Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 64. s glavom 0 zid!! Čitali smo u zadnje doba više puta, da ne treba glavom u zid. U koliko se tim hoće kazati, da se ne smije vući narod u kojekakve vrato- lomije, to je sasvim ispravno, ali kako na te korake mogu svjetovati samo neodgovorni kavanarski politi: čari, tako je opet diplomatizovanje neke vrsti pogibeljno za politički odgoj naroda. Ono vodi do toga, da narod izgubi povjerenje u samoga sobe, te se tim otvaraju širom vrata tuđinskim utjecajima, a demoraliza- cija prevlada malo po malo baš u onim slojevima, koje bi aarodu mo- rali prednjačiti primjerom. Nema gore nevolje, nego kad na- rodom oblada uvjerenje, da se ne može ništa postići, te je prva duž- nost odgovornog političara, da to zapriječi. Može li se pak postići to tim, što se svoje često puta nepro- mišljene korake opravdava s dvije riječi: ,ne valja glavom o zid“? Te se riječi dadu lako rastegnuti te proglasiti za ,glavom o zid“ i svako neodvisno djelovanje, samo ako iza- zivlje opiranje sa strane jačeg pro- tivnika, i tada politika, koja bi imala biti zahtjev zdrava razuma, postaje politika malodušja pogubna i narodu i onomu, koji je zastupa. Ako programi nijesu samo za nakit, nego u malo riječi označuju svrhu i pravac rada i stranaka i' pojedinaca, tad prama njima treba i raditi te svako okolišanje znači napuštanje svoga stanovišta. Ako smo na svoj barjak zapisali: sjedi- Takmaci na liri. Putopisna crta, zabilježio Miho Belin. 2) A kako to udaranje ugađa slušnim živ- cima, nebi ga se nikad naslušao, već samo tada, kad bi te u mučanju brzo uspavao. Njegova lira pjeva i plače, smije se i cvili. Niže zvukove za zvukovima, pak sve pre- pliće određenim titrajem i spaja u ugodan sklad. Kako je sjevernjak šumio u dimnjaku, činilo nam se je, da nam je ugodnije sje- deći tako kraj vatre, koja je osvjetljivala sav prostor, a pramenovi dizajućeg se dima oblazili su skupinu visećih komada debele svinjetine. Nase zaboravljenje, da ie došlo vrijeme za večeru, spomenu nam Jurinović, te se odijelismo od Fuškula, jer se ometao da dođe s nama, ali nam obeća, da će sva- kako doć po večeri, i nadoda, da će srknut čašicu. više, e da svlada prehladu i osnaži njenje, tad treba da i radimo u tom pravcu, kompromisi sa svojom savjesti dovode u tom pogledu do onoga stanja, u koje je bila došla Dalmacija s nesretne politike Bulatove. Ovakav rad za sjedinjenje, koji je neophodno nuždan, ako smo iskreni prama sebi, stavlja nas i stavit će nas svaki čas pred poteškoće; ho- ćemo li za to pred njima sustati, jer bi bilo ,glavom o zid“ nastojati ih odstraniti? Mi shvaćamo, da kad nađeš ponor, prije nego se odlučiš da skočiš preko njega, ideš da vidiš, možeš li ga obići, pa ćeš gledati i da ga premostiš, ako je potreba, ali netom si ga našao, odmah se vratiti natrag, to bogme ne! Ako misliš tako raditi, tad je bolje da ostaneš doma. Kako se vlada u ovoj državi. U ovoj državi, kad gladan siromašak stisnut od nevolje ukrade nešto novaca ili hrane, odmah ga vuku u tamnicu i strogo kazne. To'se isto događa i radnicima svake ruke i nižim činovnicima, ako su izazvani opsovali koga ili uvrijeđeni u svom ponosu i obiteljskoj časti krvavo se osvetili uvredi- telju. Tako se postupa s tobože nižim lju- dima ; ali što koji u državi višu čast zaprema, to se obzirnije snjim postupa, dok je na- pokon ministrima sve dopušteno. Oni vrijeđaju, kleveću i nitko ih ne pozivlje na odgovornost, njih se ne zatvara, ne sudi. To se događa za to, jer je ova država nenaravno skrojena; jer u njoj hoće da vladaju samo dva naroda: Madžari i Nijemci, pa jer im nije moguće vladati i gospodariti s odobrenjem ostalih naroda, oni se služe silom, podmićivanjem i klevetanjem. »Bič i zob“ to je geslo vlastodržaca. One sinove izdajnike našeg hrvatskog, a i seljem. Trpeza je bila prelijepo napravljena, a naslage tanjura pokazivale su nam obilnu večeru. Posjedasmo uz domaćina, a s nama Marko Jurinović i Anto Palaš. Večera obilna dobrih domaćih jela; izrediše se i mirisne kobasice, a ove su osobitost Osobjave, jer se drugamo ne jede onakovih. Domaćin, po- štena dobričina, više nas je tiskao nego li nuđao da jedemo. Jelo nam je bilo začinjeno izabranim vinom, onom rumenikom iz naj- manje bačvice. 