Broj 7%. »CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. Žalosna istina o višem svećenstvu. Zastupnik Stjepan Radić, vođa seljačke stranke, koja je prema namjerama svog vođe strogo kršćanska, dapače katolička, ovako pišo o svećenstvu u , Novostima“ : »U našem višem svećenstvu poslije smrti Strossmayera i Račkoga nastao je strašan preokret. Izuzevši par ljudi, kakav je djakovački župnik Cepelić ili vinko- vački dekan Stojanović nema među našim višim svećenstvom više ni traga staroj hrvatskoj preporodnoj, t. j. slavenskoj ideji. "Tu se ne reži na ,vlahe“, vlasi nisu samo Srbi, nego u prvom redu Rusi. Tu se s najvećim nepovjerenjem gleda va sve, što je češko, dapače i na sve, što je poljsko, ako to neima jezuitske firme. 1 taj tuđinski pokret već bi odavna bio visoko podigao svoju glavu i raširio svoja krila, da je hrvatske rodo- ljube i političare i danas moguće onako za- slijepiti kako je to bilo 1901. na prvom ka- toličkom kongresu u Zagrebu, kad šilo još nije izašlo iz vreće, ni vražji papak ispod tuđinske mantije“: Za te ljude, za one koji se kupe oko »Hrvatstva“ i ,Jutra“, veli Radić, da se s njima misli stvoriti u Hrvatskoj ,,novu stranku“, Raučhovu stranku u kojoj ne bi bilo ,ništa, što bi sjećalo na Gaja, Jelačića, Strossmayera i Račkoga“. Što vrijedi za užu Hrvatsku, vrijedi i za Dalmaciju. I mi slobodno možemo Ra- dićeve riječi primjeniti našem višem sve- ćenstvu. Bit će među njima iznimka. Tima čast, ali kako su se ti ljudi podnijeli u pi- tanju glagolice,. a kako se podnašaju u osta- lim narodnim pitanjima, prava je žalost. Klerikalno-austrijski pokret došao je iz nji- hova kola, ,Dan“ i ,Hrvatsku Stražu“ oni pokrenuše. Dvije težnje u Bosni. U Sarajevu su pred koji dan predstav- nici muslimanske i srpsko-pravoslavne orga- nizacije predali ministru Burijanu predstavku, u kojoj se traži, da se poda Bosni ustav. Prestavku su podpisali ji Srbi i Muslimani. U isto doba donaša bečka Mišckenosi+ razgovor svog suradnika s Dr. Nikolom Man- dićem, vođom bosanskih Hrvata i presjed- nikom ,,Hrv. Narodne Organizacije“. Iz tog razgovora vadimo stavke: = > g 2.0.3. 2.3 3.070,52, O pove pd redu nuždno, da se Bosna i Hercegovina utjelove sa monarhtjom. Posve bi odgovaralo našim težnjama, po mome mnijenju, kad bi Austro - Ugarska zadobila = suverenost u ovim zemljama. Ne bi dakle bio nuždan kakav veliki državnički čin, dovoljno je, da se proširi sadanje faktično stanje..... Drugo, što bi bilo vrlo nušdno, a to je zam u monarhiji, nama je dovoljno ako po primjerima austrijskih krunovina dobijemo sabor sa kompetencijom carevinskoga vijeća ili zajedničkoga sabora u Budimpešti, i još bi time ostala neozleđena prerogativa krune. Ali naglašujem: Između utjelovljenja ovih zemalja monarkiji i osnovanja jednog sabora postavljam jumctim, od kojega ee ne smije ni jedančas odstupiti. Sabor bez utje- lovljenja — neda se predvidjeti što bi se s vremenom moglo dogoditi. Sada je zadnji čas, kada bi se u opće mogla provesti i kad bi bila moguća aneksija Bosne. Nezadovoljstvo ogorčava pučanstvo do skrajnosti, pa kada se bude već "sastao turski parlamenat naići će tamo aneksija na najvatreniju opoziciju, kako je to već doka- zala izjava Tevfik-paše. Samo će gotovu či- njenicu turski parlamenat mirno primiti.....