Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 71. da kod Crnice postoji suficit, koji on pitanja. Samo, da nijesu i to obećanja pred Monavljani u Beča ii ti Craica ma posl. Beč, 26. VIII. 1908, »Konavljani su za dolazak u Beč imali gratis vapor do Trsta i gratis željeznicu do Beča. Festzugs-Comit6 je podmirio direkte sve troškove za objede, večere i jedan dio vožnje s omnibusom po Beču. Zadnji dan boravka u Beču otišao je Crnica na odbor i zahtijevao is- platu od K 7000— (sedam hiljada kruna). Tu je bilo malo pravdanja, al mu je odbor ipak svotu uručio, te suviše nekoliko stotina kruna za podmirenje hotela, gdje se je spavalo. To par stotina nije bilo dostatno za podmiru hotela, al Crnica nije više htio platit, te je odbor po odlasku Crnice podmirio neplaćeni dio. Pri odlasku imali su Konavljani željeznicu od Beča do Trsta gratis, te su mo- rali također imat i vapor gratis od Trsta do Dubrovnika. Ali desio se slučaj, da bi -bili morali čekat u Trstu na vapor dulje vremena, pa su krenuli na Rijeku. Naravno s Ri- jeke morali su platit putne troškove. I za od Rijeke do Dubrovnika na- stale troškove otpremio je Crnica odboru iz Dubrovnika račun per K 2850-—. Po tom ostalo bi ono K 1000-— netaknuto, kad bi ovaj iznos bio Crnici isplaćen. ; Festzugs-Comite nije na ovo Cr- nici ništa odgovorio, al mu se je dalo preko jednog činovnika na mi- nistarstvu razumjet, da je dosta in- kasso, pa neka se kani daljnih ra- čuna. Ovdje su u Beču regbi doušili, da nije među Konavljane ništa po- dijelio. Međutim ovaj mig nije Cr- nicu zastrašio, jer izgleda da se je direkte iza tog obratio na ministra- predsjednika, pošto je od praesidiuma ministarstva stigao ovih dana dopis na odbor, u kojem se traži, da se o stvari izvijesti ministra-predsjednika. "Osim toga donijeli su Konavljani sa sobom svotu od K 1500—, koje im je — ako sam ih dobro shvatio — votirala općina za one male tro- škove, kojijeh se podmira ne bi imala tražit od Bečkog odbora. S ovom svotom je upravljao ,konavoski od- bor“ sastojeći se od ,Crnice, Magud & Co.“. U Beču su Konavljani mogli imat maksimalno K 1000-— troškova barem do sad nije porazdijelio“. Ovako glasi pismo, koje smo primili iz Beča, a koje mi eto žiriramo Crnici. Radi se o 7000 K, koje je Crnica primio, a za koje je on dužan dati javnosti računa. Mi ga če- kamo. Domaće vijesti, Međunarodna konferenca. I hrvatski će narod biti ove godine zastupan u međunarodnoj konferenci, koja će se sastati u Berlinu. Hrvatsko-srpska koalicija izaslati će svoje izaslanike, a opet ponapose hrv. stranka prava. Koalicija se je propitala za ustav i red vijećanja kod vodećeg odbora međunarodne konference, e da uzmogne prema tome udesiti svoj rad. Koalicija će međutim izdati jednu knjižicu na hrvatskom, njemačkom i francuskom je- ziku. U knjižici će se prikazati odnošaj Hr- vatske prama Ugarskoj, te borba hrvatskog naroda za jezik i prava svoja, kao što ne- kulturno ponašanje Madžara prama Hrva- tima i narodnostima Ugarske. Madžare je neugodno iznenadila vijest, da će i Hrvati biti zastupani na konferenci. Ne manje im je neugodno bilo čuti, da će i Bjčrson na konferencu, prvi evropejski velikan, koji je Madžare prikazao u pravom svijetlu. Oni se spremaju, da oprovrgnu op- tužbe, koje su se digle i koje će se proti njima dići. Mi se nadamo, da na članove međunarodne konference ne će djelovati blještive riječi i članci plaćenih novinara u prilog Madžara, nego žive istine, koje će Hrvati i Bjčrson iznijeti. Ali, dok će naša braća iz banovine iz- nijeti pred forum Evrope madžarsko postu- panje s Hrvatskom, dotle bi trebalo da se iznese i postupanje Austrije s našim naro- dom iz ove pole države. Trebalo bi, da i Dalmacija i Istra budu zastupane u među- narodnoj konferenci, Naši zastupnici imali bi se o tome sporazumjeti i poslati izaslanike Komedija nad komedijama. To je rijčšenje jezičnog pitanja u ovoj pokrajini. U nijednoj zemlji na svijetu nije se tako vukao narod za nos, kao u ovoj; a ako nijesmo planuli, to je znak da je ko- mičnost