Broj 62. CRVENA HRVATSKA“ NJE e uk “ S ka Strana 3. __mseoj62 2 _______ nn OO mn. ____ _ ___ dloži sultanu da iz vlastite pobude poda narodu ustav, te pokaže tim vlastima, da Turska zna sama postaviti u svoju kuću mir. 23. decembra uz velike svečanosti i na- rodno oduševljenje navijestio je Abdul Ha- mid svojim podanicima, da je pripravan s njima podijeliti vlast, da im podaje ustav. Ta objava je nekako umirila duhove u ze- mlji. Kršcani se ponadoše, da će im minuti patnje; nastojanje Engleske, da se pomogne kršćanima bilo je zapriječeno. Abdul Hamid je, proglasivši ustav, za- priječio vlastima, da se pačaju u turske po- slove. Ovo je bio jedini stvarni uspjeh us- tava. Uspjeh koji je Turskoj dobro došao, a kršćanima po zlo, jer je produljio njihove . patnje. * Podani ustav bio je zaista u naprednom duhu sastavljen. U njemu se određuje : Tur- sko je carstvo nedjelivo. Sultan nije odgo- voran narodima, osoba mu je nepovredljiva, njegova prava jednaka su onima zapadnih vladara. Zajamčuje se osobna sloboda. Dr- žavna vjera je muslimanska, a sve pripo- znate religije mogu slobodno svršiti svoje obrede. Štampa je slobodna. Ustanovljuje se pravo sakupljanja i sastanaka. Svi podanici bez razlike vjere i narodnosti imaju jednaka prava i dužnosti. Sabor ima dvije kuće: se- nat i zastupničku kuću, koja će se svake godine sastajati na I. XI. te će vijećati če- tiri mjeseca. 100.000 podanika bira jednog zastupnika. Tajno je izborno pravo. Trajanje mandata određuje se na četiri godine. Šest mjeseca po raspustu sabora, otvorit će se nova zastupnička kuća. Sudci se ne smiju premještati, vođenje je parnice javno. Obve- zana je javna obuka. Ovo su glavne tačke Hamid Abdulova ustava. Očita je njegova liberalnost. Da ovaj ustav nije ostao samo na papiru, danas bi se i Turska nešto brojila, i ne bi se preko njenih leđa raspravljalo o njenoj koži. A što je glavno, ne bi bilo onih ustaških četa, ubi. janja na stotinu, paljenja čitavih sela, krađa i svakojakih zločina. U jednu riječ Macedo- nija ne bi bila zemlja zločina i jabuka na koju vrebaju i Grčka i Srbija i Bugarska i Austrija, pa i koja podalja vlast. * Prvi sabor bio je otvoren 19 marta 1877 godine. Sultan je pozdravio narodne zastu- pnike s riječima: ,od danas su mi moji po- danici postali sinovi iste domovine i uživaju ista prava ...“ 27 marta sabor glasuje adresu na sul- tana i prosvjeduje proti tuđem pačanju u turske poslove. 28 lipnja zasjedanje sabor- sko je zatvoreno, pošto je glasovan prora- čun. Novo saborsko zasijedanje počelo je na 13 prosinca, carskom besjedom, punom obe- ćanja. Zastupnici međutim sve više neza- dovoljstvo pokazivahu prema vladi, dok ve- ljače 1878 ne protestova većina parlamenta, 51 prema 29, proti vladi. To je bilo zadnje saborsko zasijedanje. Sabor je raspušten, a liberalnog Midhad pašu naslijedio je Said paša. * Tako se je u turskoj dovršilo kratko usta- vno doba. Ustav nije bio ukinut, on je ostao na papiru. Od toga doba su suu Macedoniji pogoršale prilike. Velevlasti su bile opet prisiljene zauzet se za kršćane. Trebalo je uvest reda u Macedoniju. I vlasti evropej- ske poduzeše, da uvedu reforme u tu ze- mlju. Reforme nijesu imale nikakva uspjeha. Klanje i krađa nastavila se-je, a neke su države same podpirivale nerede i pripravljale sebi zemljište, na rušenju turskog carstva. 'Ta je komedija više svakome dodijala, te se engleski vladar sasto pred mjesec dana s ruskim u Revalu, da stvore zajednički plan, kako će se u istinu provest reforme u Macedoniju. I plan se je stvorio i svak je mogao biti uvjeren, da će Rusija i Engleska svoju odluku izvesti. * Baš u to doba, kad su se našle države, koje će ozbiljno uvest mir i poredak u Ma- cedoniju, prisilivši Tursku, da njihov rad / odobri, ponavlja se godina 1876. Major Niazi paša, mladoturčin, odbjegne s dvjesto vojnika u planine Resne i pozva narod na ustanak. Nek se Turska pokaže kadrom sama uspostaviti mir u svojoj kući, nek se odbije tuđe pačanje, davši narodu ustav. Niazi paša uspjeva. Mladoturski se pokret širi. Cio treći vojni zbor pristao je uz mladoturke. Broj revolucionaraca začudno se množi i oni već na 24 o. mj. imadu u svojoj vlasti Monastir, Salonić i Uiskub, tamo proglasiše ustav. Pokret je već došao i do vrata cari- grada. Sultan Abdul Hamid prestrašen, da ne izgubi prestolje odlučio je uspostaviti ustav od 1876 g. Savjetuje se s vrhovnim sveštenikom Šeik-ul-islam, ovaj se protivi, ali kad mu sultan: spomenu, da će se tim zapriječiti vlastima miješati