e u Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ O ANNA ML Broj 74. Napada) na Sokolaše, 'U Zadru na prolasku ,Sokola“ došlo je opet do običnih uličarskih iskaza. Da se zadarski ,Sokol“ uz- mogne ukrcat na parobrod, trebalo je do koje 200 žandara a uza sav taj aparat demostranti su razbili prozore na hrvatskoj čitaonici kame- njem, pri čem su tri osobe bile ra- njene, učinili mačju deraču pod ku- ćom predsjednika odbora zast. Ivče- vića, navalili na nekoliko ljudi, što su hrvatski govorili i pod zvonjavi- nom ovnujskoga zvona dali još mnogo novih dokaza svoje djedov- ske kulture. Na sve ovo kažu neki: sramota ! a nama se jedino otimlje riječ: ža- losno ! U glavnom gradu zemlje, koja isključivo slavenski osjeća, vlada treba da upotrebi silu, da Sokol može izaći. Šačica ljudi usuđuju se tako prkositi cijeloj zemlji, vrijeđati je u svojoj najmilijoj narodnoj organizaciji pa i u oficijelnom predstavniku, saborskom predsjedniku. Otkle njima to smion- stvo 2 Mi znamo, da strast može da prevlada i dođe do demonstracija, koje ne može niko da zapriječi; ali toga nije bilo ovoga puta, kao ni obično u Zadru. Za prolazak Sokola znalo se mjesec dana prije, mjesec dana imali su dakle talijanski vođe vremena, da svoje dovedu k pameti. Oni su dakle to i mogli, ali da t0 postignu, morali su najprvo oni biti uvjereni, da je ono, što njihovi rade nedopušteno; morali su najprvo oni biti uvjereni, da vladi onaj aparat, što ga je razvila, nije samo zato da zbaci sa sebe odgovornost; morali su na- pokon najprvo oni vjerovati u ozbiljnu volju zemlje i njezina predstavništva, da ovakovo stanje mora da prestane. A te vjere nije bilo. Ti ljudi naučeni su, da kad štogod oprave, vlada oglobi dvojicu trojicu, štampa pokrajine napiše dva tri gromopuca- teljna članka, zemaljski odbor pro- svjeduje, i na tomu sve svrši. To je razlog njihova smionstva; jer kad bi oni znali, da na tomu ne će svršiti, već da će zemlja uprav tražiti i znati izvojštiti zadovoljštinu, oni bi imali i snage, da reku svojim: ne ludujte, mi smo manjina, koja ima imati ob- zira na većinu: Zadar je glavni grad hrvatske Dalmacije. A ovi bi ih ra- zumjeli, jer: su ti argumenti tako jasni, da ih moraju razumjeti. A ovako te vođe talijanaštva zadarskog zadovoljuju se osuditi demonstracije, kad su se već dogodile, a dok se oni ispričuju, rulja već traši novih Za to ako mislimo i dalje ovako raditi, kako smo dosad radili, ne- mojmo se ni tužiti, da nam se do- gađa sve ovo, već nek Dr. Ivčević u miru pokusa sve one uvrijede, što su mu ih dobacili i još zahvali Zi- liottu, da nije pustio da ga istuku. Tako. čemo izgledat dosta manje smiješni, nego s ovim našim vječnim protestima, koji svrše u koš zadar- skih velikih gospara. Domaće vijesti. + Stjepan M Miletić. Iz Monakova nam stignu tužna vijest, da je tamo preminuo Stjepan pl. Miletić. Vijest je ta ražalostila vas naš narod, jer je Miletić spadao među one rijedke poštenjake i umnike, koji su sav svoj život, um, rad i novac posvetili narodnoj dobrobiti. Rodio se je Miletić u Zagrebu 1868. godine. Bogat po rodu nije se odmetnuo od knjige i naroda, nego se prvoj posvetio, da bolje posluži drugome. Kazališna ga je umje- tnost u velike zanimala, pa rad toga pro- putova sva evropejska središta, da upozna tamošnje kazališne uredbe. Povrativši se u domovinu, posta intendantom zagrebačkog kazališta. To je zlatno doba hrvatskog ka- zališta. Miletić ga je na moderno preuredio, a operu, uz silne svoje novčane žrtve, uz- digao do veličine opera Pariza, Beča i Rima. Po ostupu Miletića, Zagreb nema opere, a i u drami i opereti nije oneko jak. Miletić je bio i dramatski pisac. ,,Bo- leslav“, ,,Slava umjetnosti“, ,Grof Paližna“ njegove su drame, a kruni ih »Tomislav“, prvi dio pentalogije ,,Hrvatski kraljevi“. Kao političar nije se Miletić isticao, ali za to se je više posvećivao narodnim ustano- vama: