Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“

 

Broj 64.

 

s glavom 0 zid!!

Čitali smo u zadnje doba više
puta, da ne treba glavom u zid. U
koliko se tim hoće kazati, da se ne

smije vući narod u kojekakve vrato-

lomije, to je sasvim ispravno, ali
kako na te korake mogu svjetovati
samo neodgovorni kavanarski politi:
čari, tako je opet diplomatizovanje
neke vrsti pogibeljno za politički
odgoj naroda. Ono vodi do toga, da
narod izgubi povjerenje u samoga
sobe, te se tim otvaraju širom vrata
tuđinskim utjecajima, a demoraliza-
cija prevlada malo po malo baš u
onim slojevima, koje bi aarodu mo-
rali prednjačiti primjerom.

Nema gore nevolje, nego kad na-
rodom oblada uvjerenje, da se ne
može ništa postići, te je prva duž-
nost odgovornog političara, da to
zapriječi. Može li se pak postići to
tim, što se svoje često puta nepro-
mišljene korake opravdava s dvije
riječi: ,ne valja glavom o zid“? Te
se riječi dadu lako rastegnuti te
proglasiti za ,glavom o zid“ i svako
neodvisno djelovanje, samo ako iza-
zivlje opiranje sa strane jačeg pro-
tivnika, i tada politika, koja bi imala
biti zahtjev zdrava razuma, postaje
politika malodušja pogubna i narodu
i onomu, koji je zastupa.

Ako programi nijesu samo za
nakit, nego u malo riječi označuju

svrhu i pravac rada i stranaka i'

pojedinaca, tad prama njima treba
i raditi te svako okolišanje znači
napuštanje svoga stanovišta. Ako
smo na svoj barjak zapisali: sjedi-

Takmaci na liri.

Putopisna crta, zabilježio Miho Belin. 2)

A kako to udaranje ugađa slušnim živ-
cima, nebi ga se nikad naslušao, već samo
tada, kad bi te u mučanju brzo uspavao.
Njegova lira pjeva i plače, smije se i cvili.
Niže zvukove za zvukovima, pak sve pre-
pliće određenim titrajem i spaja u ugodan
sklad. Kako je sjevernjak šumio u dimnjaku,
činilo nam se je, da nam je ugodnije sje-
deći tako kraj vatre, koja je osvjetljivala
sav prostor, a pramenovi dizajućeg se dima
oblazili su skupinu visećih komada debele
svinjetine. Nase zaboravljenje, da ie došlo
vrijeme za večeru, spomenu nam Jurinović,
te se odijelismo od Fuškula, jer se ometao

 

da dođe s nama, ali nam obeća, da će sva-
kako doć po večeri, i nadoda, da će srknut
čašicu. više, e da svlada prehladu i osnaži

 

njenje, tad treba da i radimo u tom
pravcu, kompromisi sa svojom savjesti
dovode u tom pogledu do onoga
stanja, u koje je bila došla Dalmacija
s nesretne politike Bulatove.

Ovakav rad za sjedinjenje, koji
je neophodno nuždan, ako smo iskreni
prama sebi, stavlja nas i stavit će
nas svaki čas pred poteškoće; ho-
ćemo li za to pred njima sustati, jer
bi bilo ,glavom o zid“ nastojati ih
odstraniti? Mi shvaćamo, da kad
nađeš ponor, prije nego se odlučiš
da skočiš preko njega, ideš da vidiš,
možeš li ga obići, pa ćeš gledati i
da ga premostiš, ako je potreba, ali
netom si ga našao, odmah se vratiti
natrag, to bogme ne! Ako misliš
tako raditi, tad je bolje da ostaneš
doma.

Kako se vlada u ovoj državi.

U ovoj državi, kad gladan siromašak
stisnut od nevolje ukrade nešto novaca ili
hrane, odmah ga vuku u tamnicu i strogo
kazne. To'se isto događa i radnicima svake
ruke i nižim činovnicima, ako su izazvani
opsovali koga ili uvrijeđeni u svom ponosu
i obiteljskoj časti krvavo se osvetili uvredi-
telju. Tako se postupa s tobože nižim lju-
dima ; ali što koji u državi višu čast zaprema,
to se obzirnije snjim postupa, dok je na-
pokon ministrima sve dopušteno. Oni
vrijeđaju, kleveću i nitko ih ne pozivlje
na odgovornost, njih se ne zatvara, ne
sudi. To se događa za to, jer je ova
država nenaravno  skrojena; jer u njoj
hoće da vladaju samo dva naroda: Madžari
i Nijemci, pa jer im nije moguće vladati i
gospodariti s odobrenjem ostalih naroda, oni
se služe silom, podmićivanjem i klevetanjem.

