,CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. Broj 75. , sami vele, povjerenje viših krugova. A kako su stekli to povjerenje ? Kriza na hrvatskom sveučilištu. Veselu vijest javljaju službene novine hrvatske vlade, da je kralj dozvolio Rauchu da odbije molbu sveučilišnog profesorskog zbora, u kojoj je ozaj molio, da Dr. Šurmin bude uzpostavljen u slažbu sveučilišnog profesora. Ovim same službene novine odaju grubu istinu, da je Rauch predložio kralju, da se Šurmin ne uzpostavi. a kralj mu je to potvrdio. Što će se s ovakim postupanjem postići ? Još će se više zaoštriti sveučilišna kriza, koja se je mogla jedino uzpostavljenjem u službu prof. Šurmina riješiti. Djaci su ovako prisiljeni, da i ove godine bojkotiraju za- grebačko sveučilište. Tim se stavlja djaštvo i narod na veliku kušnju, koja ne će lju- bavi, nego mržnjom uroditi prema onima, koji ju izazvaše. iz naroda. Ercegoovi 1. IX. 08. Ode nam 0. Frane. Dne 29 Kolovoza imali smo osobitu areću da je otišao iz našeg mjesta, uhvamo za vazda, O. Frane L. Dugo smo i dugo ovo čekali, ali smo napokon i dočekali. Njemu u počast prirediše svi njegovi isto- mišljenici veoma sjajnu večeru, na kojoj je palo silesija vatrenih i oštrih govora, koji su, sudeći po njihovom sadržaju, potekli iz jednog istog pera, a razni ih govornici izrekli. (Svak bo mne može biti vrijedan govornik). Govori su se dakako čitali iz pa- pira, koji stajaše pred svakim, unapred odre- đenim govornikom. Tako je od prilike bilo na toj oprostnoj večeri. Dva, tri dana prije samog odlaska opa- žaše se na O. Frani, da je veoma žalostan i smušen, a to je i moguče, jer mu nije bilo baš najlakše ostaviti Ercegnovi. Napo- kon dođe i subota (29. IX.) pos podne. Prije odlazka brzog parobroda uputi se O. F. sa čitavom njegovom smjernom pratnjom prama obali. Za čas se na veoma dirljivi način rastavi od svih i ukrca :se u čamac. Sada stadoše zvona zvoniti i pucati muža- ri, a ta je komedija dugo trajala. Na prvi mah pomislih da dolazi najmanje koji bis- kup, dok me neka osoba ne upozori, da odlazi naš “Padre Frane.“ ,,Hvala Bogu, usklikoh iz dna srca. Njegovim odlaskom gube Ercegnovski, recimo pravaši svog najboljeg člana i vođu. Biti ćemo toliko slobodni, da ih upozorimo na osobu, koja nam se čini, da će biti naj- zgodnija za vođu. Mislimo naime na onog mladog gospodina, Ercegnovskog kicoša, ko- ji je znao izvjesiti na svom prozoru čisto madžarski grb (on je dakako pristaša naj- radikalnije hrvatske stranke). Njega dakle preporučamo našim pravašima, jer već sada osobiti talenat za tu čast. 4. avgusta. (Izborne kandida- daleko a ipak 'kao gljive iza kiše, a što je čudnovatije i nove stranke. Do sada poznate su nam kandidature ove: u vanjskim općinama kani srps. dem. radikalna stranka (recte Gopčevića) nositi prot. Midžora. Ć. K. pravaši, selenbaši i autonomaši kane postaviti svog kandidata u vima, ali se glede osobe nijesu još slo- kandidatura Demateja nailazi na protivštine, dočim su sa mandst velepores- pokazuje Kotor, nika svi složni u osobi veleindustrijalca g. J. Jakičević, pošto isti obećaje da će ispo- slovati da se porez na pivo znatno umanji. Hrvatska stranka kao ni srpska na Pri- morju nijesu još iznijeli svoje kandidature. Iz Kotora nam se opetovano tuže na onamošnji ć. k. poštarski ured. Ne samo da nema nikakova reda u raspačavanju novina, nego i pisma znaju ležati po dva-tri dana. Neka nam oproste dopisnici što im sve po- tanko radi ograničenog prostora ne dona- šamo, a do koga je neka providi, da se ovim neurednostima učini kraj. Kotor 6 Rujna 1908 Postalija. Red nam je upozoriti Ravnateljstvo Pošta da doskoči neprilici što se skoro svake sed- mice događa spoštom, koja biva svake srijede impostirana u Trsteniku da otputu- je Lloydovim parobrodom, koji kreće iz Trstenika četvrtkom rano jutrom i stiže u Kotor istog dana poslije podne. Pisma i to trgovačke važnosti bivaju skoro uvijek ostavljena u Gružu tako, da mjesto da ih određenik u Kotoru primi u četvrtak na večer, primi ih tek u petak poslije