se u turske po- slove, privoli i on. I sultan Abdul Hamid po drugi put u svom životu daje. narodu ustav. Po drugi put u svom životu zapriječuje odluku En- gleske, a i Rusije da provedu reforme u Macedoniji. Ovo je negativni uspjeh uspo- stavljenja ustava od 1876. Hoće li biti i pozitivnih uspjeha? Hoće li se Turska pre- poroditi ? Veoma je dvojbeno. Značajno je, da je na mjesto velikog vezira pozvan, na- kon proglašenja ustava, Said paša, oni isti, koji je oborivši 1876. godine Midhad pašu, zauzeo vezirstvo na zatrpanom ustavu. Sember. Što je istina o Ranchovom dočeka Gubeći tlo ispod nogu fratar se Marun pere obično sa brzojavnim ispravcima, u ko- jima rabi onaj svoj komodni mije istina, a da nikad ne dokazuje što je istina. Mi ćemo dakle reći, što je istina. Istina je, da upraviteljstvo društva nije stvorilo nikakvog službenog zaključka, da se Rauch primi ili ne primi, nego je Marun pojedinim upraviteljima u četiri oka kazao za mogućnost Rauchova idolaska i živo im upelio, da o tome šute. Istina je, da je Marun želio da Rauch posjeti kninski muzej, u koju je svrhu bio u grozničavom dopisivanju sa jednim tobožnjim rodoljubnim dalmatincem u Zagrebu. m —m=—ma<=amw>— ——m—mm<—< < <—m—>m——m_===—=====================================——=—ss"— z————————m———m—=m—m———mm—m—m=—=—==—=—=— nim glasovima lijepe lire. Marku, premda je gotovo početnik, . udaranje mu je dostatno potjerano. Udarao je dalje, a sve jače i čuv- stvenije. Zatim je oponašao i sve najbolje mjestne i okolišne liriste, zabavljajući nas tako raznovrstnim udaranjem. Mi smo mu se divili. Sad Marko pređe na naše domaće popjevke, pak zahvati tiho, ali zanosno na- rodnom pjesmom, pa jače i jače, da smo svi opojeno slušali. Vani je opet bila olujina; vjetar je nanosio debele kaplje kiše. Kako je u blagovaonici bilo toplo, stakla se gusto naoblače. U toj polumračnosti našem je društvu bilo toplije u srcu i u duši. Meni se i od sebe izvijahu Kačićeve kitice i pra- tio sam liru dragim pjevanjem. Kad oko drugog sata kiša nešto pro- pusti, sjati se sve što je u Osobjavi mlađeg u dvoranu susjedne kuće, priređenu za ples. Nađosmo unutra nekoliko i postarije čeljadi sasvim što su putevi bili kao i potoci. Me- dović je sjedio uz Garbina koji je udarao živo, a mi smo i življe plesali. Milovidnost podavala je dvorani oso- a njihovi plahi ali jasni pogledi, Odjednom “kišu zamijeni jaka i gusta krupa, da je za kratko vjetar nanese mje- stimice i pedalj debelu., A kašne krupina zrna nadomjeste isprva sitne, a za ovim i oveće pahuljice snijega. Strašno nevrijeme, za one, koji nisu kraj zakloništa! Davno prije nego odustašmo od namjere, da pram našem rasporedu proslijedimo pred večer do zaselka Jurković sela Speser, koje je udaljeno 40 časova, — bijasmo to strogo savjetovani od Osobjavaca; a svaki od njih pozivao 1as je na.večeru, koju prihvatismo kod dobričine Frana Vrnjase, a kod njeg je. blagovaonica prostrana dvorana za ples, na koji mišljasmo za po večeri. Našeg gostitelja na objedu, obvezasmo da i on mora s nama kod Vrnjasa. Pred sumrak do- vršismo plesom u najboljem raspoloženju. Sve se opet osjećalo isto ponoviti u večer. A mi smo bili naj- zadovoljniji, jer ćemo tako na večer uzmoć da uživamo lire glasovitog Marka Fuškula i Anta Palaža, koji radi i ako lake prehlade, nemogoše doć po podne, da se neizlože po- gibelji nevremena, jer su njihove kuće udaljene nekoliko časova. A kuća Vrnjasova gotovo je susjedna njihovim, koje u suajestvu još s dra- gima sastavljaju Palaševo selo. Bili smo u svoj nadi,da ćemo ih na večer čati, pa bilo ma kakvo vrijeme. Praćeni od nekolicine uputismo se po snijegu k Palašovu selu. Navrati nas mimo u svoju kuću mladi Ivan Bezek na čašicu pečenog vina. Bilo izvrsno na onoj studeni. I mekiši su bili baš sladki. Došavši pred gornje kuće nađosmo Anta Palaša, koji je uprav dolazio k nama, te šnjim zajedno otiđosmo u Marka Tuškula, dok se međutim pripravi večera. Fuškula trefismo u ognjištu pokraj vatre. Pozdravivši se s njim veoma srdačno kao sa starim znancem posjedasmo i mi na klupice potaknavši vatru. Uz nas su sjedila i njegova dječica, a do- maćica se je suvišno brigala, da nam bude udobno sjedenje. Nek je Fuškalo bio nešto ' prehlađen, lako ga magovorismo, i donese s tavana liru. Krasna je to lira, vlastita ra- bota Celestina Medovića, što ju je otrag go- dina izdjelao u Zagrebu. Istu je on bio da- rovao poznatom na liri Baldu Kučeru iz Spesera, kojeg ukućani nakon njegove smrti, povrati ja Medović, + om pokloni Pu