nuta njezinom umu i srcu silom nagona,
skoro bez njezine svijesti“, — piše pisac
uvodnog članka ,Prave Crvene Hrvatske“,
a mi ga ne razumijemo, pa i ne odgovara-
mo. Pa dalje veli: ,Suvišno bi bilo na ovo-
me mjestu navađati neke vjerske i socijalne
ideje iz programa naših t. zv. naprednjaka ;
jer uvjereni, da su našoj javnosti poznate“.
»Suvišno; — jer poznate“. Komu? — go-
spodinu piscu — možda, no mislim da ja-
vnosti , Prave Crvene Hrvatske“ ili nijesu
poznate, ili ako su, ne razumije ih javnost, koja
živi u — prošlosti. Po pisanju rekao bih,
da ni gospodin pisac nije o svemu na čistu,
kad piše ,vjerske ideje iz programa“, —
pa bih i u njega konstatovao neku konfuz-
nost ,ideja“. Val pozitivizma i materijali-
zma, koji se već gubi u zaboravi nosi ih na
svojoj pjeni u ništetnu zakorav“ — piše
pisac pun svete srdžbe. Fraza, koja najma-
nje ima mjesta u političkom listu; jer mla-
titi po onomu, što je već stotinama rasprava
prorešetano, dokazivati, što vijekovi očigle-
«dno dokazuju, znači gnjaviti javnost. A što-
vani pisac morao bi ipak znati da politički
program napredne stranke toga ipak nema.
Ni sami česki realiste, (koji su ne samo an-
tiklerikalni; jer su kod njih sve stranke an-
tiklerinalne, nego, koji su dapače i antika-
tolici) kao politička stranka puštaju slobodu
vjersku svojim pristašama i ne bavi se pi-
tanjima, koja prelaze granice ljudske spo-
znaje. Drugačije je to u naprednjaka u kul
turnom smislu: ali g. pisac u političkom
članku ustaje po svoj prilici proti političko-
naprednoj omladini; dakle u prvom redu —
antiklerikalnoj; pa nam je red u toliko samo
odgovarati, e da nam ne bi gnjavljena jav-
nost spočitnula, da poziramo i da se razba-
cujemo znanjem i — citatima. Vjera je stvar
pojedinca, svak može da privatno bude pri-
staša kojekakve struje filozofske; ali bi bes-
mislica bila zaći stim među narod, koji
broji 70% analfabeta. Stoga neka se ne
vara g. pisac da naprednjaku ne ostaje ,no

 

zapravo je upijao sve rastući užitak. Nakon
kratke stanke Toma opet zagudi, a dvorana
sve punija i lica jače ražarena. Postariji
ljudi, žene, one mlađe udate i djeca motrili
su zabavu osobitom nasladom. Veselim raz-
govorima i šalama, ni kraja ni konca. Pri
četvrtom plesanju odvaži se i Franić, ma-
kar mu je šezdeseta; a zbilja odigrao je
baš divno svoju ulogu. Mnogi su mu česti-
tali, a mnogi ga kudili; a njemu je prvo i
drugo svejedno. Toma nas je zamjernom
ustrajnošću zabavljao dalje, a sve poletnijim
zvukovima.

Nenadano, na svačije zadovoljstvo bane
u dvoranu Fuškulo. Priredismo mu srdačnu
i živu dobrodošlicu. Zgodno je bilo da od-
mijeni Tomu, a blagodarivali smo na toli-
kom naporu. On naheri glavu, i držao se
je na liri junački, Pobrao je opće ponavlji-
vanje i pleskanje.

Dan je bio počeo da mnijenja svoju
pravu boju, kad dokrajčismo zabavu. Medeo-
vić je htjeo, da ostanemo u Sreseru, kako
nas je Toma jakim nagovom zaustavljao
kod sebe na večeru; a njegova supruga
samo je čekala i moju odluku, da pohiti za
prigravljunije jela. Ja sam to znao i prije
ali bijah odlučan, da moramo bit dosljedni

lu. putovanja, te predobih
jei Toma morao & nama u Je

CRVENA HRVATSKA“

samo prezirni posmjeh neznalice“; ako je
slučajno doživio samilosni posmjeh lake iro-
nije, kada se razbacivao filozofijom — citata.
Ne, dandanas ,duševno paralitični ljudi“,
kako ste izvoljeli nazvati vođe naprednjaka,
ne će, zaći u narod da mu tumače razne
filozofske teorije o duši i materiji; ali ne
će niti da ga siromašna duhom opijaju mi-
sticizmom drugoga svijeta, da mu govore o
prolaznosti ljuskoj, niti će da mu tumače
onu ,svaka vlast od boga“ i stvaraju ga
pokornim slugom svakoga tirana, nego će
mu otvoriti oči da gleda ovaj realni svijet,
da mu 'dadu u ruke najprimitivnije kulturno
oružje proti vanjskom neprijatelju: da mu
istrijebe ogromni analfabetizam i pokrenu
mu funkciju mozga, koji spava stoljetni san
ukoleban pjesmom misterijoznih bajka mito-
loških i praznovjerjem. Sve će oni pokušati,
kad ne učiniše to , prosvjetitelji“ naroda. Na-
predni će ljudi da ga pouče, kako će se
ekonomski podignuti, e da mu zadovolje
najelementarnijoj potrebi u borbi za opstanak,
da mu namire potrebu kruha i baš radi
toga boriti će sa skupa snjim proti svakom
nametniku, koji ga odire i sisa mu ono
malo krvi u izmučenu tijelu, boriti će se
radi toga i proti popovima, koji mu skupo
naplaćuju kukavnu duševnu hranu, što mu
davaju lišavajući ga one korice suha hljeba.
Boriti će se proti današnjem društvenom
poretku — bez straha pred auktoritetima,
bez puzanja pred vlastodršcima — proti po-
retku, po kojem crkva u Hrvatskoj posljed-
duje jedan deseti dio zemalja, a uza sve to
prima od vlade 600.000 subvencije, dok za
pučke škole ista ta vlada troši samih 370.000.
Boriti ćemo se proti. svakom nepotrebnom
sjaju i luksusu, kojim popovstvo opčarava

