Strana 4. “CRVENA HRVATSKA“ Broj 65. Ne umiremo za narod — no za njega živimo! To rekosmo o sebi, pa stim bi se mo- gao da složi svaki čovjek, te svoj narod u istinu ljubi, te interes naroda svemu prst- postavlja. Čemu pak klerikali na nas ustaju — soltara, s pulpita, u listovima, svagdje? Jer se o njihovoj koži radi; jer se njih kri- tikuje i ruši. Odatle njihov jeznitski bjes, odatle rovarenja u puku proti naprednja- cima. — Nemoćne prijetnje — nove inkvi- zicije, nove lomače! — — Uzalud!! Ubodi su to igle! Ludo je to mahnitanje don Qui- hote, koji bjesni da oživi umiruće vitežtvo; — al' je kukavan tako komičan, da se ko- mikom svojom ubija, pa nam i klerikalno koprcanje i bjesnilo izgleda, ko posljednji zvuci njihovih zvonova, što im tužno zvone na — vječni počinak. — A ,,Naprednjaci“ su — veli gospar Pero — kompaktni i ujedi- njeni, koji u zatvorenim redovima idu k svome cilju“. Pas laje, karavana ide... SE Ovaj članak iz pera jednog mlađeg, koji je u Pragu na vrutku 'slavenskog napred- njaštva upoznao se njime, donosimo onim okolo ,Prave“, da ga pročitaju. Oni govore često o naprednjaštvu, e da ga ni ne znadu, miješajući ga navlaš sa drugim kulturnim i političkim strujama. Zašto? Može se po- bijati naprednjaštvo i ne govoreć ludosti, ali za to treba biti barem toliko nepristran da se upoznaš njim ne po onomu, što pro- tivnici kažu, već što sami naprednjaci go- vore. A pisac je ovog članka iskren, to će mu valjda priznat i ,Prava“, pa kad pro- čitaju, neka se malo zamisle njezini gospo- dari i mješte gubiti se u obične fraze uprave pitanje svojoj savjesti, da li oni svojim dje- lovanjem ne pomažu naprednjaštvo.. Klevete, denuncije, zelotisam .i inad nijesu najpri- kladnije sredstvo, da se suzbije. — Op. ur. firvatska borbe. Najnoviji pojavi. Sva hrvatska stampa, pa i madžarska, a dobrano i austrijska bave se Nastićevim otkrićima. Nastić je odao jedno društvo u Beogradu, kojemu je bila svrha pripraviti Jugoslavene: Hrvate, Srbe i Slovence na ustanak, te ih združiti u jednu saveznu dr- žavu, u kojoj bi svaki narod bio ravnopra- van i usčuvao sve svoje osebine. Ako je zbilja opstojalo to društvo, mi se ne čudimo, jer u nesretnim prilikama, u kojima živemo mi Hrvati i Slovenci, a koje Srbiju radi svoje maljušnosti daju Austriji na izrablji- vanje; lako se je mogla poroditi misao o jugoslavenskoj državi. Za nas Hrvate najvažnije je to, da se je našao jedan čovjek, Gjorgje Nastić, koji je zanogo za skupe novce lažno izticao svoj žarski srpski patriotizam, dok se nije i o uvukao u to revolucionarno društvo. Tu se je on pokazao kao gorljiv pristaša jugosla- venske * federacije, dok nije postao čak društveni tajnik i tako došao do svih dru- štvenih pisama. Dapače je on sam agitirao kod ljudi izvan Srbije, u Bosni i Hrvat- skoj i kad je neke primamio, tad je istupio iz društva i sve što je doznao, odao je u dvije knjižice: ,Moje afere“ i ,Finale“, Zašto je sve to Nastić učinio ? Za skupe novce, koje su mu platile kamarile u Pešti i Zagrebu. One hoće da prikažu cijelom svi- jetu, a osobito dvoru u Beču, da su jugo- slaveni, a osobito Srbi i Hrvati buntovni ljudi, koji se misle ocijepiti od ove monar- hije. A tad je naravno, da te buntovnike treba ukrotiti, njima ge ne smije nikakva vlast dati, svaka borba koju oni vode, pa naravno i ona proti madžarskom jeziku ma hrv. željeznicama, nije drugo nego jedan dio programa jugoslavenskih ravoluciona- raca. Ban Rauch već je izjavio, da *hrv.- srp. koalicija samo za to hoće da dođe na vladu, da uzmogne uspješnije poraditi oko jugoslavenske države. Kad ovo sve dobro uoćimo, ne ćemo se moć oteti uvjerenju, da su gospodin We- kerle i njegova družina baš u ovo vrijeme naručili Nastića, da izađe na javnost sa svojim otkrićima samo za to da se zakoni- tim borcima za hrvatska prava, hrv.