e
u

Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“

O ANNA ML

Broj 74.

 

Napada) na Sokolaše,

'U Zadru na prolasku ,Sokola“
došlo je opet do običnih uličarskih
iskaza. Da se zadarski ,Sokol“ uz-
mogne ukrcat na parobrod, trebalo
je do koje 200 žandara a uza sav
taj aparat demostranti su razbili
prozore na hrvatskoj čitaonici kame-
njem, pri čem su tri osobe bile ra-
njene, učinili mačju deraču pod ku-
ćom predsjednika odbora zast. Ivče-
vića, navalili na nekoliko ljudi, što
su hrvatski govorili i pod zvonjavi-
nom  ovnujskoga zvona dali još
mnogo novih dokaza svoje djedov-
ske kulture.

Na sve ovo kažu neki: sramota !
a nama se jedino otimlje riječ: ža-
losno ! U glavnom gradu zemlje, koja
isključivo slavenski osjeća, vlada treba
da upotrebi silu, da Sokol može izaći.
Šačica ljudi usuđuju se tako prkositi
cijeloj zemlji, vrijeđati je u svojoj
najmilijoj narodnoj organizaciji pa i
u oficijelnom predstavniku, saborskom
predsjedniku. Otkle njima to smion-
stvo 2 Mi znamo, da strast može da
prevlada i dođe do demonstracija,
koje ne može niko da zapriječi; ali
toga nije bilo ovoga puta, kao ni
obično u Zadru. Za prolazak Sokola
znalo se mjesec dana prije, mjesec
dana imali su dakle talijanski vođe
vremena, da svoje dovedu k pameti.
Oni su dakle to i mogli, ali da t0
postignu, morali su najprvo oni biti
uvjereni, da je ono, što njihovi rade
nedopušteno; morali su najprvo oni
biti uvjereni, da vladi onaj aparat, što
ga je razvila, nije samo zato da zbaci
sa sebe odgovornost; morali su na-
pokon najprvo oni vjerovati u ozbiljnu
volju zemlje i njezina predstavništva,
da ovakovo stanje mora da prestane.

A te vjere nije bilo. Ti ljudi
naučeni su, da kad štogod oprave,
vlada oglobi dvojicu trojicu, štampa
pokrajine napiše dva tri gromopuca-
teljna članka, zemaljski odbor pro-
svjeduje, i na tomu sve svrši. To je
razlog njihova smionstva; jer kad bi
oni znali, da na tomu ne će svršiti,
već da će zemlja uprav tražiti i znati
izvojštiti zadovoljštinu, oni bi imali i
snage, da reku svojim: ne ludujte,
mi smo manjina, koja ima imati ob-
zira na većinu: Zadar je glavni grad
hrvatske Dalmacije. A ovi bi ih ra-
zumjeli, jer: su ti argumenti tako
jasni, da ih moraju razumjeti. A
ovako te vođe talijanaštva zadarskog

zadovoljuju se osuditi demonstracije,
kad su se već dogodile, a dok se

oni ispričuju, rulja već traši novih

Za to ako mislimo i dalje ovako
raditi, kako smo dosad radili, ne-
mojmo se ni tužiti, da nam se do-
gađa sve ovo, već nek Dr. Ivčević u
miru pokusa sve one uvrijede, što
su mu ih dobacili i još zahvali Zi-
liottu, da nije pustio da ga istuku.
Tako. čemo izgledat dosta manje
smiješni, nego s ovim našim vječnim
protestima, koji svrše u koš zadar-
skih velikih gospara.

 

Domaće vijesti.

+ Stjepan M Miletić.

Iz Monakova nam stignu tužna vijest,
da je tamo preminuo Stjepan pl. Miletić.
Vijest je ta ražalostila vas naš narod, jer je
Miletić spadao među one rijedke poštenjake
i umnike, koji su sav svoj život, um, rad i
novac posvetili narodnoj dobrobiti.

Rodio se je Miletić u Zagrebu 1868.
godine. Bogat po rodu nije se odmetnuo od
knjige i naroda, nego se prvoj posvetio, da
bolje posluži drugome. Kazališna ga je umje-
tnost u velike zanimala, pa rad toga pro-
putova sva evropejska središta, da upozna
tamošnje kazališne uredbe. Povrativši se u
domovinu, posta intendantom zagrebačkog
kazališta. To je zlatno doba hrvatskog ka-
zališta. Miletić ga je na moderno preuredio,
a operu, uz silne svoje novčane žrtve, uz-
digao do veličine opera Pariza, Beča i Rima.
Po ostupu Miletića, Zagreb nema opere, a i
u drami i opereti nije oneko jak.

Miletić je bio i dramatski pisac. ,,Bo-
leslav“, ,,Slava umjetnosti“, ,Grof Paližna“
njegove su drame, a kruni ih »Tomislav“,
prvi dio pentalogije ,,Hrvatski kraljevi“.
Kao političar nije se Miletić isticao, ali za
to se je više posvećivao narodnim ustano-
vama: sokolstvu, književnim i umjetničkim
društvima. On je bio prvi predsjednik ,,Hr-
vatskog Sokolskog Saveza“. Na toj čašnoj
i teškoj časti zahvalio se je pred par mje-
seca, jer kako sam reče. — nije htio da ob-
naša čast, kad radi bolesti i dužnosti nije
mogao dvršiti. Predsjednik je bio i , Društvu
Hrv. Književnika“ i ,, Vesne“.

