Broj 7%.

»CRVENA HRVATSKA“

Strana 3.

 

Žalosna istina o višem svećenstvu.

Zastupnik Stjepan Radić, vođa seljačke
stranke, koja je prema namjerama svog vođe
strogo kršćanska, dapače katolička, ovako
pišo o svećenstvu u , Novostima“ :

»U našem višem svećenstvu poslije
smrti Strossmayera i Račkoga nastao je
strašan preokret. Izuzevši par ljudi, kakav
je djakovački župnik Cepelić ili  vinko-
vački dekan Stojanović nema među
našim višim svećenstvom više ni traga
staroj hrvatskoj preporodnoj, t. j. slavenskoj
ideji. "Tu se ne reži na ,vlahe“, vlasi nisu
samo Srbi, nego u prvom redu Rusi. Tu se
s najvećim nepovjerenjem gleda va sve, što je
češko, dapače i na sve, što je poljsko, ako
to neima jezuitske firme. 1 taj tuđinski pokret
već bi odavna bio visoko podigao svoju glavu
i raširio svoja krila, da je hrvatske rodo-
ljube i političare i danas moguće onako za-
slijepiti kako je to bilo 1901. na prvom ka-
toličkom kongresu u Zagrebu, kad šilo još
nije izašlo iz vreće, ni vražji papak ispod
tuđinske mantije“:

Za te ljude, za one koji se kupe oko
»Hrvatstva“ i ,Jutra“, veli Radić, da se
s njima misli stvoriti u Hrvatskoj ,,novu
stranku“, Raučhovu stranku u kojoj ne bi
bilo ,ništa, što bi sjećalo na Gaja, Jelačića,
Strossmayera i Račkoga“.

Što vrijedi za užu Hrvatsku, vrijedi i
za Dalmaciju. I mi slobodno možemo Ra-
dićeve riječi primjeniti našem višem sve-
ćenstvu. Bit će među njima iznimka. Tima
čast, ali kako su se ti ljudi podnijeli u pi-
tanju glagolice,. a kako se podnašaju u osta-
lim narodnim pitanjima, prava je žalost.
Klerikalno-austrijski pokret došao je iz nji-
hova kola, ,Dan“ i ,Hrvatsku Stražu“ oni
pokrenuše.

Dvije težnje u Bosni.

U Sarajevu su pred koji dan predstav-
nici muslimanske i srpsko-pravoslavne orga-
nizacije predali ministru Burijanu predstavku,
u kojoj se traži, da se poda Bosni ustav.
Prestavku su podpisali ji Srbi i
Muslimani.

U isto doba donaša bečka Mišckenosi+
razgovor svog suradnika s Dr. Nikolom Man-
dićem, vođom bosanskih Hrvata i presjed-
nikom ,,Hrv. Narodne Organizacije“. Iz tog
razgovora vadimo stavke: = >

g 2.0.3. 2.3 3.070,52, O pove pd
redu nuždno, da se Bosna i Hercegovina
utjelove sa monarhtjom. Posve bi odgovaralo
našim težnjama, po mome mnijenju, kad bi
Austro - Ugarska zadobila = suverenost u
ovim zemljama. Ne bi dakle bio nuždan
kakav veliki državnički čin, dovoljno je, da

se proširi sadanje faktično stanje.....
Drugo, što bi bilo vrlo nušdno, a to je

zam u monarhiji, nama je dovoljno ako po
primjerima austrijskih krunovina dobijemo
sabor sa kompetencijom carevinskoga vijeća
ili zajedničkoga sabora u Budimpešti, i
još bi time ostala neozleđena prerogativa
krune.

Ali naglašujem: Između utjelovljenja
ovih zemalja monarkiji i osnovanja jednog
sabora postavljam jumctim, od kojega ee ne
smije ni jedančas odstupiti. Sabor bez utje-
lovljenja — neda se predvidjeti što bi se
s vremenom moglo dogoditi.

Sada je zadnji čas, kada bi se u opće
mogla provesti i kad bi bila moguća aneksija
Bosne. Nezadovoljstvo ogorčava pučanstvo
do skrajnosti, pa kada se bude već "sastao
turski parlamenat naići će tamo aneksija na
najvatreniju opoziciju, kako je to već doka-
zala izjava Tevfik-paše. Samo će gotovu či-
njenicu turski parlamenat mirno primiti.....“

Srbi i jedan dio muslimana su za ustav
Bosne, a proti aneksiji; a Hrvati su za
aneksiju i za ustav. Značajno je, da vođa
bosanskih Hrvata, ne traži pripojenje Bosne
Hrvatskoj, nego Austriji ili Ugarskoj, te da
se ograđuje od sumnje, da bi oni željeli tria-
lizam. Pa da nijesmo imali pravo, kad smo
kazivali, da hrvatstvu Stadlera i drugova ne
vjerujemo.

Otvor hrvatskog sabora.