sokolstvu, književnim i umjetničkim društvima. On je bio prvi predsjednik ,,Hr- vatskog Sokolskog Saveza“. Na toj čašnoj i teškoj časti zahvalio se je pred par mje- seca, jer kako sam reče. — nije htio da ob- naša čast, kad radi bolesti i dužnosti nije mogao dvršiti. Predsjednik je bio i , Društvu Hrv. Književnika“ i ,, Vesne“. Zadnjih godina padene jedne ruke 4 noge rad udara kapi, lutao je po liječilištima ne bi li našao oparavka. Pred tri mjeseca bio je i u našem gradu, gdje ga je građan- stvo simpatijom dočelo, Kao starosta Sa- veza, pohodio je ,Hrvatskog Sokola“ dvoranu i braći preporačio, da po srcu, & ne po haljini budu sokolovi. Iz Dubrovnika je pošao bio u Krf, povratio se u Dubrov- nik, pa otale u Opatiju, te na Semering, odakle se je oglasio u ,Savremeniku“ sa crticom iz Semeringa. Tu pripovijeda, kako Semering dolazi od hrvatske riječi sein 0 NI za :čtio. ope PRA) PO m hrvatskim molitvenikom. To Talijanaši i njihova kultura. Žive u Dalmaciji koje dvanestak tisuća ljudi, koji se vole zvati : Talijani. Svakome se pravo priznavati kako hoće, pa i njima, pa za to u njihovo talijanaštvo ne diramo, premda j je kod mnogih ića dvojbeno. Nijesmo im zamjerili ni onda nit im zamjeramo, kad istića neku svoju ,višu kulturu“. To je pi- tanje ukusa, a gdjekad i uobraženosti, a tim se stvarima mi rado ne zabavljamo. Ali kad se gospoda talijanaši ,više kulture“ služe napadajima, batinama, boxerima, kamenjem, samokresima, i neuljudnim povicima prema hrvatskom narodu ove pokrajine, tad nas eto sile, da pretresamo i usporedimo nji- hovu razvikanu kulturu s njihovim ispadima. Tom uporedbom dolazimo do zaključka, da u ovoj zemlji imamo neznatnu manjinu, koja ne će da zna za svoje dužnosti prema neuporedivoj većini hrvatskog pučanstva ; da: se ta manjina čak hoće i da nametne ve- čini, a kad joi to ne uspjeva, tad je eto, gdje u jedinoj svojoj kuli, u Zadru, napa- dajima »siciljanske maffije“ hoće da zastraši, da iskaže svoju znagu. Na čast joj bilo. Komedija na Rijeci: grad u opsadnom stanju. Na 7. i 8. o. mj. bio je sokolski slet na Šušaku. Tih se je dana sastalo u mjestu preko hiljade hrvatskih sokolova. Sušak je pedalj udaljen od Senjske Rijeke, kojom za- hvalivši Austriji, sad gospoduju Madžari, dok Rijeka po položaju i pravu pripada Hr- vatskoj. Blizina brojnog sokolstva Mađžare je silno zabrinula. Prepadoše se da Sokolaši ne provale i ne osvoje Rijeku. Pomišljali su valjda na 48 godinu, kad je Jelačić sa svo- jim Hrvatima provalio u Ugarsku. I odmah izdadoše naredbu, da-je sokolašima zabra- njea pristup na Rijeku, dapače da nitko ne smije nositi na sebi sokolski znak ili hrvat- sku trobojnicu. I s druge strane trebalo je osigurati Rijeku. Guverner Rijeke, Madžar Nako sa- zvao je guvernersko vijeće, koje je vijećalo o mjerama sigurnosti. Konferenci je prisu- stvovao načelnik grada, Talijan Dr. Vio, predstojnik Kankovsky, lučki kapetan Cel- ligoj, zastupnik pomorske oblasti Myerč, re- darstveni kapetan Dolzani i vijećnik Maich- ner. Vijeće je odlučilo, da se pošalje na granicu Istre 30 financialnih straža s oštrim nabojima.. Oni su kod Kantride stražili da ne bi istarski sokolaši navali na Rijeku. Po- lovica čete riiadžarskih domobranaca poslata je na hrvatsko-riječku granicu, a druga je polovica čuvala po gradu. Nako je napokon brzojavio madžarskom ministru Andrassy, da mu isposluje od ministra rata jedan ba- taljun pješaka. Osim vojske bilo je mnoštvo oružnika i policije, tako, da je Rijeka izgle- dala kao u ratnom stanju. Ozbiljni se svijet" ne može nego smijati ovoj komediji, koju odigraše madžarske vlasti na Rijeci uz pomoć ,vjernih mad- žarskoj dršavi“ - Talijana. Za nas Hrvate ma kl m oi i e koliki trn za se oni vidu u našem sokolstvu. Taj tra, mi ćemo jačati i.gojiti, dok ne na- tjeramo Madžare, da svu svoju, umišljenu državu ne oružaju pred njim i odigraju zadnju i najveću komediju. ZEUS ES