Zadnjih godina padene jedne ruke 4
noge rad udara kapi, lutao je po liječilištima
ne bi li našao oparavka. Pred tri mjeseca

bio je i u našem gradu, gdje ga je građan-

stvo simpatijom dočelo, Kao starosta  Sa-
veza, pohodio je  ,Hrvatskog Sokola“
dvoranu i braći preporačio, da po srcu, &
ne po haljini budu sokolovi. Iz Dubrovnika
je pošao bio u Krf, povratio se u Dubrov-
nik, pa otale u Opatiju, te na Semering,
odakle se je oglasio u ,Savremeniku“ sa
crticom iz  Semeringa. Tu pripovijeda,
kako Semering dolazi od hrvatske riječi
sein 0 NI za :čtio. ope PRA) PO
m hrvatskim molitvenikom. To

 

Talijanaši i njihova kultura.

Žive u Dalmaciji koje dvanestak tisuća
ljudi, koji se vole zvati : Talijani. Svakome
se pravo priznavati kako hoće, pa i njima,
pa za to u njihovo talijanaštvo ne diramo,
premda j je kod mnogih ića dvojbeno. Nijesmo
im zamjerili ni onda nit im zamjeramo, kad
istića neku svoju ,višu kulturu“. To je pi-
tanje ukusa, a gdjekad i uobraženosti, a tim
se stvarima mi rado ne zabavljamo. Ali kad
se gospoda talijanaši ,više kulture“ služe
napadajima, batinama, boxerima, kamenjem,

 samokresima, i neuljudnim povicima prema

hrvatskom narodu ove pokrajine, tad nas
eto sile, da pretresamo i usporedimo nji-
hovu razvikanu kulturu s njihovim ispadima.

Tom uporedbom dolazimo do zaključka,
da u ovoj zemlji imamo neznatnu manjinu,
koja ne će da zna za svoje dužnosti prema
neuporedivoj većini hrvatskog pučanstva ;
da: se ta manjina čak hoće i da nametne ve-
čini, a kad joi to ne uspjeva, tad je eto,
gdje u jedinoj svojoj kuli, u Zadru, napa-
dajima »siciljanske maffije“ hoće da zastraši,
da iskaže svoju znagu. Na čast joj bilo.

Komedija na Rijeci: grad u
opsadnom stanju.

Na 7. i 8. o. mj. bio je sokolski slet
na Šušaku. Tih se je dana sastalo u mjestu
preko hiljade hrvatskih sokolova. Sušak je
pedalj udaljen od Senjske Rijeke, kojom za-
hvalivši Austriji, sad gospoduju Madžari,
dok Rijeka po položaju i pravu pripada Hr-
vatskoj.

Blizina brojnog sokolstva Mađžare je
silno zabrinula. Prepadoše se da Sokolaši ne
provale i ne osvoje Rijeku. Pomišljali su
valjda na 48 godinu, kad je Jelačić sa svo-
jim Hrvatima provalio u Ugarsku. I odmah
izdadoše naredbu, da-je sokolašima zabra-
njea pristup na Rijeku, dapače da nitko ne
smije nositi na sebi sokolski znak ili hrvat-
sku trobojnicu.

I s druge strane trebalo je osigurati
Rijeku. Guverner Rijeke, Madžar Nako sa-
zvao je guvernersko vijeće, koje je vijećalo
o mjerama sigurnosti. Konferenci je prisu-
stvovao načelnik grada, Talijan Dr. Vio,
predstojnik Kankovsky, lučki kapetan Cel-
ligoj, zastupnik pomorske oblasti Myerč, re-
darstveni kapetan Dolzani i vijećnik Maich-
ner. Vijeće je odlučilo, da se pošalje na
granicu Istre 30 financialnih straža s oštrim
nabojima.. Oni su kod Kantride stražili da
ne bi istarski sokolaši navali na Rijeku. Po-
lovica čete riiadžarskih domobranaca poslata
je na hrvatsko-riječku granicu, a druga je
polovica čuvala po gradu. Nako je napokon
brzojavio madžarskom ministru Andrassy,
da mu isposluje od ministra rata jedan ba-
taljun pješaka. Osim vojske bilo je mnoštvo
oružnika i policije, tako, da je Rijeka izgle-
dala kao u ratnom stanju.

Ozbiljni se svijet" ne može nego smijati
ovoj komediji, koju odigraše madžarske
vlasti na Rijeci uz pomoć ,vjernih mad-
žarskoj dršavi“ - Talijana. Za nas Hrvate

ma kl m oi i e

koliki trn za se oni vidu u našem sokolstvu.
Taj tra, mi ćemo jačati i.gojiti, dok ne na-
tjeramo Madžare, da svu svoju, umišljenu
državu ne oružaju pred njim i odigraju
zadnju i najveću komediju.

ZEUS ES