Broj 72. prošlosti, ako su bile na labavu temelju sa- zidane“. U zadnjem svom članku g. pisac nazivlje ove riječi glupošću. No, kako je ovaj navod potpuno jednak navodu gospo- dina pisca, to mu savjetujemo da po- vuče logičnu konsekvenciju, digne tu glu- post na kvadrat, a rezultat pridrži za sebe. Al to ne bi bilo sve! Gospodin pisac zadojen najljepšim moralom, poznajući VIII. zapovjed božju i sva pravila pristojne, po- štene i lealne polemike ispušta naumice kod citiranja drugu polovicu moje rečenice i ostavlja kusasti citat — ,kako dojdući vjekovi ruše zgrade prošlosti“, — što bi zbilja iz- gledala glupost, No stime je g. pisac mogao jedino da poluči naslov: mistifikatora javnog mnijenja, jezuitskog sofiste, sredovječnog inkvizitora itd. Na taj način, fratre, teška je lealna po- lemika ! Ali dalje da vidimo, je li to bio slu- čaj ili je zlobna namjera, da se pisca ovih redaka izvrgne ruglu. Dalje citira iz mog članka: — ,povirimo u srednji vijek, gdje ćemo da vidimo, kako se godina za godinom niže, ruši negdašnju moć papinske trijare“. Ovako g. pisac ,,Prave Crvene Hrvatske“- Pogledamo li u naš članak u br. 66. ,Crv. Hrv.“ nalazimo to ovako: — ,,povirimo u srednji vijek, pa ćemo letom do našega doba, gdje ćemo da vidimo itd. —“ Ove je po- debljane riječi g. pisac navlaš ispustio, nebi li izgledalo, da smo napisali da u srednjem vijeku godina za godinom ruši moć papin- sku, što bi opet izgledala glupost. Nije li dakle očita tendenca g. pisca, da misticifira javnost? — Nijesmo svršili, niti bismo, kad bi sve htjeli da nabrojimo; ali još jedan primjer ne će biti suvišan. Gosp. pisac , Prave Crv. Hrv.“ citira naš članak : — ,Ne vjerujemo po crkvenom receptu srednjeg vijeka“ — borba proti klerikalizmu itd.“ — U našem je ali članku doslovce: ,Ne vje- rujemo po crkvenom receptu srednjeg vijeka — do zemlja stoji, ove posljednje riječi g. je pisac furtimaški ispustio da nas prikaže bezvjercima. njivo otvarale. Poput snijega bijelo odijelo, ruke joj nemoćno visjele niz tijelo. Odsjev noći prelijevao se na njenom stasu. Kao da joj oči nešto traže među zvi- a. Promatrao sam je. Djevojčine se oči svijetlile. Na licu si joj pak čitao bol, žalost, koja prelazi u posmijeh, tajno priznanje Nad njenom glavom tamno bojamovo lišće, beskrajno plavetno nebo, puno sjajnih zvijezda. Srkao sam, udisao ovu krasnu sliku. Djevojčino je lice bilo krasno, razgov; njenim očima, na njenim plavim rhtavao je sjaj. pi Toplina. O ini udovi prekrasno. ,Sanjarka“ ! 'To je da mi je obuzelo dušu, kad sam vojku, ovo je onaj osjećaj, koj od slutnje mišlju, uzdrmao moj Lagano se povratih u. CRVENA HRVATSKA“ Čestitamo g. pišče na tako lijepom na- činu citiranja, čestitamo na pobjedi! Ali nek vidimo, je li pobjeda? — Gosp. pisac odgo- vorio je samo na ono, što je mistifikatorno prikazao javnosti, a na to bogme lak je odgo- vor. Ali niti riječi ne reče o Husu, o Gior- danu Brunu, o paranju tjelesa, o inkviziciji itd. itd., ne pobi ni jednim dokazom uda- ranje granica znanosti sa crkvene strane; nego što više sam se utaplja. Na drugu po- lovicu članka ne odgovara potpuno. Doka- zujemo. Evo riječi g. pisca ,Prave Crv. Hr- vatske“ br. 184. doslovce (bez furtimaštine!): »Inkvizicija zabrani Galileju, da svoju nauku postovi kao apodiktičnu tezu; ali mu do-- pusti, da je brani kao hipotezu“. — To dakle nije udaranje granica ? To je sloboda znanosti ? Hvala Vam, g. pišče, na lijepom dokazu, što mi ga sami pružiste! Preveć ste velikodušan, preveć, tako da — Da, to je slo- boda znanosti isto kao što je i danas. Da zavirimo u index knjiga, koje crkva zabra- njuje — Lav XIII. ga je uredio, dakle naj- noviji. Na njemu vidimo ova imena: Altha- sius, Baco, P. Bayle, Beccaria, Bentham, Berkeley, Balzano, Cabanis, Cabet, Charron, Morelly, Comte, Condercet, Cordillac, Con- sid6nrat, Cousin, Cudworth, d' Elembert, De- scartes, Destut de 'Iracy, Holbach, Diderot, Encyklopedija Diderotova, Montesquien, Yrohschamm, Gioberti (oho!i on%), Gro- tius, Herbert of Cherbuy, Hume, Kant (po- veretto!), La Metrie, Lessaulx, Locke, Ma- lebranche, Michelet, I. Sl. Mill, Montaigne, Pascal, Pufendorf, Renan, Rosmini, Serbati. Sabatier, Spinoza, Voltaire