»Bič i zob“ to je geslo vlastodržaca.
One sinove izdajnike našeg hrvatskog, a i

seljem. Trpeza je bila prelijepo napravljena,
a naslage tanjura pokazivale su nam obilnu
večeru. Posjedasmo uz domaćina, a s nama
Marko Jurinović i Anto Palaš. Večera obilna
dobrih domaćih jela; izrediše se i mirisne
kobasice, a ove su osobitost Osobjave, jer
se drugamo ne jede onakovih. Domaćin, po-
štena dobričina, više nas je tiskao nego li
nuđao da jedemo. Jelo nam je bilo začinjeno
izabranim vinom, onom rumenikom iz naj-
manje bačvice.

'Trebalo.nam se je nešto i žuriti, jer
već u pola večere dopirao je do nas zvonki
glas lire. Znali smo, da je to u jednoj od
susjednih. kuća Marko Garbin sa svima
mladićima, m dok dovršimo veče-
rom, da uđu i re ples. Razumijesmo da
su u drugom ognjištu već i djevojke na

ostalih slavenskih naroda, koji prignute
glave vrše sve naredbe Beča i Pešte, njih
se dobro nagrađuje; a bičuju se oni, koji
ne će da prignu glavu i za«Judin novac
izdadu prava svog naroda. A kad ni šiba
tu ne pomaže, tad se prvi ljudi u državi
laćaju kleveta, da ocrne i osumnjiče brani-
telje neustrašive narodnih pravica, da ih
dovedu na optuženičku klupu, te ih osude
i pozatvore sve na temelju lažnih i plaćenih
obijeda.

Primjera imamo i na pretek. Dosta nam
se je sjetiti, kojim se sredstvima služi mad-
žarska vlada i njezini pomagači u Hrvat-
skoj : ban Rauch sa svojim servus-društvom,
Argusi, Frank i Nastići, da rasklimaju i
obore hrvatsko-srpsku. koaliciju. Od njena
početka, pa do danas dižu se proti njoj
teške optužbe, koje međutim nitko nije
dokazao. A zašto? Za to, jer su tuđinci uvi-
djeli, da se s koalicijom ne može prevrtati
kako se hoće, jer su to ljudi, kojima je spas
nesretne nam domovine prva i jedina zadaća.

Kad su se ti ljudi pridružili Madžarima,
da se zajednički opru Beču i da se oslo-
bode od veriga, tad su bečki plaće-
nici Argus, Frank i slična četa javljali, da
su neki članovi koalicije nazdravljali kralju
Petru na gozbi kod srpskog poklisara u
Beču. . A kad je koalicija uvidjela, da
Madžari ne misle na ozbiljnu borbu proti
Beču, nego da misle izigrati Hrvate i
otet im njihova prava, te prekinula prija-
teljstvo s Madžarima i započela borbu proti
njihovim željama, ustaje madžarski ministar
presjednik i kleveće Hrvate, da se misle
ocijepiti od ove države i stvorit Veliku Hr-
vatsku. Kad ta nije upalila kleveće Srbe s
veliko srpske propagande, a napokon i Srbe
i Hrvate, cijelu koaliciju optužuje i Wekerle
i madžarska štampa, da misle osnovat jugo-
slavensku državu. Podatke tobožnje za te
klevete daje im plaćenik Nastić.

I hrvatski ban, Rauch, slijedi u kleve-,
tanju svoje gospodare. Prvo je oklevetao Srbe
samostalce da su proti dinastiji, da šire ve-
likosrpsku propagandu, pa kad su ga ušut-
kali, evo opet se javlja i izjavljuje u listu

 —i S SSS _. n Rl=_=uZ = = ===

se i plesalo sve u šestnaest! Fuškula i Pa.
laš takmili su se naizmjence, a ogleda se i
Luka Jurinović, također majstor na liri.
Garbina mladića uputih da pleše, i mi smo
jedva mogli da odoljevamo. Medović je
sveđ sjedio uz liru. Na izražaju njegovog
lica vidilo se, da je zadivljen, da uživa u
najvećoj mjeri; napeto je slušao kao da
hoće da usiše sve zvukove. Ja sam bio raz-
dragan; osjećao sam svu milinu života, ži-
voja dobroćudnog. Osjećao sam da takav
užitak ne bih mogao. steći u najsjajnijim dvo-
ranama, ni u najvišim slojevima. Dobra lica
okolo i na stubama sjedeće postarije čeljadi
upopunjavala su krasotu zabave. Polnoć je
bila na dohvatu kad dovršismo zabavom.
Srdačno stiskasmo ruke sviw prijateljima.
Odmorivši se malko nas zastalih desetak,
okrijepismo se opet čašicom prošeka. Medo-
vić ostane na konaku u Vrnjasa, a mene
isprati mladi Bezek u svoju kuću.
Prospavao sam do jutra kao i zaklan.
Jutro nam pokaže svu okolinu zaogrnutu
bijelim ruhom; nebo je još bilo prikriveno -
olovnim oblacima, ali nije sniježilo. Brzo se
spremismo za odlagak put -Sresera. Šarić i
Prka žalili su, što snijeg i danas nesipi, da

tako budemo primorani biti njihovim gosto-

\
t

ki X ZO DADA MH