Broj 64. »CRVENA HRVATSKA“ IAN TA SN M sv ZTK w TESLA TNE JOIN š = ———————m=muu=—m——m_ —«usmsisumm==—m—m—m=mmumammmm——m=um m —=—m=a=—a mmm =mumam m m——mm=—m———m=mam=—m—m<m<m<=—mmmuamtimmmmmmammmmmmmmmmmmmmtammmm »Pesti Hirlap“ da bi se resolucionaši ,htjeli ponovno dokopati vlasti, a onda poraditi oko osnutka jugoslavenske države“. Hoće li se oni visoki dostojanstvenici kazniti radi njihovih kleveta? Ne, jer je visokim u ovoj državi sve dopušteno, samo da se usčuva prevlast Madžara i Njemaca. * Koja je korist — mislit će kogod — Madžarima, a i Njemcima, kad reku i napišu, da resolucionaši idu zatim, da osnuju jugo- slavensku državu. Velika im je od toga ko- rist, jer da im nije korist, ne bi se oni ni služili tim izmišljotinama. A evo je. U svakoj je ustavnoj državi — ai Hr- vatska ima svoj ustav, pa makar se u zad- nje doba krnjio — običaj, da se onoj stranci preda vlada, koja je najjača. U Hrvatskoj je hrvatsko-srpska koalicija najbrojnija po broju zastupnika i pristaša u narodu. Pa je naravno, da bi se koaliciji moralo predati vladu. Toga se Madžari plaše. Znadu dobro oni, koji ljudi sačinjavaju koaliciju; znadu, da ti ljudi ma baš ni za što ne će ni za dlaku popustiti od prava Hrvatske; znadu, da će koalicija ne samo braniti domovinska prava, nego borit se i za nova, da se tako Hrvatska posve oslobodi od Ugarske, da Hrvatska postane u svemu i po svemu ra- vnopravna Ugarskoj. Kad bi se to dogodilo, Madžarima bi se ispuznuo bogat plijen iz ruka, ne bi oni više mogli musti Hrvatsku, otimat joj njene rudokope i šume, morali bi posve zaboraviti na more, za kojim oni to- liko teže. Nego kako se riješiti te koalicije, koja ne će da pred njima prigne šiju, da izda narodna prava za časti i novac, te da ih pusti slobodno haračit po našoj otadžbini? Uništiti koaliciju — mislit će kogod — ras- pisavši nove izbore, te što podmićenjem, što naredbom prisiliti jedne, da glasuju za na- rodne izdajnike, a druge, koji ne će baš nikako da se pokore, pomoću vojske odalečit ih s birališta. Tako će opet doći u sabor pro- dane mješine, koji će zaslijepljeni časti i novcem, pustiti tuđina da pašuje. , Eh, davno bi se Madžari bili i toga zločina latili, da su znali, da će uspjeti. Ali su oni čvrsto uvjereni, da više nema sile, koja bi oborila koaliciju. Da deset puta ras- pišu nove izbore, koalicija će doći u većini. Za to se oni eto laćaju drugog sred- stva. Na sve moguće načine kleveću koali- ciju, pa je naravno, da se oklevetanim čak i na kraljevskom dvoru, ne misli predati vlada u ruke, jer bi tad oni poradili, da stvore jugoslavensku državu. Kad se većini ne smije, rad državne sigurnosti, vlada predati, tad nek i dalje sjedi na banskoj stelici jedan prosti ekspo- nent, narodni odmetnik, a međutim. će Ma- džari i nadalje isisavati tužnu Hrvatsku. * Na čelu Ugarske stoje ljudi, koji imadu za svoj program ocijepljenje od Austrije, sjede nekadašnji buntovnici. U Austriji op- stoji stranka, pangermani, koji otvoreno teže za pripojenje njemačkih austrijskih zemalja pod vlast cara Vilima. I nitko ni prvima ni drugima ne kaže, da su veleizdajnici, dapače im se podaje i vlast zemlje. Što vrijedi za Madžare i Njemce, za nas Hrvate i Srbe ne vrijedi. Mi ne smijemo ni braniti svoju domovinu, jer ako je bra- nimo tad smo velikohrvati, velikosrbi, anti- dinastičari, jugoslaveni, dakle buntovnici, koje treba zatvoriti. Mi moramo prignuti šiju i pustiti, da nam tuđini i kožu odiru. To zahtjeva potreba države, a marva nek sluša, kad je marva. Sember. Hrvatska borba. Tuš banu Rauchu. Ovih je dana ban hrvatski na žalost, barun Pavao sRanch, bio u Budimpešti. Pošao je da privede kraju pitanje krajiške investicionalne zaklade. Niegove su novine trubile, da će Rauch biti sazvan na mini- starsko vijeće, kad ono bude viječalo o po- ložaju u Hrvatskoj, te da će zatim poći s ministrom presjednikom Wekerle u Ischl, da izvjesti kralja. Međutim ništa se od toga nije ispunilo. Pitanje krajiške investicione zaklade nije riješeno. Wekerle traži da se iz te zaklade da 8 milijuna za gradnju ličke željeznice, a Rauch se opire tome, jer se je iz te zaklade do sada i preveć dalo, a kad bi se dalo još 8 milijuna ne bi po svoj prilici ni preostalo išta, dok se je po kraljevoj odluci taj novac imao upotrebiti oko podupiranja onih nekad krajiških općina, koje su u vječnom deficiti. Ni ostale se dvije Rauchove želje nijesu ispunile. U ministarskom se je vijeću ras- pravljalo o položaju Hrvatske, tako rekuć, u brk Rauchu, ali se njega nije pozvalo na vijeće. Napokon Wekerle nije htio, da ga Rauch prati u Ischl i da bude primljen od kralja na saslušanje. Rauch hoće da to ne- kako ispriča: veli da je imao poći u Ischl položiti kralju zakletvu kao pravi tajni sa- vjetnik, ali jer ministar Giinther nije s We- kerlom mogao poći, odustao je i on od pu- tovanja, budući da se svečanost polaganja zakletve ne može obaviti bez prisutnosti dvaju madžarskih velikaša. 