podne. Isto biva s Lloydovim paro- brodom na povratku, mješte da ponese direktno u. Trstenik pisma iz Kotora, on ih ostavlja na pošti u Gružu i tako zakas- ne dvaa kad i kada tri dana. Molimo da se ovaj nered ukloni. Pismo iz Amerike. Puuta Arenas-Magallanes, 16/7 1908. Još Hrvatska nij propala! Kako sam javio prošlog puta: i obečao da ću pisat ob našem narodu u ovoj kalo- niji, kako lijepo napreduje, dužnost mi je ispuniti. Ovdje ima našijeh zemljaka, naseljenih otrag 25 god.: u vrijeme kad je još bila mala naseoba. — Nu koja korist od toga kad .nijesu znali cijeniti novac, niti pojmiti razvitak mjesta, kao ni promisliti na budu- ć&nost. — Nekoji kad uhvatiše malo novca bjež s njima u Evropu; koji ostaše, pismeni se daše u trgovinu; a nepismeni kupiše ze- mljišta, naravski onda za male novce. Nu trgovina s početka išla dobro, ali, dao danas poče ista padati, jer ponestaje teči staroga kova, kojima su mogli pro- i žaru za bokaru. Po svemu regbi da bolje učiniše oni, koji kupiše zemljišta: nji- ma će vrijeme i skora naseoba donijet, da će postat vrlo bogati ljudi. Međutim ima naših mnogo vrijednih ljudi : zanatlija svake vrsti, poduzetnika, trgovaca, činovnika, te- bnika itd. vremena uvidjela se potreba, na- pram pučanstvu da se osnuje jedan hrvat- ski list. I zbilja se iskolilo! Eto na 12. tek. mi. ukazao se na svijetlo novi hrvatski list » Domovina“. »Domovina“ će izlaziti. svake nedjelje; bavit će se trgovačkim i političkim vima; a imat će neophodno potrebitu svezu sa braćom u Dalmaciji, i onamo pre- ko Velebita. Bilo u sto dobrih časa, želim da bi ,Domovina“ urodila dobrim plodom! Antun Vušković sa poluotoka Pelješca u Dalmaciji. stranputice javno mnenje, iza kako smo se raspitali na nadležnom mjestu, u stanju smo; da iznesemo slijedeće podatke : Voda, koju poduzetnik sa izvora u Ri- jeci dava u općinski vodovod, prima se na vodovodu po vodomjeru zakonito baždare- nom, koji je još u početku, bio postavljen blizu vodovoda, dogovorno između stranaka. Po ugovoru, poduzetnik je dužan davati dnevno u općinski vodovod; 960 m? vode, naime tu kolikoću ne samo sisati i tjerati prama vodovodu, već je sa vlastitim stro- jevima i kondukturom dotjerat i predati u općinski vodovod. “Ne vrijede stoga razlozi, koliko je po- duzetnik vode tjerao na izvoru, već koliko je predao gori u vodovod. Tolike se kaže za bolje shvaćanje po- dataka koji slijede. Do dana 25 minulog augusta, grad je je bio dovoljno oskrbljen vodom, a'i vodo- mjer je redovito bilježio poprječno propi- sanu kolikoću. Od dana 25. augusta konstatovana je nestašica vode u općinskom vodovodu, dos- ljedno tomu i oskudice u gradu, a od toga doba i vodomjer bilježi dosta manje. I doista, na 25. augusta u 6 sati po podne, na vodomjeru je ubilježeno dotad protekle vode. . . + + + + + m? 106.370, a na 5 septembra u istu uru . , 113.720. U 11 dana kroz vodomjer proteklo je dakle — t. j. poduzetnik je dao u općinski vodovod vode . . m3 7.350 dok je po pogodbi morao dati _. , 10.560 dao je dakle manje . m? 3.213 t. j. 2.920 htl na dan. Što to pak znači za naš grad, ne treba razjašnjenja. Stanovita štampa crpi sebi uvjerenje, i hoće da druge uvjeri o protivnom, na temelju računa o kolikoći vode, koju bi . štrcaljke poduzetuikove morale da uzdignu u općinski vodovod. I ako nas, kao gra- đane, ni malo ne interesa, što bi štrcaljke morale, jer kako u početku naglašeno, voda se ne prima na izvoru, već na vodovodu, a zato je mjerodavan samo odnosni vodo- mjer, ipak će mo se osvrnuti i na te ra- čune, opet jedino radi uzroka da se i tim načinom ne izigrava javno mnenje. Na 5. septembra, t. j. uprav onog dana kad je izvjesna štampa donijela upitni čla- nak o uzrocima oskudice, uredovni vještak pisac tvrdi. 2, da u tih 66 rotacija, štrcaljke su tisle septembra, cijev, kojom poduzetnik“ šalje vodu u općinski vodovod, prolijevala vodu. * * 4. da i kad bi bilo istina, kako pisac tvrdi, da poduzetnik kroz 24 sata tjera vodu 10 sati, i kad bi kroz sve to vrijeme uzetnik radio za ove štrcaljke, u vodovod