“ Srbi i jedan dio muslimana su za ustav Bosne, a proti aneksiji; a Hrvati su za aneksiju i za ustav. Značajno je, da vođa bosanskih Hrvata, ne traži pripojenje Bosne Hrvatskoj, nego Austriji ili Ugarskoj, te da se ograđuje od sumnje, da bi oni željeli tria- lizam. Pa da nijesmo imali pravo, kad smo kazivali, da hrvatstvu Stadlera i drugova ne vjerujemo. Otvor hrvatskog sabora. Hrvatski ban Pavao barun Rauch na- lazi se u Budimpešti. Pozvao ga je tamo na 9. o. mj. predsjednik ugarskog ministar- stva, a ban se je odmah pozivu odazvao. Rauch je vijećao s Wekerlom o sazivu hr- vatskog sabora i rijet bi, da se je odredilo pozvati sabor ove jeseni. Osim toga je Rauch obavijestio ministra predsjednika o istrazi uapšenih Srba. Radi ovoga je Wekerle i sazvao Raucha u Budimpeštu. Iskaze Rau- chove priopćio je Wekerle ministru izvanj- skih posala, barunu Aehrenthalu. Rauch ostaje u Budimpešti do 15. o. mj. Na 10, u četvrtak bio je primljen od kralja, koji se nalazi u Budimpešti, na sa- slušanje i tom prilikom položio u ruke Nje- gova Veličanstva prisegu kao pravi tajni savjetnik. Svi nam ovi znaci govore, da se Rau- cha misli držati na banskoj stolici. On je potrebit ministra izvanjskih posala, da mu pomaže izvađati planove, potrebit je dakle monarhiji i stoga će ga se držati. Što Hr- vati, nijesu zadovoljni s njim, za to se ne brigaju vlastodršci. Pa napokon Rauch da- nas ima i pomoćnika: sva frankovska i kle- rikalna stranka je uz njega. Još mu treba iz tih janjičara stvoriti svoju stranku, pa da zajaši na vrat Hrvatskoj kao Kuen II. Polako samo, kume! Talijanska barbarstva u Zadru. O njima ovako piše “Velebit“;...,... »Kako je posnato, baš ovih dana vijeća joj nije dostajalo da se baci na jednog čo- vjeka neobranjena. i osamljenog, već ga ona baci na tle i počne ga barbarskim načinom ' gaziti nogama. Valić zadobio je više lakih ozleda po čitavom tijelu, a jednu težu ozle- du na glavi. Napadaj na Valića usljedio je bez svakoga razloga. Talijanaška rulja zah- tjevala je od slikara Valića da vikna protiv Sokolaša. Toga Valić ne htjede učiniti, & na to ga Talijanaši počeše tući i svalivši ga na zemlju gaziti nogama. Vidi se, da su se izazivači i napadači organizovali i da su pod omamom nagovora i plače svojih patrona. a Nije ni čudo! U rukama nam je tiskani pamflet, pod naslovom ,La seconda spedi- zione degli argonauti“, u kom se cinizmom iskvarena srca, sarkazmom osoba, koje su izgubile svako moralno čuvstvo, bacaju naj crnije pogrde na Hrvate i vuče po kalu sve što je Hrvatima najsvetije. Pamflet je na- pisala svakako osoba, koja ima klasičnu naobrazbu, jer vidi se to iz samog sadržaja, “ pa kad se talijanaška iteligencija može tako sniziti, što istom mora da bude od fukare, koja nema nikakvog društvenog odgoja. Stanje stvari bivalo je sve to zabrinu- tije. Prosvjedovalo je naše zastupništvo, pro- svjedovalo odaslanstvo učiteljske konference, koje je za svoje članove tražilo sigurnost. I onda odigrala se je još jedan put stara komedija. Kad je ulica učinila svoje, kad je tako jednodušne, bez prepriječenja dokazala ,,talijansku“ kulturu, ,talijanaštvo“ Zadra, okupiše se patres patriae na vijeće e da nešto učine, pošto je anarhija bivala sve to veća. I općinsko vijeće je požalilo događaje“! "iz Južne Dalmacije, o Dvije tri o velikosrbijansko) propagandi. Preskočit ćemo ostale stvari, na koje ci- jenjeno »Hrvatsko Pravo“ danomice upozo- raje svoje čitatelje, a taknut ćemo se Čin- grijina ,Sokola“ u Dubrovniku (ono je be- rem svakomu poznato !), gdje se je pravaše bezobrazno istisnulo neprestanim isticanjem srpskog imena, izvješanjem srpskih zastava na sokolskoj zabavi, naravno proti volji pra- vaša. Dapače nije s gorega upozoriti ina grubijansko držanje ,Sokolskog saveza“ u toj stvari. (Sravnite ovo sa zadaćom Duša- novog sokola u Hrvatskoj, kako se čita u Nastićevoj brošuri!) Sve su ovo rek bi ma ' oko malenkosti, ali ako ih se bolje promotri, ukazuju se i te kako od velikog zamašaja. Mi sve ovo iznosimo, ne, es M se željeli šalima i zaliva e doaja pši ri zuba. Ne, mi nismo okrutni Neronovići! Mi