'Tko hoće vjerovati Rauchu, slobodno mu je, ali mi ne možemo. Iz svega vidimo da u Pešti drže Raucha kao prostog slu- gara, kojemu je dužnost vržiti naloge, ali da bi sam sudjelovao u kakvoj važnoj akciji, o tome ne će ni da čuju. Koje tome kriv? Ban Raach, jer kad nema podloge u narodu, imao bi ostupiti, a ne visiti o volji mad- žarskih ministara. Teško priznanje. »Nekidašnja izjava zastupnika Supila na izborničkoj skupštini u Delnicama pot- - puno je razbistrila cijeli politički položaj u Hrvatskoj. Javno je mnijenje sada na čistu o tome, kakovi ciljevi riječkim re- zolucijonašima lebde pred očima. Oni bi se htjeli ponovno dokopati vlasti, a onda po- raditi oko osnutka jugoslavenske države. Štar- čevićanci prosljedjuju doduše isti cilj, no_ žele ga oživotvoriti u okviru monarhije. S toga se ne mogu ove dvije stranke spo- ređivati. Njihove težnje i njihovo nastojanje dijeli ih u dvije sasvim oprečne skupine. z————————m—m—————————mus————m—m—<mz———m——mm—————m=m——————————=>===== vima kako nas sinoć obvezaše, što mi obe- ćasmo u slućaju nevremena. Bili smo tako riješeni našeg obećanja, a živo smo želili doći u Sres3r, da onamo čujemo pripovije- danog Tomu Lazića; i pram rasporedu, da odanle otiđemo u Janjinu, da barem na ve- čer provedemo kod prijatelja, a po tom i na zabavi u ičitaonici, kad nam se oteglo, te ne možemo da prisustvujemo jutrošnjoj svetkovini sv. Vlaha. Medović je osobito čeznuo za Sreserom, jer još nikad nije čuo Tomu, koji je kratkim razmacima izbivao za dulje vrijeme u dalekom svijetu. Poj.hasmo dobre konje i odkasasmo. Uzesmo put mimo Stinjivu, i kad dođosmo pred kuće, istrčaše čeljud ovog sela, da nas pozdrave. Ja im saopćih, da će u Sreseru gospar dun Mato otčitat sv. misu, i nek se požure za nama, da prisustvuju službi bo- žjoj. Veselo primiše moju vijest i otiđoše da se spreme, a mi proslijedismo. Za malo časova bijasmo na zemljištu sreserskom kod prvih kuća zvane Grbići. Ovdje za pravo nijesu znali kud ćemo ju- tros krenut iz Okobjave, a neki su dvojili da li smo zbilja jučer stigli onamo. Davni prijatelj poštenjaković Miho Grbić odtrča 'u_ Jurkovićev zaselak, da javi Božu VOOR Nožici, da smo već tu, a to radi pripravlje- nja objeda namješte večere za sinoć. Eto nas u brzo u drugo susjedstvo zvano Brijeg, gdje zatekosmo nekoliko njih spremnih da otiđu u Janjinu, ali namah odustaše i pridružiše se k nama; a oni što trebovahu otići, odnesoše našu poruku pri- jatelju, da namješte k objedu, nek nam se nada na večeri. S Brijega puče nam vidik na treće kuće i manje ribarske magaze izbijajuće na obali morskoj tako, da one sprednje cjeli- vaju se s morem, dok druge zahvaćaju vje- trom manešeni morski slapovi. Ondje po- strance u slikovitom predjelu lijepo se ističe crkva Male Gospe. Sam pogled na nju unaša ti neku blagost i pobuđuje pobožnost; ona je najglasovitija zavjetna orkva na Pelješev. To iskazuju težaci i mornari. Trodnevni dernek, što se ondje obdržava o Maloj Go- spi nije jenjao ništa, te se i danas može nazvati dernekom u punom značenju. Došavši na Kraj, odmah donesoše ključ crkve, i brzo se oglase jaki i svonki glasovi zvonova. Premda su nam _pripovijedali, da su mnogi otišli na sv. misu u Janjinu, do- lazio je narod ko da je niknuo. Pred cr- kvom sam razgovarao sa Sreseranima, dok je Medović unutar crkve razgledavao lijepi žrtvenik i slike na istom, te ostale urese crkve. Nakon trećeg zvonjenja crkva je bila pretežito ispunjena, a došli su i Stinjivci. _ Našeg Tome, kojeg smo iščekivali iz pobo- čnog sela Dola, nije bilo. Bojali smo se, da je valjda i on otišao u Janjinu, gdje ima i svojbine, pak bi mogao da onamo ostane i na objedu; ali nas mnogi umirivahu, da je za cijelo kod kuće, jer da on ne će da gazi po snijegu, a uz to da je i studeno, čega se također boji, da ga ne zahvati prehlada. Zadovoljavasmo se, ali nam je ipak smetala neizvjestnost. Tihu sv. misu otčita M&dović na drago zadovoljstvo slušaoca. Zavjetno značenje crkve upopunjavalo je uzvišenost molitve. i Medović bi pozvan na kavu kod Živića, a uzeh i ja suhog grožđa, smokava i man-