Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“ Rroj 69. izbori su raspisani. Izbori za dalmatinski sabor bit će svrhom oktobra, dakle prije nego smo općenito u Dalmaciji očekivali. Stranke nijesu ipak čekale da ih ras- pišu. Izborna borba započela je ima već dva mjeseca dana i svaka je stranka obukla svoje najljepše odjelo i hoće da se narodu ukaže u pirnom ruhu programa i načelnih izjava. Samo nije ,hrvatska stranka“. Ona tek ima da uredi spor, koji je u njoj nastao, i od pristaša raza- sutih po cijeloj zemlji stvori stranku. Nego njezin preustroj pitanje je budućnosti, a sadašnji čas zahtijeva rad na onom temelju, na kojom se sad nalazimo. Mi ne smijemo čekati, dok protivnici rade, pa ako nam nije moguće raditi pod firmom stranke, radimo barem kao skup jednomišlje- nika. To nadasve vrijedi za nas u juž- noj Dalmaciji, koji osim zajedničke misli imamo i zajedničkog neprija- telja. Naš kraj imao bi grdnu po- sljedicu, da bi uspjeli ljudi, koji se služe raznim firmama, ali kojima je cilj jedan: uharačiti Dubrovnik tu- đinskoj misli i odijeliti ga tako od ostalog hrvatskog naroda, da ga po- slije imadu u reservi za kojekakve eksperimente na narodnom tijelu. To znači kandidatura Crničina u Konavlima, za koju se već radi, pa možda još i koja druga, koja će izaći. Mi smo već naučni, da u Dubrovniku t. zv. pravaštvo ide u povozu za ka- marilstvom, pa ne bi se nimalo ču- dili, kad bi se i ovoga puta izbori s pravaške strane vodili tako, da se osigura mandat Crnici, a tek kad ovaj ne bi mogao uspjeti, došao bi na red Liepopili ili ko drugi. Ele- menata za takovu politiku ima u Dubrovniku, a hoće li pravaška or- ganizacija znati to zapriječiti, ne znamo. I lani su pravaši imali orga- nizaciju, koja ipak na izborima nije mogla zapriječiti one žalosne, svim nam .dobro poznate dogođaje. Predusresti svemu ovomu može se radom. Stupimo pred narod, ka- žimo mu, o čem se radi, i uspijeha &e biti. Naša lozinka neka bude: 2a sjedinjenje, za slobodu. Recimo mu, da osim naćelnih ideala, koji će biti oživotvoreni, kad sinovi istoga naroda budu sjedinjeni u jednoj državi, ljudi kao građani imadu pravo zahtjevati i slobodu rada i mišljenja, da u sva- kom smjeru mogu razviti svoju dje- latnost na korist naroda i ljudstva. Tu slobodu valja da sebi stečemo, a steći ćemo je ako budemo birati za naše zastupnike ljude, koji sami hoće da budu slobodni. Mi ne ćemo za za- stupnike ljude, koji se znadu samo klanjati, i koji bi za svoju korist bili spravni žrtvovati narod. Mi ne ćemo za zastupnike ljude, koji su se od- gojili u lizanju. Neodvisni ljudi neka budu zastupnici neodvisnog puka. Domaće oljesti, + Prof. Jure Kolombatović. U Spljetu je umro prof. Juraj Kolombatović. Svojim radom u prirodnim znanostima bio je stekao, glasa i izvan domovine, a u Spljetu su ga svi častili i štovali kao vrla rodoljuba i borca iz prvih narodnih borba. Laka mu bila rodna gruda. Mađžari za Riječku biskupiju. — Jedini preostali stvarni vez Rijeke s Hrvat- , skom jest njezina pripadnost pod senjskog biskupa. Madžari bi željeli i taj vez preki- nuti, da tako posve odijele Rijeku od Hr- vatske. Listovi madžarski javljaju, da je pe- štanska vlada pripravila osnovu, kako će Rijeka dobit svog biskupa ili barem vika- rijat. Oni se nadaju, da će rimski papa odo- briti njihov zahtjev. Madžari se tuže, da su hrvatski popovi širili glagolicu i hrvatstvo na Rijeci, to je dakako pogibeljno madž. državi, pa ih je to navelo, da nastoje ocijepiti Rijeku od vlasti hrvatskog svećenstva. “ Na hrvatskom je episkopatu, da uloži prosvjed kod pape proti odijeljenju Rijeke od senjske biskupije; premda se bojimo, da li će uspjeti, jer je odavna za nas pravica i u Rimu zatrpsna. Glas Dr. Mile Starčevića. Dr. Mile Starčević iznio je bio predlog u svom or- ganu ,,Hrvatskoj Slobodi“, da se nađu skupa vođe cjelokupnog našeg naroda, e bi se do- govorili, što im je raditi u ovim teškim da- nima, koje proživljuje naša domovina, te složnim silama odvratiti od nje zlo, koje joj prijeti uništenjem. Predlog zaslužuje pažnju i to tim veću, što nam svima — iza onih pokušaja s Nastićem — mora bit već jasno, što misle od nas učiniti Madžari i Austrija i s kakvim su se oni