jača od uvrjede. U zemlji, u kojoj živi 98 na sto našeg naroda, kroz preko dvije godine nije se moglo riješiti jezično pitanje. Gospoda mini- stri u Beču ješ svejednako razmišljaju, da li bi u dalmatinske urede uveli hrvatski kao službeni jezik. A kad naš narod izkaže ne. zadovoljstvo radi tog vječnog riješavanja, kad naši zastupnici opomenu vladu, tad ti eto jednog, pa drugog ministra, koji uvje- ravaju, da će jezično pitanje biti za samih 15 dana riješeno, da će u najkraće vrijeme predat osnovu jezičnog pitanja pouzdanicima stranaka, da će se to učiniti prije svrhe sa- bora, pa po saborskom zasjedanju, kad dođe namjesnik, kad namjesnik ozdravi: i uvijek to nesretno kad, a međutim dani odmiću, a jezično se pitanje ne riješava. I nije samo to. Gospoda ministri znali su iznuđivati od naših zastupnika glasove pri glasovanju kojeg zakona, obećavajuć im kao uzdarje riješenje jezičnog pitanja u duhu *; znali su i prijetiti g tim Napokon stižu glasovi, će namjesnik Nardali, kad DI povrati 88 izborima za pokrajinski sabor. Ribice lude.... Tajne se raspliću. Poznato je našim čitaocima, da je FLM. barun Steel pripovidio, Mirku pl. Pisačiću, da je kralj još pred godinu dana znao za stvari, koje Nastić pripovijeda u svojoj knji- žici ,Finale“. Barun Steel, pravi tajni sa- vjetnik Njegova Veličanstva i šogor bana Raucha nije oprovrgao Pisačićevo kazivanje. To je najbolji znak, da je Pisačić istinu go- vorio. M. Pisačić je poslao svoju brošuru, u kojoj iznosi otkrića FZM. Steela cesarskoj dvorskoj pisarni u Beč. Što će se iz toga izleći, viđlit ćemo. Steelovo otkriće međutim je i s druge strane potvrđeno. Uvaženi vojnički list ,,Dan- zers Armee Zeitung“ donio je članak pod naslovom ,lstina o veliko-srpskoj propa- gandi“. U članku se. uzimlje u obranu hr- vatski i srpski narod, koji Rauch i Madžari obijeđaje s nelojalnosti. Dokazuje se odanost našeg naroda Nje- govom Veličanstvu, te se šiba Madžare i Rauha. Između ostalog se čitaju i ove riječi : »Mi smo pak u stanju, na temelju ap- solutno pouzdane informacije ustvrditi, da su ,urota“ braće Pribičevića i kompromitu- jući odnosi pojedinih osoba prema službenim srpskim krugovima, bili na kompetentnim mjestima u Beču i u Budimpešti već prije godine dana tačno poznati“. Dakle u Beču i Pešti su znali za ,,uro- tu“ pred godinu dana, a ipak su šutali, i pustili da se dalje razvija, dok je dužnost njihova bila predusresti pogibli, koja je to- bože prijetila monarhiji. Ovo je najbolji znak, koliko su u Beču i Pešti držali do ,, urote“, kad su je čak i trpjeli... da je Nastić usavršuje, dakako bez njihova utjecaja (?). Pojavi u Bosni. Dr. Nikola Mandić, vođa bosanskih Hr- vata, predveo je bio hrvatska društva u Sa- rajevu pred šefa bosanske vlade, na kraljev rođendan, te je u čestitci Njegovom Veli- čanstvu, zaželio da Bosna i Hercegovina budu pripojene monarhiji. Neke naše novine napale su Dr. Mandića, što nije izrazio želju, da se Bosna pripoji Hrvatskoj, a ne monar- hiji, kao što je to u programu bosanskih Hrvata. U ime Mandića odgovorio je ,, Hrvatski Dnevnik“. On veli, da bi i Beč i Pešta vo- ljeli čak, da Bosna podpade pod Srbiju, nego da se pripoji Hrvatskoj, pa stoga da je Mandić radi taktičnosti morao zahtijevati pripojenje monarhiji, jer bi je tad lakše bilo združiti s Hrvatskom. Dr. Mandić i ,,Hrv. Dnevnik“ imaju pravo u tome, da ni Beč ni Pešta ne bi pristali, da se Bosna pripoji Hrvatskoj, sli se, mislimo, varaju ako misle, da bi lakše bilo iz krila one monarhije sjedinit Bosnu s Hrvatskom, nego li bi je bilo iz položaja zaposjednuća, u kome se sad nalazi. Pa opet oni su zaboravili na one- napadaje, kojim su bili obdarili stvorce riječke regolucije, za to, što se u njoj nije izričito zahtijevalo pripojenje Bosne Hrvatskoj, pa sad eto i oni isto čine, dapače kad to ne bi morali činiti, a svoj čin opravdavaju taktičnom i etapnom politikom. : Zašto tad svakome ne mjeriti jednakim metrom? Mnogo bi manje među nami bilo nesporazumka, smutnja i napadaja niskih, a narodu prištedili bi mnogu sablazan.