Broj 72.

prošlosti, ako su bile na labavu temelju sa-
zidane“. U zadnjem svom članku g. pisac
nazivlje ove riječi glupošću. No, kako je
ovaj navod potpuno jednak navodu gospo-
dina pisca, to mu savjetujemo da  po-
vuče logičnu konsekvenciju, digne tu glu-
post na kvadrat, a rezultat pridrži za sebe.
Al to ne bi bilo sve! Gospodin pisac
zadojen najljepšim moralom, poznajući VIII.
zapovjed božju i sva pravila pristojne, po-
štene i lealne polemike ispušta naumice kod
citiranja drugu polovicu moje rečenice i
ostavlja kusasti citat — ,kako dojdući vjekovi
ruše zgrade prošlosti“, — što bi zbilja iz-
gledala glupost, No stime je g. pisac mogao
jedino da poluči naslov: mistifikatora javnog
mnijenja, jezuitskog sofiste,  sredovječnog
inkvizitora itd.

Na taj način, fratre, teška je lealna po-
lemika !

Ali dalje da vidimo, je li to bio slu-
čaj ili je zlobna namjera, da se pisca ovih
redaka izvrgne ruglu. Dalje citira iz mog
članka: — ,povirimo u srednji vijek, gdje
ćemo da vidimo, kako se godina za godinom
niže, ruši negdašnju moć papinske trijare“.
Ovako g. pisac ,,Prave Crvene Hrvatske“-
Pogledamo li u naš članak u br. 66. ,Crv.
Hrv.“ nalazimo to ovako: — ,,povirimo u
srednji vijek, pa ćemo letom do našega doba,
gdje ćemo da vidimo itd. —“ Ove je po-
debljane riječi g. pisac navlaš ispustio, nebi
li izgledalo, da smo napisali da u srednjem
vijeku godina za godinom ruši moć papin-
sku, što bi opet izgledala glupost. Nije li
dakle očita tendenca g. pisca, da misticifira
javnost? — Nijesmo svršili, niti bismo, kad
bi sve htjeli da nabrojimo; ali još jedan
primjer ne će biti suvišan. Gosp. pisac
, Prave Crv. Hrv.“ citira naš članak : — ,Ne
vjerujemo po crkvenom receptu srednjeg
vijeka“ — borba proti klerikalizmu itd.“ —
U našem je ali članku doslovce: ,Ne vje-
rujemo po crkvenom receptu srednjeg vijeka
— do zemlja stoji, ove posljednje riječi g.
je pisac furtimaški ispustio da nas prikaže
bezvjercima.

 

 
   

njivo otvarale. Poput snijega bijelo odijelo,
ruke joj nemoćno visjele niz tijelo.

Odsjev noći prelijevao se na njenom
stasu. Kao da joj oči nešto traže među zvi-

a.

Promatrao sam je. Djevojčine se oči
svijetlile. Na licu si joj pak čitao bol, žalost,
koja prelazi u posmijeh, tajno priznanje

Nad njenom glavom tamno bojamovo
lišće, beskrajno plavetno nebo, puno sjajnih
zvijezda. Srkao sam, udisao ovu krasnu sliku.
Djevojčino je lice bilo krasno, razgov;
njenim očima, na njenim plavim

rhtavao je sjaj.
pi Toplina. O ini udovi

prekrasno. ,Sanjarka“ ! 'To je da
mi je obuzelo dušu, kad sam
vojku, ovo je onaj osjećaj, koj
od slutnje mišlju, uzdrmao moj

Lagano se povratih u.

 
  
 
 
  
 
 
  

CRVENA HRVATSKA“

Čestitamo g. pišče na tako lijepom na-
činu citiranja, čestitamo na pobjedi! Ali nek
vidimo, je li pobjeda? — Gosp. pisac odgo-
vorio je samo na ono, što je mistifikatorno
prikazao javnosti, a na to bogme lak je odgo-
vor. Ali niti riječi ne reče o Husu, o Gior-
danu Brunu, o paranju tjelesa, o inkviziciji
itd. itd., ne pobi ni jednim dokazom uda-
ranje granica znanosti sa crkvene strane;
nego što više sam se utaplja. Na drugu po-
lovicu članka ne odgovara potpuno. Doka-
zujemo. Evo riječi g. pisca ,Prave Crv. Hr-
vatske“ br. 184. doslovce (bez furtimaštine!):
»Inkvizicija zabrani Galileju, da svoju nauku
postovi kao apodiktičnu tezu; ali mu do--
pusti, da je brani kao hipotezu“. — To
dakle nije udaranje granica ? To je sloboda
znanosti ? Hvala Vam, g. pišče, na lijepom
dokazu, što mi ga sami pružiste! Preveć ste
velikodušan, preveć, tako da — Da, to je slo-
boda znanosti isto kao što je i danas. Da
zavirimo u index knjiga, koje crkva zabra-
njuje — Lav XIII. ga je uredio, dakle naj-
noviji. Na njemu vidimo ova imena: Altha-
sius, Baco, P. Bayle, Beccaria, Bentham,
Berkeley, Balzano, Cabanis, Cabet, Charron,
Morelly, Comte, Condercet, Cordillac, Con-
sid6nrat, Cousin, Cudworth, d' Elembert, De-
scartes, Destut de 'Iracy, Holbach, Diderot,
Encyklopedija  Diderotova,  Montesquien,
Yrohschamm, Gioberti (oho!i on%), Gro-
tius, Herbert of Cherbuy, Hume, Kant (po-
veretto!), La Metrie, Lessaulx, Locke, Ma-
lebranche, Michelet, I. Sl. Mill, Montaigne,
Pascal, Pufendorf, Renan, Rosmini, Serbati.
Sabatier, Spinoza, Voltaire itd. itd. itd. —
hoćete li još? Ja mislim da je dosta. No to
sa samo filozofi, a pisci: Alfieri, Balzac,
Dumas otac i sin, Floubert, Heine, Lamar-
tine, Lamennais, Leopardi, Lenau, Mickie-
wicz, Ada Negri, Quinet, Richardson, Zola
itd. itd. Povjesničari; Ranke, Slorente ; i —
theolozi n. p. Giinther i Schmell — eto je
sve, što misli, na pindexu librorum prohibi-
torum“ Pavla IV. Ali da, to još nije zapreka
znanosti, kad čovjek može komodno da pro-
čita i bez dozvole papine — dandanas; ali