-srp. koaliciji zada težak udarac, da ih se omete, spriječi i zaustavi u njihovoj borbi proti madžarskoj prevlasti. Jedno žalosno kolo. Nastić je svoju knjižicu ,, Finale“ izdao u Budimpešti. U Budimpešti je predao svoje dokaze (?) o srpskoj veleizdaji. U Budimpe- šti se je tajno sastao s banom Rauchom i njemu priopćio svoju izdaju. Zatim je pošao u Beč, da i tamo obavijesti vladajuće kru- gove o pogibnom (?) pokretu među Jugo- slavenima. Napokon se je vratio u Zagreb; te tu bio saslušan od državnog odvjetnika. Samo ovo putovanje Nastića dostatno je da svakog poštenog Hrvata uvjeri o Na- stićevu špijunstvu, da ga uvjeri, da je vas taj mrski rad Nastića i njegovih gospodara naperen proti našoj domovini U Hrvatskoj se ipak nalazi jedan čovjek, Josip Frank, koji upotrebljava Nastićeva otkrića, da pre- ko svog lista ,Hrv. Pravo“, napade na Srbe, veleći, da oni idu. za uništenjem naše do- movine. Na tu blutavu podvalu odgovara ovako »Hrv. Sloboda“ glasilo Mile Starčevića i drugova mu: ,...u tom revolucionarnom statutu (statutu beogradskog jugoslavenskog društva, koji je Nastić u svom , Finale“ sa- općio. Op. ur.), ili kako ga ,,Hrv. Pravo“ nazivlje ,statutu za uništenje Hrvatske“, našli smo političke ideale, koji nijesu daleko od ideala Ante Starčevića .... pa za to. kao pravi Starčevićanci ne možemo poći stopama Frankovim, te prikazati, da to ide za uništenjem hrvatskog naroda“. =====—======———=—=—==—=—==————————================uz——m m m — ——— = —m—mu gim prijateljima i znancima; bijasmo veoma rado vidjeni, a drago im bijaše što dove- dosmo Tomu, da tako na prekide zamjeni njihovu harmoniku. Medović i Toma sa li- rom pod pazuhom otiđu preko dvorane do glazbačeva mjesta, na kojom je sjedio mladi Kristo, pitomac Tomin i na harmoniki; i spazi Tomu digne se uslužno, kazajuć da to mjesto pripada majstoru, jer i nemisli da bi se takmio s Tomom. Bez oklijevanja povuče Toma, a baš divno, da se onako živa zabava ončas jače razmaha. A ugodno je bilo u onako rasvi- jetljenoj i lijepo kićenoj dvorani. Krasotice janjinske u šarolikim suknjama izgledale su kod i vile. Toma prekine pak odmah nastavi ; i eto ti opet sve u vrevi plesanja. Neki bi htjeli, da se liše napora, ali Toma zna po- ! dražit volju i snagu, da potjeraš i preko osopljenja. Sad su naizmjence udarale lira i harmonika. Pa kolika razlika među jednom i drugom?! Dok harmonika izvađa jake gia- sove, daleko sn više ugodniji ,oni lire. Pa kako u slušanju, još više u plesanju. Kad ostavismo svršenu zabavu, bila je već minula polnoć. Nakon kratkog odmora u kavani, otiđosmo na počinak. Naslonivši . glavu da dušek, snatrio sam pod dojmom dvodnevno užitka, i same mi se ruke sklope na zahvalnu molitvu. Blagim pozivom promišljao sam kako je lijepo biti dobar, veoma dobar, a neugresti, niti koraknuti u muku grubih djela. Pa kako onda biva lijep život: — kao što je i svijet lijep. Ustavši u jutro, pomišljasmo da se po- vratimo najkraćim putem, naime preko vrha Motoružnice; ali naoblačeno nebo ozbiljno je prijetilo, te se bojasmo, da snijeg što tamo. mora da debelo leži, a s onim što bi mogao da padne jutros, da nas iznemogne, a valjda i zatrpa. To nam je Toma razlagao na široko, te se veselio kad prihvatismo da ćemo opet kroz Sreser; a tako da moramo bit njegovi gostovi danas na objedu. Oko desete dođosmo u Tomin dvor. On nam je opet udarao. Sjedeći gotovo mučke u malenom društvu, sad istom mo- gosmo da podpuno uživamo i razumijevamo njegovu liru. Samo smo želili da bvde kra- tak u stankama. A nije žalio truda ;- ta i on je uživao u svojem udaranju. Drag je bio njegov izražaj. Brojio je 58 godina u malom stasu, pune prosijede kose, nešto navoranog čela, sjajnih očiju nadkrivenih debelim obr- vama, zagasitog guhonjava lica, kratkog brka, a brijane brade. Liru drži naslonjenu na li- jevom bedru, dok desnom :nogom nepre- “ kidno tapka lagano po tlehu, da tim pruti udaranje. Lijepa njegova liva odaje pravu narodnu dušu; a na tom našem narodnom glazbilu on je pravi domaći umjetnik. Ko- liko znamo jedin je svoje vrsti, a nema mu premca u našem narodu. Valjano objedovasmo, baš kako nam je trebalo. Bili bismo se štedili pri prvašnjim jelima, da smo znali, da će nadoći sladka pečenka nadjevena u masnom kuljenu pre- vučenom svakovrsnim domaćim i stranim mirodijama. Onakove prije neokusismo, te smo ju opetovano rezali i opet namakli. < Joši na rastanku nam je udarao. Prepo- čivši ga njegovoj brižnoj suprugi i dvjema dobrim kćerima, da ga paze za radost nji- hovog brata, što boravi u naslijednoj raboti, u dalekom svijetu. Najsrdačnije se odijelismo od Tome, i pojurismo. Veselo smo odpoz- vljali mimo Jurkovićev zaselak i kroz Oso- bjavu. U Kuni poljubih Medovića, a na sumrak ispadok u Trpanj. Neopisivo me radovala Medovićeva že- lja i obećanje, da će u ljednim hladovima posebnom zgodom izmaknuti u Sreser na gostovanje u Tome, da ga svojim kistom prikaže na platnu u pozi udaranja ; i gliku da mu pokloni na uspomenu. = (Svršetak). HRVATI i HRVATICE SJETITE SE :