sredstvima pripravni služiti. Treba li agrarna stranka. Knez Borrelli javlja se eto po drugi put predlo- gom, da se utemelji kod nas agrarna stranka. Kad bi se taj predlog ostvario, donio bi on novu smetnju u naš javan život. Imamo i preveć stranaka, a da bi nam trebalo i agrarne. Pa napokon ta stranka ne može kod nas imati svoj uzrok opstanka, jer mi nemamo stališa, s kojim bi se interesi agra- raca sukobili, Mi nemamo razgranjenu indu- striju, dapače nemamo nikakvu. Među indu- strijalcima i agrarcima ima interesa koji se križaju, pa zato opaža se, da uzastopce s razvitkom obrta u kojoj zemlji rasla je i potreba agrarne stranke. Kod nas naprotiv žive činovništvo i malo trgovačko-obrtničko građanstvo uz seoski svijet. Ove dvije sku- pine živu jedna od druge, te je u interesu svake izmjenično pojačanje i pomaganje. U nas seljak ima na srcu građanstvo, kao ono njega i za to je opajena, da građanstvo naše ne štiti uopće interese agraraca. Ako se agrarce organizuje posebice kao stranku, neizbježivo će oni poprimiti oznake posebna stališa, a tim i unijet borbu prema drugom stališu, koji će-se na reakciju također orga- nizovati kao stalež. Hrvatski Bismarck: opsjena i istina. Pojavila se je nova zvijezda na na- šem nebu: rodio nam se Bizmarck. Puna želudca i šumeće glave povalio se na meke dušeke, pritvorio oči i stao vagati našu na- rodnu snagu, ogledao se desno i lijevo, zbro- jio i odbio, te napokon jasno i taćno došao do buduće hrvatske države. Ali zar da taj plod duboka njegova umovanja ostane zatr- pan u njemu, zar da se hrvatski narod ne usreći stim izumom? Ne. Trebalo ga je obijelodaniti. I ugledaše božje svijetlo ,,Orist buduće Hrvatske države“ u filiali lista veli- kih otkrića alla Argusijada i Nastićijada, »Pravoj Crv. Hrv.“. Orisi su ti velike znamenitosti. U njima se čak na tanko iznašaju tačke buduće na- godbe, kojom će se stvoriti ,, U garsko-Hrvat- ska zajednica“. A konac je svega: Velika Hrvatska sastavljena od Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Istre, Bosne i Kranjske. Austrija je o toj Velikoj Hrvatskoj ,davno snijevala i pokušala ga već ostvariti“, uvjerava nas naš Bizmarck. Dakako, da su Madžari to spriječili. Kad smo mi pročitali Orise, nasmijali smo se isprva naivnosti člankopisca. i pri- spodobih ga s onim sredovječnim redovnicima, koji su zatvoreni u svojim sobicama stvarali pakao i njegove strahote, te bolesne plodove svojih razgrijanih moždana turali u zabeze- knuti narod. Ali kad nas je prošao smijeh i bolje se zamislili, napalo nas je pitanje, ne spadaju li i ti Orisi u ono proračunano pisanje nekih ljudi i novina, kojim oni za- varavaju i zaluđuju naš narod. Pričaju mu o Velikoj Hrvatskoj, kao da je to zrelo voće, koje treba samo ubrati ; pričaju mu o plemenitim namjerama Austrije i dvora, koji da će Hrvatima pomoć do nji- hova jedinstva. A narod zadojen takovim mislima, ne će da vidi, ni da čuje o drugom nego o Velikoj Hrvatskoj. Sitan rad za oslo- boditi i onu najmanju Hrvatsku prezire, dapače i priječi drugo u tom radu. To su žalostne posljedice obmamljivanja našeg na- roda s velikim želiama. Austrija će nam pomoći do Velike Hrvatske!? A neće ni da nam naš jezik uvede u urede; ne dozvoljava čak ni našoj mladosti, da vrši svoje više nauke u svom materinskom jeziku na zagrebačkom sveuči- lista! Ovo pripovijedajmo narodu i sve one druge jade i nepravde, koje mi trpimo od Austrije, a naša braća u Hrvatskoj od Mad- žara, a ne mu bajati o kulama u zraku. Kad narod upozna na čemu je, bolje će prionuti uz rad, odlučnije će stupiti u borbu za očuvanje svoj jezika a ne će se gu- biti u opsjenjivanju sama sebe i u zanašanju za teško ispunjene sne uz ovake prilike. Nego, čini se, dapače smo uvjereni, da neki ljudi i listovi baš namjerice hoće, da ulju- ljaju naš narod u sne, samo da odvrate po- zornost njegovu od ozbiljnih pogibli i zasjeda, koje mu naši narodni dušmani pripraviše. Sokolski slet u Prostejovu (Mo- ravska). Dne 15. i 16. o. mj. sakupi s 5000 Sokolova i 680 Sokolašica iz cijele Kraljevine Česke i Moravske, da učestvaju otvoru nove Sokolane, te tom prigodom pri- rediše I. moravski Sokolski slet u Prostejovu, a ujedno progledaše grad žuti gdje dan po podne