»Ta što bi ste imali na meni slikati“?
»Vidjet ćete“, odgovorih, te isti dan dadoh
se na posao.

Htjedoh djevojku u slici prikazati onako
kako je opazih pod stablom. Srebrni, mo-
drikasti odsjev, raskolačene, sanjarske oči,
duboko, plavkasto nebo, neizmjernost, u
kojoj se gubi njena duša.

Ovo mi nije za dugo vremena uspjelo.

Djevojčino bi lice poprimilo sad zbu-
njeni ili svečani izraz, a sad bi njen po-
gled bio nenadno smeten

»Naslonite Vašu glavu. malo natrag“,
rekoh joj, lagano, kao da gledate u zvi-
jezde, kano sinoć, kada ste sjedali pod
stablom . . .“

Njeno se lice najednom zacrveni. Ona
»Zar ste me vidjeli? zapita, a lice joj
se posve izoblići.

»Vidjeo sam Vas“ šaptnuh i prođoh
kistom preko platna.

čar njenog pogleda. Dalje sam se igrao

Strana 3.
nemojte mi — inkviziciju. Što bi mi se
n. pr. dogodilo, g. pišče, u doba inkvizicije,
kad bi citirao pisca & la Gioberti, bez do-
zvole biskupove odnosno papine, ali s pot-
pisom ? — Pitamo još dalje gosp. pisca,
kada je bio dignut s indeksa Galileji ? Kad
se je -— da se izrazimo riječima Pellegrina
Rossi na pariškoj universi — za Rim po;
čela zemlja da vrti oko sunca %— Tek 1818.
gospodine pišće, ako ne izvoljevate znati. U
ostalom se možete da bolje upoznate stom
stvari u jednom od zadnjih brojeva ,Cor-
riere della Sera“, ako se ne varamo br. 238.
u članku G. Bartoli, kojega ćete možda
znati. Tu Vam je napomenuta i literatura,
koja Vam ne bi bila suvišna kao branitelju
— inkvizicije.

Eto to je sve, što je naveo g. pisac,
koji nije imao ipak smjelosti da iziđe ma
česko polje, gdje se je osjećao nekako, la-'
bilnim. O. Husu ni riječi, o onom Husu, koji
je mogao služiti uzorom mnogim papama svih
vijekova, što se morala tiče, o onom Husu,
koga spališe i pepeo (i na pepelu se osve-
ćaju !) mu razasuše.u Rajnu —; i ako je g
imao salve conductum“. Peta zapovijed
božja: ,Ne ubij!“. Ne htjede o Husu ni
riječi, al' za to vrsta čitavu vrstu pisaca,
ne bi li opsjenio čitaoce (drži ih da ne misle
svojom glavom!) a kojima zbilja izgleda ono
nabrajanje, ko brujanje evanđelja na veliki 4

  

Me: . . ? ki 3 " tm

ž e ris a Pe VENE Ž pak če Soča iGAI
34 iii AE g Mia i aa IM DS & PRN M u Stikije >

teta EO ZET E DAGA DŠNIEDT koi Hei pio

£ g"
NE AE.
MWUEOTČTČET TA SG PI

četvrtak — molti ascoltano, pochi compren- ii

dono, tutti applaudiscono — Računali ste do-
bro g. pišče; al' to uvijek ne pali. Da vi- ze
dimo dakle jeste li baš: solidna firma. Gosp.
pisac smiono vrsta u red klerikala, sve što E:
vjeruje (onda možete i Masaryka '). Čini mi M
se, da g. piscu još nije jasan pojam  kleri- u
kalizma, kad ga mješa s vjerovanjem. Pre-

poručio bi mu, da barem kao »literata“ pro-

čita u lanjskom ,,Savremeniku“ lijepa: pole-

mičnu studiju Natka Nodila (ako mu je u .
ostalom inače poznat, što se bojim, kad q
onako miješa pojmove). Dakle: Njegovomu.
t. j. piščevu Danteu, suprostavljamo Danta
našega: ,De monarchia“, Inferno: cijelo
XIX. pjevanje: ,O Simon mago, o miseri

njenom dušom. :
Kao da njene oči, koje su se izgubile ie
među zvijezdam, želi kazati; ,Što tražite qa
od mene, ta ja nijesam stvorena za zemlju, 44
ne mogu da stupam po njoj“. Na to dje 4
vojka zatvori oči, dok me je slušala, pa
opet otvori, ali njen se je pogled već pro-
mijenio. Njezina odanost se je je odrazivala s
u njemu. (OAO
»A Vi me ne izvrgavate ruglu“ ? zapite
bolno se smiješeći. s
»Zar ja“? zapitah. »Tai ja sem sanjar. :
Nije li slika, koja se pojavi u duši, san. 1 1
mi ne možemo stupati po zemlji“.  , i
Na jednom nastane među nama neka .
osobita iskrenost. Djevojka je mučala. Kada ;