo ni za koplje
odskočenja, kad, ispadoh u Kunu.

Ovdje me čekao moj prijatelj Celestin
Medović. Nakon što se za kratko zaustavih
u njegovoj kući, krenusmo preko Kunovske
visočine. S ove spuštali smo se poprijeko u
nizinu na vidiku mora Neretvanskog zaljeva.
Ma da je do tada čitavo nebo bilo nagomi-
lano naslagama mrskih oblaka, a svi vrhovi

planina polzili se gustom maglom, to nas
nije plašilo ni najmanje, dapače jedva da

,

 

smo to i zamijetili kraj osjećanja žive čežnje,
da se približujemo kraju, u kojem ćemo se
nauživati lire.

Na vidiku Osobjave, kad uzmogosmo
razabrat, da primicajuća se tjelesa nijesu
grmovi, zamahasmo bijelim rubcima, a odmakl
zatim oglasi se zvonce sa najbliže crkvice,
pozivajuć narod na službu božju. Prvi škro-
pac kiše, a mi baš na glavicu pred crkvicu
sv. Ivana, gdje nas dočekaše dobri i pleme-
niti Osobjavci. Takmili su se, da nam što
toplije stisnu šaku ruke. U crkvici je već
klečalo nekoliko ženjskinja. A dok se zvon-
cem ponovi drugi i treći put, crkvica se na-
puni nadolazećom čeljadi. Bila je deseta
već dobrano odmakla, kad Medović (od
njih zvan: don Mato), odpoče tihu sv. misu.
Već na početku službe božje kiša opet stade
lijevati i jače, na mahove ko iz kabla. Za
čas učini se strašno nevrijeme. U nastaloj
polutami odzvanjala je neprekidno jaka gr-
mljavina, a gdjekad i promukla tutajavina ;
vjetar je zavijao kao da jauče; crkvica je
na časove podrhtavala, a mislio. bi, da se i
glavica trese od silnih udaraca uzburkanog
valovlja o njezine hridi. U osamljenoj jed-
nostavnoj crkvici bilo nam je voljko i lijepo.
Pod dojmom svestrane orlavine «ve bilo

spokojno u pobožnom i uzvišenom tihom
molenju. Medović odabrao i odpjevao naj-
zgodnije sv. evanđelje, namijenjujuć ga isto-
časnoj olujini, naime ono o nastaloj oluji na
moru, dok je Isus spavao u splavi; njegovi
učenici prestrašeni pred pogibli života, u
uhvanju, da će im pomoći Isus, probudiše
ga. I Isus utiša oluju. Prelijepi su bili ovi
trenuci blagom snatrenju.

Kad izađosmo iz crkvice, vrijeme se
znatno promijenilo, oblaci protanjili, okoliš
se ukaza svijetliji, a kiša sasvim popustila.
Pođosmo svi u živom razgovoru ko u po-
vorci do najbliže skupine kuća zvanih Ru-
dino selo. Odsjedosmo kod veselog prijatelju
Marka Jurinovića, a većina naših znanacča
otiđoše u svoja bližnja sela, da se nakom
objeda opet svi svrate u Rudino selo. Mar-
kova ljubezna domačica priredi nam objed
dobrih i obilnih] jela, kao da je znala ko-
liko smo bili ogladnjeli, da smo sve izradili
najboljom tačnošću.

Pri boci starog  prošeka nadođe nekolike
mladiča, a š njima i Marko Garbin svojom
lirom. Nakon ispražnjenja prvih čašica od-
poče Garbin prebirući na liri, dok složi i
zagudi kako je najbolje znao. Mi smo u
prvi mah bili osvojeni uživajući u milogvuč-