itd. itd. itd. — hoćete li još? Ja mislim da je dosta. No to sa samo filozofi, a pisci: Alfieri, Balzac, Dumas otac i sin, Floubert, Heine, Lamar- tine, Lamennais, Leopardi, Lenau, Mickie- wicz, Ada Negri, Quinet, Richardson, Zola itd. itd. Povjesničari; Ranke, Slorente ; i — theolozi n. p. Giinther i Schmell — eto je sve, što misli, na pindexu librorum prohibi- torum“ Pavla IV. Ali da, to još nije zapreka znanosti, kad čovjek može komodno da pro- čita i bez dozvole papine — dandanas; ali »Ta što bi ste imali na meni slikati“? »Vidjet ćete“, odgovorih, te isti dan dadoh se na posao. Htjedoh djevojku u slici prikazati onako kako je opazih pod stablom. Srebrni, mo- drikasti odsjev, raskolačene, sanjarske oči, duboko, plavkasto nebo, neizmjernost, u kojoj se gubi njena duša. Ovo mi nije za dugo vremena uspjelo. Djevojčino bi lice poprimilo sad zbu- njeni ili svečani izraz, a sad bi njen po- gled bio nenadno smeten »Naslonite Vašu glavu. malo natrag“, rekoh joj, lagano, kao da gledate u zvi- jezde, kano sinoć, kada ste sjedali pod stablom . . .“ Njeno se lice najednom zacrveni. Ona »Zar ste me vidjeli? zapita, a lice joj se posve izoblići. »Vidjeo sam Vas“ šaptnuh i prođoh kistom preko platna. čar njenog pogleda. Dalje sam se igrao Strana 3. nemojte mi — inkviziciju. Što bi mi se n. pr. dogodilo, g. pišče, u doba inkvizicije, kad bi citirao pisca & la Gioberti, bez do- zvole biskupove odnosno papine, ali s pot- pisom ? — Pitamo još dalje gosp. pisca, kada je bio dignut s indeksa Galileji ? Kad se je -— da se izrazimo riječima Pellegrina Rossi na pariškoj universi — za Rim po; čela zemlja da vrti oko sunca %— Tek 1818. gospodine pišće, ako ne izvoljevate znati. U ostalom se možete da bolje upoznate stom stvari u jednom od zadnjih brojeva ,Cor- riere della Sera“, ako se ne varamo br. 238. u članku G. Bartoli, kojega ćete možda znati. Tu Vam je napomenuta i literatura, koja Vam ne bi bila suvišna kao branitelju — inkvizicije. Eto to je sve, što je naveo g. pisac, koji nije imao ipak smjelosti da iziđe ma česko polje, gdje se je osjećao nekako, la-' bilnim. O. Husu ni riječi, o onom Husu, koji je mogao služiti uzorom mnogim papama svih vijekova, što se morala tiče, o onom Husu, koga spališe i pepeo (i na pepelu se osve- ćaju !) mu razasuše.u Rajnu —; i ako je g imao salve conductum“. Peta zapovijed božja: ,Ne ubij!“. Ne htjede o Husu ni riječi, al' za to vrsta čitavu vrstu pisaca, ne bi li opsjenio čitaoce (drži ih da ne misle svojom glavom!) a kojima zbilja izgleda ono nabrajanje, ko brujanje evanđelja na veliki 4 Me: . . ? ki 3 " tm ž e ris a Pe VENE Ž pak če Soča iGAI 34 iii AE g Mia i aa IM DS & PRN M u Stikije > teta EO ZET E DAGA DŠNIEDT koi Hei pio £ g" NE AE. MWUEOTČTČET TA SG PI četvrtak — molti ascoltano, pochi compren- ii dono, tutti applaudiscono — Računali ste do- bro g. pišče; al' to uvijek ne pali. Da vi- ze dimo dakle jeste li baš: solidna firma. Gosp. pisac smiono vrsta u red klerikala, sve što E: vjeruje (onda možete i Masaryka '). Čini mi M se, da g. piscu još nije jasan pojam kleri- u kalizma, kad ga mješa s vjerovanjem. Pre- poručio bi mu, da barem kao »literata“ pro- čita u lanjskom ,,Savremeniku“ lijepa: pole- mičnu studiju Natka Nodila (ako mu je u . ostalom inače poznat, što se bojim, kad q onako miješa pojmove). Dakle: Njegovomu. t. j. piščevu Danteu, suprostavljamo Danta našega: ,De monarchia“, Inferno: cijelo XIX. pjevanje: ,O Simon mago, o miseri njenom dušom. : Kao da njene oči, koje su se izgubile ie među zvijezdam, želi kazati; ,Što tražite qa od mene, ta ja nijesam stvorena za zemlju, 44 ne mogu da stupam po njoj“. Na to dje 4 vojka zatvori oči, dok me je slušala, pa opet otvori, ali njen se je pogled već pro- mijenio. Njezina odanost se je je odrazivala s u njemu. (OAO »A Vi me ne izvrgavate ruglu“ ? zapite bolno se smiješeći. s »Zar ja“? zapitah. »Tai ja sem sanjar. : Nije li slika, koja se pojavi u duši, san. 1 1 mi ne možemo stupati po zemlji“. , i Na jednom nastane među nama neka . osobita iskrenost. Djevojka je mučala. Kada ;