Strana 2.

»CRVENA HRVATSKA“

Rroj 69.

 

izbori su raspisani.

Izbori za dalmatinski sabor bit
će svrhom oktobra, dakle prije nego
smo općenito u Dalmaciji očekivali.
Stranke nijesu ipak čekale da ih ras-
pišu. Izborna borba započela je ima
već dva mjeseca dana i svaka je
stranka obukla svoje najljepše odjelo
i hoće da se narodu ukaže u pirnom
ruhu programa i načelnih izjava.

Samo nije ,hrvatska stranka“.
Ona tek ima da uredi spor, koji je
u njoj nastao, i od pristaša raza-
sutih po cijeloj zemlji stvori
stranku.

Nego njezin preustroj pitanje je
budućnosti, a sadašnji čas zahtijeva
rad na onom temelju, na kojom se
sad nalazimo. Mi ne smijemo čekati,
dok protivnici rade, pa ako nam nije
moguće raditi pod firmom stranke,
radimo barem kao skup jednomišlje-
nika.

To nadasve vrijedi za nas u juž-
noj Dalmaciji, koji osim zajedničke
misli imamo i zajedničkog neprija-
telja. Naš kraj imao bi grdnu po-
sljedicu, da bi uspjeli ljudi, koji se
služe raznim firmama, ali kojima je
cilj jedan: uharačiti Dubrovnik tu-
đinskoj misli i odijeliti ga tako od
ostalog hrvatskog naroda, da ga po-
slije imadu u reservi za kojekakve
eksperimente na narodnom tijelu.

To znači kandidatura Crničina u
Konavlima, za koju se već radi, pa
možda još i koja druga, koja će izaći.
Mi smo već naučni, da u Dubrovniku
t. zv. pravaštvo ide u povozu za ka-
marilstvom, pa ne bi se nimalo ču-
dili, kad bi se i ovoga puta izbori
s pravaške strane vodili tako, da se
osigura mandat Crnici, a tek kad
ovaj ne bi mogao uspjeti, došao bi
na red Liepopili ili ko drugi. Ele-
menata za takovu politiku ima u
Dubrovniku, a hoće li pravaška or-
ganizacija znati to zapriječiti, ne
znamo. I lani su pravaši imali orga-
nizaciju, koja ipak na izborima nije
mogla zapriječiti one žalosne, svim
nam .dobro poznate dogođaje.

Predusresti svemu ovomu može
se radom. Stupimo pred narod, ka-
žimo mu, o čem se radi, i uspijeha
&e biti. Naša lozinka neka bude: 2a
sjedinjenje, za slobodu. Recimo mu, da
osim naćelnih ideala, koji će biti
oživotvoreni, kad sinovi istoga naroda
budu sjedinjeni u jednoj državi, ljudi
kao građani imadu pravo zahtjevati
i slobodu rada i mišljenja, da u sva-
kom smjeru mogu razviti svoju dje-
latnost na korist naroda i ljudstva.
Tu slobodu valja da sebi stečemo, a

steći ćemo je ako budemo birati za
naše zastupnike ljude, koji sami hoće
da budu slobodni. Mi ne ćemo za za-
stupnike ljude, koji se znadu samo
klanjati, i koji bi za svoju korist bili
spravni žrtvovati narod. Mi ne ćemo
za zastupnike ljude, koji su se od-
gojili u lizanju. Neodvisni ljudi neka
budu zastupnici neodvisnog puka.

Domaće oljesti,

+ Prof. Jure Kolombatović. U
Spljetu je umro prof. Juraj Kolombatović.
Svojim radom u prirodnim znanostima bio
je stekao, glasa i izvan domovine, a u Spljetu
su ga svi častili i štovali kao vrla rodoljuba

i borca iz prvih narodnih borba. Laka mu
bila rodna gruda.

Mađžari za Riječku biskupiju. —

 

Jedini preostali stvarni vez Rijeke s Hrvat- ,

skom jest njezina pripadnost pod senjskog
biskupa. Madžari bi željeli i taj vez preki-
nuti, da tako posve odijele Rijeku od Hr-
vatske. Listovi madžarski javljaju, da je pe-
štanska vlada pripravila osnovu, kako će
Rijeka dobit svog biskupa ili barem vika-
rijat. Oni se nadaju, da će rimski papa odo-
briti njihov zahtjev. Madžari se tuže, da su
hrvatski popovi širili glagolicu i hrvatstvo
na Rijeci, to je dakako pogibeljno madž.
državi, pa ih je to navelo, da nastoje ocijepiti
Rijeku od vlasti hrvatskog svećenstva. “

Na hrvatskom je episkopatu, da uloži
prosvjed kod pape proti odijeljenju Rijeke
od senjske biskupije; premda se bojimo, da
li će uspjeti, jer je odavna za nas pravica
i u Rimu zatrpsna.

Glas Dr. Mile Starčevića. Dr. Mile
Starčević iznio je bio predlog u svom or-
ganu ,,Hrvatskoj Slobodi“, da se nađu skupa
vođe cjelokupnog našeg naroda, e bi se do-
govorili, što im je raditi u ovim teškim da-
nima, koje proživljuje naša domovina, te
složnim silama odvratiti od nje zlo, koje joj
prijeti uništenjem. Predlog zaslužuje pažnju
i to tim veću, što nam svima — iza onih
pokušaja s Nastićem — mora bit već jasno,
što misle od nas učiniti Madžari i Austrija i
s kakvim su se oni sredstvima pripravni
služiti.