nSiromašne duhom“ — a novcem u to ba-
ćenim rađe ćemo podizati institute za alko-
holičare, za djecu zločinaca, bolnice siromašnih
i okuženih, itd.  Ustajemo proti nemoralu
društvenom u svakom pogledu i najoštrijom
kirurgičkim nožem, režemo

kritikom, ko

dajući na snijeg, pristane s nama. Medović
je bio sretan.

Svrativši se u Boža na još jednu ča-
šicu i pozdravivši se sa svima i s Franićem
koji je odšuljao na Braj, krenusmo na la-
ganim konjima uz nekoličak ih iz Dola; i
dok dođosmo do Tominog dvora, već je
bilo osamareno njegovo magare. Umotavši
se on u još jedan ogrtač, uzjahavši sjegurno
na magare, položi na bedra liru i proslije-
dismo veselo put Janjine. Živine su kasale
brzim korakom, tako predobivamo tihi ah
studen vjetar, što je strujio sa sniježnih iz-
bočina.

Bila je mrkla noć, kad kasasmo kroz
Janjinu. Nešto poviše, na glavnom putu pri-
čekaše nas odlični prijatelji Mato i Ivo De-
žulović. Radovali su se što je i Toma s nama.
Najdražim osmjesima primiše nas svi uku-
ćani, njih šestnaestero svake dobe. Malena
djeca pratila su nas plahom znatiželjnošću.
Uvedoše nas u blagovaonicu u kojoj je go-
tila peć; — ta nam je trebovala. Posjedasmo,

Strana 3.

društvenu gnjiloču ne štedeći ni t. zv. ,,ze-
nice oka Isusova“, koji mješte da svetu Kri-
stovu nauku pričaju i tumače puku razu-

- mljivim načinom, obavijaju ga koprenom

misticizma, a s druge ga strane lošim pri- ,
mjerom demorališu, pune praznovjerjem i
stvaraju  kulturno-impotentnim. Al' ne će
naprednjaci da u narodu ubiju moralu naj-
uzvišeniju : međusobne ljubavi, moralu Isu-
krstovu, ne će ga lišiti majljepše njegove
strane, nego nastojati da osvježe najpleme-
nitije njegove osjećaje, i podignu ga duševno.
Samo tada moći će da narod shvati čemu
ta nacionalna borba, samo tada znati će
čemu politika — što je to borba bez puško
i mača. Ne će ostati — graničarom, niti će
u ,Fest-zugu,, stupati pod firmom , Divlji
narodi Austrije“. Fizično ne će propadati
— živjeti će. Materijalno ojačan uzdržati će
ekonomsku utakmicu tuđinca, ustrajati će
u borbi — kapitala. Moralno podignut moći
će da shvati političke ,mosse“, a ne će bom-
bastičnim govorancijama fanatizovan navalji-
vati bjesno slijedeći mig svojih ,vođa“ za-
sukanih i do potrebe ubijati ne nenacionalne
protivnike, no sinove istog naroda, ako misle,
ko što njihovi vođe -— ne misle. Eto to je
program rada našega! Kako vidite, jasan i
razgovjetan, pa. konfuznosti ideja nema.
Vama ostavljamo da otvorenim ustima ,,mi-
slite“ o biti i ne biti“ i dođete do rezul-
tata Hamletom. — Mi znamo da smo, u
narod unosimo misli samo ,o biti“ — a
politika (u koliko to ciljamo ma praktičnu
stranu, a to i je politika u pravom smislu)
— radi sama ,,o biti“. Teorije o genijima,
koje su dosta slične teorijama o puzanju
pred moćnijim, Hamletovu neodlučnost osta-
vljamo vama. Mi sječemo bez kompromisa.
Rašimo patriotizam riječi, političkih fraza i
papirnatih programa, na mjesto fanatičnog
zanosa i šovinizma, postavljamo raznmno
čuvstvo i rad, ,žrtvovanje“ za domovinu, u
vašem smislu riječi, turamo u carstvo praznih
fraza, na njeno mjesto stupa svijest i razum.

mjestimice prikriveni komadićeim mesa. Do.
statno bi bilo tanjur ovakovih, ali iza njih
zaredaše razna dobra jela, da, domaća, ali
ne svakdana. Štrop nad nama pokazivao
nam je, da se ovdje otvara 'pravi šampanjac
i ne rijedko, jer je isti bio dobrano poštra-
pao od jakog izlaza šampanjca. I naše čaše
višeput su se zapjenušile.

Sad najmlađi muškarac prinese Tomi
liru, a on odmah prihvati, Na prve zvu-
kove djeca se od sebe poredaju, i ne dan-
gubeć zavrtiše se slobodnim prostorom.

ADRA

M.