nuta njezinom umu i srcu silom nagona, skoro bez njezine svijesti“, — piše pisac uvodnog članka ,Prave Crvene Hrvatske“, a mi ga ne razumijemo, pa i ne odgovara- mo. Pa dalje veli: ,Suvišno bi bilo na ovo- me mjestu navađati neke vjerske i socijalne ideje iz programa naših t. zv. naprednjaka ; jer uvjereni, da su našoj javnosti poznate“. »Suvišno; — jer poznate“. Komu? — go- spodinu piscu — možda, no mislim da ja- vnosti , Prave Crvene Hrvatske“ ili nijesu poznate, ili ako su, ne razumije ih javnost, koja živi u — prošlosti. Po pisanju rekao bih, da ni gospodin pisac nije o svemu na čistu, kad piše ,vjerske ideje iz programa“, — pa bih i u njega konstatovao neku konfuz- nost ,ideja“. Val pozitivizma i materijali- zma, koji se već gubi u zaboravi nosi ih na svojoj pjeni u ništetnu zakorav“ — piše pisac pun svete srdžbe. Fraza, koja najma- nje ima mjesta u političkom listu; jer mla- titi po onomu, što je već stotinama rasprava prorešetano, dokazivati, što vijekovi očigle- «dno dokazuju, znači gnjaviti javnost. A što- vani pisac morao bi ipak znati da politički program napredne stranke toga ipak nema. Ni sami česki realiste, (koji su ne samo an- tiklerikalni; jer su kod njih sve stranke an- tiklerinalne, nego, koji su dapače i antika- tolici) kao politička stranka puštaju slobodu vjersku svojim pristašama i ne bavi se pi- tanjima, koja prelaze granice ljudske spo- znaje. Drugačije je to u naprednjaka u kul turnom smislu: ali g. pisac u političkom članku ustaje po svoj prilici proti političko- naprednoj omladini; dakle u prvom redu — antiklerikalnoj; pa nam je red u toliko samo odgovarati, e da nam ne bi gnjavljena jav- nost spočitnula, da poziramo i da se razba- cujemo znanjem i — citatima. Vjera je stvar pojedinca, svak može da privatno bude pri- staša kojekakve struje filozofske; ali bi bes- mislica bila zaći stim među narod, koji broji 70% analfabeta. Stoga neka se ne vara g. pisac da naprednjaku ne ostaje ,no zapravo je upijao sve rastući užitak. Nakon kratke stanke Toma opet zagudi, a dvorana sve punija i lica jače ražarena. Postariji ljudi, žene, one mlađe udate i djeca motrili su zabavu osobitom nasladom. Veselim raz- govorima i šalama, ni kraja ni konca. Pri četvrtom plesanju odvaži se i Franić, ma- kar mu je šezdeseta; a zbilja odigrao je baš divno svoju ulogu. Mnogi su mu česti- tali, a mnogi ga kudili; a njemu je prvo i drugo svejedno. Toma nas je zamjernom ustrajnošću zabavljao dalje, a sve poletnijim zvukovima. Nenadano, na svačije zadovoljstvo bane u dvoranu Fuškulo. Priredismo mu srdačnu i živu dobrodošlicu. Zgodno je bilo da od- mijeni Tomu, a blagodarivali smo na toli- kom naporu. On naheri glavu, i držao se je na liri junački, Pobrao je opće ponavlji- vanje i pleskanje. Dan je bio počeo da mnijenja svoju pravu boju, kad dokrajčismo zabavu. Medeo- vić je htjeo, da ostanemo u Sreseru, kako nas je Toma jakim nagovom zaustavljao kod sebe na večeru; a njegova supruga samo je čekala i moju odluku, da pohiti za prigravljunije jela. Ja sam to znao i prije ali bijah odlučan, da moramo bit dosljedni lu. putovanja, te predobih jei Toma morao & nama u Je CRVENA HRVATSKA“ samo prezirni posmjeh neznalice“; ako je slučajno doživio samilosni posmjeh lake iro- nije, kada se razbacivao filozofijom — citata. Ne, dandanas ,duševno paralitični ljudi“, kako ste izvoljeli nazvati vođe naprednjaka, ne će, zaći u narod da mu tumače razne filozofske teorije o duši i materiji; ali ne će niti da ga siromašna duhom opijaju mi- sticizmom drugoga svijeta, da mu govore o prolaznosti ljuskoj, niti će da mu tumače onu ,svaka vlast od boga“ i stvaraju ga pokornim slugom svakoga tirana, nego će mu otvoriti oči da gleda ovaj realni svijet, da mu 'dadu u ruke najprimitivnije kulturno oružje proti vanjskom neprijatelju: da mu istrijebe ogromni analfabetizam i pokrenu mu funkciju mozga, koji spava stoljetni san ukoleban pjesmom misterijoznih bajka mito- loških i praznovjerjem. Sve će oni pokušati, kad ne učiniše to , prosvjetitelji“ naroda. Na- predni će ljudi da ga pouče, kako će se ekonomski podignuti, e da mu zadovolje najelementarnijoj potrebi u borbi za opstanak, da mu namire potrebu kruha i baš radi toga boriti će sa skupa snjim proti