Treba li agrarna stranka. Knez
Borrelli javlja se eto po drugi put predlo-
gom, da se utemelji kod nas agrarna stranka.
Kad bi se taj predlog ostvario, donio bi
on novu smetnju u naš javan život. Imamo
i preveć stranaka, a da bi nam trebalo i
agrarne. Pa napokon ta stranka ne može
kod nas imati svoj uzrok opstanka, jer mi
nemamo stališa, s kojim bi se interesi agra-
raca sukobili, Mi nemamo razgranjenu indu-
striju, dapače nemamo nikakvu. Među indu-
strijalcima i agrarcima ima interesa koji
se križaju, pa zato opaža se, da uzastopce
s razvitkom obrta u kojoj zemlji rasla je i
potreba agrarne stranke. Kod nas naprotiv
žive činovništvo i malo trgovačko-obrtničko
građanstvo uz seoski svijet. Ove dvije sku-
pine živu jedna od druge, te je u interesu
svake izmjenično pojačanje i pomaganje. U
nas seljak ima na srcu građanstvo, kao ono
njega i za to je opajena, da građanstvo
naše ne štiti uopće interese agraraca. Ako se

agrarce organizuje posebice kao stranku,
neizbježivo će oni poprimiti oznake posebna

stališa, a tim i unijet borbu prema drugom
stališu, koji će-se na reakciju također orga-
nizovati kao stalež.

Hrvatski Bismarck: opsjena i
istina. Pojavila se je nova zvijezda na na-
šem nebu: rodio nam se Bizmarck. Puna
želudca i šumeće glave povalio se na meke
dušeke, pritvorio oči i stao vagati našu na-
rodnu snagu, ogledao se desno i lijevo, zbro-
jio i odbio, te napokon jasno i taćno došao
do buduće hrvatske države. Ali zar da taj
plod duboka njegova umovanja ostane zatr-
pan u njemu, zar da se hrvatski narod ne
usreći stim izumom? Ne. Trebalo ga je
obijelodaniti. I ugledaše božje svijetlo ,,Orist
buduće Hrvatske države“ u filiali lista veli-
kih otkrića alla Argusijada i  Nastićijada,
»Pravoj Crv. Hrv.“.

Orisi su ti velike znamenitosti. U njima
se čak na tanko iznašaju tačke buduće na-
godbe, kojom će se stvoriti ,, U garsko-Hrvat-
ska zajednica“. A konac je svega: Velika
Hrvatska sastavljena od Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije, Istre, Bosne i Kranjske. Austrija
je o toj Velikoj Hrvatskoj ,davno snijevala
i pokušala ga već ostvariti“, uvjerava nas
naš Bizmarck. Dakako, da su Madžari to
spriječili.

Kad smo mi pročitali Orise, nasmijali
smo se isprva naivnosti člankopisca. i pri-
spodobih ga s onim sredovječnim redovnicima,
koji su zatvoreni u svojim sobicama stvarali
pakao i njegove strahote, te bolesne plodove
svojih razgrijanih moždana turali u zabeze-
knuti narod. Ali kad nas je prošao smijeh
i bolje se zamislili, napalo nas je pitanje,
ne spadaju li i ti Orisi u ono proračunano
pisanje nekih ljudi i novina, kojim oni za-
varavaju i zaluđuju naš narod.

Pričaju mu o Velikoj Hrvatskoj, kao
da je to zrelo voće, koje treba samo ubrati ;
pričaju mu o plemenitim namjerama Austrije
i dvora, koji da će Hrvatima pomoć do nji-
hova jedinstva. A narod zadojen takovim
mislima, ne će da vidi, ni da čuje o drugom
nego o Velikoj Hrvatskoj. Sitan rad za oslo-
boditi i onu najmanju Hrvatsku prezire,
dapače i priječi drugo u tom radu. To su
žalostne posljedice obmamljivanja našeg na-
roda s velikim želiama.

Austrija će nam pomoći do Velike
Hrvatske!? A neće ni da nam naš jezik
uvede u urede; ne dozvoljava čak ni našoj
mladosti, da vrši svoje više nauke u svom
materinskom jeziku na zagrebačkom sveuči-
lista! Ovo pripovijedajmo narodu i sve one
druge jade i nepravde, koje mi trpimo od
Austrije, a naša braća u Hrvatskoj od Mad-
žara, a ne mu bajati o kulama u zraku.
Kad narod upozna na čemu je, bolje će
prionuti uz rad, odlučnije će stupiti u borbu
za očuvanje svoj jezika a ne će se gu-
biti u opsjenjivanju sama sebe i u zanašanju
za teško ispunjene sne uz ovake prilike.
Nego, čini se, dapače smo uvjereni, da neki
ljudi i listovi baš namjerice hoće, da ulju-
ljaju naš narod u sne, samo da odvrate po-
zornost njegovu od ozbiljnih pogibli i zasjeda,
koje mu naši narodni dušmani pripraviše.

Sokolski slet u Prostejovu (Mo-
ravska). Dne 15. i 16. o. mj. sakupi s
5000 Sokolova i 680 Sokolašica iz cijele
Kraljevine Česke i Moravske, da učestvaju
otvoru nove Sokolane, te tom prigodom pri-
rediše I. moravski Sokolski slet u Prostejovu,
a ujedno progledaše grad žuti gdje
dan po podne