Hrvatski ban Pavao barun Rauch na-
lazi se u Budimpešti. Pozvao ga je tamo
na 9. o. mj. predsjednik ugarskog ministar-
stva, a ban se je odmah pozivu odazvao.
Rauch je vijećao s Wekerlom o sazivu hr-
vatskog sabora i rijet bi, da se je odredilo
pozvati sabor ove jeseni. Osim toga je Rauch
obavijestio ministra predsjednika o istrazi
uapšenih Srba. Radi ovoga je Wekerle i
sazvao Raucha u Budimpeštu. Iskaze Rau-
chove priopćio je Wekerle ministru izvanj-
skih posala, barunu Aehrenthalu.

Rauch ostaje u Budimpešti do 15. o.
mj. Na 10, u četvrtak bio je primljen od
kralja, koji se nalazi u Budimpešti, na sa-
slušanje i tom prilikom položio u ruke Nje-
gova Veličanstva prisegu kao pravi tajni
savjetnik.

Svi nam ovi znaci govore, da se Rau-
cha misli držati na banskoj stolici. On je
potrebit ministra izvanjskih posala, da mu
pomaže izvađati planove, potrebit je dakle
monarhiji i stoga će ga se držati. Što Hr-
vati, nijesu zadovoljni s njim, za to se ne
brigaju vlastodršci. Pa napokon Rauch da-
nas ima i pomoćnika: sva frankovska i kle-
rikalna stranka je uz njega. Još mu treba
iz tih janjičara stvoriti svoju stranku, pa
da zajaši na vrat Hrvatskoj kao Kuen II.
Polako samo, kume!

Talijanska barbarstva u Zadru.

O njima ovako piše “Velebit“;...,...
»Kako je posnato, baš ovih dana vijeća

joj nije dostajalo da se baci na jednog čo-
vjeka neobranjena. i osamljenog, već ga ona

baci na tle i počne ga barbarskim načinom '

gaziti nogama. Valić zadobio je više lakih
ozleda po čitavom tijelu, a jednu težu ozle-
du na glavi. Napadaj na Valića usljedio je
bez svakoga razloga. Talijanaška rulja zah-
tjevala je od slikara Valića da vikna protiv
Sokolaša. Toga Valić ne htjede učiniti, & na
to ga Talijanaši počeše tući i svalivši ga na
zemlju gaziti nogama.

Vidi se, da su se izazivači i napadači
organizovali i da su pod omamom nagovora
i plače svojih patrona. a

Nije ni čudo! U rukama nam je tiskani
pamflet, pod naslovom ,La seconda spedi-
zione degli argonauti“, u kom se cinizmom
iskvarena srca, sarkazmom osoba, koje su
izgubile svako moralno čuvstvo, bacaju naj
crnije pogrde na Hrvate i vuče po kalu sve
što je Hrvatima najsvetije. Pamflet je na-
pisala svakako osoba, koja ima klasičnu

naobrazbu, jer vidi se to iz samog sadržaja, “

pa kad se talijanaška iteligencija može tako
sniziti, što istom mora da bude od fukare,
koja nema nikakvog društvenog odgoja.

Stanje stvari bivalo je sve to zabrinu-
tije. Prosvjedovalo je naše zastupništvo, pro-
svjedovalo odaslanstvo učiteljske konference,
koje je za svoje članove tražilo sigurnost.

I onda odigrala se je još jedan put
stara komedija. Kad je ulica učinila svoje,
kad je tako jednodušne, bez prepriječenja
dokazala ,,talijansku“ kulturu, ,talijanaštvo“
Zadra, okupiše se patres patriae na vijeće e
da nešto učine, pošto je anarhija bivala sve to
veća. I općinsko vijeće je požalilo događaje“!

 

"iz Južne Dalmacije, o

Dvije tri o velikosrbijansko) propagandi.

Preskočit ćemo ostale stvari, na koje ci-
jenjeno »Hrvatsko Pravo“ danomice upozo-
raje svoje čitatelje, a taknut ćemo se Čin-
grijina ,Sokola“ u Dubrovniku (ono je be-
rem svakomu poznato !), gdje se je pravaše
bezobrazno istisnulo neprestanim isticanjem
srpskog imena, izvješanjem srpskih zastava
na sokolskoj zabavi, naravno proti volji pra-
vaša. Dapače nije s gorega upozoriti ina
grubijansko držanje ,Sokolskog saveza“ u
toj stvari. (Sravnite ovo sa zadaćom Duša-
novog sokola u Hrvatskoj, kako se čita u

Nastićevoj brošuri!) Sve su ovo rek bi ma '

oko malenkosti, ali ako ih se bolje promotri,
ukazuju se i te kako od velikog zamašaja.

Mi sve ovo iznosimo, ne, es M se željeli

šalima i zaliva e doaja pši ri
zuba. Ne, mi nismo okrutni Neronovići! Mi