O
g
i
malom dijelu poluoslobođen, u većem potpuno
zarobljen, ne samo da se naš narod ne može
da razvija kulturno, da napreduje i jača,
nego on me može ni da se uzdrži, da sačuva
svoju osobnost i narodni obstanak..... Cilj je
organizacije potpuno oslobođenje Južnih Sla-
vena, državno, političko, socijalno, kulturno
i narodnosno ujedinjenje u jednu zajednicu,
osnovanu na potpuno slobodnim demokratskim
principima, ravnopravnu sa svih posebnih
prava i prerogativa, zemalja i plemena, u
kojima Južni Slaveni žive, u koliko ih oni
traže, a u koliko ta prava ne smetaju uje-
dinjenju. Ovome zahtjevu odgovara najbolje
federalistička državna zajednica sautonomi-
jama, pokrajinski-veliki savez republika, u
kojima su prava narodna u najširem usta-
vnom objamu zajamčena“.
Očevidno je, da se širenjem knjižice
»Finale“ šire i ideje u njoj iznesene, dakle
i misao o saveznoj državi Hrvata, Srba i
Slovenaca. Ako je policija uvjerena, da su
takove ideje ma propast Austro-ugarskoj
monarhiji, tad bi one morale zabraniti ras-
prodaju knjižice ,,Finale“. Ali to se ne do-
gađa, nego baš obratno. Ne samo, što je
Nastić izdao svoj ,Finale“ na račun ugarske:
vlade, nego čak vlade proširuju , Kinale“,
a bosanska vlada saopćila je svim svojim
podčinjenim vlastima, da ,Finale“ nije za-
branjena.*S drugim riječima ona je prepo-
ručila, da same vlasti šire Nastićevu knji-
žicu. Zašto to? Za to, što u ovoj državi
upravnici na silu hoće da stvore kakovu
jugoslavensku urotu, e da uzmognu tad, u
ime državne sigurnosti, još jače pritisnuti
Srbe, Slovence i Hrvate. Narod im ne će
na lijepak.
Iz Perasta. Svečanost dne 15. avgu-
sta na otočiću od Škrpjela pod Perastom
proslavila se je svečano ko svake godine.
Narod je hrlio k svetišlu u velikom broju
a osobito iz Kotora, Dobrote i Prčanja. Je-
najednom muža oko vrata, poljubi ga u lice
i reče mu odanošču:
“Pomozi mi, da predobijem opet za
se svoje dijete!“
už se o iz ženina jaja.
kr prav želiš Mutt
Želim svoje dijete, odvrati žena
žestoko. ,Onaj ga je odveo, da ga ne
vidim. Bacio ga među tuđe ljude, samo za-
to, da mi prouzroči bol!“ |
Njene oči se napune suzama. Na to
baci mužu vrući pogled pun očekivanja i
reče s povjerenjem : :
, »Ali, ti, ti ćeš mi ga spasti. Je li, ti
ćeš sve žrtvovati, samo da mi ga povratiš,
samo da ga koji put vidim, ta, ti me ljubiš?
Kad mora da bude, mi ćemo tražiti od za-
kona, da vidim svoje dijete. Zakon nam
daje pravo !“ Pi ae 3
Povjerljivo, očekujući, pogleda u lice
svog muža. Muž se nestrpljivo Okrene i reče
osorno: ,
se u to ne miješam
ga
ene
Mi OŠ Su
*, reče, pošto je' strogo pogledao ženu
»Nema smisla. U" ni
s što hoće“. “as sh moobo. M
O a Poriče. Oštro pogleda“ u: mitove
HOpITO
oši Muž zapita mirno: _
Strana 4. “CRVENA HRVATSKA“ Broj 68.
mmen. GEES ro 68.
dino nas je onog dana začudilo, da su Pe- opozivlje sve ono što je govorio i pisao
raštani pozvali ,Pravašku glazbu“ iz Kotora
mjesto ,, Kotorske glazbe“, koja je do dana
današnjega svake godine na podpuno zado-
voljstvo precizno izvodila svoj birani pro-
gram. Mi ne znamo od koga je ova nami.
sao potekla, da se pozove , Pravaška glazba“,
ali oni, koji su to uradili, imali su se osvr-
nuti i na narod, koji onog dana dolazi na
Otočić. , Pravaška glazba“ to je novorođeno
čedo t. z. ,pravaša kotorskih“ i nikoga dru-
goga, dočim , Kotorska glazba“, to je glazba,
uz koju pristaje sve što je otmenijega i ne-
odvisnoga u Kotoru i u Boki. Stoga oni,
koji su pozvali ,Pravašku glazbu“, morali
su sve ono imati pred očima i gledati, da
se ne nanese škode onog dana i Svetištu i
mjestu, kao što se je i dogodilo, kako ču-
jemo, pozivom te ,,Pravaške glazbe“. Mi se
jedino čudimo Don Antonu Rosi, župniku
peraskom, kako je mogao takova šta odo-
briti on, koji se razmeće, da je dobri otac
i ljubitelj mira i sloge. Ili se je valjda pre-
strašio i on i još neki od ono par natrpanih
redaka u glasilu kanonika Lriepopili od 23.
svibnja tek. godine. —a—
Iz Bogdašića, polovinom avgusta. —
Više puta smo se tužili na našega popa
Dum Ivana Petkovića, koji ne će da se opa-
meti i da nas pušti u miru. On je sada ve-
liki pravaš, pa bi htio da i mi budemo pra-
vaši i proti našoj općini, a mi toga ne ćemo.