'Trebalo.nam se je nešto i žuriti, jer već u pola večere dopirao je do nas zvonki glas lire. Znali smo, da je to u jednoj od susjednih. kuća Marko Garbin sa svima mladićima, m dok dovršimo veče- rom, da uđu i re ples. Razumijesmo da su u drugom ognjištu već i djevojke na ostalih slavenskih naroda, koji prignute glave vrše sve naredbe Beča i Pešte, njih se dobro nagrađuje; a bičuju se oni, koji ne će da prignu glavu i za«Judin novac izdadu prava svog naroda. A kad ni šiba tu ne pomaže, tad se prvi ljudi u državi laćaju kleveta, da ocrne i osumnjiče brani- telje neustrašive narodnih pravica, da ih dovedu na optuženičku klupu, te ih osude i pozatvore sve na temelju lažnih i plaćenih obijeda. Primjera imamo i na pretek. Dosta nam se je sjetiti, kojim se sredstvima služi mad- žarska vlada i njezini pomagači u Hrvat- skoj : ban Rauch sa svojim servus-društvom, Argusi, Frank i Nastići, da rasklimaju i obore hrvatsko-srpsku. koaliciju. Od njena početka, pa do danas dižu se proti njoj teške optužbe, koje međutim nitko nije dokazao. A zašto? Za to, jer su tuđinci uvi- djeli, da se s koalicijom ne može prevrtati kako se hoće, jer su to ljudi, kojima je spas nesretne nam domovine prva i jedina zadaća. Kad su se ti ljudi pridružili Madžarima, da se zajednički opru Beču i da se oslo- bode od veriga, tad su bečki plaće- nici Argus, Frank i slična četa javljali, da su neki članovi koalicije nazdravljali kralju Petru na gozbi kod srpskog poklisara u Beču. . A kad je koalicija uvidjela, da Madžari ne misle na ozbiljnu borbu proti Beču, nego da misle izigrati Hrvate i otet im njihova prava, te prekinula prija- teljstvo s Madžarima i započela borbu proti njihovim željama, ustaje madžarski ministar presjednik i kleveće Hrvate, da se misle ocijepiti od ove države i stvorit Veliku Hr- vatsku. Kad ta nije upalila kleveće Srbe s veliko srpske propagande, a napokon i Srbe i Hrvate, cijelu koaliciju optužuje i Wekerle i madžarska štampa, da misle osnovat jugo- slavensku državu. Podatke tobožnje za te klevete daje im plaćenik Nastić. I hrvatski ban, Rauch, slijedi u kleve-, tanju svoje gospodare. Prvo je oklevetao Srbe samostalce da su proti dinastiji, da šire ve- likosrpsku propagandu, pa kad su ga ušut- kali, evo opet se javlja i izjavljuje u listu —i S SSS _. n Rl=_=uZ = = === se i plesalo sve u šestnaest! Fuškula i Pa. laš takmili su se naizmjence, a ogleda se i Luka Jurinović, također majstor na liri. Garbina mladića uputih da pleše, i mi smo jedva mogli da odoljevamo. Medović je sveđ sjedio uz liru. Na izražaju njegovog lica vidilo se, da je zadivljen, da uživa u najvećoj mjeri; napeto je slušao kao da hoće da usiše sve zvukove. Ja sam bio raz- dragan; osjećao sam svu milinu života, ži- voja dobroćudnog. Osjećao sam da takav užitak ne bih mogao. steći u najsjajnijim dvo- ranama, ni u najvišim slojevima. Dobra lica okolo i na stubama sjedeće postarije čeljadi upopunjavala su krasotu zabave. Polnoć je bila na dohvatu kad dovršismo zabavom. Srdačno stiskasmo ruke sviw prijateljima. Odmorivši se malko nas zastalih desetak, okrijepismo se opet čašicom prošeka. Medo- vić ostane na konaku u Vrnjasa, a mene isprati mladi Bezek u svoju kuću. Prospavao sam do jutra kao i zaklan. Jutro nam pokaže svu okolinu zaogrnutu bijelim ruhom; nebo je još bilo prikriveno - olovnim oblacima, ali nije sniježilo. Brzo se spremismo za odlagak put -Sresera. Šarić i Prka žalili su, što snijeg i danas nesipi, da tako budemo primorani biti njihovim gosto- \ t ki X ZO DADA MH