God XVII. Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i za Austro-Ugarsku ns godinu 10 K. Za ino. samstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se — predbrojen i za došasto polugodište. mmzummzm=m====> Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. === Štamparija. DeGiull. 1. dr. Brzojavne oljesti, Rpšenje po Hrvatskoj. ZAGREB, 11, — Poslije Adama Pribičevića uapšen je brat mu Vale- rijan, profesor teologije u Karlovcima, pa pet Srba u Dubici, svi zbog Na- stićeve optužbe. Nastić u Zagrebu. ZAGREB, 11. — Uz opsežne mjere policije došao je Nastić u Za- greb. Danas je preslušan sudbeno kao svjedok. Sastanak engleskog i njemačkog vladara. FRIEDRICHSHOFEN, 12. — Da- nas se ovdje sastaje engleski kralj Eduardo s carem njemačkim Vilimom. Car Vilim je sam zaželio ovaj sa- stanak. Engleski kralj u Ischl. ISCHL, 12. Sutra dolazi ovamo engleski kralj Eduard, da čestita na- šem vladaru 60-godišnjicu kraljeva- nja. Gostu je pripravljen sjajan doček. O srpskoj veleizdaji (?) ZAGREB, 12. — Vode se preko telefona neprestani razgovori između hrvatske i peštanske vlade o srpskoj veleizdaji. Hrvatska vlada potanko o svemu što je istražila obaviješćuje ugarsku i prima naputke. BUDIMPEŠTA, 12. — Wekerle je pozvao na sastanak hrvatskog mini- stra Josipovića. Josipović se je oda- zvao pozivu, te su skupa dugo ras- pravljali o ,srpskoj veleizdaji“. Spra- vljaju oštre mjere. “' BUDIMPEŠTA, 12. — Sve mad- žarske novine donose članke i vijesti o srpskoj veleizdaji. Napadaju na Srbe samostalce na hrv.-srp. koali- ciju i preporučuju kolac i konopac veleizdajnicima. BEOGRAD, 12. — Srpska vlada odlučno oprovrgava glasine, koje su je sumnjičile, da je ona podupirala rad revolucionarnog odbora, kojemu je, po pripovijedanju plaćenog uho- dara Nastića, bila svrha Jugoslavene ujedinit u neodvisnu saveznu državu. Srpska vlada niti je znala, a niti pomagala ikakve odbore. U DUBROVNIKU, 12. kolovoza 1908. BEČ, 12. — Govori se, da je austrijska vlada poslala službeno notu srpskoj, u kojoj je pita za obavijesti o srpskoj veleizdaji. Srpska je vlada na notu odmah odgovorila, niječući svako svoje sudjelovanje i znanje za urotu. ZAGREB, 12. — Ovamo se uvje- rava, da će neke zastupnike srpske samostalae stranke uapsiti. Na njih bi bila pala sumnja, da su sudjelo- vali u srpskoj veleizdaji. Ove žalostne vijesti pokazuju nam kakvim se sredstvima služe vlastodršci da unište zakoniti narodni otpor. Kad su vi- djeli da hrv.-srp. koaliciju ne mogu nika- ko sklonuti na popuštanje, a niti je mogu raspršati, tad su našli prodanih ljudi, koji će stvoriti nekakav revolucionarni odbor, uplesti neke Srbe iz Hrvatske, da tad osu- mnjiče viđenije srpske samostalce, zatvore ih i tim rasprše koaliciju, a s njom i bra- nike hrvatskih prava. Uprav sramotno. Razgovori | odgovori. . Na članak g. Dr. Pera Čingrije osvrnule su se sve hrvatske novine u pokrajini. Počinjujući od ,, Prave Crvene Hrvatske“, koja se boji svega, što se zove kritika, pa iz kritikofo- bije ne može oprostiti g. Peru Čin- griji, da je on podvrgao kritici ni vla- stitu stranku, pai ,Hrvatska Riječ“, koja zaboravlja, da je ona nekim »pravašima“ rekla stv&ri, koje Dr. Pero Čingrija nije rekao, pa sve do »Našeg Jedinstva“, koje nalazi da je Dr. Pero Čingrija kazao ono, što Antonije svaki dan govori. Ko je sve ovo pisanje pratio, na njega je ostavilo utisak, da je Čin- grijin prikaz stranačkih odnošaja pravedan. I on dakako nosi na sebi obilježje subjektivnosti, ali je u njoj tako objektivan, da svaka stranka nema da mu što zamjeri, što se tiče protivnika, a samo cijeni, da je pisac bio strog prama njoj. Iznimku čini jedino ,Prava Crvena Hrvatska“, ali to nije čudo, jar je ona po sebi iz- nimka od svakoga pravila. Drugo je pitanje, da li je bilo zgodno podvrgn vot takovoj kritici. Po našemu mi- šljenju to je bilo i potrebno, jer su | naši stranački odnošaji tako rastro- IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE : POJEDINI BROJ 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisl uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahva plaća se 40 para po retku, a sa oglase $0 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. vani, da bi bilo prosto varanje sa- moga sebe, cijeniti, da se oni dadu krpiti. Hoćemo li boljitka, treba sjeći ranu, jer inače iščeznut će domalo i ono, što je još zdravo. Ta već smo čitali u jednoj dalmatinskoj novini tužbu, da se neki poznati domoroci ustežu od javnog života; pa bi se moglo dogoditi lako, ono što se bilo dogodilo u banovini za doba Khue- novo, kad su se najbolji sinovi na- roda bili povukli siti stranačkog kavganja i patriotskog nadmetanja. Članak Dr. Pera Čingrije prama tomu je svoje vrsti ,Caveant consu- les“. On ne ide za stranačkom kori- sti, već samo za tim, da .u općoj lomljavini ne nastrada ono, za što se bore već dvije generacije u Dal- maciji; nek se ne dogodi, da u stra- načkim borbama, zaboravimo, što je zadnji cilj našeg nastojanja. To napomenuti bilo je potreba i ljudima, koji se razmeću državo- . pravnim programima. ,Hrvatska Ri- ječ“ neka se sjeti, da je jedino pra- vaštvo omogućilo Franka. * # * .Dvije tri riječi o našem stanovištu prama ,Hrvatskoj Stranci“, i to po- vodom jednog zadarskog dopisa u ,Obzoru“, gdje nam se predbacuje da mi laviramo prama naprednjacima. Naše je stanovište ovo. ,Hrvat- ska Stranka“ uzela je u svoj program riječku resoluciju. Ako je njoj štogod do programa, onda je ona u prošlim izborima ili morala samostalno istu- pit ili stupiti u svezn sa onim stran- kama, koje su uz pristale t. j. sa srpskom straakom i sa -naprednjacima. I to se dogodilo na otocima i u Dubrovniku, dok“ se opet u drugim kotarima hrvatska stranka združila s čistim. U Spljetu je dapače nosila jednog čovjeka, koji gije ni bio pristaša stranke, Ova nedosljednost pokazala e da u stranci i poslije fuzije ima & ici edna s Dru priv: uti naš stranački ži- riječku resoluciju : M