Mi smo se vazda držali s ljudima, pa ćemo
tako se vladati i unaprijed. Naš pop ne će
da miruje. Tuži svakoga lijevo i desno. Na-
zad 4 mjeseca u jednom službenom spisu
okrivio je bio sramotno našeg dobrog i za-
služnog glavara gosp. Stoja Janovića, nadr-
ljav svega proti njemu. Glavar kad je to
doznao, za obranu svoje časti, tužio je popa
na c. k. Kotarski Sud u Kotoru, usljed koje
tužbe bila je urečena rasprava za dan 4
maja. Tad je bilo popu trke. Bilo je plaka-
nja i moljakanja. Danju i noću obilazio je
glavara i viđenije seljane, ne bi li uspio, da
glavar potegne natrag tužbu. Napokon svo-
jom rukom napisao je dvije izjave, kojima
»Jesi li na to računala, kada si samnom
započela nov život ?“
Na to nije mogla odgovoriti. Srce joj
je bijesno kucalo. Ona je bila duboko dir-
nuta. I njen muž joj rekao ono, što joj je i
onaj drugi rekao. Svak je proti njoj. Bez
riječi ukočena lica, pođe u svoju sobu. U
sobi stane plakati. Muž pođe za njom i kad
je opazio ženu, gdje plače, htjede joj se
peiblišini: š
»Nijesam te htjeo ljutiti“.
+ »Ajde! ajde < poviča žena. ,, Mislila
sam, da si mi oprostio, da si drugi!“
I ona klone jecajuć u naslonjač.
Napokon se odluči.
Muž pođe iz sobe, ona ostade sama.
Skoči i pogleda naokolo, Sve što se: nalazi
u ružičastoj, rasvjetljenoj sobi, sjeća je na
ljubav. Mirisave, vrpcom okružene malen-
kosti, sve potankosti u sobi, smiješile su joj
se u lice, zvali je k sebi. Na zidu opazi
sliku svog djeteta. Ona stupi pred sliku, i
proti glavaru i drugim seljanima. Pitao je
proštenje u glavara pred svjedocima, obeća-
juć da će u novinama javno opozvati uvri-.
jede, koje je nanio glavaru i tiskati dane
izjave. Nije održao riječ. Prošla su tri mje-
seca, pa do dana današnjega, Dum
Ivan Petković nije izvršio obećanje i ne će.
Za to mi ovđe vjerno iznosimo na javnost
obadvije izjave ovoga popa, da se znade ka-
kov je ovaj čovjek i s kim mi imamo posla.
Obadvije izjave istog su nadnevka i doslovce
glase ovako :
1. ,Tužbu, koju sam poslao ja kao pred-
»Sjednik crkovinarstva na c. k. Kotarsko
»Poglavarstvo u Kotora proti glavaru Bo-
»&dašića, da je on pubunitelj javnog reda i
mira — potvore, i da mu stanu žandari
pha put, izjavljajem da to nije istina, jer
»sam bio obavješćen netačno.
»Bogdašić, 3. svibnja, 1908. Petković
»Ivan“.
2. ,1) Da se unaprijed raport ne šalje bez
»znanja glavara; 2) Da su poslati raporti
»od mene neistiniti, jer sam netač10 bio
»Obavješćen. Ja sam ih poslao iz svoje lju-
»tine; 3) Da se ja ne prtim u posle seoske,
»a glavar da pazi i crkvu i selo što ga je
»dužnost; 4) Ja molim da oproste ovizi,
»koje sam šiljao ove optužbe, jerbo ja znam
»Sam, da sam u ovom pogriješio, i izdavam
»svijema ovima svjedočbu dobrog ponašanja,
»jer su bili svi pravedni. Ja kao Don Ivan
»Petković župnik ovo izdajem i potpisujem,
»da je sve ovo istina“.
»Bogdašić, 3. svibnja, 1908. Petković
»Ivan“.
Ovako glase ove izjave. Neka sad či-
taoci sude, jesmo li imali pravo kad smo
se jednom potužili u našoj ,,Crvenoj Hr-
vatskoj“ proti ovom popu. Neka mu je da-
leko kuća od nas.
Gradska kronika.
,_ Lićne vijesti. Jučer je stigao gosp.
Hočevar ravnatelj pokrajinskih financija
sad došlo na g A njegova mala, br-
to
bljava usta?
divljim ljudima?
Na jednom stavi sliku u svoju putnu
torbu.
Stupi k ormaru i izvadi iz njeg odijela.
Brzo se odjene, brzo uredi kosu. Stavi u
"torbu novce. Na to ugasne svijeću i projuri
kroz kuhinju na ulicu. Sjede u jedna kola
i odveze se kolodvor. Jedva je odahnuls
u coupeu i tamo stane redati svoje misli.
Šlo je učinila? Potenkosti nijesu je smetale.
Njen suprag, njena kuća, putnici, koji kraj
nje sjedaju. Ništa. ,Iglo, Iglo“. Ovu riječ
je neprestano ponavljala. Nezna, gdje bi tra-
žila svoje dijete. Ipak će ga naći. On& će
ga neprestano tražiti. g
_ Srće joj je bilo prepuno. [Pogleda kroz
prozor. Sa koprenastog' neba, posmijehivale
su se zvijezde. Rastrgnuti dim zaljetavić se
će naučiti među tuđim,