svakom nametniku, koji ga odire i sisa mu ono malo krvi u izmučenu tijelu, boriti će se radi toga i proti popovima, koji mu skupo naplaćuju kukavnu duševnu hranu, što mu davaju lišavajući ga one korice suha hljeba. Boriti će se proti današnjem društvenom poretku — bez straha pred auktoritetima, bez puzanja pred vlastodršcima — proti po- retku, po kojem crkva u Hrvatskoj posljed- duje jedan deseti dio zemalja, a uza sve to prima od vlade 600.000 subvencije, dok za pučke škole ista ta vlada troši samih 370.000. Boriti ćemo se proti. svakom nepotrebnom sjaju i luksusu, kojim popovstvo opčarava nSiromašne duhom“ — a novcem u to ba- ćenim rađe ćemo podizati institute za alko- holičare, za djecu zločinaca, bolnice siromašnih i okuženih, itd. Ustajemo proti nemoralu društvenom u svakom pogledu i najoštrijom kirurgičkim nožem, režemo kritikom, ko dajući na snijeg, pristane s nama. Medović je bio sretan. Svrativši se u Boža na još jednu ča- šicu i pozdravivši se sa svima i s Franićem koji je odšuljao na Braj, krenusmo na la- ganim konjima uz nekoličak ih iz Dola; i dok dođosmo do Tominog dvora, već je bilo osamareno njegovo magare. Umotavši se on u još jedan ogrtač, uzjahavši sjegurno na magare, položi na bedra liru i proslije- dismo veselo put Janjine. Živine su kasale brzim korakom, tako predobivamo tihi ah studen vjetar, što je strujio sa sniježnih iz- bočina. Bila je mrkla noć, kad kasasmo kroz Janjinu. Nešto poviše, na glavnom putu pri- čekaše nas odlični prijatelji Mato i Ivo De- žulović. Radovali su se što je i Toma s nama. Najdražim osmjesima primiše nas svi uku- ćani, njih šestnaestero svake dobe. Malena djeca pratila su nas plahom znatiželjnošću. Uvedoše nas u blagovaonicu u kojoj je go- tila peć; — ta nam je trebovala. Posjedasmo, Strana 3. društvenu gnjiloču ne štedeći ni t. zv. ,,ze- nice oka Isusova“, koji mješte da svetu Kri- stovu nauku pričaju i tumače puku razu- - mljivim načinom, obavijaju ga koprenom misticizma, a s druge ga strane lošim pri- , mjerom demorališu, pune praznovjerjem i stvaraju kulturno-impotentnim. Al' ne će naprednjaci da u narodu ubiju moralu naj- uzvišeniju : međusobne ljubavi, moralu Isu- krstovu, ne će ga lišiti majljepše njegove strane, nego nastojati da osvježe najpleme- nitije njegove osjećaje, i podignu ga duševno. Samo tada moći će da narod shvati čemu ta nacionalna borba, samo tada znati će čemu politika — što je to borba bez puško i mača. Ne će ostati — graničarom, niti će u ,Fest-zugu,, stupati pod firmom , Divlji narodi Austrije“. Fizično ne će propadati — živjeti će. Materijalno ojačan uzdržati će ekonomsku utakmicu tuđinca, ustrajati će u borbi — kapitala. Moralno podignut moći će da shvati političke ,mosse“, a ne će bom- bastičnim govorancijama fanatizovan navalji- vati bjesno slijedeći mig svojih ,vođa“ za- sukanih i do potrebe ubijati ne nenacionalne protivnike, no sinove istog naroda, ako misle, ko što njihovi vođe -— ne misle. Eto to je program rada našega! Kako vidite, jasan i razgovjetan, pa. konfuznosti ideja nema. Vama ostavljamo da otvorenim ustima ,,mi- slite“ o biti i ne biti“ i dođete do rezul- tata Hamletom. — Mi znamo da smo, u narod unosimo misli samo ,o biti“ — a politika (u koliko to ciljamo ma praktičnu stranu, a to i je politika u pravom smislu) — radi sama ,,o biti“. Teorije o genijima, koje su dosta slične teorijama o puzanju pred moćnijim, Hamletovu neodlučnost osta- vljamo vama. Mi sječemo bez kompromisa. Rašimo patriotizam riječi, političkih fraza i papirnatih programa, na mjesto fanatičnog zanosa i šovinizma, postavljamo raznmno čuvstvo i rad, ,žrtvovanje“ za domovinu, u vašem smislu riječi, turamo u carstvo praznih fraza, na njeno mjesto stupa svijest i razum. mjestimice prikriveni komadićeim mesa. Do. statno bi bilo tanjur ovakovih, ali iza njih zaredaše razna dobra jela, da, domaća, ali ne svakdana. Štrop nad nama pokazivao nam je, da se ovdje otvara 'pravi šampanjac i ne rijedko, jer je isti bio dobrano poštra- pao od jakog izlaza šampanjca. I naše čaše višeput su se zapjenušile. Sad najmlađi muškarac prinese Tomi liru, a on odmah prihvati, Na prve zvu- kove djeca se od sebe poredaju, i ne dan- gubeć zavrtiše se slobodnim prostorom. ADRA M.